(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Dzieje zniweczenia św. unii na Białorusi i Litwie w świetle pamiętników Siemaszki [microform]"

^s;^ 



iiiiiiiiiiiłiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiini!iiiiiiiiiiiłiiiłiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii» 




\imMMMAkMi 



iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiitiiiiiiimiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim^^ 



MAGRADJENA TI8KARNICA YITALIANI U ZADRU 



\ 



Z0\ iy^^ 



Spisi O. IVa ppodan^) 



XJ3:e01!iffiEWE 



X. 

Borba za glagolieu 



/ 



I. DIO 



POyiEST GUGOLICE I NJE IMl 

Sa slikom SS. Ćirila i Metoda 

(Knjiga obsiźe sa prilozim 640 strana) 



Ciena for. 2 : 50 



ZADAR 

u NAGBADJENOJ TISKAENICI YITALIANI 

1900 



■■■■ '■^^ę^&y ,€i'-'^'-''''-''-'-: - ^'■■- / 



n/y .7 1 



-r^ :-=av^ 







Mr 



•cg PS 

I 



Fridrzavajtt se hijizevna prava» 




PRISTUP 



I Ove su crtice imale izać nekoliko yremena 
prije, ali tko pogleda na obseg knjige i prispodobi 
s omm sto se bilo naumłlo, odmah će pogodit je- 
dan od uzroka zakaśnjenju. 

I preinaci je u obsegu bilo viśe uzroka : po- 
najglavniji u innoztvu neprijatelja, koji se s mnogo 
strana proti glagolici urotili, da joj umetu trag, 
barem ovdje na Primorju. 

Da se odoli protivnicima, koji obićno pri svom 
napadaju, na żalost, ne probiru sredstva, nije druge 
nego nastojat, da se obrana populart{a. Ali kako 
ju popularizat dok su izvori poviesti — izvori 
istine i naśega prava na glagolicu — mało komu 
na dohvat? 

S toga sam nastojao, da u knjigu saberem sve 
sto je vaźnijega o predmetu, od najdavnijih pa sve 
do naśih doba. Odatle onoliki prilozi, koji u samom 
ovom prvom dielu knjige za dyostruko nadmaśuju 
onaj pgznati i u strukovnjaćkim redovim vi'lo uva- 
źeni GlnzeloY „Codex".^) 



*) Stoźernik Bartolini prenio ga je, śto se tiee Legenda, mai ue 
svega u opazkam. 



■t/^AiDEA 



- VI -- 

Drugi pak dio knjige neće ni imat drugo do 
li priloge, ali druge vrsti naime : ra^prape i utoke 
koji su plod najnovije borbe, te punl aktualnosti: 

Kac neki prilozi u ovom prvom dielu, poinience 
prilog H, i neki prilozi drugog diela dolaze za 
prvi put u javnost. 

Da poraba budę laglja, prilozi su poredani, 
u koliko bilo moguće, kronologićki, a da im red ^ 
i razlikost sadriaja budę oeitija, prvi niz prilogaT 
nosi kao oznaku po jedno azbućno slovo, a. drugi 
red po dva slova iste vrsti, osim priloga L, koji 
prvobitno bio namienjen prvomu dielu knjige. ^) 

Dosie, tko je sve to ielio imat pri ruci, trebalo 
mu se jako namućit i puno se natrosit, a sad mu eto 
sve to dragocieno klasje u jednom snopu pri rući. 

oto se tiće tekstu, za dobar dio poglavlja upo- 
trebio sam (uz neke preinake, dodatke i opazke) 
crtice presv. nadbiskupa Milinovića,') jer razpaeane, 
te ih nije moguće dobit ni uz koju cienu, a izra- 
djene su na osnovi dviju najboljih knjiga o glagolici, 
a kojih takodjer nije vise na prodaju : Raćkieve ^) 
i Ginzelove *). I forma je Milinovićevih „Crtica" 
zanosna, te zgodna za doba zalostne pospanosti i 
nehajstva, a k tomu i stil takav, da ga i słabo 
naobraźeni mogu lako dokućit. ^) 



^) Ovaj je prilog izradjen posve samoslalno, da se uzmogne do po- 
trebe i i'azpa5avat na pose. S toga se nigdje ne spoininju prilozi koji stoję 
izpred njega, a dtati se odnose izrayuo na izvore. Jnaće tudjinci, proti 
eijim je zabludaiu namienjen, ne bi mogli, ako ih to volja, osyjedoeit se 
o izpravnosti ondjeśnjih navoda. 

2) „Crtiee o slovjenskoj liturgiji" (Zadar 1880). 

3) „Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Metlioda" (Zagreb, 1859). 

^) „Geseliiehte der Slavenapostel Cyrill und Method uiid der slawi- 
selien Liturgie" (Wien 1861). 

^) Opazke koje pripadaju presy. Milinoyieii imaju pokraj sebe jednii 
iji yiśe zyięzdica. Ostale su opazke moje, i nose brój. 



-- VII -- 

Joś neśto. Neki su dielovi ove knjige, da se 
uzmogne naznaćit stranica na kojoj je citat^ bili 
tiskani neodvisno i prije glavne radnje (teksta), 
neki istodobno, a gdje koji spis, jer ne bio na- 
navremno pri ruci, obielodanjen je naknadno, te 
se resultati nemogli upotrebit, nego u koliko su 
već bili prije poznati. Nu tomu će nedostatku har- 
raonije, medju nekim odsjecim ukupne radnje, mar- 
ljiv ćitatelj sam lako doskoćiti, jer mu je gradiyo 
ipak posYuda sustavno poredano. 

Izprayci onih tiskarskih pogreśaka koje su 
mi pri pregledbi pale pod oko, nahode se na 
końcu ove kojige. Nu osim tih pogreśaka naci će 
ćitatelji ovdje ondje, u Prilozim, i drugih pogre- 
śaka, ali te ne izpravljam, jer su to iiporne po- 
gre^ke, koje ostavljam onako kako stoję u izvor- 
niku, da prepis dokumenata budę sve do na diaku 
vieran. Tih izyornih pogreśaka ima osobito u pri- 
logu B na str. 75 — 80. 

A sad upit : Hoće li bit koje koristi od ovoga 
truda? Bog zna. Nu nadati se je da hoće, jer 
izkustYO zadnjih godina dokazalo, i ako je mnogo 
nemarnika, da je srećom jos veći brój onih, koji 
żivo żele, e bi se ponovno u naśem narodu sto 
viśe moguće razplamsala sveta vatra ljubavi prema 
glagolici. Pace riedki su oni koji ne pojmę sto to 
vri%di : sluzba boźja, najuzviseniji yierski ćin na 
jeziku SYOJih djedova i samostalno domaće kulturno 
blago, porabom tolikih viekova posvedeno i tisuć- 
godisnjom borbom uzyelićano. Uprimo, da nam 
oblaci ne zastru ovu zviezdu, koja nam, akoprem 
oslabljene luci, joś svietli nad obzorjem. Nastojmo 
da se ne pokaźemo nedostojni ćuvari onih sveti- 



— Vllt — 



nja, koje nas Hrvate na osobit naćin jedinstvom 
vjere, istovjetnosću jezika i slova, spajaju sa UvSpo- 
menom prvih slavenskih duhovnih otaca i prosyje- 
titelja, jer to je amanet od Boga dan, i na kojem 
nam mogu zavidit narodi puno veći od naśega, 
te koji smo duźni preniet na buduća pokoljenja u 
śirem obsegu, nego su nam ga zadnje burne go- 
dine dohranile. 

Zadar^ o Bolidu rgoo. 

PISAĆ. 



IZYORI 



IzYori za poviest o sv. Cirilu i Metodu i li- 
tur^iji na starohryatskom jeziku diele se po svojoj 
poviestnoj vriednosti u dviG vrsti. 

U prvi red spadaju Papinska pisma, koja do- 
nosimo u Prilogu B na str. 51 — 52, pa na str. 
67 — 74. ^) Takodjer Papinska pisma, koja se nahode 
u Prilogu E i novonasasta Papinska pisma priob- 
cena u Prilogu G. 

Ovamo glede poviestne vjerodostojnosti mogu 
se ubrojit i spomenici koji se niżu u Prilogu B 
od str. 91 — 164, i/uzam donekle kronaku pod br. 
VI na str. 98 — 108. 

U red Yjerodostojnih spomenika stavljamo i 
Pismo Anastazija bibliotekara biskupu Gauderiku 
(v. Prilog Ó), i pisma obielodanjena u Prilozim 
H, I, pa narayno, nesumnjive noyije dokumente u 
Prilozim J i K. 

Żitja (Legendę) mogu biti ubrojena istom u 
drugi red. Donosimo ih, sto na poćetku Priloga B 



1) Ovamo ne ubrajamo pismo papę Stjepana. V na Svatopliika, koje 
se ualiodi u Pdl. B na str. 75 — 80 jer je to pismo patyoreno (V. Prilog 
O na str. 11—14 i Prilog L u II dielu knjige na str. 178—190). 



sto dalje (u Pril. D : Kronaku Hrvatsku ; i u Pril. P 
tri dokumenta o Żitju sv. Ivana Ninskoga). ^) 

Nu i Żitija, i ako ne uzivaju glede pojedinih 
izreka podpunu vjerodostojnost; u kbliko se oćito 
ne protIve kojój poviestnoj istini, mogu se ipak 
smatrat pouzdanim izyorom, osobito gdje se me- 
djusobno slaźu, a poimence sa t. zv. talijanskom 
iii ti rimskom Legendom (Prilog B, str. 3 — 10) 
koja je od svih najyjerodostojnija, i panonskom Le- 
gendom (Zitje sv. Metoda), koja se nakon novo iz- 
n^aśaśtih dókumenata (Prilog G) smatra puno vje- 
iródośtojnija nego se to prije drzalo. 

Potanje ocjeńe o historićkoj vriednosti Papin- 
skih pisma i Legenada naci će ćitatelji u Prilozim 
C i Ć i na mjestim u prilogu L, te se nećemo 
ovdje oko toga dalje zadrżavat, tim mańje jeV 
syakoga to nit 'ne zanima, a komu je do toga, śtalo 
kao strukovnjacim, oni će, u koliko im te ocjene 
nijesu vesć od drugud bile pri ruci, naci ih u 
spomenutim naśim Prilozima i (glede -Hadrijanoya 
pisma) u Pi^ilogu AA U. diela ove knjige. 



1) Od Zitja propustismo samo Zitje sv. Konstantina, jer ga neima- 
dosmo pri ruei, nu priobeismo ovdje oiidje i iz njega nekoliko Tażńih 
ulomaka, prema Ra6kievu „Viek i djeloyanje sv. Ć. i M.". 



SADRZAJ 



Slr{inn 

Pristup . V 

IzYori . . IX 

I. BIG 

Pt'vi Pros^jetitelji sloTJeiiski i glagolica. 

I. Obći pregled 1 

V 

II. Sto je glagolica'? 8 

III. Glagolski jezik 12 

IV. Ime starohryatskoga jezika i starohrvatskih slova , 16 

V. Savrsenost starohrvatske azbuke 22 

VI. Prve glagolske śkole 32 

II. DIO 

Żivotopis SB. Ćirila i Mdtoda 
i prvo doba glagolice. 

I. Prve godine źivota sv. Braće , 37 

II. Poslanstyo sv. ćirila k'Kozarima 42 

III. 'Nasasee Tiela sv. Klimenta I., papę raućenika . . 44 

IV. Tjerozakonsko stanje u Carigradu 46 

V. Vjerozakdnsko crkóyno śtanje jugożapadnih Slayeira 51 

VI. Poziv sv. Cirilu i Metodu da podju u Moraysku . 53 



— XII — 

Strana 
Vn. Konstantin i. Metod idu medju Sloyjene .... 59 

VIII. Poćele protivśtine 65 

IX. Putovanje preko Panonije i hrvatskih. zemaija u Rim 69 

X. Sjajni docek u Kimu .77 

XI. Papa odobraya i posvećuje glagolicu 79 

XII. Sv. óiril urnro u Rimu i pokopan kao da je Papa 82 
Xin. Sv. Metod posvećen kao panoński nadbiskup vraća 
se medju svoje noseć Papinsko pismo o odo- 

brenju glagolice 85 

XIV. Nu je li Hadrijanova poslaniea autenticna? ... 92 
XV. Sv. Metod papin doźivotai „aiter ego" medju Sla- 

yenima 94 

XVI, Metodije pocimlje sv. bogosluźje giagolicom . . 98 
XVII. Glagolica zabranjena, nu opet svecano dopuśtena. 

Papa najodlućaije brani sv. Metoda .... 101 

XVIII. Novi jadi s giagolicom. Zloglasni Viking. . . .113 

XIX. Sv. Metod u Óeskoj, Eusiji i Poljskoj . . . .117 

XX. Sveta Metodova smrt . ... . . . . .' .125 

XXI. Moći Sv. Óirila i Metoda . . 126 

XXII. Sveti Ivan Ninski . 139 

III. DIO 

PoTiest glagolice. 

I. KrsćanstYo kod Hrvata , 143 

II. Spijet i Hrvati . 148 

III. Ninsko-hryatska Biskupija 155 

IV. Borba za obstanak glagolice .156 

V. Spljetski sabor god. 925 o glagolici 158 

VI. Spljetski drugi sabor god. 928 163 

VII. Treei spljetski sabor god. 1059, drugi koji radi 

proti glagolici ." , 167 

VIII. Pop Ulfo i starać Cededo, iii cetvrti spljetski sabor 

1063--1064 169 



- XIII — 

Strana 

IX. Peti spljetski sabor god. 1075 170 

X. Doba mirnoga uźi\raDJa glagolice (do 16 v.) . . 172 

XI. luocenco IV. potvrdjuje sloveasko bogosluźje . . 174 

XII. Doba postepenog propadanja glagolice .... 179 

Xm. Glagolica 18. vieka 182 

XIV. Kuda se je n XVII. i XVm.^ vJeku glagolica śirila 186 
XV. Od god. 1880-1900 189 



PRILOZI 

Okruźniea „Grandę Munus" („Veliki nalog") latinski i 

hryatski 1—18 

Prilog B 

GinzeloY Godex u cielosti : Godex Legendarum et Mo- 
numentorum de SS. Cyrillo et Methodio nec non 
de Liturgia Slaviea ageatium ^) 1—164 

A. Legendae de SS. Oyrillo et Methodio. 

1. Legenda Italiea 3 

JJ. Legenda Moraviea .11 

III. Legenda Bohemiea . 30 

IV. Legenda Pannoniea . 22 

V. Legenda Bulgarica 36 

B, Monumenta Epistolaria de SS. Cyrillo et Methodio agentia. 

]• Testimonia Anastasii Bibliothecani Romani de S. Cyrillo. 

1. Ex praefatione ejusdem in Concilium Constantinopolita- 
num IV. a. 869 habitum . ; 49 

2. Ex Epistoła ejusdem ad Eairólum (Calvum) Regem a. 875 50 
II. Epistoła Hadriani P. U. ad Eastislavum, Swatopuleum et 

Oozelum spuria 51 

JIJ. Anonymi Saiisburgensis a. 873 scriptoris, Historia conver- 

sionis Carantanorum et de S. Methodio testimoniuin ąuerulum ^8 
IV. Epistolae Joannis Papae YIII. gemiinae. 

^) Ovo je u Ginzelii oznafieno kao „Anhang I", 



Strand 

1. Joannes P. VIII. Earolomanno regi Methodim, ordinatum 
episeopum Paniionifosem, eommendat a. 875 .... 67 

2. Joannes P. YilII. Choeili eomiti de non diraitteudis uxo- 
ribus seribit. E eoneilio III. apud Rayennam a. 877 . ,67 

3. Joannes P. VIII. Metliodium, arehiepiseopnm Pannonien- 
'sem (Morayiensem) ad reddeiidam doetrinae suae ratio- 

nem et ritus Slaviei in Moraylam indueti Romam , evoeat. 
18. Kalend. Julii, 879 68 

4. Joannes P. VIII. Swatopluk, ducem Moraviae, ad fidem 
liortatur, miratarque, Metliodium arehiepiseopum aliter, 
quam sit professus, doeere, ae ideo illum Romam esse 
Yoeatum insinuat. 18 Kai. Julii, 879 69' 

5. Joannes P. VIII. ad Swatopluk comitera. Gratulatur de 
ejus et subditorum illius obsewantia erga sedem aposto- 
lieam, recipit eos in fidem suam, ostendit Metliodium 
arehiepiseopum orthodoxam fidem fulsśe professum, eujus 
jura oonfirmat eumque ad eos regendos remittit. Nitrien- 
sis eeelesiae episeopum Yieliinum eonseeratum signifieat, 
et alium ad se vult mitti, quem alteri eeelesiae praisfieiat. 
Jubet omnes ipsi areliiepiseopo Methodio obedire: eon- 
eedit ut divina offieia rlaylniea lingua reeitaripossint, 
dummodo evangeliuni lionorifieentiae causa latine prius 
reeitetur. Mensę Junio, 880 70 

6. Joannes P. VIII. Metliodium, arehiepiseopum Morayien- 
sem, a fidei orthodoxae eultu. ejusąuepropagandae studio 
laudat, et de malis, quae perpessus est, humanissime 
solatur. X. Kalend. Aprilis, 881 73 

V. Epistoła Stephani P. V. ad Swatopluk MoraviaePrineipem 
spuria 75 

VI. Exeerptum e libello de eonyersione Carantanorum .... 81 

V1J. Epistoła Bpiseoporum Bavariensium ad Joannem P. IX. seri- 

pta a. 900 82 

C. Monumenta historiam Liturgiae Slayieae illustrantia. 

I. Epistoła Joannis P. X. ad Joannem III. arehiepiseopum Spa- 

latensem et Episeopos proyineiae Spalatensis circa a. 925 

scripta 91 

11. Epistoła Joannis P. X. ad Tamislayum, Croatarum regem, 

eodem tempore seripta , . . 93 

III. Canon X. Coneilii nationalis Spalatensis e. a. 925 habiti . 95 

IV. Literae eoiifirmatoriae Joannis P. X 96 



- XV - 

Strana 
V, Joaiinis P. XIII, literae ad Boleslaum II. Boliemiae dueem 

soriptae a. eireiter 972 97 

VI. Liturgia slavica iu monasterio Sazariensi Boliemiae al) a. 

1039-1096 • .... 98 

VII. Coneilium provineiale Spalatense et Alexaiider P. II. contra 

liturgiam slavieam 109 

Vin. Gregorius P. VII. in litteris ad Wratislauin Boliemorum re- 
gem diyiuum offlcium in slavoniea lingua eelebrari proliibet. 

2. Jan. 1080 110 

IX. Innoeontius P. IV. ad Episeopum Seniensem lieentiam eouce- 
dit, in partibns Slavoniae divinum offieium slaviee cele- 

brandi. A. 1248 113 

X. Clemens P. VT. ad Arnestum arehiepiscopum Pragensem 
eoncedit, monaelios de partibus Slavoniae in Boliemiam im- 
migrantes in uno diintaxat dicti regni loco posse divinum 

offieium slaviee eelebrare. 9. Maii 1346 114 

XI. Karoli IV. Imperatoris et Regis Boliemiae instrumentum 
fundationis monasterii Slavorum in eiyitate Neo-Pragensi, 
Emmans dicti, de 31. Nov. 1347 116 

X[l. Literae breves Urbaui P. VIII. dafae 29. Aprilis 1631, quibus 

Missale Eomano-Slavonicum reeognitum approbatur . . . 120 

XHI. Literae Inn-^centii P. X. circa Breyiarium Komaniim lllyri- 

cum datae 2^. Februarii 1648 122 

XIV. Metliodii Terlecki, Episcopi Chelmensis et Beleensis, testi- 
monium de Psalterio, in Breviario llłyrieo imprimendo, ad 
Vulgatam, quantum phrasis lUyricae linguae pateretnr, ae- 
eommodato 124 

XV. Oaput XXIV. sjaiodi dioeeesanae Spalatensis a; 1688 . . .126 

XVI. Oonstitutio Benedicti P. XIV., qua Eeelesiasticis omnibus 
Ritus Slavo-Latini praeeipitur nt in Missis et diyinis officiis 
Slavum literale idioma cuin cliaraeteribus Hieronymianis re- 
tineant, et MissalibuSj Breviariis utantar typis Congregatio- 
nis Propagandae Pidei editis, data 15. Aug. 1754 .... l'^7 

Auhang II. 

Glagolitische Pragmente. Aufgefunden voii Dr. Hofler, 
beleuchtet von Dr. Safarźik. 

I. Der Codex . ■ 136 

IL Pie glagolitischen Fragmente .,..,,..... 144 



— XVI — 

Strana 

Anłiang III. 

Yerzeichniss der glagolitischen Kirchengeraeiaden in den 

Diocesen von Yeglia, Zara, Spalato, und Sebenico in denen 

der Gottesdienst in altslowenischer Sprache gefeiert wird. 

I. Dimostrazione delia loealiła In ciii viene pratieata la liturgia 
slaya glagolita del rito latiiio nella Diocesi cli Veglia . . 155 

II. Synoptieus monasteriorum III. Oidinis Provinciae Iłlyrieae 
S. Francisei, Paroeciarum, Capellaniaruin expositanim, iiumeri 
animarum earumdem nec non Saeerdotum, qui in his et in 
illis slaYiee liturgiam exereent in Dioecesi Jadertina . . . 157 

III. Synopsis paroeciarum et eappelłaiiiarum, nee non numeri 
saeerdotum, a ąiiibus in illis veterosloveniee diviua eelebrau- 

tur laysteria in Dioecesi Spalatensi . . : 160 . 

IV. In Dioecesi Sibenioenśi 164 

Prilog C 

Kako Ginzel oćjenjuje izvore o povjesti sv. Oirila i 

Metoda i slovenske liturgije 1 — 26 

Prilog € 

Kako stoźernik Dinko Bartolini oćjenjuje izvore o po- 

yjesti sv. Cirila i Metoda i slovjenske liturgije . 1—18 

Prilog Ć 
Pismo Anastazija bibliotekara biskupa Gauderiku . . 1—6 

Prilog D 

Kronika hrvatska drugeije nazvana Ljetopis popa Du- 

kljanina 1—18 

Prilog E 
Drugi starinski spisi: 1—54 

1. Papa Joannes ^III. Ohroatorum dueem Domogojum liortatur, 
ut piratas comprimat : „Qui crimina, quae potest emendare, nou 
corrigit ipse committil". 3 



~ XYII — 

Strana 

2. Papa Joannes Vni. Sedeslavo, comiłi Ohroatorum, mandat ut 

legatum siuim ad Michaelem, Bulgarorum regem, dedueendum 
euret , 4 

3. Papa Joannes VIII. Branimirum, Chroatorum dueem, ad b. 
Petri fldem reversum laudat et oonfirmat. Significat, se die 
aseensłonis domini preees pro eo et eius populo fecisse. Joan- 
nem praesbyterum, apostolieas litteras ad Bulgarorum regem 
perferentem eommeudat ....,, 5 

4. Papa Joannes VIII. saeerdotes et popuhim Cliroatiae una cum 
duce Brauimiro reeoneiliatos ecelesiae romanae, ut in flde per- 
seyerent, hortatur ■ . 7 

5. Papa Joannes VIH. episeopos, elerum et popiilum Dalmatiae 
ad Romanam eeelesiam revoeat ; quem elegerint arehiepiaeopum 
ad conseerationem pailiumque aecipiendum Romam venire vult; 
Joannem praesbyterum, legatuum suum, eommendat .... 8 

6. Papa Joannes vni. Theodosii, diaeoni et ecelesiae nonensis 
eleeti, erga se pietatem laudat; no conseerationem nisi ab ipso 
aeeipiat, hortatur 11 

7. Joannes VIII. Branimiro Chroatiae duei, sactrdotibus, iudieibus 
et populo seribit, se magna cum voluptate a Theodosio, nonensi 
episcopo, de eornm flde audirisse; legatos .ad se mitti vult, ut 

et ipse suos missos, quibus fidelitatem promittant, ad eos dirigat. 12 

8. Joannes PP. VIII. regem Bulgarorum Micliaelem una eum 
Theodosio episcopo Nonensi suos non misisse legatos, mirałur; 
quod ut faeiat, monet 14 

9. Branimir, dux Chroatorum, ecelesiae sancti Domnii „terras et 
possessiones donat" 14 

10. Papa Stephanus VI. Theodosium, episeopum nonensem, repre- 
hendit, quod duabus simui sponsis nubere gentem suam doceat. 
Monet, ut potestate intra eanonum limites eontentus sit . . . 15 

11. Papa Stephanus VI. Walbertum, patriarehum aquileiensem, re- 
darguit, quod salonensem arehiepiseopum transgressis iurisdi- 
ctionis suae terminis eonsecrayerit 15 

13. Concilłum Spalati sub Chroatorum rege Tomislayo et Chulmo- 
rum duce Michaele, praesentibus legatis papae Joaunis X epi- 
scopis Joannę aneonitano et Leone praenestino ...... 16 

13. Ooneilium Spalati praesente papae legato episcopo Madalberto. 23 

14. Synodus provineialis circa a. 1045 Spalatum indieitur. Saloni- 
tana proYineia in duas diyiditur: pro Dalmatia superiori metro- 
poliś Antibari instituitvir 28 



— xvm - 

Słrana 

15. Synodus Spalati praesente abbate Małnardo, papae Nicolai II. 
legato, sub rege Petro Cresiiniro et archiepiseopa spalatensi 
Joannę, iii qua iuter caetera eapitula, eoufirmata ab eodem 
pontifice et a suo suecessore Aleiandro II notificata diiO; prae- 
primis memoriae prodita simt: unum. eontra-clencoruin matri- 
monium, aliud contra usum slavioae linguae. Laurentius eligitur 
archiepiscopus spalatensis . .35 

16. Synodus spalatensis sub rege P. Cresiiniro et spalat. arcliiepi- 
scopo Laurentio, praesente papąe Alexandri II. legato eardinall 
•Joannę, ad sedandum „sehisma", esortuni ob proliibitum slove- 

nicae linguae in sacris usum ,..,...,...,. 38 

17. Synodus spalatensis (salonitana) tempore interregui in Dalmatia 
et Oroatia, praesente papae Gregorii VII. legato arcłiiepiscopo 
Grerardo sub archiepiscopo Laurentio, congregata ad „tirmanda 
vera, exeeranda illieita, respuenda falsa". Sehismati ob prolii- 
bitum slovenicae linguae in sacris usum iinis imponitur . . .43 

18. Synodus Nonae tempore regis Dimitrii Svinimiri praasonte ear- 
dinale Johanne, sub archiepiscopo Laurentio 4.5 

19. Synodus Spalati 4(5 

20. Synodus Jaderae . 46 

31. Byzantina de Chroatorum, Serblorum et Dalmatinorum ab orientis 

imperio defeetione memoria 46 

33. Sirmiensis pro Paunoniati Slavis episcopatus resuseitatus . . 47 

23. Dalmatini et Cbroati iterum agnojcunt suprcjinuin orientalis 
Romauórum imperii dominium. Dalmatiae urbes Cliroatiae prip- 
eipi tributum pendunt. Dalmatiae et Cbroatiae ad coiistantiuo- 
politanatn eeclesiam aceessio 50 

24. Memoria Br^nimiri ducis . 52 

25. Serbiae principis Mutimiri fratris lilius Petrus in Ohroątiam 
fugit . . 53 

36. Viśeslavi ducis memoria 53 

Prilog F 

Sv. Ivan Ninski suyfeiraenik i drug sv. Metoda . . 1—18 

I. lyanus, Chroatorum ducis lilius, eremiticam vitam łn Boheraiae 

montibus ducens a duce Borivojo detegitur 3 

II. (V. Farlati: Illyrieum Sacrum. IV. 209) 6 

III. II yenerando anacoreta Ivan cioe Giovanui ii Santo .... 15 



— XIX — 

Sfrana 

Frilog G 

Noyiji Spomenici . . , 1— -30 

1. Papa Joannes VIII. Bulgariae regi Michaeli de primatu sedis 
ronianae et de iure dioeeesis romanae in Bulgariam .... 11 

2. Papa Joannes YIII. Domagoj Chroatorum duei ąuaerulatur, 
Bulgariam sub poteRtatem graeeae eeelesiae redaetami esse . . 12 

3. Papa Joannes MII. duei Montemero de vagis lu ipsius regio- 
nem adventantibus presbyteris 13 

4. Papa Johannes Vin. brehiepiseopo salisburgensi Aiuino man- 
dat, ut episeopum Methodium dioeeesi pannonieae restituat . . 13i 

5. Papa Joannes VIII. Paulo episeopo Aneonitano, legato suo in 
Gernianiam et Pannoniam, mandat, ut coram rege Ludovieo 
ius sedis apostolieae iu pannonicam dioeeesim defendat, arcliie- 
piseopos Aluinum et Hermanrieum de Ulegali contra areh. Me- 
thodium procedeudi. modo arguat, Paulum et Methodium ad 
Svatoplucum proficisci tu t . 14- 

6. Papa Joannes VIII. arehiepiseopum Hermanrieum "Ob ipsius 
contra Methodium illegalem agendi modum suspendit, atque 
una cum episeopo Panlo et Methodio Eomam citat 16 

7. Papa Joannes YIII. frisingensem episeopum Annonem Romam 
citat, sui erga Methodium illegalis agendi modi rationem red- 
diturus 18 

8. Papa Joannes ¥111. Bulgarorum regi Michaeli revocat in me- 
moriam patriarcham Ignatium sedi eonstantinopolitanae ea eou- 
ditione restitutum fuisse, ut iura apostolieae sedis in Bulgariam 
intacta servet; episcopos a Graeeis in Bulgariam missis a sede 
apostoliea non reeipi 19 

9. Papa Johannes VIII. episcopis et fidelibus Dalmatiae et Croa- 
tiae seribit, se a presbytero Joannę, qui ob illatam euidam 
conspiratori per dueem Domagoj mortis poenam ab officio suo 
cessaverat, hocce iterum exerceri velle 21 

10. Papa Joannes VIII. Chroatorum duei Domagojo svadet, ut vitae 
suae insidiatores exilio potius quam morte puniat 22^ 

11. Papa Joannes Vni. imperator! Basilio I. eonqvieritur, quod 
patriarcha Ignatius Bulgariam invaserit, quem propterea Eomam 
citat 22. 

12. Papa Stephanus VI. Theodosio episeopo nonensi admirari se 
seribit quod penes dioeeesim Nonensem etiam Spalatinam post 
archiepiscopi Mariui mortem suseeperit regendam 23 



— XX — 

Strana 
13., Papa Stephanus VI. arehiepiseopo salonitano Tbeodosio seribit, 
se,eupere, ut restaurata jeeclesJia; Salonitana antiąuum splendo- 
rem reeipiał; pallium illi, si Romam venerit, promittit , . , . 24 

14. Instruetio papae Stephańi VI. legatis ad prineipem Śveńtopleum 
exmissis. Usus lińguae slavieae in saeris, as. Metliódio iłitro- 
duetus, prohibetur; suceessor ab ipśo eonstitutus ab uffieio su- 
spenditur . 35 

15. Papa Alexander II. confirmat eapitula eub legato Mainardo et 
spalat. arehiepiseopo Joannę Spalati et in aliis eiTJtatibiis Dal- 
matiae statuta 27 

Priiog H 

Syeobće pohvaIe Tretoredcirn glagolaśim osobito u Żadru 

i okolici (30 dokumenata) . . . . . ■. . . 1 — 22 

Priiog 1 

Zadarski Tretoredei dobro paźeni sve do DąJQOvijih doba 1 — 14 

I. S. Ferrari-Cupilli . . . . . , . , . . ....... 3 

II. Petrus Lando 4 

III. Dandnlo 10 

IV. Ferrari-Cupiili. ................. 13 

Pnlog J 

Tri naJQOvije odluke Sv, Stolice o glagolici (od gg. 1892, 

1898, 1900) . . .. . . •. . ..... . 1-10 

Priiog K 

Tri najnoyije odluke Zadarske faadbiskupije o glagolici 

(od gg, 1898, 1899, 1900). 1-12 



•^ 



iiiiiiiiiłiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiminiiiiimiiiiiiiiiiiiiiiiiiii 



'^i^ff^^ w^w ^p^w^^f 



yęy^ J^f^ '^^ J%^ y^ Mf^ 



-^^m 












•J^^^SWpJ^ ^^^ 




Fr?i nsUi sks&ski i 



w 




I. 



Obei pregled. 




'A burnih yremena na poletku srednjega vieka, 
ifkad se cinilo, da će se sve, sto je od starine 
postało, iz temelja izkopati, strmorom okrenuti i 
satrti, crkva Hristova stój i nepokolebIjiva, aglasu nje- 
zinu, koji se cujc na sve strane, pokoravaju se i novi 
narodi. Nove drźave, sto se podiźu na rusevmama sta- 
roga carstva rimskoga, diźu se na osnovi krsćanskoj i 
postaju ćvrsta uporiśta, o koja se upire crkva, raz- 
raićući podrucje svojoj vlasti. I drźave, da bi se 
ucvrstile i prośirile svoje granice, rado se oslanjaju 
na crkvu, a ućvrśćivauje i śirenje krsćanstva dobija 
po tome zaamen politicki. Karlo Yeliki (771 — 814), 
prvi car carstya rim«koga, koje se uskrsnuvśi obno- 
vilo u duhu krsóanskome, seźe se za mac, da i njime 
ok rei put raironosnoj vjeri Hristovoj, a po njoj i 
drźavi svojoj. Njemacki kraljevi i carevi nastavljaju 



zamisao Karlovu i izvode je protiv Slayena, koji su 
sjeli duz 6itave iztocne granice njemackih oblasti. 
Slabiji* primaju krśćanstvo i iz takove ruke, a jaci, 
braneói samostalnost svoju, ne će ni da ćuju za nj 
i opiru mu se s oruzjem u ruci iii gledaju nacin 
kako novu vjeru, koja je veó stalą hvatati korjen, 
ne će morati da plate starom slobodom svojom. Kao 
sto Boris, knez bugarski, zazirući od krsta, koji mu 
se nametao iz neprijateljskoga Carigrada, traźi^ uci- 
telja TJere krśćanske na zapadu u Franaka i u papę 
rimskoga, tako Eastislav, knez moravski, otimajući se 
sili franaćkoj, §alje na iztok, u Carigrad, po glasnike 
Yjere Hristove. 

Negdje oko g. 862. izidośe pred cara Miłiaila III. 
poslanici Rastislavljevi. „Nasi su se Ijudi, rekośe 
caru, odrekli poganstva i drze zakon krsćanski. K 
nama je doślo mnogo ucitelja Latina, Grka i Nie- 
maca, pa uce kojeśta razlicito, a mi Ślaveni, prosta 
ćeljad, nemamo ucitelja, koji bi nam na naśemu 
jeziku kaziyali pravu vjeru, a da ih imamo, i drugi 
bi se na nas ugledali. Daj nam dakle ti, gospodaru, 
takoyih ucitelja, koji će nam prayo svu istinu izka- 
zati!" Car poslusa Morayljane i posła im ^Ąv^ ma- 
sline iz mgradi Solunskije", svetu braću, Cirila i 
Metodija, Posła ih sa mnogim darima, napisavśi Rasti- 
slavu ovaku knjigu: „Bog, koji boće da se svi Ijudi 
spasu i da dodju u poznanje istine, yidjeysi vjeru 
tvoju i nastajayanje tvoje, dade eto u nase vrieme 
te se napisaśe knjige, kojih ne bjeSe odprije na vaBemu 
jeńku, eda biste se i vi pribrojili k onim velikim 
narodima, koji slave Boga na svome jedku. I poslasmo 
ti eto onoga, koji ih je napisao, ćovjeka ćasna i 
blagOYJerna, velikoga knjiźevnika i filozofa. Primi 
taj dar, koji je ve6i i vredniji od svega data i srebra 



- 3 - 

i dragoga Jcamenja i bogatstva propadljwoga. Daj 
utvrdi s njime posao i trazi sa svim srcem Boga. 
Gledaj da se svi spasu, niko da ne oklieva a svak 
da se upucuje ua poznanje istine, da moześ i ti, 
priyodcći iłi u poznanje Boga istinoga, primiti płatu 
na OYome i na onome svietu za sve dtóe, koje 
uzYJeriiju u Hrista, Boga nasega, odsele i u napredak 
do vieka, pa da ostavis spomen i potonjim koljeniraa, 
kao sto j'' ostayio veliki car Konstantin. ^) 
Takvi bili pocetci devetoga vieka. 

Deset punih stotina godina navrśiśe se, kako su 
raynoapostolna sveta braća promienila ovim -vietom. 
Uz tu tisuóu godina koliko velikih dogadjaja izgubi 
svoju yelićinu, koliko znamenitiłi djela propade ne 
ostavivśi gotovo ni traga kasnijim potomstvima! Ko- 
liko silnik Ijudi leże u grób zaboravi te im se danas 
jedva i za ime znade! A djela smjernih naśik kalu- 
gjera kazuju joś i danas źivu slavu njiliovu, jer trud 
njiliOY, namienjen jednon\e samo plemenu slaven- 
skome, ponese velike, obilate i trajne plodove, koji 
postadose po yremenu zajednicko dobro svih 8lavena, 
pa se zato i j^oslie tisuću godina uznosi Hrom svega 
ogromnoga slavenskoga svieta iz zahvaln%h srca naj- 
topUja hvala njima, duhovmm ocemma, prvim nastav- 
nicima, veUkim dobrocincima roda slavenskoga. 

Oni su ukriepili i prośirili vjeru Hristovu medju 
Slavenima. Zatekavsi se u novim svojim postojbinama 
koje na granicama svieta krsćanskoga, koje medju 



ij V. „Crtiee iz lirvatske knjizevaosti". Napisao Dr. Ivan Broz. 
Zagreb, 1888, JI., str. 1, 2, 4, 5. 



- 4 — 

sarnim narodima krscanskim, Slaveni trebalo je prije 
iii kasniJB da stupę u red nasljednika vjere Hristove. 
Bes krśćanstva ne bijaśe im mjesta u holu nar oda 
evropskih. Opiruói se krśćanstvu, digli bi na se svu 
Evropu, i zapadnu i izto6nu, a jedva bi joj mogli 
odoljeti i sloźni, a kamo li pociepani! Ali pruzajući 
im velike koristi, krsćanstyo je uzajmice traźilo od 
njiłi i yelikih zrtava. Primajuói iiovu vjeru, trebalo 
je da se odreknu starih svojih misli i osjećaja, tre- 
balo je da izmiene sav svoj źivot, i spoljasnji i 
unutraśnji, trebalo je na novim osnovama da grade 
sve svoje uredbe, i javne i privatne. Take je źrtve 
iskalo kr§ćanstvo od svakoga naroda, pa i od Slavena. 
Ali te zrtve, već same sobom velike, mogu u odre- 
djenim prilikama biti jo§ i veće. A one su i bile 
takove za Slavene. Kad se crkva s drźavom izmirila 
i slozila, kad su obje u nastajavanju svome uzele 
jedna drugu podpomagati, kad je osilivśi drźava pod 
okrilje svoje primila i vjeru i drźala se pozvanom, 
da vrśi i djelo apostolsko, i na zlo stalą upotreblja- 
vati SYoju silu, hvatajuci se i od volje i od neyolje 
i maca, da toboze brani «v^jeru a upravo da izvede i 
u tudjoj krvi utvrdi svoje svjetovno gospodstvo — 
onda je nastała pogibija, da će narodi, uzivajući 
rodove nove vjere, platiti iłi po yremenu i politićkom 
svojom slobodom i narodnim SYOJira bićem. Taka je 
bila pogibija zaprietila i Slavenima, a osobito kad 
su se na zapadu razv:li u najveću snagu grabljivi 
Franci. Imajuci sve to na umu, ne może nam biti 
za 6udo, sto krśćanstvo, koje se stało łivatati medju 
Slavenima već od prvib dana bistorićkoga źivota nji- 
lioya, nije nikako mogło da ćvrst korien uhvati ni 
u viśim redoYima narodnim, a kamo u narodu samome! 
Sjeme rieci Boźje, sto ga rasijąvaliu svećenici greki, 



latinski i njemaćki, padase iii na kamen iii u trnje, 
dok ne izidjose sijaci solunski i posijaśe sjeme na 
dobra zemlju i donese dobre rodove. Tu nam istinu 
jednoduśno kazuju stare knjigo, syjedoci neprekinuta 
predaja, a potvrdjuju ucena iztraźivanja. 

A odakle njima toliki uspjeh? Nastojeći oko 
yisokoga zvanja svoga, njihova srca nije rasgarala 
samo ljuhav Je vjeri, korne su propoviedali, nego i 
osohita ljubav k narodu^ korne su propoviedali. Sla- 
veni treba da budu najprije krśćani, pa onda sta mu 
diago — misljahu ucitelji, koji su samo iz ljubavi 
za Yjeru dolazili k Slavenima iz krajeya grćkiłi, la- 
tinskih i njemackih. Sasvim drukćije misli upravljaliu 
radom Svete braće. 8laveni treba da postanu krśćani, 
ali da ostami 8laveni.'^) I tako su oni traźili od Sla- 
vena, da od svoga pregore samo onoliko, koliko 
krsćanstvo mora zahtievati, a inaće u narodnost ne 
samo da im nijesu dirali nego su je joś i pridizali, 
Oni su ih priveli u red krsćanskih naroda evropskih 
ne samo kao krśćane nego i kao Slavene. Primivśi u 
bastinu greku i rimsku kulturu, krśćanstvo je bilo 
opasno za licni razvoj mladili naroda, ali od krśóan- 
stva, kako su ga ućili i śirili sv. Oirilo i Metodije, 
nije se Slavenima nikako bilo bojati, da će na stetu 
svoju po yremenu izići robovi onima, koji su staro- 
drevnom i razvitom kulturom svojom bili nąjpreteźniji 



1) Sli6no i Jagie u „Primerim starohrvatskoga jezika" I., 31, 33: 
„narodom srednjega i novoga veka neima u*svein kolikom razvoju njihova 
biv8tva i d6rzavljanstva nijednoga yaznijega trenutka od pokerstenja. Kerst 
i vera kerstjanska V7'ata su, na koja se ulazi u sbor i drugovanje s izo- 
hrazenitni narodi: to je zlatni Mjuć, koji ołuara hlagodati nova, na bo- 
sanskih istinah osnovana źivota: ova svetlost razgoni tminu knvoboź,tva, a 
stavlja temelj prosyeti kerśtjanskoj. 

]pak ni najblagotyoriiije styari nemogu se u jedan mah usaditi u 
seree Ijudsko. prem onda ako ga neiimijes .predohiti Nagim ptoshipanjem: 
tako hijaśe kod Slovena]i." 



od sviju naroda. Naucivsi Slaveiie pismu i knjizi i 
odrediysi im narodni jezik knjiźevni, oni su ih po- 
stayili uz najprosvjetljenije narode onoga doba, i dali 
im u ruke pouzdano oruzje, da se njime brane od po- 
syemasnje prevlasti tudjinske prosvjete i duha njena. 
Stvoriti i razviti osobitu prosyjetu slavensku, koja bi 
bila sasvim nezavisna od prosvjete grcke i latinske, 
a opet po snazi i vriednosti svojoj jednaka njima, 
ne bijaśe nikako moguće. Ali ne bijase nemoguóe 
podati mladome i ćilome Slavenstvu takove prosyjetne 
UYJete, te će se, ojaćavsi dułiom i izpevśi se po 
staroj grckoj iii latinskoj prosyjeti do odredjena sa- 
vrśenstva, moći kasnije i samostalno razvijati. Takove 
prosyjetne uyjete i osnoye razbiramo u knjiźeynome 
radu slayenskih apostola. Sto njihoyo knjiźeyno na- 
stojanje nije u syemu rodilo onim i onakim rodoyima, 
kao sto bismo źeljeli, tomu yalja traźiti uzroka naj- 
vise u spoljasnjim prilikama, u kojima se desio sla- 
yenski syiet yeó i za ziyota Svete braóe a joś yise 
po smrti njiłioyoj. Yriednost oyoga iii onog djela 
ne yalja da se ocjenjuje syagda samo po posljedi- 
cama njegovim, ona se najbolje ocjenjuje i treba da 
se ocjenjuje sama sobom. A prema tome ko će reći, 
da se u knjiźeynim posloynima nase raynoapostolne 
braće, koja su po njima łitjela da nas izyedu pred 
prosyietlj eni syiet eyropski kao samostalnu lićnost 
narodnu, ne razbira znatan zametak, iz koj ega bi se 
mogła s yremenom mimo zapadnu i iztocnu prosyjetu 
izyiti i osobita slayenska prosyjeta? U ostalome nije 
ni od potrebe, da se obziremo na ono sto je mogło 
biti, yriednost knjiźeynoga rada solunske braće po- 
staje naoćita već i po onome, sto je doista bilo. 
Iznasayśi pismo, napisaysi prye knjige slayenske i 
styoriysi knjiźeyni jezik, oni su udarili pive temelje 



_ 7 - 

knjiźeynosti, na koju se poslie nastayljala koje po- 
sredno koje neposredno knjiźeviia radnja u Rusa, 
Bugara, Srba i Hrvata, dok u Poljaka, Ćeha i Slo- 
yenaca osobite prilike i politićke i prosyjetne nijesu 
dopustale, da rad Svete braće ponese i u njih onim 
rodoyima, koj ima je ponesao u ostalih Slovena. Ali 
uza sve to i zapadni Sloveni kao i iztoćni i juzni 
svagda su drzali braóu Solunjane prvim nastavnicima 
SYOJim a knjizevna djela njihova zajednifikim dobrom 
svega roda slavenskoga. 

Svi bes radike 8loveni svagda su se mhvalnoSću 
i s ponosom spominjal% da su upravo po trudu Svete 
hraće uhvatiU ćasno mjesto medju krśćanskim narodima 
evropskim^ da su se samo po njihovu nastojanju „pri- 
brojili k onim veUkim narodima^ koji slave Boga na 
svome j esiku" , da su preko njih primili prvu svoju 
knjigu „dar, koje je, — kako pravo reSe car MiJiailo, 
— ve6i i vredniji od svega data i srebra i dragoga 
kamenja i hogatstva propadljivoga. ^) 

S toga pravedno je i potrebito prije svega da 
se zaustavimo na zivotu velikih nasih Prosvjetitelja 
sv. Ćirila i Metoda, tim vise jer je borba radi glago- 
lice poćela već u njihovo doba i oni prvi radi nje 
gorkili progutali. 

Ali. zaustavljajuc se na poviesti o sv. Ćirila i 
Metodu, pokle je njihov rad tiesno u savezu sa „pr- 
vom slavenskom knjigom", sa tim darom doisto puno 
„većim i yrednijim od svega zlata i srebra i dragoga 
kamenja", a mnogim pod tlakom okolnosti i tudjin- 
stva ne bilo prigode, da taj dragocieni dar pobliże 
upoznadu; da nu, prije nego prodjemo na poviest, da 



^) V, „Crtiee iz hwatske knji2evnosti". Napisao Dr. Ivan Broz. 
Zagreb 1888, If. str. 51. 54, 



dobijemo barem mali pojam o baśtini naśih prosvietaih 
i dułiovnih otaca, te vidimo 



II. 

Sto je glagoliea? 

Możes ju razmatrati s raźni li gledista. 

U prosvietnom i crkovnom smislu, veó je neiz- 
ravno o njoj slika pruźena u gomjim redcima. 

Ali ona je ne samo prosvietna i dułiovna stecevina 
prvoga reda, nego glagoliea ima nam bit mila^ jer je 
ona jezife naśih djedova, utvrdjen u knjizi, koja mu 
ne da vise izumriet. Glagoliea miti jedan s drugim 
deset viekova naśe poviesti. Kroza nju mi so kao 
razgovaramo sa otcim i maj kama od tisuću godina 
natrag. 

Glagoliea je k tomu posebno naSe starohrvatsko 
pismo, koje nam prenasa zvukove starinskoga naśega 
jezika i razgara luć prosvjete u tminam neznanstva. 
Sad smo na velikoj prosvjetnoj visini, ali „danasnja 
prosvfta nasa u svjema pojavama svojim posljedica 
je nebrojenih, izmedju sebe prerazlicitib dcgodjaja, 
koji su sve onamo od najstarijih vremena, do kojiłi 
se gotOYO i ne seźe pamćenje ćoYJećje, mało po mało 
prilagali svaki svoju i unapredjivali razviće one pro- 
syjete, kojom se mi danas punim pravom ponosimo. 
Osvrćući sena niz tih prosvjetnih dogadjaja, duh se 
nas najyise i najradje zabavlja oko ponajsjajnijili 
dogadjaja, koji mu svqjim sjajem kao zasljcpljuja o ci 
te ne opaza i drugih, koji se na oko prikazuju kao 
neznani, a kad tamo, ogledavśi ili izbliźe, oni se 
nalaze u redu najglaynijiłi osnova, na koj ima se diźe 



- 9 - 

sva prosYJeta nasa. U redu takih prosyjetnih osnova 
vidimo i pismo. Gdje bi bila danaśnja prosvjeta naśa, 
da nema pisma? Koliko bi umno viśi i jaći bili od 
diyljaka, koji ne znąju za pismo? Iii da. je pismo 
postało pred neko sto godina? Gdje bi bile stećeviiie 
prosavsih viekova? Mi za njili ne bismo yaljada ni 
znali, a koliko bi ili i bilo? Ako je istina, da prave 
prosYJete, ne stvara ni jedan naród ni jedan viek, 
nego narodi i viekovi, a ono kaka bi bila i kolika 
prosYJeta bez pisma? Razmisljavajući o prosYJetnoj 
Yriednosti pisma, morat ćemo priznati, da je za jezi- 
kom pismo pOnajglaYnije pokretalo prosYJete Ijudske. 
A sto opet kod SYega toga ne pomiśljamo SYagda, 
kad nam na oci dodje pismo, na yełiko njegOYO zna- 
menOYanje, to je samo prema onoj narodnoj : SYako 
cudo za tri dana. Mi se joś nekako ćudimo brzojaYnoj 
źici, koja u trenuće oka raznosi glase sirom svieta 
i u najudaljenije krajeye, a sta je MorseOY izum 
prema pismu, koje pronosi glase od SYake ruke ,kroz 
YiekoYe- i YiekoYe i u najpoznija vremena! I źiYa 
riec może mnogo ali ne może ono ni onako kao sto 
może pismo: ona nlje onako stalna pa i pouzdana kao 
pismo. I njome se opći, ali to općenje Yeoma je 
stegnuto i po mjestu i po Yremenu, dok pismo ne 
poznaje tih granica. Po njemu općimo sa SYim pro- 
SYłetljenlm svietom, danaśnjega Yremena, po njemu 
obćimo s prosaYsim Yiekovima, po njemu općit ćemo 
i s buduóim narastaj ima. 

Yelika Yriednost pisma od Yajkada se osobito 
cienila. To dokazuju i priće, koje pripoYiedaju, kako 
su pismu naućili Ijude iii sami bogOYi iii bogodulii 
Ijudi. Stari Egipćani kaziYahu, da ga je stvorio bog 
Tot, a predaja hebrejska hoće, da je prYO pismo na- 
ćinio iii EnOłi iii Adam, a mnogi YJeroYahu, da je 



^ 10 -" 

izasio upravo iz ruku Boźjih. Grcima je dao pismo 
Kadam, Rimljanima bog Merkurije, a SkandinaYcima 
bog nad bogovima, sam Odin. ^) 

Pobożna predaja veli, da je i glagolica upravo 
od Boga dana. Nju su postom i molitvama by. Ćiril 
i Metod od Duha Svetoga izprosili. '^) A i jesa pisma 
tako savrśena, „da ga savr^enijega nemamo ni mi 
danas. ^) Glagolicom se mogu na papiru izrazit ne 
samo cielic nego i polu glasovi, koje u izgovoru jedva 
osiećas, a sve prema stanovitim pravilim, da ne mozes 
ni pomisliti sto boljega i znanstvenijega. *j 

Sto se ti6e oblika, ima dvie vrsti glagolice : lir- 
vatska i bugarska. Hrvatska je uglasta; bugarska na 
zavoje, ali u ostalom jedna drugoj vrlo slićne, 

Evo kakova je hrvatska azb.ukva: 



1) Broz, 1. c. str. 14, 15. 

2) Legenda bulgariea br. 2. Slićno i panońska Legenda, u 5. po- 
glavljn: .^...„sed cum magnum audivissent sermonem in preces incuhuerunt 
(t. j. sv. Cirii i Metod) cum aliis qui erant eiusdem ingenii atquę hi. Ihiąue 
manifestavit Deus philosofo Slovenicas litteras (po Miklosieeyu izdanju: 
et tum deus philosopho slovenicas literas revelavit), et illieo litteris formatis 
et sermone eomposito, cum Methodio iter aggressus est Moravieum," 

Prve rjeći sv. Pisma sto su ih sv. Ćiril i Metod preveli bilo je 
yangjelje sv. Ivana: Iskoni Ujaśe slovo.... 

3) Broz, 1. c. str. 23. 

*) Jagie o tom pisa (v. „Primeri starohrvatskoga jezika", I., 9): 
„Koliko sloyenśtina, kao najstariji zsistacnik, imade yrednosti preraa osta- 
lomu srodstyu velikih plemenah Azije i Evrope, rasudjuju jezikoznanei : 
u domaeem kołu svakako ju ide prvenstvo, ne samo s osobita ugleda i upliva, 
već i poradi golema formalnoga hogatstva, a navlastito polu^lasa nad- 
kriljuje sva sadanja narecja, ter zuanost dokaza, da ovi maleni polutani 
nisu upravo suyiśni, nego znamenoyanja puni ostanei, koji syedoće o pred- 
historićnom obliku slovenskoga jezika. Mnogo se puta 6itavoj nekadanjoj 

sIovei sa6uva trag u neznatnom M iii T. 

Dakako da ove tankosti istora tim dobivaju pravu yrednost, sto se 
mogaliu iocno izrazwati, imajuei SIoveni svoje jpismo, koje posedicje znakovah 
za najsitnije razlike." 



-li -^ 



ZNAK 




-4-9 


ł 


ZNAK 








Slovo 


SlOYO 


-T 




!*" "s^ 


"tS 


i me 




> •;?! 


"^ 


Ime 


o 


o o 

o 3 


^1 O) 






-a 


2 

n 






t> a 








t> S 


1—1 






rh iT. 


A, a 


1 


A^' 


B B 


R, r 


100 


R'ci 


tu ju 


B, b 


2 


Buky 1) 


e fi 


S, s 


200 


Slovo 


nn nn 


V, Y 


3 


Vede 


UU on 


T, t 


300 


Tvr'do 


%1 % 


G,g 


4 


Glagoli 


aj a 


U, u 


400 


Uk' 


Dli m, 


D, d 


5 


Dolro 


cp ct> 


F, f 


500 


FrH' 


3 3 


E, e 


6 


Est' 


Ja Ja 


H, li 


600 


Her' 


dt] [!f] 


Ź, z 


, 7 


Źwete'') 


Q 


0, 


700 


Ot' 


iłS £ 




8 


D^elo ') 


W w 


Śfc(Ć) 
st (ó) 


800 


& 


^ Oa 


Z, z 


9 


Zemlia 










/ 






h; h; 


C, c 


900 


Ci 


W "P 


I, i 


10 


Ize 








y* . 




7 






ił » 


C, c 


1000 


Crv 


8 8 


J3 j 


20 


I 








y- 




' u 






III m 


S, s 




^a 


IłF nf 




30 


[Dje Gje 
1 (Dprv 
[Gjerv) 


rfl ffl 


U, U 




1/ 

Jeru 








^^ 1 






^ :c 


E, k 


40 


Kako 


■=6 v« 


Yi,yi 




Jery 




7 






T T 


I 1 




Jeri 


ft iJli 


L, 1 


50 


Ljudie 




A / • A 


i 




^ m 


M, m 


60 


Myslite 


m m 


e(ja) 
(ie) 




Et\ 


r F 


N, n 


70 


Nas' 


JU JD 


Juju 




Jus' 


a a 


0, 


80 


On' 


"D" nOn 


Th,th 




Thitci 


F [n 


P, P 


90 


Pokój 


& & 


Y, y 




TJzica 



1) u Eaćkoga: Bu'kuvi. 

2) U Eaekoga: Źweti. 

3) Odnosno sIoyo izgovara se 
izmedju c i z. 



kao zora u juźnoj Hereegovini ; neśto 



- ii- 

Kako vide citatelji, glagolica je vrlo prakticno 
udesena ne samo za slova nego i za brojke, te tko 
glagolicu rabi, ne treba mu ni rimskih ni arabskih 
brojeva. 

Ovo o sloyima. A sad da vidimo kakav je 

III. 

Glagolski jezik. 

Zanimat će one koji nijesu moźda drugda ćuli, 
kad uzćitaju kako su nasi stari Boga molili. Za cudo 
slicno danasnjemu jeziku, te pravom nas puk każe, 
daje glagolica staro hrvatski jezik ^), jer u ovo tisuću 
godiśta gOYor se nije bitno nego sasvim mało pro- 
mienie, tako da i neuk może da razumije staroslo- 
venski. 

ZnamenoYanje sv. Kriźa. 

F' ime Ofca, i Sina, i Duha Svetago. Amen'. 

OUe naś. 

Ofće naS', ize esi na nebeseh' : sveU se ime tvoe: 
pridi cesar'stvoe tvoe. Budi vola tvoja, jako na nebesi, 
i na zemli. Hljeb' naS' v'sed'n'ni daM nam' d'n's' :- 
I ofpusti nam' dVgi naśe, jakoze i mi ofpuStaem' 
dV mikom' naSim\ I ne v'vedi nas' v' napaś f. N' izhaii 
nas' ot' neprijazni. Amen'. ') 

Po glagolskom „Ordo et Canon Missae" obielodanjenu g, 1881, na 
trośkove urednika „Katolieke Dalmaeije", uz pregledbu preć. Drag. Parfiiea, 
kod Propagandę u Eimu. 



^) A. i ufienjaci. Sravui Jagić: „Primhń starohwatskoga jezika." 
2) Ovaj Otćenaś skoro se doslovno sudara s OtGenaśem u Misalu 
tiskanu g. 1528, jer ondje glasi : Otóe nas iźe jesi nanebesih. Svetise ime 
tvoje. Pridi eesarstvo tvoje. Budi vola tvoja. Jako na nebesi i na zerali. 



- 13 - 

ZdFava Marijo. 

Badujsd Marie blagodałi polna, Gospod' s' toboju : 
Blagoslovena U v' zenaW i blagosloven' plod ćreva tvoego 
Isus\ Svdfad Marie Mati Bozid^ molisd za nas' grdSnik'' 
nind, i v' f^as'' smertl na^ed. Amen'. 

Iz głagolskoga 6asoslova od g. 1791. 

SlaYa Otcu. 

Slava Ofeu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bje 
isJconi, i ninje, i ifsegda i v' vjeki, vjekov\ Amen'.) 

Iz głagolskoga „Ordo.... ut supra. 

YjeroYauje. 

'Yjeruju v' edinago Boga, Ofca v'semoguśfago, 
tvorcu nebu i zemli, vidimini' v'siem' i nevidimim\ I 
v' edinago gda. Isusa Sr'sta^ Sina Bozija edinorodJ- 
nago. I ot' Ofca rozdenago priezde v'sieh' viek'. Boga 
ot' Boga, sviet' of svieta^ Boga istin'na ot' Boga 
istin'nago. RoMena ne s'tvorena, edinosuśfna Ofcu: 
im' ze v'sa biśe. Ize nas' radi ćlovjek', i naSego radi 



Hlab na§ ysedauni daj nam danas i otpusti nam dlgi naśe, jakoźe i ini 
otpuśćajera dlźnikom naśim. I ne uvedi nas v napast. Nu izbavi nas ot 
neprijaznj. 

U ćasosIoYU od g. 1648 otSe nas je nagrdjen idjotizminia. Glasi : 
Otóe na§ iJie jesi nanebesih. Da sYatitsa ima tvoje. Da pridet earstyije 
Woje. Da budet volja tvoja jako na nebesi i na zemli. Hljeb nas najsus6nij 
daj nam dnes, i ostavi nam dlgi naśa, jakoże i mi ostavljajem dlźnikom 
naśim. 1 ne v vedi nas v iskuśenije. No izbavi nas ot lukavago (Y. „Grinzel: 
Geschiohte der Slavenapostel, str. 163). (d to je staroslovenski jat). 

U óasosloYU od g. 1791 otćenas glasi: 

Ot6e nas', iże esi na nebesah': Syatisa ima lvoe; piiidi earstyoe 
tvoe: Budi vola tvoja ako na nebesi i na zemli. Hlab' naś' ysedennii dażd' 
nam' dnes' : ] otpusti nam' dolgi nasa: akoźe i mi otpuśtaem' dolźnikom 
nasim' : I ne wedi nas" v' napast': No izbavi nas' ot zla. Amin'. 

^) Po glagolskom 6asoslovu od g. 1791 : 

Slava Oteu, i Sinu, i Duhu Syatomu; akoźe ba iskoni, i nina, i 
prisno, i vo raki vakov'. Amin'. 



— 14 - 

s'pasenija s^nide s' nehesi. I v'plti se of Duha sveta 
u\ Marie Djeviy i v'clovjeci se. Baspef le ^a ni' : 
pri ponHijsciem' Filate mucen', i pogreheri' hist\ I 
v''sJcr^se v^ treti d'n\ po Fisaniju. I v'dde na neho : 
sjedif o de^snuju Ofca. I paki hoStef priti s' slavoju 
sudif zivim'' i mrHvhn' : egoze cesar''stviju ne budef 
lwn'ca. I V Duha svetago, Gospoda i zivotvoreUago : 
of Ofca i Sina ishodeśtago. >S' Ofceni' ze i Sinom^ 
kup^no pokląnaema, i s''slavima: ize glagolaT esf Pro- 
roki.. I edinu snetoju katolićsku i apostoTsku ct'1^v\ 
Ispóviedajii edino kr^ stenie v' otpuStenie griehov\ I caju 
v''skr^senie mrHvih\ I zivota buduStago vieka. Amen\ ') 

Iz glagoskoga „Ordo.... ut supra. 

Ovo je pismo i jezik najbolje sreće bilo u naśem 
narodu. „U Hrvatskoj, veli Broz '), naśla je glagolica 
draga svoju domoviaa ^). i razvila se po yremenu u 
osobitome obliku.... Kad se kod ostalih Slayena, kod 
Slovenaca, Ceha, Moravljana, Rusa, Bagara i Srba 
veó odavna bio zatro svaki trag pismu glagolskome, 
Hrvati su ga jos jednako pazili kao zjenicu oka svoga 
i branili od svake nevolje...." 

Pace „pored glagolice u nas se Hrvata veó u 
Xir. yijeku (1185) javlja i pismo ćirilovsko, koje 
(u nekoliko slova nesto izmienjeno) osobito gojilo, 

1) Vjerovanje u glagolskom 6asoslovu od g. 1791 glasi (staroslovensko 
jat zamjenjujemo i ovdje, da budę slifino Ginzelovu, sa a): 

„Varuju y' Boga, Otca ysemoguśtago, Stvorca nebu i zemli. 1 vo 
Isusa Hrista, Sina ego edinago, Gospoda naśego: Za6ata ot Duha svata, 
rozdejia iz Mariea Davi, stradavśa pri Pontiistam' Piłata, raspata, umersa, 
i pogrebena: Sośetśago vo ad': v' tretii den' voskressago ot mertYili' : voz- 
śedśago na nebesa, sadaśtago odesuuju Boga Otea ysemoguśtago: otudu ze 
griiduśtago suditi źiyim' i mertyim'. Varuju y Duha syatago, Syatuju cer- 
koy' katolifieskuju, Syatih' obśtenie, ostaylenie grahoy', ploti yoskresenie 
zizu' yaćnuju. Amin'. 

2) L. c. str. 25. 

3} Pryu je imała u Morayskoj i Panoniji, danasnjoj Ugarskoj. 



- 15 - 

U krajevima, u kojima se miesao naród jedne i 
druge crkve: to je bosanska bukvica iii upravo bo- 
sansko-da Ima tinska ćiri lica. ^) 

Dakle gojilo se sve, sto je viśe iii mauje domaće, 
iii od davnine udomaćeno, ali tudjinstina jok. 

Ovo dokazuje kako sa nasi djedovi imali puno 
narodnoga ponosa i samosviesti. A tko im je taj ponoś 
i tu samosYiest sto probudio, sto na prave temelje 
postavio? Tko^ ako ne nasi duliovni i prosvietni 
Apostoli sv. Ćiril i Metod? S toga, kako pravom 
każe Jagić ^), „obuzima serce naśe ciwstvo veUke 
2ahvalnosti prema svemogućoj providnosłi^ sto posła 



*) Cirilicu, premda se tako zove, nije izumio sv. Oiril, nego njegov 
uóenik Kliment, te bi se imała za pravo zrati Klimentiea. Klimentiea je 
,'mladja od glagoliee, i oiaiije slovjenska, manje hwatska. „Irae slopetiskoga 
jńsnia, pisao je Jagie g 1866 (v. „Primeri staroliervatskoga jezika", L, 22) 
zasluzuje sama glagolica, doóim je, od ostalih dvajuh alfabetah koji su kod 
Sloveiia u obióaju, jedan grćki (misli na eirilieu, kliinentieu), a drugi 
latinski'/. (Gajeva azbuka). 

Sto se tióe porabe glagoliee kod Hrvata iSrba Jagie piśe („Primeri... 
U, X[i i XIII): „U Hervatali vladase od iskona glagolsko pismo (joś za 
kralja Zvonimira poznavałiu, barem na nadpisih, ohht glagolicu), kod Ser- 
hah, ako i neima izraynih, ali ima iieizravnih, ne .yaujskili već nutarnjih 
svedo6anstvah, da sn negda i. oni, barem za kratko yreme, upotrehljavali 
glagolicu; kasuije oblada sasvime pismo eirilsko".... 

„Vee tefiajem ove perve dobę (doba borbe od 9. do 12. vieka) raz- 
prostiraśe se glagolica, po dalm. i lierv. otocłli i po zapaduoj Istri. Iz 
razYcda bo istranskoga dozuajemo sasvim yerodostojno, da su onuda već u 
XIJ. stoleću upotrebljavaii u sviJi slusbenih spisih, koji su prostomu puku 
uamenjeni bili, Mruatski jezik u glagolskom pismu." 

Ali i kaśnje glagolica posvuda u Hrvata gospodovala u javuom zi- 
votu, „dapace isto dopisivanje medju hervatskom gospodom vodjase se 
glagolicom, kao na pr. sto je glagolski dopisivao joś u XVI. veku knez 
Kriśtofor Frankopan s biskupom senjskim Joźefićem (I. e. str. Xv/).. 

„Jednom reóju glagolica i uz nju heryatski jezik, bijaśe od XII. do 
XVI. veka kod Yeeine heryatskoga iiaroda jedino sredsivo pismenoga obćenja 
i jedini ohlik knjigevnoga zivota." (1, e.) A sada?! 

O obsegu glagoliee erkyene i svietske kod Hrvata 14. i 15. vieka 
Jagie (1. e.j str. XV i) pisę, da je taj prostor dopirao sve od jurne Dahna- 
cije do Kranjske, i od dalmatinskih i kvarnerskih otoka ćak do Śtrigova 
u Medjumurje. 

A danas ? ! 

^) „Primeri starohryat. jez." I., 32, 



— 16 - 

dvojicu bogoljubnih muźevali, koji ne samo da veru 
kerMjansku ovdP raz^iriśe ond^ obnoviśe^ nego mi jih 
śtujemo kao prave utemeljitelje i Bacetnike svega du- 
Sevnoga zivota^ jerbo nam sastaviśe za organiżam 
jezika, na temelju kerśtjanskih potrebah vlastito pi- 
smo, i reć boźja prevedośe ^erm s tudjega, nepoznatoga 
jezika gerćkoga, u jezik sloY^nski, u jedk svoga na- 
roda," 

Ołi kako je dakle, osobito nama Hryatima, sveta 
duznost, da npoznamo blagoslovljem zivot i divni 
rad yelikih naśih dobroćinaca i da se tim źivotom i 
radom nadahnjujemo. 



IV. 

Ime starohrvatskoga jezika 
i starohrvatskih slova. 

Ono sto mi sada zovemo glagolicom, nije se 
vazda tako zvalo- Dr. Racki sastavio je o tom slie- 
deću zanimiva preglednicu iz poviesti. ^) 

Car Mihajlo, koji na poziv kaeza Rastica, Kon- 
stantina posła u Moraysku, Cyrilloyo pismo zove:') 
„Bukvy v'' vaS slovensky ezyk^" ; papa Hadrian II. u 
zaamenitoj posiani ci na Rastica i Kocela: ^) „Knigy 
jazyka sloven'skago (vaSego), knigy slovenskyja sloven^ska 
gramota; '^) papa Ivan VIII. u glasovitom listu na 
Svatopluka: ^J Jitteras sckwiniscas" (prema slovjen'sky 



2 



1) V. Eaóki: Slovjensko pismo, Btr. 62 i dalje. 

2) Żit. sv. Konstant. glava XlV. 

3) Źit. sv. Methoda gl. V lll. 
^) Ap. Nestor. vide p. 243. 
6^. VidG Bae. 889. 



6) Vide pag. 339. 



- 17 - 

= slovjenisky); neimenovani Solnogradjanin god. 873, 
dakle jedva cetiri godine poslie smrti Cyrilla „sda- 
uicas Utteras^^ ; ^) źivotopisac sv. Konstantina, po svoj 
prilici ućenik mu Klemente bugarski ^) ^^slovjenom'' 
knigy'''' ; isti u polivalnom slovu : ^) ^pismena slovjen''- 
sku ja^yku" ; źivotopisac sv. Methoda, po svoj prilici 
Gorazd, moravski nadbiskap *) ^^sloven^sky knigy'^ ; 
pisać Translatie: ^) „eorwn (Slavorum) Utteras'^ ; Joan 
exarcb bugarski: ^) „pismena slovjen'skih' Knig^" '^ 
(Srnorizac Hrab ar: ^) „slovjen^skaa pismena", greki 
źiyotopisac sv. Klemeuta : ^} „za o^Xoj3£vaa YpajAjiata" ; 
sazavski uionah ^) „slavonice littere" ; ruski lietopisac 
Nestor :^^) ^,pismena a^hnkovnaja sloven^skij, slovenskije 
knigy^^ ; pop Dakljaniu:^^) ^^littera lingua sdavonica" '^ 
napokon hrvatski lietopisac :^'^) „knjigu harvacku", a 
viśe glagoljskieh casoslovov hrvatske obitelji, koje 
imadoh u ruci, ,,knigi slovinskie" ; te hradistanski 
monah iz XTI. vieka; „Bulgarorum literae'^.^^) 

Ovdje dakle imamo sedamnaest sviedokov od 
TX — XII vieka; rodom Slovjenov, Talijanov, Grkov 
i Niemac; papinske, carske i svetjeuićke casti; uće- 
nikoY, ze.stitiiikov i neprijateljev Cyrillu; pk svi 
jeduoglasno nazivlju iijegovo pismo „sloTJenskiem" 



1) Ap. Wattenbaeh: Beitrage . . . S. 50. 

2) gi. xyi. 

3) Ap. Safarzik: Pamatky jihosloy. pisemn. p. 23. 

4; Żit. sv. Meth. gł. V. 

5) Transl. S. Glementis. e VII. 

^) Ap. Kalaj doYió: Joan. Exai'h. p. 129. 

^) Ed. Śafarźik: op. eit. p. 91. 

8) Bd. Miki osie: e. 11, p. 3. 

9) P 6 r t z : Mon. Germ. SS. IX, 149. 

^0) Ed. S c h 1 o z « r : russ. Auiial. ad cap. X. p. 171 sq. 

") oap. 9. 

12) Arkiv. ',14. 

1^) Ap. DobroYsky: Cyrill. und Method. p. 51. 



pismom, sloYJenska pismena, slovjenske bukve, slo- 
yjenske knjige. Jedini stan hrvatski lietopisac suźłv 
ethnograpłiićni iiazivprozva ga „har^ackom kojigom": 
i hradistanski monah „bugarskimi pismeni". 

Sada vidimo, kako se nazivlje u starieh spome- 
nicih tako zvana glagoljica i cirilica. 

U rukopisu lat. carske knjiźice pariźke br. 2340. 
(J. Lat.) nalazi se list s glagoljskom azbukom iz 
XL iii XIL yieka; pa se ondje u suyremenu pripisu 
ova azbuka zove „ahecenarium hulgaricum'^ .^) Papa 
Inocenco IV. god. 1248 zove ja ^^littera specialis . . . 
a s. Hieronymo^''. '^) Remsko glagoljsko evaadjelje iz 
Xiv. vieka, veli se, da je pisano „slovjenskim jeń- 
Jcom'^. ^) U abecedniku Divisa opata Brenoyskoga 
(1360 — QQ) iz istoga vieka glagoljica zove se „al- 
phabetum 8kavorum" ^) U jednom lat. rukopisu prazke 
knjiźnice od god. 1434 6ita se glagoljska azbuka s 
nadpisom „alphahetum secundum slavonicum" ; ^} pa 
u obce ime „slovjensko pismo, slovjenske bukvy itd. 
za glagoljicu je obij ubij eno. U Hrvatskoj pako od 
pamtivieka, svakako već u XIII. i X[V. vieku, za- 
yladase iiaziv na glagoljicu hrvatsko pismo, literae 
Groaticae, a za jezik, koga izraźa^aśe ovo pismo 
hrvatski jeńk, lingua croatica. ^) Ov<ij naziy prigrli 
u XVI. vieku protestantska stranka u svojili knjigah 



O K o p i t a r : Glag. Cloz. p. IV. X. XX. VI. Ś a f a r ?. i k : Pa- 
matky lilah. pisemn. V]I. Martinov: Les maiiuscrits Slaves de la bibl. 
imper. de Pars 1858. p. 18, 76.tab. 

2) Anoales Baronii cont. Ea}'-n. ad a 1348. 

3) Izd. Hanka Prag. 1846, str. 186. 
*) Śafarźik. op. eit. p. XXV. 

^) Ibid. 

*■') Na KloeoYim glagoljiti (Kopitar, p. IV) ćita se a opazkl od god. 
1400: „'sti quinterni, hic iiitus ligati, seripti fuerniit de m an u p r o p r i a 
S. H e r o n 1 m i , . , et sunt bibliae pars i n 1 i n g w a e r o a t i n a soripta. 



- 19 - 

glagoljicom pecatanih; ') te ga pridrźase i katolicki 
rodoljubi ; ^) a kadkada se zamieni u lat. sa ^^alpha- 
betum illyricum", ^} , U istom XVr. vieku pojavi se 
novi naziy „glagoljica, glagoljska slova, glagoljita" 
itd. u knjigali tiskaniełi u Tubingi i Urachu trudom 
bar. lyana Uagnada, Prima Trubera Sloveiica, Stje- 
pana Konzula Istrijana i Antuna Dalmatińa tako, 
da oviem reformatorom „glagoljska i hrvacka slova" 
josu jedno te isto. Medju to u glagoljskiełi pozdnijiłi 
kajigab ostade joś u navadi obóeniti naziv: slovinsko 
pismo, sloyinska slova, sloyinska azbuka itd.**) Pored 
ovieh"imen vrlo staro je za glagoljska pismena ime 
„huky^' , za glagoljsko pismo „hukvM' , za glagoljski 
alphabet ^^byjcvar, bukovnjak, asbukividnjak" . 

U spomenicih indi pocem od XL. vieka pismo, 
o kom je spomen, ima ova imena: pismo slovjensko, 
bugarsko, lirvatsko, jerolimsko, glagoljsko, ilirsko i 
bukvica. Od ovih naziv: pismo slovjensko, bugarsko, 
hrvatsko (ilirsko), jest narodopisan; jerolimskOy posto 
se sv. Jerolim drźao za obretnika; bukvica^ ima temelj 
u predkrstjanskieh ćrtah i riezah; napokon glagolj- 
sko, glagoljica bilo od glagoV plur. glagoly znameno- 
valo bi pismo glasito naprotiv pismenu figarativno- 
mu; ^) bilo od ćetvrtoga pismena u azbuki; bilo 
napokon od prisivka, kojim puk prozvk svoje sve- 
tjenike radi gustoga opetovanja ove rieći u evan- 
djelju; p^ od njib (glagolita, glagoljas) dobi i pismo 

^) l)obrovsky: Slaviu. p. 75 seq. Ar cli iv za jugosl. povjest. 
I, 143 seq. A i* e h i v fiir Kunde oster. Gesch.ichtsquellen. Bd. XX, 229 «eq. 
„haiTaeka slova; orobatlsclie buehstaben, crobatiseher truekh" = glagoljica. 

2) Tako Sime Koźicić na svoj glag. misal (Rieka 1531) stavi uasloY: 
„misal liarvaeki". 

3) Rocea: Thesaurus antiąuitatum. Romae 1745. p. 344. 245. 

*) Sr. Raf. L e V a k o V i e a : Azbukiyidnjak slovinski. U Rimu 1629, 
=*) D o b r o V s k y : Glagolitiea. U. Aufl. Prag 1845, p. 39, 4Q, 



•20 



dotićno ime „glagoljica". ^) Medju to prvo (Dobrov- 
sky) i drugo (Safarźik) tumacenje ima njekakay te- 
melj ; a tretje (Kopitar) neodgoyara ni syetosti stvari, 
ni stovanju osobę, na&emu naroda mile. 

Nemoźemo ovdje mukom mimoići, sto V. Grigo- 
rović, śmieli putnik i prof. Kazański, nadje u jednom 
grćkom eyandjeli stara iz X. vieka u Ohridu gradu. 
U njem bijaśe najmę na kraju devet pism en, stra- 
nom spodobniłi glagoljskimi, s nadpisom: „kpoic yapa.%- 
tTjpci". ') Ovo ime glagoljici liepo odgovara prema 
spoYpa[i[iaTa, oToi/sia ispatad itd. U MisircoY, ludijanac 
itd. ; posto glagoljica bijase i jest, gdje joś obstoji, 
naylastito sveto pismo, u sluźbi boźjoj ; te s krstjan- 
skim bogośtOYJem tako uzko skopcana; ko sto crHy. 
rje^y, huky s pogańskim. 

Grcko-sloTJensko pismo zove se iii u obce pisyno 
slovjensko, iii pismo rusko, ko sto u glagoljskom pri- 
pisu (1395) iz XIV. vieka u remskom evandjelju; ^) 
iii pismo srpsko, alphabetum servianum, iii pismo ci- 
rilsko, cirilica, kińlica^ ćurilica. Ovo posliednje, sada 
navadno ime, udomaći se od XVI. vieka, u kom ga 
rabljahu navlastito pomenuti sliedbenici Lutberoyi u 
izdavanju knjig pecatanieh grćko-slovjenskimi pismeni. * 



^) Cf. Śafarżik: Ges^eliichte der slav. Spraehe, p. 241. Pamatky 
hlah. pisemn. p. XXV], et. 5. Safarźik je uegda mislio, da je ovdje glagolj 
= sloYO; s toga „glagoljska pismena" bio bi prie.yod izraza „slovjenska 
pismena"., 

2) Safarźik: Pamatki, p. XX. 

3) Ed. eit. p. 186: „a to pismo russke" . . Naziv „azbuka russijp-ka, 
bukyar russijskij itd. udomaei se posvema u Eussiji. Sr. C o n ii k o b' : 
On'iT', pocciHCKOH ()ii(5jiiorpa*iH. C. IleTepdypi^'. 1814. ^lacT. II. CTp. 
9-16, 68-70. 

■*) Of. loe. sup. oit. U predgOYoru svoga Katehizma piśu : „i vad ova 
curilska slova svi 'iednako nepiśu..." Arkiv fiir die osterr. Greseh. XX, 
330: „erstlieh mit erobatiselien (glagoljskimi) buchstaben, damach mit 
Cyrilisehen." A. Bohorie (Aretieae horulae. Witerbergae 1584) u istoifl 
^pamenu rabi rieSi „litterae eyrillicae: glagolitieaę." 



— 21 — 

[me, ko^ sto je poznato, i2vadja se od Cyrilla, 
LCurila, Ćurila, koj se smatrase za obretnika ovoga 
pisma. Ime ovo nadjenuto je takodje pismu, odkle 
pop Upir Lichy god. 1047 prepisa knjigii prorokov; 
nil ondje „kurilovica'^ nemoźe znaćiti grćko-slovjen- 
3ko pismo, iii kó sto mi sada zovemo, cirilicu ; pośto 
isti pop knjigu prorokov ^^napisa iskurilovice" grcko- 
sloYJenskimi pismeni ; matica indi, pisana kurii ovicom, 
bijaśe pisana razlićitim pismom od grćko-slovjenskoga 
pisma. Ali o tom niźje progOYorit ćemo obsirnije; 
ovdje jedino opazujemo, da nije bas tako stara na- 
vada grcko-slovjensko pismo krstiti imenom cirilice; 
sto bijase prmudjen isti Dobrovsky izpoviedati •, ^) te 
da s toga bila bi velika plitkoumnost iz samoga 
imena riesiti: koje li pismo Oyrill obrete. U slovu 
3v. Kyrila iz XII. vieka kod naśega Vuka Karadźića 
Sita se: '^) „Koko grćky mnogonSti sja, a Kyrilova 
takoMe^K Ovdje dakle riec Kyrilova naznacuje azbuku, 
pismo sv. Cyrilla; te bi bio najstariji naziy ovoga 
pisma, potvrdjen spomenikom. Nu, prem je ovo slovo 
pisano cirilicom u nasem smislu, prenaglio bi se, tko 
bi naśu cirilicu t. j. grćko-slovjensko pismo u naprie- 
ćac istovietovao s „kurilovicom" Upłrovom iii s „kyri- 
lovom" Vukova slova. U pozdnije doba i cirilica pocę 
se zvati „bukvicom'%' prem je ovaj naziv negda bio 
za samu glagoljicu. Redje se zove „pismo hryatsko", 
iii „glagoljica". ^) 



^) Glagolitiea: p. 13: „Aueh ist die Benennung cyrillisehes Al- 
phabet nieht so alt, ais Kohl giauben moehte.'' 

^) IIpiiMjepH cpncKora jeSHKa, CTp. 8. 

3j Seb. Krel, sloyenski propoyjednik Xv^l. stoljetja, u predgOToru 
„postille sloyenske" (1567) grćko-slovjensko pismo zove se „staro slovensko, 
heryatsko, ter kynlsko (kyńllsko) pismo." — Kako g. Kukuljevie sviedo6i 
(Arkiv, V, 329} Poljićani i ostali dalmatinski Hrvati isto gr6ko-slovjensko 
pismo zoYU glagoljieom. 



- n - 

Skupimo li imena obema azbukama vlastita, to 
imamo za glagoljicu: pismo sloYJensko, bugarsko, 
liryatsko iii ilirsko, jerolimsko i bukvica — za ciri- 
licu: pismo slovjensko, rusko i srbsko, redje hrvat- 
sko i glagoljsko. Glede na dobu, u koj oj pojavile se 
ova imena u spomenicih sliede oviem redom, za prvu 
vrst pisma: slovjensko i bukvioa, bugarsko, hrvatsko, 
jerolimsko, glagoljsko; — za drugu vrst: slovjensko, 
rusko, cirilsko, srbsko, hrvatsko. 

Sraynajmo sada imena, kojimi se nazivlje Cy- 
rilloYO pismo s imeni obijuli pisam, kojimi se sluźe 
SloYJeni od pamtivieka. Rekosmo, da pismo sv. Cy- 
rilla zove se jednoglasno slovjensko; samo dva śpo- 
menika zovu ga bugarskim i hrvatskim. Odavle glede 
na prvi naziv (slovjensko) slagalo bi se toli glago- 
Ijicom, koli cirilicom ; glede na drugi (bugarsko) ^) 
a navlastito na tretji (hrvatsko) viśe i navadnije s 
glagoljicom, nego li s cirilicom. Tme „cirUica^' u 
nasem znamenovanju javlja se tek u kasnijih spo- 
menicih; u starijih znamenovanje nije joj tako iz- 
yiestno. 



V. 

Savrśenost starohrvatske azbuke. 

Na str. 10 rekli smo s Brozom, da su glagolska 
pisma tako savrśena, da ih scwrSenijih nemamo ni 
mi danas. 



1) u pomenutom 7ukovom slovu (p. 7. 8) 6ita se: „i Fniga hVgar'ska 
svjata est'... sloven'ska kniga svjata est'." Ovdje pisae govoreei o pismu 
(knjigi) CyrilloYom zove ga i slovenskim i bugarskim. 



Donieli smo ondje (u opazci) i sto je drugi 
ućenjak na glasu (Jaglć) kazao o izyrstnosti glagol- 
ske azbuke. Ali nijesmo donieli dokaza. Da nu dakle 
i o tom sto, nek sve to bolje upoznamo uzrok s ko- 
jeg se podpunim pravom svojom starinom ponosimo. 






Poznato je, da nema na svietu knjizevnosti kla- 
sićnije od grćke i latinske, niti pOviest zna za pro- 
SYietljenije naroda nego su bila dva div plemena na 
obalam Kefisa^) i Tibra.') 

Ako dakle icija, to njihova azbukva imała bit 
majstorski udesena. 

A nije nasoj ni do koljena. 

Da negoYori iz naśih usta prećeranost evo pri- 
spodobe. 

liatinska azbukva broji samo sliedeóe glasove, 
a drugih nema ni napredna talijanska: 

A, B, C, D, E, F, G, H, I, i, K, L, M, N, O, P, Q, 
R, S, T, U, V, X, Y, W, Z. 

a, b, c, d, e, f, g, h, i, j, k, I, m, n, o, p, q, r, s, 

t, u, V, X, y, w, z. 

^Svega skupa 26 sloya.^) 

Greka azbukya od prilike isto: 

A, B, r, A, E, Z. H, %, I, K, A, M, N, S, O, Ii, P, S, 

T, r, ^, X, W, Ci. 

a, (3, Y, S, £, C; 'q, ^, i, x, X; |a, v, i, o, tt, p, gc, z, m, ^, Xj 1>? «• 

Od starinskih alfabeta, jedan je od najsavrśe- 
nijih źudijska azbukva. Ona se obazire i na po- 

1) Eieka koja tefie mimo glavni gi-ad Grćke, Atinu. 

2) Eieka koja te6e kroz vjeeiti Eim. 

3) Za pravo ni toliko, jer slova h, to, x, y, rabę se samo za ino- 
zemne rieói, te ćiweni Mussafla daje tałijanskoj ażb«kvi samo 22 sloya, a 
oduzimljue joj i h samo 21 sIoyo (y. njegovu „Jtalienisehe Spraehiełire", 
Wien 1873). 



- 24 - 

luglas (Scheva). A ipak nema nego 23 slova, a do- 
dav ovamo i zaakove za samoglasnike i znak za 
poluglas (Scheva), ni tada vise od 29 slova. 

SloYJenska azbukva nasuprot ima najmanje 33 
slova. GoYorimo najmanje, jer crnorizac Hrabar, skoro 
suvremenik sv. Oirila i Metoda, pripisuje sv. Cirilu 
38 slova. Da ovo Hrabrovo svjedoćanstvo zasluźuje 
najveću vjeru imamo dokaż u starinskim spomenicim. 
Iz prazkih glagolskiłi odlomaka może se izvesti 38 
pismena, Klozova glagolite takodjer 38, iz Assema- 
nova evangjelistara i dragih kaśnjih rukopisa bugar- 
ske obitelji ćak i 40 pismena.^) 

Ovo bogastvo znakova dotice svim potrebam slo- 
yjenskih jezika, a u isto doba dostatno je, da izrazi 
ma koji zvuk svih drugih jezika na svietu. 

Kolika razlika prema grckoj, latinskoj (odnosno, 
talijanskoj) azbukyi! 

Ni azbukva njemaćka, koja je inace bogatija i 
od grćke i od latinske, nemoźe da se uzporedi sa 
sloYJenskom, jer nema nego 25 velikih i 27 manjib 
slova. ^) 

Istina, njemaćka azbukva ima osim tik 25 (od- 
nosno 27) slova i drugih znakova, te im ukupni «broj 
dosiźe ćak do 47,^) ali sto je preko 25, to nijesu 
za pravO nikakva nova slova. Tako ima poseban 
znak za dvostruko k, isto tako za dvostniko s, za 
dvostruko s. Umnożenju znakova znatno doprinaśaju 
i samoglasnici, kojih ie u njemaćkoj azbukvi 9. Ima 
osim toga znakova sasvim suviśnih, a koji niti pred- 



1) Eaóki: „Pismo slovjensko" str. 113. 

2) „Grammatiea delia lingua tedesea di Dom. Ant. Filippi''. Yienna 
1875, str. 1. 

3) V. „Grrammatica teorieo-pratica delia lingua tedesea di A. G. 
Pornasari". Yienna 1857, na str. 1. 



- 25 — 

stavljaju posebno slovo, ni poseban znak. Na pr. 
ima dvie vrsti eh, a oba suviśna, jer kad se to eh 
izgovara kao h, może se stavit h, a ne tu krplja^inu, 
a kad se izgovara kao k może se stavit k, 'a ne tu 
dyolicnu sliku. Tako i znak ph sasvira je suviśan 
pokraj slova f. Konaćno, njemaćka azbukva ima i 
manu, da neki znakovi niti su slova nit: znakovi. 
Niemci na pr. neimaju (eto i tu prednost sloyjenske 
azbukve) nikakva znaka za nas ^, za nas c, te su 
prisiljeni za S rabit tri slova (scli), za c ćetiri slova 
(tsch). Neki su znakovi i yaralice, jer drugćije se 
piśu, a drugćije izgovaraju. Na pr. sp, st koji se 
izgovaraju i kao §p i U. U obce njemaćka je az- 
bukva tako smetenjaćka, da bez mnoźtva podredjenih 
pravila i iznimaka, nemoźeś nikako s njom na kraj. 
A pusta jednostaynost i suncana jasnoća kojom se 
glagolska azbukva dici ! 

Njemaćkoj slići i englezka azbukva, ako nije i 
góra. Premda ima sedam samoglasa, joś nijesi gotoY 
s izgOYorom, jer se svi samoglasi osim w izgovaraju 
na viśe nacina. Slovo <5^ na 4 nacina, slovo e na 2 
nacina, slovo i na 3 nacina, slovo o na pet nacina, 
slovo w na 4 nacina i slovo ?/ na 3 nacina, tako da 
u istinu sami samoglasi bez w zastupaju ćak dvade' 
setijedan zvuk. Tumać 011endorfove slovnice „Nuovo 
Metodo" obielodanjene u Frankfurtu na M g. 1868 
zaprema punih tridesot stranica na golu poduku o 
izgOYoru tih blażenih samoglasa (s diftongima). A 
mało je manje smetnje i sa suglasima, jer i oni se 
izgovaraju sad ovako sad onako, a u nekim riećima 
sve jedno kao da ih i nije. 

1 francuzka i spanjolska i druge europejske 
ortoepije imaju, nu u manjoj mjeri, tih neoprostivih 
mana, koje stavljaju na veliku muku po^etnike. 



26 - 



* 



Joś viśe odskace u prispodobi Ijepota glagolske 
azbukve , kad se uzme u obzir staroslovenski jat i 
glagolski poluglasi. 

Tko nezna, da se na pr. u jednom te istom 
jeziku kod Slovjena stanoyita slovka izgovara od 
jednih ovako od drugih onako? Ovdje ćujes hielo^ 
Uepo, SY^etlo; ondje hilo, Hpo, svźtlo; a gdjegdje i 
belo, kpo, svetlo. I drag6ije. Kako tomu doskocit? 
Moderni bi Ijudi bili stavili koje pravilo pa mu pri- 
vezali na tisuće iznimaka. Da poludiś ! Ne tako 
sveta braća Ciril i Metod. Nego bas tu gdje je naj- 
viśe razlicnosti, i najyiśe muke, sve stavili pod jedan 
jedini kalup. Stvorili jedan jedini, naro6it znak, koji 
te sieća na tu filoloźku raznoyrstnost, nu pustili sva- 
komu na volju da ćita onako kako ga mati naućila. 
Prava sveslavenska spona, jer kroz tu karakteristiku 
svih slavenskih jeńka, svi su Slaveni azbućno sabrani 
u jedno kolo, koje ili razlikom medjusohno ujedi- 
njuje, a istodobno skupnom karakteristikom odmtja od 
SYih drugib jezika i naroda. 






Prodjimo na poluglasove: u^ i, o kojim već sto- 
god spomenusmo na str. 10. 

Cini se, da su malenkost, doćim ziva je istina 
sto o njima każe Jagić. Staroslovenśtina radi ovih 
SYOJib poluglasa (izgovaraju se kao kratko u i 
kratko i) „nadkriljuje sva sadanja narieCja"^) „....sna- 
nost dokażą, da ovi maleni poliitani nisu suviśni, nego 
^namenovanja puni ostanci'" . ^^ Mnogo se puta citavoj 
nekadanjoj slovci i saćuva trag u neznatnom M iii I". 

1) Sam ruski alfabet rabi joś poluglase. 



Da budemo kraći, dokazat ćemo primjerima zaan- 
styenu razloźitost i velika prakticnu shodnost polu- 
glasa. 

Nasi jer vrse u pismu po neki nacin onu sluźbu 
koju diesis i heynolle u glazbi. Bez polu tona nema 
savrsene glazbe, a tako ni savrśena pisma bez palu- 
glasa. Gujeś, govorec, da obstoje, pa kako ih mimoó? 
A kako opet stavit ih o bok punim glasovima, kad 
im nijesu raviii? 

U toj neprilici pisci se raznih naroda utiću 
krpljaćinam. Sto je apostrof u talijanskom jezikii 
ako ne vrst naseg poluglasa? Nesto fali, iii nesto 
se izpusti, a neimajuć narocita zaaka u azbukvi cim 
da na to upozoris, nuźda te sili, da priliepiś na 
stanoyitu mjestu koji znak, nek se nesto vidi u za- 
mjenu. Tako smo i mi gorika postupali, donoseć 
staroslovenske molitve. 

Ali zarezak (') nemoze da doskoći podpuno toj 
potrebi, jer dvie su vrsti naśega Jera u azbukvi pa 
ne stój i, da se dva razlićita poluglasa oznakuj u istim 
znakom. Nije tacno, nije prakticno. Nastaje pometnja. 
Tako sa sliedećim apostrofim u talijanskom jeziku: 
un^ opera, grand' alhero, V uomo, gV interessi. Zarezak 
vrśi ovdje cetverostruku sluźbu: zastapa cetiri razli- 
ćita izbaćena (elisio) slova a, e, o, i. 

Da pak u istinu i talijanski jezik ima svoje 
poluglasoye, akoprem nema nikakya pravila ni zgodna 
znaka za nje, osim poraba apostrofa, to dokazuje i 
t. zv. apokopa, kao u izrekam: h.uon{o) padre, manłien[e) 
bene; a joś viśe i oćitije slovo i koje se redovito 
umeóe izpred t. zv. nećistog s (s impura), kao u rie- 
ćima : spirito, słrada, scrwo te se ne piśe : per spirito 
per strada, non scrwo, dali; per ispirito, per istrada, 



— 28 — 

non iscrwo. Kako su tri suglasa jedan blizu drugoga, 
talijansko ułio nemoze da to podnese, a da ne umeksa 
izgOYor, oblaksav ga umetkom jednog samoglasa. 

I Niemci i Francuzi imaj u svoj Jer u muklom e, 
koji se pisę, ali se podpuno ne izgovara, te ga za 
to i zovu muklo ! Ńa pr. u francuzkim rłecima abattre 
(izreci abatr), abbesse (izreci abes), barre (izreci bar)^ 
barriere (izreci barier)^ itd.^) Isto je sa e u njemaćkim 
riecima: Engel (izreci J^ngl)^ Leben (izreci Lehn), 
bitten (izgovori bittn) Ofr. i habt od habet. Cfr. i 
Lied, Miene, sto se izgovara Lid, Minę. 

Ali ne samo talijanski, francuzki i njemaćki 
jezik imaj u u istinu Jer, i ako nemaju za nj znaka; 
nego svi u obce jezici na svietu. Već spomenusmo 
jevrejski, koji ima i poseban znak (Scłieva). Da nu, 
dakle, da vidimo neke druge jezike, i divlje i pitome. 

Tko je ućio afrikanski zemljovid bit će se na- 
mjerio i na sliedeće rie5i: Mpwapwa (grad), Mtate 
(rieka), i sela: Msuka, Ndabi^ Mbuni, Mioana, Msuwa, 
Mbuata, Mbanba, Mgunda, Mbomo (pokrąj ina u Kongu) 
itd. Kako izgovorit ono mp, mt, ms, nd, mb, mw, mg 
bez koj eg poluglasa? 

I u Americi ima mjesta koja nas siećaju na jer. 
Na pr. Mburucuya.'^) 

U Africi i mnoga imena celjadi pisu se bez 
ikakva znaka, koji bi zamjenjivao nas Jer, ali ga 



i) Imąiu i apostrof (uslied elizioni) na pi. J" ai (ja imam). G-lede 
muklog e prispodobi i latinsko „gigno" od „gi-geno", ),naseor" od „ge- 
naseor" ; gróki YiY^o^taL od Yt-Y£VO-|xai. Slićnp muklomu u\ u lirv. 
Stivan od Sutivan, latinskomu : oraclum, saeelum, yinelum, na mj. ora- 
eulum itd. 

2) „La Reaecion" br. 72. i 74 od g. 1896. Lani (1899) (u broju od 
31 listopada) 6itao sam u istom Listu 6l»nak na śpanjolskom jezlku: „Lo 
del eelibato ndo valei Mbaebe la Eneiclica Tambotaguy eoai zonzonspape", 
gdje je takodjer traga jeru. 



- 29 - 

predpostavljaju. Tako spominjemo se, da smo citali 
u flL' Eco delFAfrica" nazad koje dvie godine ime 
katekiste urodjenika Mgome. A ima i neko stablo zvaiio 
Mhuson. 

U arbanaskom jeziku ima sliedeća izreka:m'^a 
mar n'ciaf (uzeo me je za vrat. V. „Katolicku Dal- 
maciju", u br. 23 od g. 1897, na końcu podlistka). 
Oni zarezci (apostrofi) pravi su jer. Tako i u tur- 
pkom jeziku, na pr. u izreci: el hukjmu alei ekjseri 
(t. j.: sudi se po većini,^) gdje nemoźeś izgovorit 
hukjmu i ekjseri da pukneś, ako ne umetneś koji jer. 

U nekoj starinskoj izpravi iz Sibenika Sita se 
uz ostało i ovo : 

„Si algU d'bito no uora paga suo dJhiW . A dalje: 
„qualche nro fradJW .'^) 

Ovdje je takodjer naci traga ^'eru, u riecima 
dhito, f radio. 

U nekom talijanskom igrokazu ćita se ime : 
Qna Ngula.^) 

Imamo pred sobom i tri romańska soneta („zyo" 
njelice") i u sva tri nabodimo oćitih tragova jer^- 
Na pr. u sonetu Gnida Vieni stihove: 

pe' ddi eon poco er puro neeessario 
eon poco studio ve po' ffa im dUcorso '') 

A u drugoj nekoj pjesmi: 

Ma ^Jper^ fra ifiante eose 

S.igna un\^^iardłno pieno de violette 

Sogna, sogna, sempre a wwe^) 



1) V.i „Bosnjak" od 21 srp. 1898. Vidi i u „L' Ossewatore Romano" 
od 10 kolov. 1899: Ngunie, Mgangia 

2) „Oorriere Nazionale" od ii kolovoza 1897 u podlistku. 

3) V. „La Eivista illustrata" od 15 lipuja 1898. 
*) „II Piccolo delia Sera" od 9 srpnja 1899. 

5) „Tl Piccolo" od 27 lipnja 1897. 



— 30 — 

U trećem sonetu ćitamo : 

Peró, non só ccapi, ^^iu #ann' aeąuisfco 
Li popoli de dritti e ^^i^adronanza 
E ppm lo stato loro se fa tristo 
Afforza d'abburrasse de diritti 
Je erescono le erespe de la panza 
E ppm só wimaneipati ppm só guitti.2) 

I prispodoba nekiłi latinskih rieći s odnosnim 
talijanskim upozoruje nasna^er. Kao u riećima: po- 
situs, compositus, calidus, frigidus; talijanski: posto, 
composto, caldo, freddo. Cfr. i u jednom te istom 
lat. jeziku: valde i valide. 

Sve nam to dokazuje, da je jer potreba svih 
jezika, ali nijedan osim źudijskoga i starosloyenskoga 
nema u tu svrhu zuaka. 

Zaśto su pak raźna slovjeaska plemena, osim 
ruskoga, zabacila u modernoj kujiźeynosti tu svoju 
starinu, neznamo ; bit će radi lakoce, ali nama se 
ćini, da bi se bas u ime lakoce ućenja i podudava- 
nja imała opet ta dva naśa starinska znaka uzpostayit 
na pryasnje svoje mjesto, barem u slovnicama. 

Bez jera ucenicim hrvat&tiae mnoga su pravila 
zagonetna. 

Uzmimo neke slućajeve. Rieci: Stivan, uz Su- 
tivan; Stomorska, uz Sutomorska; zbór, uz sabor; 
sa mnom, uz sa menom, i uz: s njim; odadnit, iz od 
i dno; jama bezdamwa od jama bez dna; podanak 
od pod i dno, otac, otaca, uz otca, otcu, otci, otćevi, 
otcima; a joś viśe tko pisę tako zvanom fouetikom, 
te otac, oca, ocu, oci, ocevi, ocima. I u obce sva 
danasnja slovni6ka teorija o t. zv. pomićnom (mobi- 



1) „La Voee delia Yerita" 6 svibnja t. g. (1900). 



- 31 - 

lG)a. Smiesna teorija. Vele da a bane i izćezae. A 
zasto i kako? To ne kaźu. 

Uz teoriju Jera sve je nasuprot po sebi jasno. 
Kad se predpostavi naćelo: da nije moguće izgovo- 
rit nijednu slovku koja bi nosiła same suglase, te 
da pokraj »vakoga suglasa ima stat iii jedan samo- 
glas, iii barem jedan samoglasni poluglas, mi smo 
ućenicim otvorili posve nove vidike. Sto je izgledalo 
iznimka, postaje pravilo i sve se po njemu kreóe. 
I u medjujezicnom podućavanju, u medjujezićnoj 
filologiji (filologia comparata), jer może da ućini 
divnih usługa. Dosta bi bilo prispodobit glagol biti 
u tri jezika: liryatski, greki i latinski. Kad si kazao 
ućeniku, da je za prvu osobu praesens svima osnova 
es i m osobni dodatak, slicnost postaje j asna ko 
sunce : 

hrv. jesam od es'm.' 

lat. sum „ e.s'm.' 

greki si|j.i {bo[lC), es'm.' 

Jer ono a nase danasnje to je staroslovensko 
jer (Cfr. danas oJ d'n's), latinsko u to je takodjer 
nas jer^ a tako i ono greko ł u si[xi. Ta mi smo vec 
sve ove slucajeve gori na svoje oci vidjeli: i gdje u 
izcezava (saeclum, vinclum), i gdje i izcezava (po- 
situs, postus, posto), i gdje i nastaje (per ispirito). 
Samo nijesmo vidjeli gdje u nastaje, a gdje ga nije 
prije bilo. Nu to Slavenu i netreba. To je njemu 
krub svagdanji. Fiit od pU, vuk od vlk, pun od pin, 
hum od film (staroslov. . pVt, vl% pVn, Mm), itd. 
syjedoće mu nepobitno, da kako i ćuje se i ne cuje 
(vidjet uz yidjeti), ^) te posreduje Jer, tako posreduje 

^) Cfr. i rizik od riseliio; hUikan od vulkaa. (?) Slovenski (kranj- 
ski) yladno, na mj. yladino. 



- 32 - 

i glede a, i glede ^, i glede u; m obce glede svili 
samoglasa. 

Biva postoji nęka uzajamnost izmedju samo i 
^ć>?M-glasa, po kojoj jedan drugomu ustupaju mjesto, 
ali tako, da ovo u istinu ne budę nikada frasno. 

Eto, kako je pravo rekó Jagić, da su ovi polu- 
tani puni ^namenovanja i podiźu starosloyenstinu nad 
sva ina danaśnja slavenska, a tim viśe, sto se azbućne 
sayrśenosti tiće, nad sva u obce nariecja i jezike 
cieloga svieta. ') 

VI. 

Prve glagolske śkole. 

Imajuć sayrśenu azbukvu i barem kakvu takvu 
slovnicu, a riećnik vazda gotov u narodnom govoru, 
bili su sv. Cirilu i Metodu naporuc glavni elementi 
za poducavanje. 

Te sv. braća nijesu se oblienili, nego posli dalje 
i cinili da u kratko vrieme njihóva pastva broji 
razmjerno vise ucitelja i ucenika, nego ijedna druga 
ondaśnja drzava Europę. 

U tom eto nove njihoye neprocienjive żasluge: 
da otvorili prve glagolske Skole^ pace prve śkole u obce, 

1) I jeri su, kako sto gori rekosmo o jata, neki sveslavenski vez, 
nu koji je kaśnje oslabio, jer je svaki jezik pośo posebnim putem. Danas 
se glede porabe jera razlikujemo od Slovenaea. Gdje mi imamo a oni 
rabę e. Na pr. kod nas: daska, magla, tanak. Kod njilt: deska, megla, 
tenefe. U porabi jer& Hrvati se i Srbi podpuno slaźu, pafie hrvatsko i 
srbsko a, to je, kako kaza Jagić („Knjiźeynik") ^^najbitniji biljeg nalega 
jezika, a toli vaźan vez srodnosti i jedinstva izmedju Hrvata i Srba, da bi 
već to jedino doYoljno bilo, da sve moguee prłgovore proti istoyjetnosti 
odstrani; taj bo samoglas proniće skroz i skroz 6itav ustrój nasega 
jezika, razlikujue ga izyjestno od svih susjeda na blizu i daleko" (st. 343). 



. - 3B - 

jer, kako je poznato iz poviesti, &kole su prije bivale 
riedkost kod svih naroda, te su vazda i skoro po- 
syuda sva celjad bila nepismena, pa tako i kod 
SloYJena.^) 

Sveta braća razprśili su te tmine nezaanstva. 
Oni su bili ne samo prayi vjeroviestnici, nego i prvi 
pravi ucitelji slovjensJcih plemena. I kakvi ucitelji! 
Mnogi su njihoyi ucenici postali za sve viekove 
slavni. I danas se ućeni sviet divi piscu panonske^) 
i bugarske legendę. Pace jedan od Óiril Metodovih 
ucenika (sv. Kliment) na osnovi glagolskoga alfabeta 
udesio je za iztocne slavene drugi, koji se takodjer 
odlikuje SYOjom savrśenosću. 

Tako je moćan upliv yrsila novouvedena ($isto 
sloYJenska prosvjeta, da je u mało godina blago- 
sloTJenim radom 8v. Braće sasvim potamnjela u Mo- 
ravskoj sitna zviezda krzljave zapadnę kulturę. 

A i slavni iłi je Rastislav i moravski puk źelio 
upravo, ne samo kao vjerovjestnike, dali i Jcao ućitelje. 
U tal. legendi ćita se, kako se Rastislav tuźio cari- 
gradskomu caru, da Moravljani nemaju tko bi ih 
ućio citat sv. pismo, onako kako treba, te molio 
nęka bi se u Moravsku posiało dovjeka za to pou- 
cavanje podpuno sposobna.^) Car nije znao u tu 



*) Istina, i do tada, barem nekolioina vidjenijih kod Sloyjana, oso- 
bito Ijudi sveeeni6ke ruke, poznavali su knjigu, alL dotadasnje pisanje 
bilo neuredno, iii kako nas uói Hrabar, („Hrabar źivio je i pisao joś za 
źivljenja neposrednieh u6enikov i pomoeuikov sv. Cyriłla i Methoda, t. j. 
Klimenta, Nauma" itd. Safarźik apud B»6ki: Pismo sloYJensko str. 41). 
SloYJeni i ono mało sto su pisali, pisali su „lez ustrojenja". Pa glavno, i 
ako su neki znali kako tako pisat, nije bilo jos nigdje narodnih śkola, 
nije bilo podłogę obeoj prosvjeti puka, kako su to uveli sv., slayenski apostoli. 
2) V. sto o nje UYodu stoź. Bartolini u Prilogu O na str. 8, 

^) „Yorum doetorem talem non habent,. ąui ad legendum eos et 

ad perfeetam legem ipsam edoeeat : rogare se ut talem homin.em ad partes 
illas dirigat, qui pleniter fidem et ordinem divinae legis et viam "yeritatis 
populo illi ostendere yaleat (v. Legenda italiea, c. 7. U prilogu B str. 7). 



— 34 — 

svrhu yriednijih od sv. Óirila i Metoda te je poslao 
njih. To je u velike obradovalo Moravljane („valde 
gavisi sunt'^), jer su ćuli da sv. braća nose sobom 
moći sv. Klimenta papę i vangjelje prevedeno u nji- 
hov jezik. ^) S toga im puk ode u susret i primi ih 
s yelikim veseljeni i slayljem z^) U brzo se dokaza, 
da je radost Moravljaua bila posve opravdana, jer 
sv. Braća poćese poducavat moravsku djecu i nakon 
ćetiri godine i po provide Moravljane svim potrebitim 
bogostovnim knjigama.^) 

To nam isto pripovieda i moravska legenda u 
poglaviju 4 i 5.^) To nam potvrdjuje i 6eśka legenda 
u pogl. 2.^) A joś obśirnije panońska legenda, koja 
zove sv. M^todsi udiłeljem Slovjena^) i u poglavju 5 
potanko opisuje prosvjetnu zadaću sv. braóe. ') 

Kako u Moravskoj, i u Ceskoj u doba sv. Braće 
otyorilo ' se śkoia, u kojima se ućilo i latinski, te 
imaju bit bile nęka vrst nasili srednjih u6iona, Nove 
je skole otvorio ondaśnji knez Borźivoj („Scbolas 
praeterea instituit, in quibus scbolastici latinis litteris 
discendis, a Bohemi prius plene ignoratis, vacarent". 



^) ..... „quia et reliąuias B. Olementis seeum ferre audieraiit, et 
Evangelium in eorum litiguam a Philosopho praedieto translatum" (1. c.) 
Cfr. i druge legendę u Pril. B na sir. 13, 27). 

2) „Bxeuntes igitur extra eivitatem obviam, lionorifiee et cum iii- 
genti laetitia reeeperunt eos" (Pril. B str. 7). 

3) „Coeperunt itaque (sv. braća) ad id quod yenerant peragendum 
studiose insistere, et parvulos eorum (Morayljana) litteras edocere, offieia 
ecelesiastiea instruere et seripta ibi religuerunt omnia, quae ad ecelesiae 
ministerium videhantur esse necessaria" . (1. e. str. 8. V. i druge legendę 
u Pril. B na str. 14, 15, 30, 21, 26, 30, 34, 37, 38). 

*) V. u Pril. B na str. 13 i 14. 

5) V. u Pril. B na str. 20. 

6) V. u Pril. B na str. 26. 

'^) „litteris formatis et sermone composito cum Metliodio iter 

aggressus est Morayieum. Qui (sv. Metod) iterum coepit hutniliter obtem- 
perans seryire philosopho et docere cum eo ao tribus annis elapsis re- 
versi sunt ambo ex Moravła, ptistąuam diseipulos instituerunt" , 



— 35 - 

Acta Sanctorura § 3. Apud „La Civilta Cattolica" 
6 noY. 1880, str. 271). 

I bugarska legenda iztiće (2. poglavlje) pro- 
SYJetne zasługę sv. braće za Slovjene.^) Na tisuće 
ima bit bilo ćiril Metodoviłi ucenika, jer o smrti 
sv. Metoda bilo je 200 (dviesto) samih svećenika, 
djakona i subdjakona. ') 

Mnoźtyo pak ima poznijih syjedoćaba o velikoj 
prosyjetnoj djelatnosti sv. Braće. Ali najbolji i naj- 
neprieporniji dokaż njiliove revnosti imamo u cinje- 
nici, da je yeó mało godina nakon smrti sv. Metoda 
cielo slavenstvo bilo upravo kao poplavljeno spisima 
pisanih glagolicom, narayno, u ono doba, najyiśe 
nabożne narayi, a kasnje i druge vrsti, tako, te su 
mnoga pisma odoljela pustośenju i yremenu, vlagama 
i Yatrama, pa doprla sve do naśih doba. 

Żiva je dakle istina, da je kod nas knjiźevnost 
poćela već IX. vieka,^) te je jedna od najstarijih 
knjiźevnosti u Europi, ko sto je takodjer oćevidno 
da je ta knjiźevnost odmah u svom zametku dobiła 
cisto slavenski i kafeksolien krśćanski karakter. 
Bog i 8lovjen% to je sinteza rada sv. Giriła i Metoda, 
to onaj uzviseni ideał koji je neprestano lebdio pred 
oćima sv. Braće. 



1) V. prilog B na str. 37 i 38. Syraóamo pozornost na sliedeee 
rieói: „Naeti igitur hane optatam gratiam exeogitant slovenieas literas, et 
diyiuitus inspiratas seripturas e graeea lingua in bulgaricam yertunt et 
magno cum studio acuratiorihus discipulis tradunt saeras doetrinas. Non 
pauci ex eorum doetrinae fonte biberunt, quorum praeeipui sunt et ehorL 
coryphaei : Gorasdus et Clemens et Naum et Angelnrius et Sahbas" (1. c). 

2J „Ostendit hoe etiam muUitudo presbiteronun et diaconorum et 
subdiaeonorum, quos morieais ducentos intra fines eeelesiastieae suae dioe- 
■cesis reliquit" (1. c). 

3) „Dubrovnik" zabavnik śtioniee dubrovaeke 1871, str. 193v 



iiiiiminmnniiiiiiMiiMłMimiiM^ 



-y^ '^^ X^ '^K J^ 




Ups?. Cirik i M&tol^ 

I! ■ " 

i prvo doba glagolice. 




I. 

Prve godine źivota sv. Braee. 

fRETNA obitelj koja je odnjihala ova dva 
^velika bozja ugodnika stanovala je u gradu 
)Solunu, staroj Thermi iii Thesaloniki, prozva- 
noj tako zbog kćeri Filipa macedonskoga. ^) Solun 
bio onda medju najznamenitijim gradovim vizantin- 
skoga carstva, a pućanstvo polu greko a polu slo- 
vensko,^) pak i poslie nego i Justinijan Ilirik po- 
dielio, sliedio je biti priestolnicom nadbiskupije za- 
padnoga Ilirika. U njem ovale znauósti i umjetnosti 
kako riedko gdje, a sva mu okolica napućena bila 
sarnim slovenskim źivljem.*) Solunjani onda slavenski 

1) Koje su se godine rodili sv. Ciril i Metod nemoźe se posve si- 
gurno opredieliti, nu uzara u obzir doba u koje umro sv. Oiril, może se 
uzet, da se on rodio,g. 836 iii 8^7 (Ea6ki: „Viek i djelovanje" U., 85). 

2) u doba sv. Oirila i Metoda;, po panonskoj Legendi bio je Solun 
6isto sloyjenski grad, jer se oadje każe, da svi Solunjani goYore slovenski 
(Leg. pogl. 5. V. Prilog B str. 27). 

*) Joh. Kameniata de excid. Thesal. e. 10. 



- 38 -. 

gOYorili, pak i sada, nakon toliko vjekova, osluhiva 
se pogdjeśto milozYucnostnekadasiijega im nariećja.*) 
NjiłioYu otcu, rodom Sloveaii,^) ime Lav bilo, 
po krvi plemić, a służbom namjestnik iii strateg 
carski. Imao sedmero djece, kao sedam najpitomijih 
cvietića. U toj miomirisnoj kiti, najstariji bio Metod, 
a najmladji Konstantin, rod.] en 826. On bio pravo 
mezimfie ostarjelih roditelja. O njihovu djetinstvu 
mało nam je sto poznato, a ono sto nam raźna źitja 
poyiedajn najviśe se inokazno (alegoricno) razumjeti 
mora. Lav je Konstantina kao patriarh Jakov svoga 
Jozipa Ijabio, s toga na mrtvaćkoj postelji i zapita 
ga YJerna mu i pobożna drugarica: „Koj im ću putom 
naśega mladoga Konstantina uzgojiti" ? Na p5 izdi- 
śući odgOYOri joj Lav: „Yjeruj mi, draga źeno, da 
će mu Bog odrediti odgojitelja, koji će njega, a po 
njemu krśćane, podgojiti".^) Nakon toga preminu 
yriedni Lav, a zarućnica mu mila i djećica nejaka 
postadośe cvileće sirote; ali za dobru sirocad Bog 
se zauzimlje. 

Ona visoka odlikovanja, sto su slaynoga otca 
resila, predjośe odmab i na vrie^nu djećicu, a carski 
dvor svrati odmab na nje svu pozornost. Najstariji 
Metod, nadaren izvanrednim svojstvim uma i srdca, 
bi imenovan upraviteljem znamenite kneźevine Strum- 
njana, gdje su źivili Sloveni.^) Tim ga Providnost 



*) Jirifiek. Geschiehte der Bulgaren. p. 15i. • 

^) Raćki uzimlje, da su Konstantin i Metod bili lielenske (grćke) 
krvi (v. „Viek i djelovanje sv. Oyrilla i Methoda, II, 86). Kako pisae ove 
knjige o tom misli razlożio je a prilogu L na str. 33—36. 

2) Żitie sv. Konst,, gi. Łi. : j,Kako ima biti ustroen? On ze reóe: 
vjeru mi imi źeno. Nadjejo se na Boga, jako dati imat emu otea i stroitelja 
takoYago, iże i stroit i vse hrisiiani"., 

^) SioYJeni se naseliśe okó rieke Struma naylaś poslie pobjede koju 
nad njima odrźa Justinijan II g. 688 (EaCki, I. o. str. 85). 



- 39 ~. 

na yrieme onamo posła, da im nauSi obiSaje, iijima 
se priyikne, kako će ka^nje lasuje djelovati moći. 
Mladi pak Konstantin ostao u kuci s majkom, gdje 
u svim naukovim strukam izvanredno iiapredovao, ^) 
ali mu najyiśe mudroslovje i bogoslovje omililo. Upio 
se osobito bio u knjige sv. Grgura,') njega obra 
uzorom i zaśtitnikom. Izvanredna ostroumnost i cudno 
priianje za naukom proglasilo ga na daleko. Iskreni 
mu otcev prijatelj logotet Teoktist, postao odgoji- 
teljem carevića Mihajla; on pozovne na carski dvor 
i mladog Konstantina, gd.je ga valjano s carevićem 
uzgajao. Bilo mu ćetrnaest godina kada p;'ispje u 
ponosni Carigrad, koji onda bio na pola slovenski, 
i nakon mało na priestolju carske slovenske krvi 
imavao. U bucnom Carigradu odgojivao ga u svim 
strukam znanosti i naukoslovja potonji patriarh Fo- 
cije, koji se vrlo zaljubio bio u Konstantina. 

Nakon smrti cara Teofila (20 sieć. 842), u 
ime maloljetaog Mihajla III, upravljala carica Teo- 
dora, a u vieću bio i Teoktist. Onda biesnilo kipo- 
borsko progonstvo^ a na celu kipoboraca bio cari- 
gradski patriarh Jann gramatik. Teoktist nagovori 
Teodoru da ga sbaci, a povrati zbaćenoga patriarha 
Metoda, da se tim źudjeni mir u drźavi povrati. 
Teodora rado to ućini, ali syrgnuti Jann nije mogo 
mirovati. On bo zatocen u samostan klidejski, gdje 
je u osamljenju boravio, da si saućesóe puka prisYoji, 
eno sam sebi źilu otvori, a uz to i najsvetogrdnije 
ruku pruzi izkopavsi oći jednoj slici Blaźene Dje- 



1) Żitie sv. Konstantina gl. II. U Legenda italica 6ita se (v. Prilóg 
B, str. 4): „Constantinus, qui ob mirabi e ingeiium, quo ab ineunte in- 
fantia mirabiliter elaruit. veraoi agnomine Pbilosophus est appellatus". 

*) Sv. Grgura Bo^osloya. Żit. sv. Konst. gl. III. 



- 40 - 

vice, kricuói nęka mu se dokaże, da je tim stó po- 
grieśio. 

Cast dopada mladoga Konstantina da obori toga 
goropadnoga gorostasa kao nekoć David Goliata. Bi 
urećena jayna prepirka, na koju steklo se sve sto 
je u Carigradu uónijega bilo. Divno li to ima bit bilo 
gledati kako ośtroumni i razloźeći mladi Konstantin 
predobiva§e staroga previjanoga i ciepidlacnoga go- 
Yordźiju Janna. Nakon duge prepirke Konstantin odrźa 
najslavniju pobjedu, tvrdeći nepobitnim razlozim i 
dokazim kako krśóani moraju stovati slike Svetih. 
Tvrde 'razloge nije Jann pobiti mogo, veó zasramljen 
i zastidjen uz posmieh prisutnih morao se ukloniti, 
a Konstantin steće slavni pridjevak filosofa. Teok- 
tist ponudi sada svomu mladomu śtićeniku Konstan- 
tinu za zenu svoju dułiovnu kćer iii kumu, djevojku 
izyaiiredne Ijepote i kreposti, obećajući mu da će izpo- 
slovati kod dvora i sluźbu stratega. Ali sve te ża- 
rn amne ponude i darove udvornom zahvalnośću Kon- 
stantin odbi ; na sto Teoktist, ne samo neuvriedi 
se, veó zaće svoga miljenika joś vise śtovati, pak 
opaziysi u njem nagnuće na samostanski źivot, na- 
go vori ga da zag'rli svećenicki staliś. Konstantin 
naJYolio samostan, da se tu posveti Bogu i nauku, 
a Teoktist źelio ga svakako imati u Carigradu, zato 
zamoli poboznoga patriarku Ignacija nęka mu kakvu 
crkoYnu vlast podieli i tim ga prisili u Carigradu 
ostati. Ignacij udieli mu niże l^edoye i ućini ga 
knjiźnićarom patrijarske knjiźnice sv. Sofije, koja je 
najucnijim bila davana Tada Kónstantinu bilo nesto 
viśe od 20 godina. 

Medju tim brat mu Metod zalivalio se na casti 
obnasanoj i poso na svetu goru Olimp (samostan) 
gdje se u redovnióke haljine obuko i Bogu se sa- 



41 



sviem posvetio. Dali glas Yisnjega pozvao ga onamo 
da ga kao jednoć Mojsiju i Iliju u samoći pripravi 
za veliko bozje poslanje i djelovanje. I Konstantin 
nekako kriomice pobjegne iz Carigrada, te istom 
nakon po godine nadjośe ga u nekom samostanu na 
uzkom moru, odklen ga jedva sklonuśe izaći i u 
Carigrad se povratiti. Tako bi prisilovan god. 850 
povratiti se u Carigrad, gdje bio redjen misnikom i 
postać ufiiteljem zemljaka i inostranaca. Sluśaoce sa 
sviłi strana u preveliku broju primamljivao, a nje- 
govoj 5udnoj mudrosti svak se cudio i „filozofom" 
svuda proglasiyan bio. Ali ni na toj ćastnoj stolici 
ne bi mu za dugo obstati, jer god. 851. prispije u 
Carigrad k caru Mihajlu poslaniśtvo Agarena pro- 
zvanih Saracena, koji no su śvetogrdno psovali pre- 
sveto TrojstYO i iskali Ijude koji bi se sa njihovim 
mudracim prepirali i raztomacili im, kako krśćani, 
drźeći jednoga pravoga Boga, njega opet u troje 
diele. Car i vas Carigrad odmah uprli oći u Kon- 
stantina filozofa, koj emu tada bilo oko 24 godine. 
On podje u saracenske pokrajiue, gdje sve im mu- 
drace predobio i smeo, a oni mu i otrov dali, ali 
pomoću bozjom on se opet uz veliku radost svega 
puka zdravo u Carigrad povratio. 

Nakon toga boravio neko vrieme u Garigradu, 
zatim razdieliy sve sto je imao siromasim, podje 
svomu bratu Metodu na goru Olimp (samostan), 
gdje su źivot u molenju i ucenju provodili, doki en 
jih opet glas Vi§njega pozvao na zamasni poso.^) 

*) „Crtice o sloveuskoj liturgiji, Sastavio ih O. Ś. Milinovie, str. 
5 i daije. 



42 — 



ir, 

PoslanstYo sv. Cirila k' Kozarima. 

StaaoYahu Kozari około Azovskoga mora (palus 
Maeotis) sterući se tja do hyalinskoga. ') Oni su bili 
jurve pokrśćeni, ali jih toliko Tarci koliko Żudije 
primamljiyaliu k svojoj yjeri.') Bili su u dobru odno- 
śaju sa carigradskim dvoroni, a, nebudući dobro ukrie- 
pljeni u yjeri Krstovoj, posalju Ijude u Carigrad, da 
zamole carski dvor nęka bi im poslao krepostnih i 
ućnih Ijudi, koji bi jih u vjeri utvrdili i od napasti 
turske i zidovske oslobodili. Govorabu bo: „iSezna- 
dući na ćiju ćemo stranu, • molimo za muza ućna i 
knjiźevna, koji će no moći sa Saracenim i Zudijam 
prepirati se i nama prave istine raztomaćiti".^) Car 
i vas Carigrad obradovali se poslaniśtvu, pak posa- 
vjetovavsi se sa patrij arkom, car pozvao Konstantina, 
komu stvar povjerivśi reće: Nitko bolje od tebe, 
filozof e, neće taj poso riesiti. Konstantin smatrao je 
da je to volja boźja, te se spravan poprimi teźkoga 
posła. A car rad većega svoga ugleda dade mu do 
Kerzona sjajnu pratnju. Sa Konstantinom poso i ne- 

1) Od 52 gubernije, na koje je razdieljena evropska Rusija, 24 se 
naliode u onim /emljama gdje su źivjeli IX vieka Kozari. Mała Rusija 
s Kijevom bila je poglaviti dio onih zemalja (Bartolini u Danilovu pre- 
vodu: Sveti Ćirilo i Metod (Zadar 1885) na str. 1—4). Koje je godine 
bilo, kad je sv. óiril poso da navieśta rie6 bożju medju Kozarima, povjest- 
nićari taćno neznadu. Neki govore da to bi o g. 858, Grinzel drżi da g. 
861, a Dudik („Małirens allgemeine Geseliichte", I, 155), da god. 860. 

2) „ciuoniam nunc Judaei ad fidem suam, modo Saraceni ad 

suam nos eouyertere e eontrario moliuntur''. (Legenda italica. V. prilog B 
na str. 3) * 

3) Leg. ital. gl. 1. i 2. Leg. Morayiea gl. 2 i o. Leg. Pauli. gl. 4. 



~ 43 — 

razlućivi mu odsle brat Metod, koji, premda stariji, 
u svemu se njegovoj volji pokoravao.^) 

Na mejaśu kozarske drzave zadrźa se Konstantin 
neko vrieme, pak krene narodu komu je poslan bio. 
Krjepkim oruźjem Spasiteljevim oruźan, mudrośóu napu- 
njen, osvjedoćivajućmi i predobivajućim gOYorom nad- 
mudri i smete sve protivnike, i prevede opet sve 
Kozare na put istine, s koga su jih Saraceni i Zidovi 
zaveli bili. biarod Kozarski i njiliov vladar neizmjerno 
se radovali, jer im bi dana prigoda da se u vjeri 
ucyrste i upoznadu joj istine, za koje bijabu spravni 
i krv proliri. Zahvaliśe skupa Bogu, koji im je ta- 
koga blagoviestitelja dostojao se poslati. 

Yladar Kozarski nudjase Konstantinu prevelikih 
daroYl^, na kojim Konstantim zahvali ; a samo zamoli 
da u suźanjstYu puśti na slobodu Grke drźane, sto 
odmah bi ućinjeno. U povratku dade Kagan Konstan- 
tinu pismo za cara, gdje mu je blagodario sto mu 
je onako sveta muza poslao, po komu su u pravoj 
yjeri utvrdjeni, a Kozari svuda Konstantina i Me- 
toda najveóim slavljem popratili. '^) Dośav u Kav- 
kavske pustare, opazio Konstantin koliko naród ne- 



') „iens servivit minori fratri yelut servus eique se subjeeit" 

(Leg. pannoniea, gl. 4). 

2) Legenda Italiea. Cap. 6: Post haee praedietus Philosophus iter 
arripiens, et ad gentem illaui, ad quam missus fuerat, veniens, comitatus 
Redemptoris omnium Dei praedieationLbuś et rationibus eloqniorum suorum, 
eonvertit omnes illos ab erroribus, quos tam de Saraeenorum quain de 
Judaeorum perfidia retinebant. Unde plurimuin exliilarati, et in fide eatho- 
liea eorroborati atque edoeti, gratias referebant oinnipotenti Deo et famulo 
ejus Constantino Philosopho. Litteras insuper Imperator! cum multis gra- 
tiarum aetionibus transmiserunt; quia eos studio suo ad veram et eatho- 
licam revoeare studuerit fidem; affirmantes se ob eam rem imperio ejus 
semper subditos et fldelissimos de eetero velle manere. Dedueentes autem 
Philosopłium cum multo honore, obtulerunt ei munera maxima, quae ille 
omnła, ut revera Philosophus, respuens, rogaYit ut pro muneribus illis 
quotquot captiyos externos haberent, sibi secum mox reyersuro dimitterent. 
Quod protinus eompletum est. 



44 



izmjerno rad bezvodice trpi, on im pokazao vrutak 
obilne hladne vode, na sto se naród preveć obrado- 
vao, a sveta se braća sretno u Korzon povratila.^) 



III. 

Naśaśee Tiela sv. Klementa L, 
papę mueenika. 

Dokle Konstantin u Kerzonu boravio i kozar- 
skom se jeziku ucio, Bog ucini ga dostojnim osobite 
milosti, jer ondje nadje po cudu Moći sv. Klementa 
papę, sa sidrom o kom bio u morę bacen. Klement 
toliko u knjigam apostola spominjan, bio je na rim- 
skoj stolici nasljednik sv. Petra i katolićkom crkvom 
(68 — 77) devet.godina upravljao. 

Konstantin, osobiti stovatelj boźjih Svetaca; i 
njihoyih Mociju, kao i najveći odanik rimskoj stolici, 
uzganim srcem nastojao naci Moći sv. Klimenta. Iz- 
pitivao najmarljiyije ondjesnji puk, sluśao predavanja, 
prevrćao pisma, ali tim putem niśta nedoznao, zato 
se vrlo oźaloscivao. Sada krene drugim putem, da 
źudjeni cilj postigne. Zamoli metropolitu biskupa 
imenom Jurja, nęka bi obóu molitvu, post i pokoru 
naredio, i tim naćinom u* Boga milost izprosio da 
iznadje sv. Moći. Konstantin tumąćio narodu preve- 
lika Ćudesa i mućenstvo svetpg Klementa, ćim pro- 
budio najyeće śtovanje i źelju za iznaśasćem Tiela 
toli slayiia mueenika. 



1) „Crtice" str. 9-JO. 



- 45 - 

Na 30 sjecna, prabiskup, eastno svećenstvo i 
nekoliko odlicnijih gradjana uz najmirnije morę u- 
nidjose u bród, kojim ruka dragoga Isusa upravljala. 
Sa velikom poboźnostju i krepkim prouzdanjem zaplo- 
viśe niz to morę, prepievąiući duhoyne pjesme i mo- 
leći svesrdno Boga, i prispiese k nekomu otoku, na 
kom scienili da bi jnoglo biti Svecevo Tielo. Obho- 
deći po otoku, mislili da u jednoj brpi rusevina opo- 
civa drago cienjeni ali sakriyeni biser. Po6mu pomnjiyo 
razkopavati, raztriebljiyati, ali uzalad za dugo, dugo 
iskahu. Kada nakon duga iztraźivanja i zdvojenja o 
uspjehu, evo jih sve preveliko cudo obeseli: „izne- 
nada prosja jedno rebro preslaynoga mucenika kao 
zviezda presjajna." Oni se tomu neizmierno obrado- 
vali, pak većom marljivosću odgręali i razbacivali 
rusevine, tim jim se ukaza sv. glava, a zatim i sve 
Svećevo Tielo sa sidrom o komu je svezano bilo. 

Sve ih obuze neizrećena radost i Bogu svi na 
tolikom daru zabvali§e. Dobri prabiskup rcće sv. Misu 
nad Svećevim Tielom, a Konstantin zatim sam ga 
na glavi ponese i velikom poboźnoscu u brodicu po- 
stavi, pak se k gradu zavezose, pjevajuci dułiovne 
pjesme i popjevke. Pribliźajuói se gradu, eto velika 
poYorka naroda, na celu joj plemeniti Nicefor stra- 
teg, koji pokloniy se Svećevu Tielu predhadja§e do 
grada, gdje drźao pobvalni govor. Rad prispjele noói 
i yelikog naroda nemogose napried, veó postave Sve- 
ćevo Tielo u crkvu sv. Sozonta mucenika, pak u 
onu sv. Leontije. Jutrom rano prenesośe ga u sve- 
ćanom obhodu u stolnu, u koj oj sv. Tielo sałiraniśe.*) 

Ovi izyanredni slucaj zamasite je odlucnosti u 

*) Vita cum Translatione S. Clementis Gap. 1— B. U prilogu B 
na str. 3—6. 



- 46 - 

źivotu nasega Konstantina, jer nam pokaziva previ- 
soko pośtoyauje kojim je obuzet bio naprama nasljed- 
niku sv. Petra, kao sto nam oćituje kakvim je du- 
bom disao, kojim li je pravcem iśo. Bog dragi htjeo 
tim zasYJedoćiti, da je njegov ugodnik, nek bi kroz 
sve vjekove njegovi dubovni sino vi nasljedovali ga 
u YJeri i privrźenosti naprama sv. rimskoj stolici, kao 
sto bio sv. Ciril, i to pokazivao osobito prenosom sv. 
Klementova Tiela u katolicki Bim.^) 



IV. 

Yjerozakonsko stanje u Carigradu. 

Prije nego nastavimo sa povieśću o dolazku i 
radu sv. Braće medju Slovjenima, da nu mało rieći o 
kukaynom yjerozakonskom stanju na Iztoku i Zapadu 
u ono doba, po 6em će joś viśe sinut slava slovjen- 
skih apostola, koji se izticali mirisom uzorna źivdta 
u doba kad je sve naokoło zaudaralo divljaći. 

Po TeofiloYOJ smrti stupi god. 842 na greko 
priestolje u Carigradu car Mibajlo III. Dok on bio 
djetetom upravljala za nj carstvom mati mu Teo- 
dora Mibajlo, posW carem, dobi sramotni pridjevak 
pijanćine.*) On se stao podrugivati yjerozakonskom 
1 sve sto je svieta izsmjehavati. Njegovi dvorjanici 
obłapili se u biskupske i svećeni6ke haljine, oba* 

1) V. Crtiee" str. 10—12. 

*) Weitz. Byzantin. Gesohiohte, n. Bd. 75; 



_ 47 - 

yljajući sluźbe boźje najpodrugljivim naSinim; cara 
pak to sve na toliko omililo, da bi imenovao naro- 
cite patrijarke, koji bi tu svetogrdnu igru pravili. 
Uz take careve stali slićni im sayjetnici. Oni prezi- 
rali u SYOJoj oholosti moc i ugled rimskih papa*) 
a patrijarke carigradski, udvorice pokvarenoga Dvora, 
nastojali su istom oholośću prezirati sve sto je na 
rimsku crkvu se odnosiło. S toga se i uzpese do 
do patrijarkastya i sami se nazvase: „oekumenickim 
patrijarkam". Tako ponasanje careva i odanih im 
patrijaraka moralo je zasaditi klicu mrźnje i razdora, 
koji sa narodnoga i politicnoga predje brzo na dog- 
matićno, ćudoredno i upravoredno polje ^) 



*) Maiisi Tom. IX, 1206. 

i) Kraśni su potezi kojima Dr. Markovie erta vj«i*ozakonsko stanje 
na Iztoku u prvoj polovici IX. . vieka. Opisav pogubnost „grókoga duha" 
od doba Konstautina Velikoga do devet ga vieka, ovako nastavlja: „Ali 
gore nogo grćki duh naudio je vjeri, crkvj i obeoj ćudorednosti eesarizam 
bizantijskih basileusa. Oni śeahii, da budu nekakvi bogovi i da im se 
Ijudi klanjaju, svim żivotom padnuYŚi pred njima na zemlju; a sami se 
zvahn: moja vjećnost, i hoeahu, da im svak daje taj tasti i łaźni predikat. 
Svoja pisma na>;ivahu svetiin (sacra), 8Voje n&redhe hoMnstvenim(di- 
valia), Njihova polaća. stan svake nepodobśtine, zloee i Ofacine, zvala 
se je sveta polaća, (sacrum palatium), a sobą u kojoj spayaha 
sveta sobą. Njiliova je rizniea bila sveta riznica (aerariura sacrum, 
saerae iargitiones); a njihova konjuśnica sveta konjumica (sa- 
crum 8 1 a b u 1 u m). Kako bi dakle mogli bizantijski basłleusi nad 

flobom priznavati, ma bilo u ćemu, vlast erkvH? (Oesarizam i Bizan- 

tinstvo,.I. 395). 

Basileusi u obce gone cesaristićku politiku, i mjere svoju vlast po- 
gańskim, a ue krśćanskim kriterijem. Zaziru od erkvene slobode i ne će, 
ni da 6uju za samostalnu neodvisnost erkve. Napadaju na njezina prava, 
na boźanstyeni njeziu ustav, i boee, da im ona budę robinja. Kada cari- 
gradski patrijaiń ne će, da budu puko orudje u njihovim rukama, oni ih 
smeeti s priestola i śalju u progonstvo. Kad se crkva opire njihoYU po- 
ganluku, i rve se za svoju slobodu, za svoj obstanak, za amanet, koji je 
njoj Bog po apostolima povjerio, basileusi u bjesnilu proganjanja ne zao- 
staju za Dioklecijanima, Deeijima, Neronima. Kad se mogu dolivatiti papa, 
ne praśtaju ni njima, 1/iberije, Silyerije, Yirgilije, Martin I, Gri?gorije II, 
mogu nam kazati, sto su bizantijski basileusi. Oni se gradjahu uóiteljima 
vjere: oni hoóahu, -da izpravljaju dogmate i promjenjuju zakon; pa mafiem 
u ruoi nagonjahu krsćane, da prigrle ujihoYU teologiju, Pogański earevi 



- 48 - 

Kroz vrieme nesretnog kipoborstva mrźnją, so 
uzmnaźala, a bizantinski carevi svojim ponasanjem 
prisilovali papę rimske traźiti pomoc i zasdtu kod 
mogućih franaSkih kralja, na koje u osobi Karla 
Velikoga (800) bi preneśena kruna rimskoga carstva. 
Tako postało iztodno i zapadno, iii greko i latinsko 
carstvo, svako stiteci svoj naród, svoju crkYu, i na- 
stojeći sto viśe mbć drźavnu razśiriti. Po tomu i 
strasti to većma rasie. U Grćkoj bile dvie stranke; 
jedna razlućivala vjera od politike, a druga crkvu 
drźavi podastirala. Na glavi o^e bio zlosretni Barda, 
koji potjera ylastitu zarućnicu a źivio u suloźniśtvu 
sa pastorkinjom. Pobożni patrijarka Ignacij op omenu 
ga i zaprieti mu uzkratom sv. pricesti. Oholi Barda 
na dan Yodokrśća ponosno stupi u crkvu, da primi 
prićest, ali mu ju patrijarka uztegnu.*) Barda za- 
stidjen odstupi, ali se zakle osvetit se. Nagovori 
Mihajla III, da sam yladanje u ruke uzme, a mater 
Teodoru posalje u samostan, i na to Ignacija pri- 
siluje da ju ućini koludricom. Pohlepni car rado na 
sve to pristane. Nu Teodora ne htjela u samostan 



staroga Rima proganjahu krśćaasku ideu; a to je stvaralo mu^enike i 
izaziyalo u krsóanskome taboru slożno suproeeiije saviesti i duha prema 
spoljaśnoj bezboznjoj sili. Krśeanski earevl novoga Rima hoee, da izkvare 
krśeansku ideu, te lukav8tvom i silom styaraju udvorice i odmetnike, i 
unose nemir i razdor u crkvu'. Proglasuju, da je njihova volja crkveiio 

pravilo: aXX' WTUSp Iyw PouXo[J.ai^ touto y.oc^ió^ vo[JiiCea8co (1- c.) 

Kakvi su pak bili patrijarka nęka nam każe isti veleu6. Marković : 
„Patrijari bijahu, kakove ih śeadijahu basłleusi, biskupi, kakove ili ho- 
óaliu pratrijari; a jedni i drugi sebe drźahu za earske robove (s. 303) 
i zvahu basileusa svojim prehomnstvenim i prebogoljubnim gospodarom 
(ó -O-siÓTaTOC %aŁ soaspśrjTaTOc T^iifóy SsoTrÓTTjc). Kada eesarizam hoce, 
oni osudjuju > yaseljenske sabore, predaju anatemi pravoslavne dogmate, 
potyrdjuju Konstantoy tip, Heraklijevu aktesu, Zenonoy henotik, Basiliskov, 
bomnsłveni i apostolski razpis. — Oni oboźayaju eesarizam i proglasuju, 
da zakon hozji ne ve^e careve". 

. *) Constant. Porph. Gont. Lib. IV. 130. 



- 49 - 

a Ignjacij se oprę careyii nasilju apostolskom posto- 
janosću. Nu car ipak silom zatvori mater i sestre u 
mjesta Karianu, te jiłi na koludricku ucini ostrići,*) 
a Ignacija god. 857 posła u progonstyo na otok Te- 
rebint. Po Bardinu sayjetu odabra za patrijarku 
Focija, koji mu je tada bio prvim sayjetnikom. 

Focije, rodom plamić, bio covjek prevelikoga uma 
i glasovit ucenjak u svim znanostim i umjetnostim i 
pravi stoźer ondaśuje grćke ucenosti, ali izvanredno 
polilepan za Iwalom i slavom, sto mu srce izkvari 
i ućini ga podlim. Znaćaj mu bio dvolican ; krepost 
pomiesana sa zlobom i prevarom, visoki um sa pu- 
zavom udvornośću, znanost upotrebljavana za naj- 
prostiju podlost. Sa vrlinam i urnom sto ga je imao, 
da budę pravim znaćajnim pravcem pośo, bio bi 
SYorau narodu i svemu ćovje5anstvu neizmjerno ko- 
ristio, ali posav stranputicom, śtetovao je najviśe 
sYomu narodu, pravoj vjeri, znąnosti i svemu ćovje- 
canstvu. ') 

Kroz osam dana od svjetovnjaka postao Focije 
SYCĆenikom i patrijarkom,y a god. 857, licem na 
Boźić, zapjevao sve6ano: „mir Ijudem", na sto su 
se cobri oźalośćivali, a opaki posmjehavali. On odmali 
zatim sabra sabor jsdnomiśljenika biskupa, svrgne 
dobroga Ignjacija i izobći, izvjesćujuć medjutim rim- 
skoga papu, da se je Ignjacij odreko, a njega da su 



*) Leo. Gram. et Paris. N. 698., 

1) V. Dr. Marković str. 398: „C etait le plus grand esprit et le plus 
savaiit homme de son sieele. C etait un parfait hypoerite, agissant en 
seelerat et pariant en saint. Fleury, Discours sur I' Ilist. eccles, de bOO 
a 1100. Hist eccles. (Paris 1840) IV, p. 141. 

Si Pliotius avait possudó eette preeieuse verlu (riiumilite chretienne), 
ii aurait pu reudre des services immenses a V eglise, et fair bónir son nom 
par les sieeles futur. Mais ii etait dotnine par un orgueil indomptable, et 
lourmente par une ambition terrible. Jag er, p. 21, '' 

2} Bilo mu tada istom 30 godiuą.. 



4 



— 50 - 

prisilovali podvrći se teśkomu bremenu, koje bi iśtom 
angjeoska ledja mogła nositi. Ovim licumjernim izrazim 
posluźiyao se Focije, kao sto se posluźiyaliu i svi 
ini castoljubni u sva vremena.^) 

Dali, taman u to doba, Proyidnost postavila na 
stolicu sv. Petra muza izvanredno krepostna, oprezna, 
razborita i u svemu odlućna, uprav kakva ga je ono 
teźko vrieme zalitievalo. To bło Veliki Nikola I. On 
se opirao samovolji zapadnih i iztocnih yladara, ra- 
zuzdanosti i podlosti svih staliśa. Razumiy kako 
stvari stoję zbaci Focija a povrati Ignjacija Na to 
carski dvor i Focije se pomamili, pak stali da sve 
od papę odvrate, a najviśe uprli da Bagare i druge 
SloYJene k sebi privukn. 

U ovako prevratnom i nevoljiiom biću nadje 
Konstantin na svom povratku i z Kerzona nesretni 
Carigrad. U takoj vrevi strasti i bludnja carski dvor 
i novi patrijarka Focije lutali. Konstantin, prom ne- 
kadasnji ucenik Focijev, videći kuda je zaso njegov 
biv§i uditelj, ustade sa svom odlucnosti protiva Fo- 
cijeyim krivim naukam.'^) Focije medju inim zabludam 
ucio da Duh Sveti samo od Otca a ne i od Sina 
izhodi, a papa rimski da nije vrliovna glava cjelo- 
kupne crkve. faj nauk iztocna crkva i sada drźi, a 
za tim je privukla i većinu slovjenskib naroda, Bu- 
gare, Srbe i Ruse. 

Nemogay zaustaviti razdrieśenost strasti, Kon- 
stantin źivljase samotan u crkvi sv. Apostola. Car i 
Focije, da predobiju Metoda na svoju ruku, davali 
mu neku prabiskupiju, nu on sve ponude odbio pre- 



1) Kako su znali biti podli izto6ni crkovni dostojanstyenioi, i to 
nam majstorski opisuje 0. Dr. Mavkovie (1. o. str. 396j. 

2) Vee u doba śkoloyanja Konstantin se bio zauzeo sa Foeijem, radi 
krivih nauka o dvi« duśe. V. Pńlog B na str. 49. 



- 51 - 

zirno i zatvorio se u neki samostan. Tako sveta braóa 
ozalosóenim srcem gledala naokoło §to se radilo, dok 
jih Bog opet iz samoće na vidik izveo, da u ime 
njegoYO yeliko poslanstvo vrśe.^) 

V. 

Vj er ozakonsko erko vno stanj e 
jugozapadnih SloYJena. 

Jo§ prije Konstantina i Metoda mnogi Slovjeni 
zapoznali su Isusovu vjeru. Koruski Slovjeni, iii oni 
§to su po danasnjoj Kranjskoj, Koruśkoj, Stajerskoj, 
Primorju, pak onda po predjelim Ugarske, Hrvatske 
i Srbske, jur u sedmom viekn bijahn većinom pokr- 
sćeni. Nii ta zasługa ni mało neidje u cast Grke veó 
Latine, a napose najvise spljetske nadbisknpe. Istom 
poduzetnośću nastojali su i oklajski (Aąuileja) biskupi, 
da pokrste raztrkane Slovence, sto im i poślo za 
rukom. 

Nakon Korusćana, Hrvata i Srba, upoznali su 
yjeru Isusovu i panoński Slovjeni. Panonija joś u 
yrieme navale Huna zatim Avara (558) većinom slo- 
YJenskim zivljem bila napućena. Slavni Samo (627) 
ujedini tuda raztresene Slovjene, ućinivśi jih gospo- 
darim zemlje. Franki pod Karlom Velikim Slovjene 
u Panoniji podjarmili i preostalo poganstvo silom 
uaiśtili. Karlo naredi god. 798 solnogradskom nadbi- 
skupu Arnu, da podje medju SloYJene i evangelje im 
propovieda, crkve gradi i crkovne uredbe uvadja. 
Arno i njegovi nasliednici yjerno su to obsluzivali, 

i) „Ciliee" str. 12—15, 



— 52 — 

budući Karlu vrlo do toga stajało; jer u obraóenju 
naroda bilo mu najbolje sredstvo da ili uzdrźi u 
Yjernosti. 

Ali krśćanstvo najljepse uspievalo u panouskoj 
kneźevini, kojom je vladao slavni knez Privina 
(830-61). Pokrstio se u Traismaueru i pomoću fra- 
nackoga oruźja bi mu povraćeaa tvrdjava Nitrava. 
Tu sagradi crkvu na cast sv. Emerana, koju solno- 
gradski nadbiskup Adalram, god. 836, posveti. Nu 
Privina, zavadivśi se sa krajiśnim grofom Ratbotom, 
Moravljani ga prisilovali pobjegnuti k Bugarim, pak 
k Hrvatim, najpotla slovenskomu grofu Salaku, koji 
ga sa Ratbotom pomiri. Priyina od njemackoga kralja 
Ljudevita primi pokrajinu, sto je uz Dravu na Sali 
blizu jezera Pelsa (sada Blatnojezero), koju su Bugari 
sasvim opustosili bili. Tu se Priyina sa svojim mno- 
gobrojnim privrźenicim nastani, i tako postavi temelj 
velikoj kneźevini, koja je kasnje medja najzaameni- 
tijim za slovjenski naród postała. Po sred nepristupne 
mocvare sagradi on tu vrlom desnicom glasoviti 
Blatnograd - — Moosburg — latinski nazvan „Urbs 
puludarum'^. Za tim po svoj knezevini dao Priyina 
mnoztyo oyećih i omanjih gradoya i tyrdjaya sagra- 
diti, i u isto doba preyeliki brój liepih noyih crkaya 
podigao; medju istim bilo jili je do 80 koje su se izyan- 
redno odlikoyale. Godine 850, posvećivajući u Btat- 
nogradu solnogradski nadbiskup divnu nova crkvu, 
postayi za knezeyinu Priyinoya jednoga nadpopa. 
Njemaćki biskup nije dao podnipośto da se tamo 
podigne biskupija, nego je on isti, ako i odyeć riedko, 
oblazio ju. Priyinoyo nastojanje za razsirenje krśćan- 
stya yrlo se kralju Ljudeyitu dopalo, kao sto upoznay 
da i poljodjelstyo i syakostrucni promet nastoji po- 
dignut, s toga mu ta pokrajinu god. 849 kao ylastitu 



- 5Ś - 

knezeyinu pokłoni. Sada pobożni Privina joś yecom 
revnośóu nastojao blagostanje u syoju kneźevinu 
uyes^-i, te jos većom dareźljivostju stao crkve graditl 
i obdariyati, pridruźivajući im velicanstvene samo- 
stane. Uz prosvjetu i blagostanje rasla mu na śiroko 
i kneźevina, zauzimajući svu s,taru donju Panoniju, 
od Raaba i iztocnib śtajerskih Alpa tja do Dunava 
i Drave. Slavni ovi knez god. 860 pogine u nekom 
boju proti Moravljanim. Za njim stupi na vladanje 
njegOY joś yriedniji i poduzetniji sin Kocel. 

Sto smo o panońskim to moźemo i o moravskim 
Slovenim reći, koji su na sjevero-iztoku Panonije 
pod vlastitim knezovim obitavali, ali, god. 803, na 
saboru u Reznu (Regensburg) silnom Earlu Yelikomu 
i njemaćkom carstvu se podvrgli. Polovicom devetog 
yieka bio moravskim ^knezom Mojmir, koji pokrstivsi 
se postavi temelj moravskoj drźavi. Za njega ziva 
bijahu sagradjene crkve u Olmutcu i Brnu i staro- 
slavna priestolnica Devin drugcije Velehrad podignut 
i utvrdjen. U pokrśćenjivanju Moravljana nastojali 
posavski biskupi, te jili tim i svojim biskupljanim 
smatrali. Ovim dakle panonsko-moravskim Slovenim 
yećinom pokrśóenim, posiani su Konstantin i Metod, 
da jih u yjeri utvrde i prosvjetu medju nje uvedu.^) 

vr. 

Poziv sv. Cirilu i Metoda da podju 

u Moravsku. 

Mojmirova kneźevina najsretnije napredovala, sto 
Ljudeyita njemaćkoga uznemirivalo i pećalilo, jer se 

1) „Crtiee" str. 15-18. 



- 54- 

tizbojao jake moravske drźave, kao sto prije silne 
Hrvatske pod Ljudevitom posavskim (818-823) u 
donjoj Panoniji utemeljene. Naumi god. 846 Sto jacom 
Yojskom unistiti Mojmira a drźavu mu, i zbilja podje 
mu za rukom sbaciti Mojmira i sinovca mu Eastislava 
na knezevsku vlast podignuti. 

Rastislav bio izvanredna urna i radinosti, i stavio 
kao zadaću, da ima Moravsku po sto po to od nje- 
maćke dosadne oblasti osloboditi, s toga pricinjavaśe 
se prijateljem Niemaca dok je snovao o neodvisnosti. ^) 
Najprije ućvrsti juzne medjase, podiźe jake tvrdjave, 
a najyiśe nepredobitnom ućini prestolnicu Devin, Od- 
lucio za tim sloźiti Moravljane i Cehe, da se uspje- 
śnije oprę Niemcim, jer ovi Mjeli da im knezovi 
budu sliepo ratilo u njihovoj namjeri poniemcivanja 
svih sloYJenskih pokrajina. Rastislay nikako podnieti 
nije mogo da njemaćko sveóenstvo, sluzeći se yjerom 
i pokrsćiyanjem, niemci naród. Da toj nakani stanę 
na put, stupi u prijateljske odnosaje s Bugarskom i 
s yizantinskim dvorem, koji i onako zazornim okom 
gledao rastuću njemaćku moc. 

Nije za dugo Ljudevitu njemaćkomu osnova 
Eastislavova ostała tajna. Već god. 855 udari silnom 
Yojskom na njega, ali niśta neopravi, te se Rasti- 
slav slobodnim proglasio, i sve koje je Ljudevit 
progonio ali uz njega nepristajali, u svoje zakrilje 
primao, po cem i isti clanovi kraljske obitelji kod 
Rastislaya zaśtitu traźili. Znao je vrlo dobro Rasti- 
slav kakvu srćbu njemaćku proti Moravskoj privlaći, 



^) u Rastislavovo doba Morawska je bila puno veea nego danasnja. 
„Morayska je kne^evina tada obulivatala danaśiiju Moravu, Slesiju i po- 
granićne zemlje gornje Austrije i Ugarske: kasnije se k jugo-zapadu pro- 
stiraśe do Koruśke uklopiee" (Dr. lyan Markoyić u knjizi „Cesarizara i 
BizantinBtyo" L, 483). 



-im — 

ali ju je nastojao predusresti. Njemaćko svećenstvo 
najvise u svem bilo Rastislavu na smetnju, jer osim 
reviia nastojanja na poniemćivanje naroda, po svuda 
je nesklad sijaio. 

U takoj smetnji docuv Eastislav sto je Kon- 
stantin u drźavi Kozara polućio,^) odluci u Carigradu 
zaiskati blagOYJestnika koji bi mu naród u vjeri 
ukriepili i robstva njemaćkoga oslobodili. Na mo- 
raYskom saboru odkrio svoju namjeru, a svi Morav- 
Ijani na to jednodusno pristali. Niemci nisu znali 
njihOY jezik, pak nisu jih u vjeri riiti pravo podu- 
ćiti mogli; s toga Moravljani traźili ućitelj^ koji 
bi jih u razumljivu jeziku podućavali, a takih je u 
yizantinskoj drźavi dosta bilo, jer je većinom bila 
napućena Slovjenim. 

Moravski poklisari prispiese god. 862 u Cari- 
grad, te govorahu caru Mihajlu III: „Nas naród 
odieko se poganstva i źive po krsóansku, ali neimamo 
ucitelja koji bi nam istine krsćanske nasim jezikom 
navieśćivali, da i drugi krajevi slicni nama postanu. 
Mi smo boźjom milosóu zdravo, i pridjose k nama 
mnogi krśćani ucitelji iz Italije, Grćke i Njemaćke 
ućeći nas razlićita svaki svojim naćinom, ali mi 
Sloveni priprostita smo ćeljad, niti imademo tko bi 
nas u istini izućio i znaćenje pisma raztumaćio. Zato 



') Legenda Moraviea. Cap. 4: „Aiidiens autom, prineeps Moraviae, 
quod faetum fuerat a Philosopho in Gazarorum provinoia, ipse c[Uoque 
genti suae coiisulens, młsit ad praedictum Imperatorem nimtios rogans, 
ąuatenus gent. suae verum doetorem dirigat, quł eis pleniter fidem reetam, 
legis ordinem,"et viam veritatis valeat ostendere. Cujus preeibus aimuens 
Imperator praenuntiatum Philosoplium cum Methudio germano suo illue 
transmisit, mandans- ei eopiosas expensas dari pro itinere. Egressus vero 
veuit primo ad Bulgaros, quos divina eooperatriee gratia, sua praedieatione 
eonvertit ad fidem. (v. Prilog B str. l^ i 13). 



- 56 - 

postaraj se, gospodine, poslati nam takoga covjeka 
koji će nas u svakoj istini moći poduclti".^) 

Sve je ovo caru i svemu Carigradu neizmjerńo 
ugodno bilo. Ali pokle poklisari traźili izricito Ijude 
sloYJenskoga jezika, nadje se Car u smetnji koga da 
pośalje. Sabra viece, koje jednoglasno izjavi da nije 
ga do filozofa Konstantina. Car prizovne Konstan- 
tina, odkrije mu zelju Moravljana, te nadostavi : 
„Znadem da si trudan, o filozofe! nu potreba je da 
ideś onamo, jer tu stvar nikakay zivući bolje od 
tebe nemoze obaviti. Dati ću ti i mnoge darove (za 
Rastislava), povedi sa sobora i brata Metoda pak 
liajdete! Vi ste Solunjani, a svi Solunjani cisto slo- 
venski govore. ^) 



1) Legenda Pannonłea. Cap. 5: „Fuit vero in illis diebus Itostislav 
cum Suiatopolko prineeps Sloyenonim (Po Miki' sieevu izdanju: factum 
vero est illis diebus, ut Rostisłayus, prineeps Slovenorum, cum Svjatopolco 
mitterent e Moravia) et miserunt ex Moravia (nuntios) ad imperatorem 
Michaelem loquentes ita: Miserleordia Del bene yalemus et intrayerunt 
ad nos doetores multi christiani ex Italia et ex Graeeia et ex Germanie, 
docentes nos eontrario modo, verum nos Sloyeiii simplices homines 
sumus neque habemus ąuempiam qui nos in yerltate instłtuat et sensum 
(seripturae) interpretetur. Age igitur, domine, mitte talem virum, qui 
nos omnem yeritatem doeeat. Tum dixit Miehael imperator Constaniino 
pliilosopho: Audisne philosophe verba ista? Alius lioe perfieere non potest 
nisi tu. Ideo dabo tibi munera multa et assumpto fratre tno ■ Methodio 
abbate, profieiseere: etenim vos estis Tliessalonieenses. Tliessalonieenses 
vero otones pure Sloyeniee loąuuntur. Tune non ausi siint repugnare Deo 
atąue imperatori seeundum yerbum saneti apostoli Petri, prout dixit: 
Deum timete, regem honorificałe ; sed eum magnum audiyissent sermonem 
in preees ineubuerunt eum aliis qui erant ejusdem ingenii atque hi. Ibique 
manifestayit Deus pliilosopho Slovemcas litteras, (Po Miklosieevu izdanju: 
et tnm deus pliilosopho slovenieas literas revelavit) et illieo litteris formatłs 
et sermone eomposito eum Methodio iter aggressus est Morayieum. Qui 
iterum eoepit humiliter obtemperans seryire philosopho et doeere eum eo. 
Ae tribus annis elapsis reversi sunt ambo ex Morayia, postquam diseipulos 
instituerunt." (y. Prilog B str. 27). 

2) ,Tum dixit Miehael imperator Gonstantino philosopho, itd. ut 
supra. Slićno i Legenda italiea: „Imperator eundem supernominatum Philó- 
sophum ad se yenire rogayit; eumque illue, id est in terram Selayorum 
simul cum Methodio, germano suo transmisit, copiosis yalde illi de palatio 
sno datis expendiis (Pril. B str. 7). 



- 5^ - 

Pozyan Konstantin odgoYori sprayan źelji Ra- 
stislavovoj, nazirajući u tom odredbu boźju, a joś 
spraynije jer u ono doba pravovjerje i crkoyni od- 
nosaji u raztrovaiioinu Cari gradu silovali su ga da 
bjeźi. Kao revan privrźeiiik rimske stolice ułivao se 
je neyinim i blagoćudnim slovenskim narodim nado- 
knaditi sve gubitke, i poloziti posred Sloveiia cvrsti 
temelj yjere i obrane svega krśćanstya, suprotstati 
yizantinskoj drzovitosti i njemaćkoj polilepuosti.^) 

Poviest ne każe, ćijim su ovlastenjem Konstantin 
i Metodije zapoćeli svoj rad u Moravi. Morava je 
pripadala k pasovskoj biskupiji; a ova bjeśe u sol- 
nogradskoj mitropoliji. Ginzel misli, da je Rastislay 
njima dobio potrebito dopuśtenje od pasoYskog bi- 
skupa.^) Ako doista nije bilo tako, tko zna, da Ra- 
stislay nije bas njih o tome uvjerio? Zar bi se po- 
litika źacala od takove sićusne łazi? Da je pak 
Rastislay do mało pitao i u papę yriednih ucitelja 
za svoj naród, dokazuje se iz poslanice, sto je kasnije 
(869) papa Hadrijan II pisao Rastislayu, sinoycu mu 
Syetopuku i panonskome knezu Kocelju. ^) Ginzel 
meće u spuria oyu poslanicu;*) tako i Hergenrotber^) 
No pretezni brój pisaca (medju ovima Palacky,^) 

1) „Crtice" str. 18-20. 
2J Ginzel 0. e. p. 40 

3) Non sohim enim ab haece saerosaneta seSe petiistłs praeeeptorem, 
verum et a pio imperatore Michaele. Hic misit vobis beatura pliilosophuin 
Constantinum una cum fratre, priusąuam nos approperaremus. Ginzel 0. e. 
A'p'pendix, p. 45. (U Pril. B na str. 51). 

4) Zu den offenbar uniieliten Urkundnn liber Cyrill und Metliod 
gehort: der dem Papste Hadrian II zugeschriebene Brief. 0. e. p. 8. (U 
prjl. O str. 9). 

5) Hergenrother II, p. 620, not. 114. 
'') Fonłes rerum bohemicnrum, p. 46. 



- m~ 

Dtimmler/) Ra6k',^) Leger,^) Dadik/) Jaffe i novi 
izdavatelji njegovih Regesta ^) ne sumajaju o njezinoj 
vjerovnosti. Moźemo jos drźati za istiau, da je Raati- 
slav istom prigodom obznanio papu, da se je u jed- 
naku syrliu obratio k Carigradu, s razloga, sto mu 
trebaku syećenici vjeśti slavenskome jeziku.^) 

Nikakay starinski spomenik ne donosi u svezii , 
ma bilo koju, poslanstvo Kostantinovo i Metodijevo 
s carigradskim patrijarom. Moguće je ipak, da se je 
carski dvor o stvari prije dogovorio s Focijem. Mo- 
guće je takodjer, da se je Focije źelio njih oprostiti 
pośto ne śóadijabu, da s njime slaźu.'') A da su od 
tog ćasa oni pretrgli s Focijem svaki odnosaj, dade 
se dokazati iz Focijeva potonjeg drzanja. U razpisu, 
sto je godine 866 pisao iztocnim patrijarima, Focije 
pominje svoje zasługę u obraćanju inovjeraca i ne- 
znaboźaca.^j Imenuje u tome brój u Armene,^) Bu- 



1) Archiv fiir Kunde osterreicMscher GescMcMsąuellen, XIII Bd, 
p. 181—183, apud Ginzel 1. e. 

2) Arkiv za iyovjestmcu jugosl. (Zagreb 1857) IV, p. 281—288. 

3) Cyńlle et Methocle, (Paris 1868) p. 113. 

4) 0. c. p. 157, not. 2. „Die Eehtheit des papstlichen, Schreibeiis 
ist wider^ Gin/ers Angriffe sehlagend dorgethan durch W. Stule in der 
8chrjft: Źivot svatych Gyrilla a Methodija, s. 483—486". 

5) Jaffe I, p. 372, n. 2924. 

^) Dr. lvaii Markovie: Cesarlzain i Bizantii)stvo, I. 481). 

■') Kopitar, GlagoUta 1. o. a. 857. 

s) . . . contra quos (haeretieos) septem saiieta generalia eoncilia . . . 
eoUigebantur, ut impietatis istos per loca diversa, eonsessio stolones cultro 
spirituali radicitus extirparent, et eampum ecelesiae satiYnm purum atque 
iiupermixttim curarunt effloreseere . . Multae tinguae Yetustatn eonspuentes 
illam foeditatem cominunem omnium fabrieatorem et ereatorem, nobiseum 
hymnis eoneelebrare edoetae sunt. Photius Opp. II, col. 722. 

9) Nam qui ineolunt Armeniam, Jaeobitarum impietate impedlti, 
eoiitra reetae pietatis praedicationem audaeius se gerentes . . vestris no- 
biseum preeibus in auxilium eonspiraiitibus, longum illum errorem a se 
repellere valuere; ita ut liodie Armenorum natio sineero et orthodoso 
morę cliristianum cultum profiteatur. Ibid eol. 722 sq. 



- m - 

gare,^) Rose.'^) Ali Moravljaiie, i uspjeśni rad svete 
biaće kod njih, pa ni Kozare, nigdje ne imenuje. 
Osim toga, dok je svuda iskao prijatelja i privrźe- 
uikkj te pisao i śiljao knjige na sve strane, nema 
ni jedne pisane Konstantinu njegovu prijasnjem pri- 
jatelju i uceniku, iii Metodiju. Nęka su ovi dokazi 
negativne naravi, ipak su vrlo jaki.^) 

VIL 

Konstantin i Metod idu medju 

Slovene 

Prevedsi sv. pismo i druge bogosiuźne najpotre- 
bitije knjige i uzamśi tielo sv. Klimenta, gód. 863 
iii najdalje 864/) podjośe u dobrićas slovenski veliki 
apostoli preko Bugarske k oćekiyąjućim Moravljanim. 
Car Mihajlo bio im bas u svem na ruku, obskrbiv 
jih obilato svim za poslanstvo potrebitim stvarim, 
spremivśi u isto doba i carske darove knezu Rasti- 



1) Dr. Ivan Markoyie, 1. c, str. 480). 
*2) Sed et insuper barbara Bulgarorum gens, et Chrłsto invisa et 
infesta, in tan tam mansuetudinem et Dei cognitionem convertitur .... 
ut praeter omnem expeetationem in fidem christianam insiti tranpierunt. 
Ibid. col. 723. 

3) Certę non modo gens (Bulgarorum) imiyersa" antiquam suara 
impietateui pro fide in Christo eommutavit; sed iusupei", quod multorum 
Yooibus decantatur, cum post se omnes, quod crudelitatem attinet et san- 
guinis fnudendi cupiditatem, in seeundis reliquerint, et illud quod voeatur 
Rhos (xouxo Syj to xaXou[Ji£Vov Topwc — Twc — ), . . . iWi ipsi 
in praesenti sinceram et impermixtam religionem Christi pure profiten- 
tes . . . in numero semet et ordine reposuerant subditorum. Ibid. col. 735. 

*) Nemoźe se nikako uzet da to bilo g. 864, jer su sveta braea 
proYela preko ćetiri godine u Moravskoj prije nego su posła u Rim (v. 
Leg. ital. pogl. 7 i Leg. morav. pogl, 6) a stalno je da su dośla u Rim 
pod konae g. 867. 



- 6'0 - 

slavu, preporućivajaći mu sa sliedećim pismom bla- 
goyjestnike, naloźiyśi Konstantinu da mu ga glavom 
izrući:^) „Bog koji żeli svakomu da k razumu istine 
pridje i na sayrseniji se ćin uputi, videći vjeru i 
nastojanje tvoje, ono sto prije nije bilo nego u stara 
yremena, eto u naśe doba obistini se, da u vasem 
jeziku budu vam objavljene knjige (slova\ da se tim 
i vi pribrojite velikim narodim koji S70jim jezikom 
Boga . slave. Mi toga filozofa Konstantina, 6astna, 
blagOYJerna i vrlo knjlźeyna ćovjeka, komu sam Bog 
slova objavi, k Tebi śaijemo. A ti pak primi taj dar 
bolji i savrseniji od svakoga zlata i srebra i dragoga 
kamenja i prolaznoga bogatstva. S njime daklen 
ćvrsto ustani i utisni ga u srca svih nęka Boga traźe ; 
nemoj zabacivati obce spasenje; već sve ołirabri da 
nesustanu, nego nęka putuju stażom istine, po koj oj 
ces i Ti, vodeói jih svojim primjerom nauku bozjemu; 
primiti tvoju placu i na ovom i na drugom źivotu 
za sve duśe łioteće vjerovati u Krsta Boga naśega, 
od sada i do vieka, tim i u dojduóim narastajim uspo- 
menu ostaviti podobnu yelikomu ca,ru Konstantinu". '^) 

^) Legenda Moravica. Cap. 4. 

2) Żitije sv. Konstantina. Ra6ki („Viek... II. str. 141 i 142) donosee 
izYornik dodaje mu i sliedeei latinski prevod: „Deus, qui vult ^mnem 
hominem ad intelleetum yeritatis peryenire, et ad perfeetiorem statum ten- 
dere, videns tuam fidem, tuumque eonamen, illud, quod autea non erat, 
nisi priseis temporibus, nostro effticit tempore, ut vestra in lingua reyelaret 
libros (litteras), quatenus etiam vos magnis adnumeremini nationibus. quae 
sua lingua Deum glorifieant. Nos hune pliilosophum, virum honestum et 
orthodoxum et valde eruditum, eui eosdem Deus revelayit (ad te) ire ius- 
simus. Tu autem aeeipe hoe donum majus et lionorabilius omni auro et 
argeuto et lapidibus pretiosis et transituris diyitiis. Cum eo itaque surge 
yelociler et omnium eordibus imprime doetrinam, ut quaei'ant Deum; eom- 
munem omnium salutem noli ejieere; sed omnes instigato, ne sint socordes, 
yerum in yia yeritatis ambulent; quo etiam tu, iii s ad intelleetum rerum 
diyinarum proprio labore perdueendo, liujus viee in hoe et in futuro sae- 
culo aeeipias mereedem pro eunetis animabus, quae yolunt in Christum 
Deum nostrum eredere et nunc usque in finem, utquae instar magni Impe- 
ratoris Constantini memoriam sui relinquas eaeteris generationibus." 



- 61 - 

Putujući sa pratnjom kroz Bugarsku sveta braća 
svratiśe se u dvor ondaśnjega kneza Borisa, tada jos 
poganina, koji ostavivsi zaludno vojevanje promiśljaśe 
u samoći o krśćanstvu. Na njegovu molbu ostadośe 
neko vrieme u Bugarskoj, propoviedajući rieć boźju 
tolikim uspjehom da se je mnogi naród pokrstio, a 
jurve pokrsćeni u vjeri utvrdili. Suninji se jeda li se 
tada Boris pokrstio, ali boravljenje syet.e braće i 
s toga je zaamenito, jer Bugari tim upoznadośe sio- 
yensko pismo, do mało se od Carigrada odyratiśe i 
k Rimu priśtupiśe, saljući svoje poslanike velikomu 
Nikoli I, sto se je sve to najvise uplivom svete braće 
izvelo. ^) 

Medju vjeroviestnicim koji su uplivali na Bugare, 
da se pokrste greka poviest (Iv. Skilitzes, Cedren i 
KonstantinoT produzitelj) spominje i nekoga kału- 
gjera Metoda, rimljanina, po zanatu slikara, koji je, 
na BorisoYU źelju, nasUkao straśni posljednji sud 
boźji i tim Borisovo srce tako dirnuo, da se pokrstio. 
Śafarźik (Starozitnosti, slov. 817) i Palacky (DSjiny 
ceskelio naroda 137) drze da se pod slikarom Metodom 
ima razumjeti nas sv. Metod, jer nema sumnje da i 
sv. Metod bio vjeśt slikanju, a „rimijanin" se zvao 
kao gradjanin „novoga Bima" Carigrada. Ali drugi 
drze, a s njima i stoźernik Bartolini (DaniloY prevod, 
str. 21 u opazci), da su to „puke poviestne zablude". 
Raćki ostavlja pitanje ne rieśeno („teźko je sada 
riesiti.") '). 

Neki sumnje, da li su sv. Braća i samo prosla 
kroz Bugarsku, a kamo li stekla i ondje kao kod 



1) „Grtice" sti-. 23 i 24. 

2j „Viek i djelovanje sv. Cirylla i Metlioda", Raeki, II, str. 144. 



- 63 - 

ostaliłi Slavena neizmjernili zasługa. Na to stozernik 
Bartolini ovako odgovara: 

„Neki ućeni pisci sciene da su sveti Cirilo i 
Metod samo mimogred pripoviedali Yangjelje Buga- 
rima, jer je njihoYo poslanstvo iślo na Moravsku, i 
jer Bugari, ako i blagonakloni svetoj vjeri, joś ne 
jjijaliu pripravljeni da ju prime. Ali nas yjerodostojna 
pisma uce: ako se kralj Bogoris i pokrstio stopru 
g. 865, tojest dva godiśta pokle su Cirilo i Metod 
posli iz Bugarske, i doćim su ona dva već bila u 
Moravskoj ; ipak da su Bugari njihovim trudom na 
Yjeru obraćeni. Zaisto Moravsko źitje każe, da oni, 
krenuYsi put Moravske, podjose prie u Bugare, koje 
pomoću bozije milosti obratiśe na liristjansku vjeru 
Potvrdjuje Cesko źitje, s. Cirilo, izvrsno izućen u 
grćkoj i latinskoj knjizi, pokle je obratio Bugarsku 
na IsusoYU vjeru, da je u ime svete i nerazdieljene 
Trojice uso u Moraysku. Nadolazi joś treće, Bu- 
garsko źitje i potvrdju]ej blaźeni otci i naućitelji 
Metod i Cirilo, sjajni svojim źivotom, naukom i ću- 
desima, da su ovo zadnje doba prosyjetlili Bugarsku 
zemlju, izprosili od boźijega Dułia milost da izume 
Slavenska slova, koj ima prevedośe iz grćkoga jezika 
u Bugarski od Boga nadalinute knjige i veiikim na- 
stojanjem nauóiśe vrjednije od svojili ućenika sveti 
nauk. Iz ovili ricci rek bi da je Zitje pisauo mało 
potle smrti dvaju Apostola, kada su njiliovi ućenici 
Klimenat, Gorazda, N'aum, Angjelar i Sava, progaati 
iz Moravske, pribjegli u Bugarsku. Napokon sta- 
rinski rukopisani Ca8oslov upiomucu, glavnom gradu 
Moravske, spominje da je s. Cirilo doś6 sa s. Metodom 
pripoviedati sveto Yangjelje u Moravsku, pokle je 
obratio na Hristovu vjeru Bugare. Ove povjesne 
uspomene triju razniti naroda, i samoga bugarskoga, 



obraćenih na svetu vjeru trudom dvajii s. Apostola, 
prikazuju dokaż najtvrdji tomu, sto, ako su i iui 
pr>slau'ci posijaU vaagjalsko sjeme u Bugare, ipak 
Cirilo i Metod, govoreći s njiraa iijihovim jezikora, 
tako su to sjeme obradili iiovim znojem i trudom, da 
je urodilo napunim i ustostruceaim płodom." 

Na ove Bartolinieve dokaże, moźemo mi sa 
Raćkiem ^) nadodati i svjedoćanstvo ruskog Ijetopisca 
Nestora (11. vieka) i naśega Ijetopisca (iz 12. vieka) 
popa Dukljanina, koji u poglavju VIII. ^) pripisuj^ 
sv. Cirilu pokrsćenje svih Bugara (^I na viru kr- 
stjansku obrati svu Bulgariu" „Post liaec convertit 
totam gentem Bulgarinorum"). Ovo se u glavnom 
sudara s onim sto pisao g. 864, dakle neposredno 
nakon polazka sv. Braće u Moravsku, 1'apa Nikola I. 
Salamunu biskupu Kostnickomu ^). Ali svjedoćanstvo 
povrh svib svjedocanstva imamo u ćinjenici, da je, 
rek' bi najveći brój Ciril Metodovih ućenika bio iz 
Bugarske i da je jedaa od njih (Konstantin) bio od 
svetoga Metoda posvećen kao biskup u Bugarskoj. 
A odakle Bugari sa sv. Braćom u Moravsku, ako ne 
na prolazku kroz Bugarsku i odakle tolika ljubav i 
odanost prema sv. Braci, da voljeli njima nego do- 
moyini, ako ne jer ih primjer i djela sv. Braóe u Bu- 
garskoj zaniela i za sv. Braćom u inozemstvo odvela? 






^) Yiek i djelovanjti sv. Cyrilla i Methoda 11., 143, i 44. 

2) V. Prilog D. na str. 3 i 4. 

3) Mansi, tom. XV. str. 457 „ Quia vere dieis quod christianis- 

simus Eex speret quod ipse r6x Biilgaronim (Boris) velit converti et multi 
ex ipsis chrisłiani fadi sunt, gratias agimus Deo, quem preeamur., , 
(Bartolini, 1. e.) 



- 64 - 

Ostavivsi sa sretnim uspiehom knezev dvor i 
Bugarsku, pohitiśb k Moravskoj, gdje su najvećom 
źeljom oćekivani bili. Netom puce glas da se pribli- 
źavaju, sve se uzradova, osobito kada razamjeśe da 
sobom uz tielo sv. Klementa i sloveiiske knjige nose; 
sgrnu se vas naród da jili pristojno docoka. Stupa- 
jući oni priestolnim gradu, eto im na susret kaeza 
Rastislava sa velikasim i sa svim pukom prićekavśi 
jih najyeóom ćastju i radostju. 

Mjemaćki svećenici, ne samo s toga sto nisu 
slovenskoga jezika pozuayali nego i s toga sto su 
siloviti bili, nisu mogli istine krsóanske temeljito u 
srce Morayljana posaditi; a uz, to budući i sliepa 
ratila njemackih vladara, Sloveni su njih i vjeru sto 
su propoviedali mrzili. Svema tomu zlu odmah sveta 
braća spremiśa se da sto prije doskoće. Oni najprije, 
kako yidjesmo, poceli poducavati moravsku djecu 
pismu i knjizi, zatim crkovnoj sluzbi i bogosluźju, 
tim pripraviti mladez za narodno domaće sveóenstvo, 
koje bi im u pripomoć doślo, trud i radnju nastavilo. 
Da iz puka zle obifiaje, praznoYJerja i raźne zloće 
iztriebe, upotrebljavałiu britku kosu uźgane rjecitosti, 
kojom su zanemarenu njivu kroili i ćistili. Naućivśi 
pismu mnoge ucenike, bogoslovnoj znanosti i boźjoj 
sluzbi, prevedośe na slovenski jezik sve za porabu 
potrebite knjige. Sada apostoli sa ucenicim poceli u 
sve glase pjevati i pripjevati slovenskim jezikom 
jutrnju (matutinum)^ ćasove (horae), vecernju i po- 
većernju (completorium) i tajne sluźbe iii liturgiju.^) 



1) Żitje sv. Konstantina gl. XV". Ur. Marković drzi, da se .^trudno 
może vjerovati, da su u prvoj periodi apostolskog svojeg rada (863—867) 
uveli slavensku misu. Da to budu uradili, posto do tada nigdje na svietu 
nije sluźena misa slavenskim jezikom, doista pasovski biskup i mitropolit 
Ądalyin Ibili bi ih tużili papinskome legatu Arseniju, koji je godine 865 



- 65 — 

Tako slovenska liturgija zapocę uz najveóu ra- 
dost' puka i svega naroda u Moravskoj, gdje su ve- 
liki apostoli kroz ćetirl godine (863-867) neumorno 
i naj blago tvornije djelovali, vjeru Krstovu i sloveiisku 
prosYJetu uvadjajući i śireci i vas naród, na bolje 
okróući, tim sve iztocne gubitke obilno nadoknadji- 
yajući. Ali pakleni zlotvor nije mogo to mirnim okom 
gledati, s toga uźeźe najveci odpór, da sye te ćestite 
pocetke osujeti i u zaćetku satare. ^) 

VIII. 

Poeele protivśtine. 

Silno se odaje mrźnja njemaćkoga naroda proti 
slovenskomu źivlju joś od prvoga pojavljenja na po- 
zoriśtu poyjestnice, pak se kroz sve vjekove toyećom 
uźganosóu provlaći, i svaki napredak Slovena na- 
stoji, arna na bu di kojem polju, zaustaviti. To nam 
isti njemaćki Ijetopisci raznih vjekova nepobitno 
SYJedoće. Njemaćki Ijetopisac desetoga vieka po- 
znati yidukind sam każe: „Niemci vojuju za slavu 
i yeliko gospodstvo, a Sloveni samo da robstvu iz- 
bjegnu". Ćeśki Ijetopisac dvanaestog vieka Kozmas 



pohadjao stolne erkvG, reznansku, pasoYsku i salcburźku; a to niesu uradili." 
(V. Marković p. 481 i 482). 

Mi se s tiuie ne slażemo, jer ne samo Zitje sv. Konstantina, nego i 
dłiige legendę oóito uvjeravajn, da su oni vee pwili godina apostoloyanja 
iiveli staroslavenski jezik i u sv. liturgiju, kako to dokazasmo .u Prilogu L 
na str. 156—159. 

1 stoźernik Bartolini je mneiija, da su sv. Braea veó prvih godina 
apostoloyanja uveli podpuno u sluzbu bozju sloYJenski jezik i na podkrjepu 
nayadja (1. e. str. 25) sto se o tom pripoyieda u nekom daviiom rukopis- 
nom óasosloYU nasastu u Olomucu (Ex antiquo Breyiario MS. Olomueensi). 

1) V. „Crtice" str. 33-25. 



- 66 - 

veli: „Niemci iz prirodjene im nadutosti i oholosti 
nigda nisu prestali prezirati Slovene". Ni isto kr- 
śćaastYO neutazi njemaćku mrźnju, veó silom pokr- 
§ćłvajući SloYene htjeli su Kiemci svakako da se u 
isto doba i poniemće. S toga su Morayljani slov. 
apostole najyeselije primili, jer su po njili i dosad- 
noga robstva njemaćkóga uhvali se otresti. Njemaćki, 
rodoljubi i svecemci Yidukind, Dltmar, Adam Bre- 
menski, Helmond sa inom povorkom Ijotopisaca, uz 
svu miźnju sto ju prania Sloveiiini odaju, nemogu a 
da nepokude njemaćko postupanje. 

GoYori Adam Bremenski: „Bez ikakve sumuje 
davno bi se i odveć lasno na vjeru krśćansku Slo- 
veni obratili bili, da ne budę se tomu uzprotiyila 
gadna lakomost njemackih Saksonaca, koj im daleko 
je viśo stało do utjeravanja poreza nego do obra- 
ćanja naroda. Ovi nesretnici nepazeći kako velika 
pogibio radi njihove prevelike pohlepnosti prieti, bu- 
duć lakomosću u slovenskoj zemlji krśóanstvo uzne- 
mirili, i podcinjene Slovenc okrutnośću na bunu pri- 
silovali, sada preziru spasenje onih koji bi tuzni 
vjerovati żeljeli, jer od njih. samo novac iśću. Kada 
bi samu vjeru trazili, oni bi i vjerovdi i spaleni 
bili, a mi bismo tada mir i pokój uźivali".*) „Kralj 
njemacki Hinko u straśnom boju porazi Slovene, a 
koliko jih źivili preostaJe, silom pod tezki danjak i 
krśćanstyo podvrźe". **) „Njemacki vojvoda Bernard 
iz same pohlepne lakomosti najokrutnije naród slo- 
venski je gnjecio, i siloyao ga tim opet na pogan- 
stvo".***) „Jedino su se s toga Sloveni opet na po- 



*) Histor. eeelesiast. I. III. cap. 25. 
**) Op. eit. J. I. Cap. 48. 
***) Helmond, Glironie. SLiYor. 1 I. eap. 16. 



- 67 - 

ganstyo povraćali, da se tim kako izmaknu nemilom 
njemaćkom progonstva".*) „Konrad je destim bojeyim 
nastojao sasvini Sloveiie uni&titi; s toga krśćanska 
yjera i ćast kuce boźje nisu mogli napredovati, jer 
se tomu obiestno protmla łakoma pohlepnost Nie- 
maca. — „Saksoński vojevoda Bernard, hrabar ali 
lakomosću zanesen, Slovene tolikim nametim naprti, 
da neobazdirući se ni na Boga ni na svećenike na 
niśto se nije znao smilovati".**) „Odavno bi krśćan- 
ska 6ast i nastojanje svećenstva bilo uspjelo, da ne 
budę to lakomost Niemaca zapriecivala". 

Na sve ovo jadikovali su i tuźili se Sloveni 
kraljim i yladarim nj ornackim, ali uzalud. Govorahu 
pak pied Ljudeyltom kraljem: „Knezovi nasi Niemci 
tako nas nemilom okrutnośću muce, da poradi pobi- 
ranja poreza i najstraliovit'jega robstva u komu se 
jadni nakodimo bolje nam je umrieti no źivjeti. Kako 
ćemo novu krśóansku vjeru prigrliti, kako li crkve 
graditi i krśćenju se podvrći kada nam se tuźno 
bjeźanje neprestano navieścuje? oj! kada bi kakvo 
god mjesto obstojalo kamo bismo pobjegnuti mogli! 
A ko podjemo k Traveni, eno nas onamo ista nevolja 
ceka; ako li pak k Panimi rieci prispijemo> eto nas 
i ondje jos góra nevolja susreta. Sto nam dakle pre- 
ostaje? Niśta drugo već postojbinu ostaviti, preseliti 
se na morę i u morskim valovim pribivati. ***) 

*) Yidukind, Annal. Saxon. An. 940, 

**) Helmond. Op. cit. cap. 19. 

***) Op. cit. cap. 83. Qu()tidie emungimur et premimur usąue od 

exinauitionem quid ergo restat quam ut amissis terris feramur in marę 

et habitemus ouin gurgitibus". 

Epistoł. Episeop. Bavarens: „Sive veliiifc, sive noliat regno nostro 
subacti erimt". 

Eonst. Porphirog. De Adiii. Imp. cap. 80. „Tanta erudelitate ute- 
bantur Franci ut laotentes adbue eoruin pueros canibus objicerent", 

Pitmar. III. 56. 



-- 68 - 

I syećenici njemaćki mało su se od ostalih 
razlikovali u postapanju prama Sloyenim. Svjedoci 
nam oni inadni prkos proti istim papam^ rimskim, 
kada sn ovi za Slovene svoj glas dizali. Njemaćki 
biskupi goYorahu: „Iii htjeli iii nehtjeli Sloveni mo- 
raju nasoj volji i oblasti podvrci se". Kako su sa 
Hrvatim postupali i to nam tudjin każe: „Tolikom 
okrutnośću Niemci sa Hrvatim postupahu da su im 
istu nejaku djećicu grabili i kuścim bacali". „Niemci 
su, każe njihov^ Ditmar, Slovene kao marvu po trgo- 
viśtim osobito Zidovim, prodavali, koji su jih pak po 
drugim trgoviśt;im razprodavali". 

Iz ovih kratkih crtica, odnosećih se na raźno 
doba, svak lasno upoznati może kakyim su dubom 
Niemci naprama Slovenim disali, kakvim li nacinom 
imaj u bit proti slovenskim apostolim ustali, da svako 
slovensko dobro bilo krśćansko iii prosvietno iz same 
zlobe unistę iii zaprieće. Gpaziv oni kakvim uspje- 
hom napreduje djelovanje apostola Konstantina i 
Metoda, najprije ustadose proti slovenskom jeziku, 
pak sloyenskoj liturgiji, a onda proti Konstantinu i 
Metodu, okriyljujući jih svakim potvoram. Govorahu 
bo: „Neslayi se Bog u tom jeziku, jer on nije u 
pocetak ta slova stvorio, niti je na daski kriźa po- 
svećen kao śto zndinski, latinski i greki". 

Protiva ovim i slićnim prigovorim borio se je 
filozof Konstantin, dokaziyajuói kako je zlo drzati 
se naćela, da se samo u tri jezika może Bog moliti. 
Jer ako je na kriźu Krstovu osuda u ta tri jezika 
dana, onda bi ta tri jezika i najsvetogrdnija bila, 
budući zndinski, greki i latinski naród vikao : propni ! 
propni! i tim jezicim smrtna osuda izrećena, doćim 
Bog je dragi priśtedio nevinijezik slovenski; da mu 
se njim hvale i slave uzdiźu. 



- m - 



Borba proti liturgiji sloyenskoj od Niemaca u 
yrieme apostola Konstantina i Metoda zapoceta, na- 
stavila se je i za njihovih ucenika, provlaćila se je 
kroz sve vjekove, te i sada traje. ') 



IX. 

Putovanje preko Panonije 
i hrvatskih zemalja u Rim. 

JSTjemaćki s^ećenici, pridosli iz Solnogradske 
mitropolije u Moravsku, razljućeni otidjośe, kada 
yidjese, kako je uspio trud s. Cirila i Metoda, docim 
oni od SYOga propoyiedanja mało i niśta ploda ne 
ubrase; te su se kao sablaźnjeni izkazivali, sto je 
slayenski jezik uveden u svetu Liturgiju. Njibovu su 
zloYolju podjarivali politi6ki i strancarski uzroci; oni 
bo su smatrali dva slavna vangjelska yjestnika kao 
neprijatelje Ljudevitu Njemaćkomu, a prijatelje Ra- 
stiću, docim su ova dva kralja medju sobom ratovala. 

S toga njemacki svećenici osvadiśe dva sveta 
Apostola pred S. O. Papom Nikolom I, da su samo- 
Yoljno zabacili latinski jezik, jezik Rimske Crkye, a 
uveli u svetu Liturgiju i u boźiju sluźbu varvarski 
jezik slavenski. Veliki Papa Nikola I, docuvsi s jedne 
strane slavna djela svete braóe Cirila i Metoda, kako 
su na svetu vjeru obratila Kozare, Bugare i Morav- 
Ijane, i kako su naśla moći svetoga Klimenta Papę, 
u velike se o tom uzradova ; a s druge strane paka 
zacudi se, kada do njega dodjośe osvade, da su ona 

1) „Ortiee" str. 25—29. 



- 70 - 

dva po SYOJoj oblasti odredila porabu Slavenskoga 
jezika u svetosvetom Posvetiliśtu i u pjevanju crkov- 
nih pjesni. S toga zaźeli da jih vidi, kano boźije 
angjele, koji su djelovali spasenje duś4 po onim na- 
rodima, a da ih i sasiuśa sto su uradili sa Slayenskim 
jezikom u boźijoj sluźbi; te apostolskom poslanicom 
pozove jih da imaj u doći u Rim, obaviestit njega o 
narodima predobivenim Crkvi svetoj Isukrstovoj. Ćim 
su dva sveta Apostola doznała za tu źelju S. O. Papę, 
vesela sto ih Isusov Namjestnik zove, krenu put Rima.^) 

Sv. su Braća i tako već prije iz ylastite pobude 
i iz odanosti prema Sv. Stolici, o cielom svom radu 
izvjesćivali Petrova nasljednika, pak su se radovali, 
sto mogu i ustmeno obaviestit Papu i svoje djelovaiije 
opravdat. '^) 

Uzev moći sv. Klementa, i izabray nekoliko 
yriednijih ućenika, koji bi za biskupsku oli sveće- 
nićku ćast dostojniji bili, sa prevodom bogosluźnih 
knjiga,*) alalivśi se sa milim zastitnikom i dobro- 
tYOioin Rastislavom i obij ubij enim morayskim pukom, 
podjośe don] om Panonijom. Razumjev jos prije knez 
Kocel o d;jelovanju svete braóe, prohodeći oni nje- 
govom drźavom, pohiti da jih u syoj dvor ćini svratit 
pricekavśi jih najvećom radośću. Oni se neko vrie- 
me kod njega zaustayiśe, naućise Kocela slovensku 
knjigu, pobraśe 50 odlicnijih ućenika te jih poduciśe 



1) V. Bartolini (preveo Danilo) str. 25, 26. 

2) Ginzel. Gresehiehte der Slavenapostel. 44: „Ohne Zweifel unter- 
liessen die Briider nieht, im eigenen Namen an den Papst zu sehreibeu, 
demselben ihre bisherige Wirksamkeit zu sehilderii, ihreii mit der romi- 
sehen Kirehen vollkommen ubereinstimmenden Glauben darzulegen, ihrer 
Yerehrung gegen den apostolisehen Stuhl Ausdruek und Kunde Yon dem 
durch Constantin auf gefundeneu Scliatze der Reliąnien des h. Clemens 
zu geben." O izvjesćivaDju goyore i legendę : talijanska (pogl. 8), morayska 
(pogl. 6), panońska (pogl. 6). 

*) Translatio s. Clementis cap. 8. 



~-1i - 

istoj kajizi, zatim se dąlje uputiśe. Kocel i vaś se 
naród pri odlazku sv. Braće oźalostiśe i najcastnije 
ih propratiśe. Kocel nudio velike darove, a oni umo- 
lili mjesto dąrova nęka pusti na slobodu suźnje u 
ratu zarobljene; sto odmak Kocel ucini. 

Providnost je, kao nekoc i sa Apostolim, sa ovom 
svetom Braćom postupala, jer, prisiljeni u raźne 
strane putovati, svuda su riec boźju propoviedali i 
narodu slovenskomu pismena i bogosluźje narodno 
priobóivali. Tako jih put na Hrvatsku i na Dalma- 
ciju navede, da i łirvatskom narodu novo sredstvo 
prosyjete i ukriepljenje u vjeri prenesu. Dosav u 
uzu Hrvatsku i Dalmaciju godine 867, koji joś bili 
u tminam poganstva iii krivovjerstva, obratiśe ih i 
u yjeri ukriepiśe. Znadući kako se joś Neretvani 
opiraku svjetlosti vjere.svete, navratiśe se i k njima. 
Ćujuói jih Neretvani u svom jeziku propoviedati od- 
bacise krive bogove, primiśe istine evangelske i 
zbilja se pokrstiśe.*) Nu nemogose za dugo se s njima 
sveta braća zadrźati. 

Ovom zgodom Hrvati i Srbi upoznadośe pismo 
i bogosluzje slovensko, te ga objerućke zagrliśe.^) 

*) Farlat. Tom. III pag. 66. 

1) Jagle pisę: ,.U flervatah yladaśe od iskona gingolsko pismo (jos 
7,a kralja Zvoniinira po7-navahn. barem na nadpisih, ohlu glagolion), kod 
Serbah ako i neima izraynih, ali ima neizraTiiih, ne yanjskili vee nutarnjih 
i-vedo6anstvah, da su negda i oni, bare.u za kratko vreme, iipotrebljaTali 
glagolicu ; kasnije obvlada sasvime pismo eirilsko." (Primeri starohervat- 
i-koga jezika. Zagreb 1866, U., str. XII) (V. o tom i str. 15). 

Pa opet, spomenuY inro doba glagoliee, doba horhe od IX.— XII. 
vieka: „Heryati fitojaśe izperya u nekora derzavnom pokroviteijstvu bizant- 
skom, ali n eerkvenoj svtzi s Rimom, nego upravo u doba hiskiipovanja 
Metodova prionuśe sa svojim yladarom Sedeslavom za iztok, moźebit zato, 
sto sn tiiu putom mislili, da obrane slovmsko bogosluzje, /koj^mu se je on 
ćas żivo opirao źivalj latinski." Za tim spomenuv kako Jvan VIII. uóinio 
kraj tomu, dozvoliv pprabu glagoliee, Jagie dodaje; „Od toga <?.asa śirilo 
se sloyensko bogosluzje bez prestanka po heryatskoj derźayi." A uekoliko 
redaka niże: „Yee teSajem oye perve dobę razprostiraśe se glagolica po 



_ i-^ ^ 

Lstozernik Dominik Bartolini, u svom pożnatom 
djelu o sv. Óirilu i Metodu, drźi ko stalno, da je 
osobito sv. Metod, bio viśe puta Dalmaciji, te piśe 
(v. Sv. Cirilo i Metod .... Preveo pop łan Danilo, 
str. 95—98): 

„Nije ni Slavenski naród naseljen onda po Dal- 
maciji ostao liśen vangjelskoga nauka Metodije\^a. 
Nema snmnje o tom, sto je napominjao od skora u 
SYOJoj liepoj okruźnici Nadbiskup Zadarski,*) kada 
je Dalmacija bila pokrajina Rimske Carevine, da je 
primila vangjelsku svieću, unesenu jos za apostolskiłi 
yremena Titom ućenikom s. Pavla i inim ućenicima 
s. Petra, i da je Hristovoj Crkvi prikazala paome 
SYOjiłi mucenika. Ali od V do VII vieka dolazałiu 
narodi razlićiti od oniłi koje su Rimljani podloźili, 
navlastito slavenska plemena, koja su veliki dio 
Dalmacije naselila i pogańska bila. Bijaśe jos tu 



Dalmaciji, po dalm. i lierv. otocih i po zapadnoj Istri". Iz razyoda bo 
istranskoga doznajemo sasvim yerodostojno, da su onuda vee u XII. stoleeu 
upotrebljayali u svih sluźbenih spisih, koji su prostomu puku nameujeni 
bill, hmatski jezik u glagolskom pismu (Poimenee spominju se god. 1125., 
1150., 1170. 1 t. d.y Jos hewatski jezik na glagolskom pismu' evao po 
otocih, imenitó na Kerku, gde nam to syedoei listina dobrinjska, koju pisa 
god. 1100 „Kirin sin Eadonjin". Po Dalmaciji odlikovaśe se osobito ma- 
nastiri beiiediktoYski, bogate zaduźbine heryatskili yelikih źupanali i kia- 
Ijeya; kao n. p. manastir rogoyski". (1. e. str. XII. — XIV.). 

A da su pak u istiiiu sv. Ćiril i Metod bili i u Dalmaciji, a osobito 
sy. Metod po yise puta, to smo mi u prilogu L obśirno dokazali. (y. str. 
24-28, pa 39-57, 58-94, 94—145 toga Priloga u H dielu knjige, pod 
staykama: a, &, c, d, e /", g, h, i, j, k, 1). Tu se oćito yldi, daje, poimenee 
sy. Metod putoyao i po moru, bez sumnje na hryatskim brodoyima; da je 
putoyao skupa sa sv. Teodozijem biskupom grada Niiia; da je upliyao nek 
se Hryati u doba razkola drze yierno sy. Stolice; da je on iii glayom iii 
preko syoga uóenika plemiea niuskoga sy. lyana pókrstio Neretyane i 
możda uprayo u Ninu krstio neretyauskoga kneza ?iśeslava; da je i sabor 
u Duynu bio pod upliyom sv. Metoda, a njegoy u6enik sv. lyaii Ninski 
yrsio raźna yisoka poslanstya u ime kneza Eastislaya, u ime Papę lyana VIIJ. 
i u ime kneza Branimira, i t. d. 

*).Pastiriea, prep. Prag. Petra Dujma Maupas uadbiskupa Zadar- 
skoga dneya 2 yełjaóe iBBl. 



~ Ti - 

većim dielom stari katolicki naseljenici sa svojim 
biskupima, koji su poceli podućavati u hristianskoj 
Yieri noyonaseljene, ali se nisu s Ljima razumieyali, 
a trudno je bilo njihov jezik jos bez pisma naućiti. 
Kada su prvi put iz Moravske Ćirilo i Metod dosli 
u Rim preko Hrvatske, dodjose i do dalmatinske 
granicej^ te kao pravi sijaci vangjelsko su sjeme pro- 
sipali gdje su god do Slayena dopirali, jer su njiboY 
jezik poznavali, a ovo sjeme nije neplodno ostało 
nebesnomu domaćinu. Na povratku iz Rima u Mo- 
ravsku Metod je po drugi put i po treći put proSo 
hroz IIrvatsku i Dalmadju^ a onda nije samo mimo- 
hode naviestio Slavenima riec boźju, nego se morao 
na dalje zadrźati, sto ocito svjedoci Litnrgija Sla- 
venska, joś sada u zivotu po Dalmaoiji, nzdrźana 
oćinskom skrbi SS. 00. Papa, i biskupi, koji joj 
promicu nauk. Ovo potvrdjuje zanimivo jedno pisino, 
jedan komad iz knjizice „de conversione Ca- 
rantanorum'' gori navedene, gdje je rieć bila o 
biskupima poslanim u Koruśku iz Solnogradske mi- 
tropolije; koje pismo toliko je vise dostojno vjere, 
sto potice iz pisca, kako bi rek suvremena i Metodu 
protivna, a prijazna Solnogradskomn svećeniśtvu. Evo 

ga; „ Iza njega (Hosvalda) proslo nekoUko vre- 

„mena, kada dodje neki Slaven iz strana Istre i 
„Dalmacije, po imenu Metod, koji je iznaso Slavenska 
„slova, i slavenski je obavljao boziju sluźbu, alatinsku 
„ucinio da budę pokuljena, napokon iz Korutanskih 
„strana prognat udje u Moravsku, i ondje je umró".^) 

i) Ginzel, str. 68, n. VI. (Wattenbaoh, Beitrage, pag 50). 

„ Post hunc (Hosbaldum) iateriecto aliquo tempore super 

venit quidam Sclayus ab Hystrie et Dalmatie partibus nomiue Mothodius 
qui adinvenit Slayieas literas, et Slavice celebravit dirluum offieiuin et 
vileseere fecit Latinmn; tandem fugatus a Eareutauis partibus inti"avit 
Moraviam, ibi^ue quiesoit". (v. u ovoj knjizi Prilog B na str. 81). 



Ovini je dakle dokazano da Metod prvi put na po- 
yratku iz Rima prodje kroz Dalmaciju, pa iz Mo- 
ravske udje u Koruśku, gdje su ga zadesile protiv- 
śtine Solnogradske, već prije napomenute. 

Jos jedan poyjesnićki dokaż pristupa na potvrdu, 
da su sveti Slavenski Apostoli pomogli propoviedati 
Yangjelje u Dalmaciji, to jest veliko śtovanje prama 
njima u onom puku, koji njiłi u javnim molitvaiua 
nazMje kao odvjetaike i poglavite pokrovitelje pred 
Bogom. SI. Prag. Ivan Crncić Kanunik znamenite 
zborne Crkve s. Jerolima Slavenskoga u Rimu, uće- 
njak u Slavenskoj njemu domaóoj knjizi, velikom 
udyornośću priopćio nam je sto je on nasó u starom 
pismu, joś g. 1860 pregledauu i razjasnjenn povjesnim^ 
liturgićnim i jezikoslovnim crticama u Zagrebaćkom 
„Katolićkom Listu". Ovo Slavensko pismo, na kozi 
pisano, hrani se u Carskoj knjiźaici u Bedu, a pisao 
ga je Vid iz Omiślją. Krćke biskupije u Dalmaciji 
g. 1396, i uzdrzi dio Rimskoga ćasoslova, to jest 
„proprium de tempore". U ovOm su ćasoslovu 
Yele litanije sjedinjene s ćinom ćiste sriede, u koj im 
Litanijama napomenut je s. Óirilo ovako; SvetiKurile; 
kako je ovi Ślavenski Apostoł u starim liturgićnim 
knjigama Slavenskim svedjer nazvan, to jest Kurii 
iii (riedko) ćuril^ a nigda Ciril. U ovim litanijama 
zaziyani sn i i ni dalmatinski syetci, to je : s. Krśeuan 
pokroYitelj Zadarski, s. Anselmo Ninski i s. Giorgje 
pokroyiteilj mnogo Slavenskih strana po Iliriku. 

Jakov Coleto, oslanjajući se na općeno narodno 
6uvstvo po Iliriku, u primjetbama mućenikoslovu ili- 
rićkomu pod dnevom 9 oźujka, spominje da: „Sveti 
„Óirilo i Metod svojim apostolskim trudom privedośe 
„na YJeru i zakon HristoY Slavenske narode" ; (dakle 



- 75 - 

i one u Dalmaciji). *) Aj oś jasnije isti pisać u,„Il- 
lyricum Sacrum" tvrdi da „oviina (svetcima Cirilu 
„i Metodu) Slavenski narodi i iliricki duguju za obred 
„Papama Rimskim potvrdjen, da sluźe cin i boziju 
„sluzbu u svom jeziku; i vele su dostojni, da ih naj- 
„viśim postoyanjem ćaste puci lliriku i da ih drze 
„poglayitim pokroviteljima cieloga naroda." **) ^) 

Bilo je svetłm apostolim k Eimu hititi, pak jih 
iz Dalmacije put odnese u Mletke. 

U Mletcima udarise na Konstantina biskupi i 
popoyi i kalugjeri kao vrane na sokola govoreći: 
„Kazi nam ćovjece, kakve si to kąjige napisao Sla- 
venima, kakvili nije nikąd nitko prije pisao, ni apo- 
stoli, ni rimski papa, ni Gregorije bogoslov, ni Jero- 
nim, ni Augustin? Mi znamo za tri samo jezika, na 
koj ima treba u knjigama slaviti Boga: źidoYski, greki 
i latinski". A filozof im odgovori: „Ne daje 11 Bog 
daźda svima jednako? Ne obasjava li sunce sve 
jednako? Ne udiśemo li vazduli svi jednako? A vas 
kako nije stid odrediti tri samo jezika a sva ostała 
plemena i narodi nęka budu sliepi i gluhi? A kaźite 
mi, je li Bog tako slab, te ne bi mogao dati, iii je 
tako zavidljiv, te ne bi htio dati? Mi poznajemo 
mnogo naroda, koji imaju svoje knjige i na svome 

*) Jaeobus Coletus in Adnotationibus ad Martyrologium lllyrieum 
ad diem 9 Martii. 

„In Morayia SS. Cyrilli et Methodii, qui Slavorum gentes apostolieis 
laboribus ad Christi fidem perduxerunt." 

**) Coletus in JUyrlco saero, tom. VIII, str. 296, op. 4. 

„lis (Sanutis Cyriłlo et Methodio) gens Slavoniea et lUyriea ritum 
debet dłyłna Officia Mysteriaąue celebrandi proprla ipsorum lingua, a 
Romanis Pontifieibus probatum; et digni maxime sunt, qui summo honore 
ab lllyriois liominibus eolantur, habeanturque veluti principes nationis 
totius patroni...." 

1) Ov6 Bartolinieve rieói po izvorniku naci ee fiitatelj dosloyno 
prenesene u prłlogu L na str. 34—26. 



- 76 - 

jeziku slave Boga. Eno vam Jermeni, Persijanci, 

Abazgi, Iberci, Sugdi, Goti, Avari, Tirsi, Kozari, 

Arapi, Egićani, Sirci i mnogi drugi! Ako vam ni to 

nije dosta, a vi ćujte knjige sto piśn! David vapije 

gOYoreci: Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj 

Gospodu, sva zemljo! I opet: Eaduj se Gospodu, 

sva zemljo; pjevajte, poklikujte i popievajte! A na 

drugome mjestu: Sva zemlja nek, se pokłoni tebi i 

poje tebi, nęka poje imenu tvojemu: I napokon: 

Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena! 

Sve sto dise nęka łivali Gospoda! A Matej u evan- 

gjelju piśe: Dade mi se svaka vlast na nebu i na 

zemlji ; idite dakle i naucite sve narode, krsteći 

ih . . . i uceći da sve drze sto sam vam zapoviedao . . . 

Tako i Marko : Idite po svemu svietu i propoviedajte 

evangjelje svakome stvorenju ... A znaci onima, 

koji yjeruju, bit će ovi: imenom mojim izgonit će 

djavole, govorit će novim jezicima ... A evo sto 

goYori Gospod i vama, ućiteljima zakona: Tesko 

vama knjiźevnici i farizeji, licemjeri, sto zatvarate 

carstYO nebesko od Ijudi; jer vi ne ulazite niti datę 

da ulaze koji bi htjeli. I opet: Tesko vama, zako- 

nici, sto uzeste kljuć od znanja; sami ne udjoste, a 

koji śćadijahu da udju, zabraniste im. A ćujte sto 

Pavao piśe Korinćanima: Ja bili htio da vi svi go- 

vorite jezike . . . Ako truba da nerazgovietan 

glas, tko će se pripraviti na boj? Tako i 

vi ako nerazumljivu rieć rećete jezikom, 

kako će se razumjeti sta govorite? jer 

óete govoriti u vjetar. Ima na svietu Bog 

zna koliko razlićnih glasova, ali ni jedan nije bez 

znaćenja. Ako dakle ne znam sile glasa, bit ću kao 

niemac onome, komę govorim, i onaj koji govori, bit 

će meni niemac . . . Kako 'će onaj koji stoji mjesto 



— 77 — 

prostaka reći amen po tvome blagoslovu, kad ne 
zna sta govoriś? ... Ne zabranjujte, braco moja, 
gOYoriti jezicima. [ joś govori Pavao: I svaki jezik 
da prizna da je Gospod Isus Hrist na slava Boga 
otca". I zasramiyśi ih takim besjedama, ostavi ih i 
ode. ^) 

X. 

Sjajni doeek u Rimu. 

Dok su sv. Braća bila na putu prispje im glas, 
da umro veliki papa Nikola I. (13 studenog 867), 
sto jib u velike raźalosti, neznadući kojim će.prav- 
cem noYoizabrani papa (14 prosinca) Hadrijan II 
glede Slovena. 

Zacuv papa da filozof Konstantin dohodi u Rim 
noseći sobom tielo sv. Klementa, uzradova se, pak 
on glavom, svećenstvo, yelikaśi i vas grad izadjośe 
svetoj braci na susret, primivśi ih velikom castju. 
Medjutim Bog po odvjetovanju st. Klementa preve- 
lika cudesa djelovao, i tko je god sv. tielu preporu- 
6ivao se, makar kakya bolest i nevolju trpio, udilj 
je ozdravljivao. Radi ćega pucanstvo i svećenstvo, 
vas Eim Bogu zalivaljivao, da je u yrieme njihoYO 
opet k njima nasliednika sv. Petra poyra^^io i preza- 
mjernim ćudesima obradovao. I yelikom filozofa Kon- 
stantinu blagodarise, sto gaje Providnost odlikovala 
darom prevelikim, da je on sv. tielo im donio *). Ovim 
Bog pokaza da je bas tielo sv. Klementa, i da mu 
je ugodnik oni po komu ćini ga iznaći i ćudotvorao 
u Rim prenieti. 

1) Broz, 1. c, str. 6 i 7. po Żłtju sv. Konstantina gl. 16. 

*) Translatio s. Cłementis. cap. 9 (v. u Pril. B na str. 8 i 9). 



— 78 — 

Nakon toga slovenski apostoli stupę pred nogę 
Hadrijana II, te ga potanko izvieste o svakom s^om 
ćinu, o źelji sloYenskog naroda i kneza Rastislava, 
da bi apostolskom vlastju stvorio nove biskupije za 
Slovene i tim jih od njemaćkoga bjesnila u6uvao. 
Papa je sve odobravao i źelio stażom Kikole I poci, 
nu nadje se u skakljivu poloźaju. Stvori li za Slo- 
vene biskupiju? eto će njemacki biskupi, svećenstvo, 
naród i Ljudevit isti proti njemu ustati, scieneći da 
je preso na stranu slovenskog Rastislava; nestvo- 
rivsi? slovenski će zivalj biti od njemaćkoga podu- 
śen. A joś visa buka ustala bi protiva njemu i u 
Rimu istom kada bi slovensko bogosluźje potvrdio. 

Nu dobri papa htjede sa prvim pitanjera zapo- 
ćeti. Upoznay u Konstantinu izvanredno mudra i 
krepostna ćovjeka, kao i yelikoga privj:źenika rim- 
skoj stolici, naumiysi po njemu odlikovati vas slo- 
yenski naród, na dan sv. Stjepana mućenika, posveti 
ga moravskim biskupom. Nu da ga sto vise proslavi 
i zadaću mu oznaći, prozva ga odsle Ćirilom, jer 
kako je petog vieka Ciril Aleksandrinski, viteźki se 
boreó, mir skład i jedinstvo u crkvi nastojao uvesti, 
tako nęka i Ciril Slovenski budę opet iztok i zapad 
u jedinstvo vjere i składa svesti.^) Zatim naredi da 
slovenskih apostola ućenici budu neki za misnike, 
neki za djakone, a neki za niże redove redjeni.*) 
Tim je prvoj zelji Moravljana, Rastislava i Slovena 
najbolje zadovoljeno bilo.^) 

1) Po talij. legendi (Translatio, pogl. 10) ime je Oiril sv. Eoiistan- 
tiii sam sebi nadjenuo (v. Pril. B str. 9). 

='0 Translatio s. Clemeiitis. cap. 9 (v. u Pril. B na str. 8 i 9). 

2) „Crtiee" str. 31, 32. 



- 79 — 

xr. 

Papa odobrava i posveeuje 
glagolieu. 

Kau se u R*mu proculo da paja Hadrijan kani 
odobriti slovensko bogosluzje, śve, kao paklenim o- 
gujem popaljivaiio, ustade svećenstvo, svjptoviijastvo, 
ućno i neućno, łiuleći slovełistinu na vas glas i va- 
pijući : „Nepristoji se drugim narodim iraati hogo- 
sliiźne knjige osino zudinskoga, grćkoga i latinskoga, 
jer je Piłat na kriźu samo tira jezicitn naslov napi- 
sao". Sto óe papa, sto li apostoli na sve to? Posta- 
viśe u Boga sye uhvanje moleći mu se^vruće. Zatim 
papa sabria veliko vieće, pred kojim Cirił imao je 
navesti razloge za obranu slovenskog jczika pfi bo- 
gosluźju. Giril stupi u vieće najvećih mudraca, bo- 
goslovaca, ucenjaka i dostojanstvenika, kao nekoć 
sv. Payao u Areopagu pred sakupljene uSenjake, te 
stade gOYOriti: 

„Poslusajte, Otci i Gospodo, Apostolov nauk: 
gOYOriti razlićitim jezicim nemojte zabranjivati" [loąui 
va7iis linguis nolite prohibere) ; sliedcći ja nauk A- 
pośtola, na koji vi eto nasrćete, to ućinili". — Ali 
mil odyratise: ;;Prem je Apostoł raznim jezicim sa- 
vjetovao gOYoriti, nije ipak tim tYOJim jezikom sluźbu 
bozja obvrsivat". Budući parba sve to vise rasla, Gi- 
ril prinese rieći Davidove: „Svaki duh nęka hvali 
Gospodina^^ („Omnis spiritus laudet Dominum"). — 
I ako svaki naród uzvelicaje Gospodin% za sto meni 
svetu sluźbu boźju i ćasoslov zabranj ujęte slovenski 
pjevati? U istinu vam kaźem, da sam mogo onomu 
puku na koji drugi ną5i,n pomoći, kao drugim naro- 



- 80 — 

dima, u jeziku grekom iii latinskom ovo sto sada kudite, 
ne bih ponisto bio ućinio. Ali ja sam ga naso sasviem 
neuka u putim bozijim, niti ini koji jezik, poznaje; 
radi toga jedinoga uzroka, nadahiiut ozivljujuóom i 
presladkom Duha svetoga milośću, tako ustanoyih, 
po cemE sam neizbrojni naród Gospodinu priveo. S 
toga, Otci i Gospodo, bolje prosudite, pristojili se 
zabraniti ovi po meni uyedeni *) naćin. 

Svi ovi i slicni razlozi ostadośe uzaludai, da ne 
budę dragi Bog cudom potyrdio rieći Girilove. Po- 
vieda nam Faulati, oslaujajuói se na dokaże Bollan- 
dista, da suprotiyśi se viece tovećom źestinom syim 
razlozim Giriloyim, evo cu se glas nebeski, koji 
zdruźiyśi se sa Girilovim glasom, pjevaśe: „Svaki 
Duh nek hvali Gospodiua i syąki jezik izpovjedaj 
ga". {Omnis spiritus laudet Dominmn et omnis lingua, 
conflteatur ei). Na ovi glas nebeski viśe puta pono- 
vljen, ostadodośe svi zacudjeni i prestraseni, te pre- 
stadośe yikati protiya Girilu. Uz to svak se sada 
diyio predubokom nauku i izyanrednom coyjeku Gi- 
rilu, te jednodusno zakljuciśe neprotiyiti se volji bo- 
źjoj, već jednoglasno odobrise preyod sloyenskih bo- 
gosluźnih knjiga, koje Hadrijan najsyecanije blago- 
soyi. ^ 

Sto papa uóini? Davśi prije preyod syetih knjiga 
po yjeśtacim jezika razyiditi i prosuditi i naśayśi jih 
u preyodu podpuno matici odgoyarajuće, niśta mn 
na srcu nije vise stało śto uzyelicayati syetu braću 
rad njihoya apośtoloyanja, naziyljući jih najmilijim 
riecim: „Dragi Otci! Najmiliji sinoyi moji! yeselje 
moje, kruno praye syete vjere, uresu i slavo apośtolske 
crkte." **) Zatim eyo śto papa ućini. 

*) Legenda Moravica. eap. 7. (v. Pril. B str. 15). 
**) Żitje^sY. Eonstantina. (ilay, 17. 



- 81 — 

Jedan dan podje Hadrijan svecano u crkvu sv. 
Marije ad Praesepe, drugćije Fatan nazvanu, rad 
naliodećih se tu betlemskih jaslica, gdje je Hadrijan- 
bio izabran papom, pak tu najradje i crkoviie poslove 
ovrśivaOv) Dosavśi tu, uze u ruke slaveiiske knjige, 
polozi Jih na ^rtvenik, pa nad njima svećano odpjeva 
sv. Misu, tim, posvećivajući Bogu prevedene po slo- 
yenskim apostolim bogosluzne knjige, dopusti i po-' 
rabu sloyenskoga jezika u sluźbi boźjoj.^) A da budę 
taj 6in syecaniji, Bogu ugodniji i pred svim svietom 
razglaśeniji, naredi nęka se u raznim odlićnijim rim- 
skim crkvam, kao kod sv. Petra, sv. Pavla extra 
muroSf sv. Andrije, sv. Petronille pod visokom^obra- 
nom apostolsko Stolice uz podvorbu velikiłi dosto- 
janstvenika Arsenija biskupa od Orte i Anastazija 
bibliotekara, pjeva slovjenski sluzba boźja".^) 

Ovako paps, uzvisivsi se nad sve predsude, sve- 
cano blagoslovi nasu glagolicu iii slovensku liturgiju, 
prikaziyajući ju kao ugodno posvetiliśte Bogu, da 
njom kroz sve dojduće vjekove slovenski naród budo 
slavu i veli6anstvo boźje pripievati. Tako uz jezik 

1) Ta je erkva inace nazyana ad Nives, obifino pak S. Maria Mag- 
głore, sazidana g 352 od Ivana patricija i papę Liberija. 

2) To Żit, sv. Konstantina (gl. 17) ovako povieda:,,,priem' że Papa 
kiiigy slovenskye i polozi je v' crkvi sv. Marie, iźe naricaet' se Fatan' i 
pieśe nad ninv rv. liturgiju." 

I u Pauuip^koj Legeiidi (Żitju sv. Metoda) sporainje se taj ćin (u 
pogl. 6 słiedeeim riefjima: „sviati ućeuie ego, poloż' sloveiiskbe evangelie 
na oltari sv. apostola Petra", ili ti po prevodu u Leg. Pann, (u naśem 
Pril R na str. 28): „sanxit doetrinam amborum, evangelio Slovenieo in 
alti.r. - acti apostoli Petri deposito." 

A ima spomena o tom i u bugarskoj Legendi (Zitje sv. Klimenta) u 
pogi. 3: „(Papa) libros versos divino altari imponit, quasi sacrificium of- 
ferens Dep". (u naśem Pi-il, B na str. 38). 

2) Żit. sv. Konst. gl. 17, U rukopisu vatikanskom pag. 108 6ita se: 
,,i jalvo svetiśe se (ucenici) i abie pieśe liturgiju v' crkvi sv. apostola 
Petra slovenskim' ezikoin', v' cerkvł sv. apia. Pavla Filozof Kir!" nepre- 
staaśa dnstoinu hvalu Bogu ^'zdaYajuśte s' syojimi uóenik o eem " (apud 
Raóki, Viek i djel. 11, 236). 



- 82 - 



zudinski, grćki i latinski, postade i slovenski svetim 
i bogosluźnim, te svećeiistvo slovensko Bogu bi sagrie- 
śilo kada bi st^oj posvećeni jezik zanemarilo. 



xn. 

r 

Sveti Ciril umro u Rimu 
i pokopan kao da je Papa. 

Konstantinu ne bi sudjeno za dugo uźivati nakon 
tolike mukotrpnosti postignute blagodati. Bog dragi 
htio, kao sto je za źivota bio yjeran rimskoj Stolici, 
da i mrtav kod nje poćiya i SYOJim Slo^eniin za sve 
vjekove pravovjerje syjedoći. 

Nakon neizrećenih truda i napora bio mu dra- 
gocienjeni źivot shrvan i pade na mrtyaćku postelju 
na koj oj do izdahnuóa starase se za mili svoj slo- 
venski naród. Reće svomu bratu Metodu: Evo moj 
dragi brate! iivjek smo ujedno bivali, krćeći jednom 
brazdom, ali evo ti ja padam na njivi, pot la nego 
sam svoj dan zavrśio. Ti brate veoma Ijubis goru 
(samostan), ali nemoj poradi gore zapuśtati svoj 
posao, jer ćes po ovomu lasuje spasiti se modi ^). 
Potla pak nego je sve razredio, i preporucio svoj 
slovenski naród i novo mu posveceno bogosluźje, 
pred plaćućim bratom i cvielećim około okupljenim 
ućenicim izreće sliedeću molityu: 



1) Legenda Paniioniea. cap. 7.: Post multos vero dies philosophus 
in judieium iturus dixit ad Methodium fratrem suum: Eeoe frater nos 
consortes eramus, unum suleum imprimentes atque ego in agro cado, 
postquam diem meum terminavi, tu autem amas moutem valde, noli relin- 
quere montis gratia disoiplinam tuam, hac re enim potes melius salvus fieri. 



- 83 - 

„O Gospodine Boże moj, koji si sve angjeoske redove i 
sve beztjelesne sile stvorio, razapeo nebo i osnovao zemlju, 
izveo sva bistvujuća iz iiebistvujućih u bist?ujuća, koji se 
vazda spominjeś onih koji tyoju svetu vo]ju izpuDJuju, boje 
se tebe i izvrśivaju zapoviedi tvoje; 6uj moIitvu moju, i 
sacuyaj yjerno stado tvoje, komu si bio mene nesposobnoga 
i nedostojaoga tvoga slugu predpostavio. Izbayi oto stado 
od bezbożne i poganske zloće śto no buli tebe. Eazvrgni 
trojezicnu stranku, i uzmnoźi crkyu svoju; sakupi syekoiike 
u jednodusje; stvori vrle Ijude u tvojoj pravój yjeri i u 
pravom izpoviedanju jednako misleee; udahni u srca DJihova 
sloYo svoga upućenja; tvoj bo jest dar, sto nas nedostojne 
primio jesi, da propoviedamó evange]je tvoga Poraazanika 
Hrista, blagim djelim trudeei se, i śto je tebi ugodno dje- 
lujući. One koje^si meni bio izrueio, evo tebijih kao tvoje 
opet predajem. Stiti jih svojom mogućom desnieom, raztvori 
nad njima svoje krilo, nęka svi bvale i slave ime tvoje, 
Otca, i Sina i Duha Svetoga".*) 

Zatim zagrli sve naokolostojeće govoreći: „Bla- 
gosloyjen veliki Bog, koji nęka nas nedade u plien 
nevidivim neprijateljim nasim: nęka raztrgae mreźe 
njihove i nas od propasti izbavi". Potle toga u 42. 
godini preradisnoga źivota, nakon 50 dana biskupo- 
vanja, god. 869, na 14 veljace, predade svetu dusu 
Gospodinu. 

Hadrijan od srca źalio za Cirilom, pak naredi 
nęka se drźi opielo (sprovod) od sloyenskih mu 
ućenika, ne samo, dali i od rimskoga i grćkoga sve- 
ćenstva, svako po svom obredu, a takom sve6anostju 
kako se obicaje samomu Papi. ^) 

Potla sproYoda pridje Metod pred Papu moleći 
ga : „ Vriedno i potrebito pronadjoh napomenuti Sve- 

*) Żitje sv. Konstantina, gl. 18. 

^) Vita cum Translatione s. Clementis, cap. 10: ....„cum psalmis 
et eantieis, cum eereis et thuris odoribus, et non aliter d, quam ipsi 
quoque Aposłolico, funeris honorem impederent." O tom i Źit. sv. Konst. 
gl. 18 (Eaeki, 1. c. II., 332). 



— 84,— 

tosti Tvoj.oj, Apostolski' Otće, kako prJje nego łz 
rodne kude podjosmp, na sluźbu, koju bozjom pomo- 
ćju ucinismo, suznim oćima ząklc nas naśa majka, 
da aJjLO bi koji prije povratka umro, nęka preostavsi 
brat umrloga u zajednićki sampstan prenese i on^je 
castno 1 pristojno pokopa. Nęka se udostoji dakle 
Svetost Tvoja malenkosti taj dar ućiniti, da ne bu- 
dem molbam i zakletvam moje majkę prisilovan ni 
mało suprotiyiti se".^) Na sto Papa pristade, i zai|0- 
viedi nęka se u mramornomu, liesu sa n]egovim pe- 
ćatom zape6aóenUj sv. tielo pokojnikovo sabrani i 
nakon sedam dana ponese. 

Nu rimsko svećenstvo, biskupi, i rimsko plem- 
stvo i vas grad posayjetovavśi se stupise pred i*apu 
te mu rdkośe: „Sasvim nedostojno nam se ćini sveti 
Otce i Gospodaru, da takoga i toliko proslavljenoga 
muza, po komu je to lik o neprocienjeno blago grad 
na§ i crkva naśa sretno stekla, dopustas budi kakvim 
naćinom u tudja mjesta. odnieti, koga se je Bog 
udostojao iz tako dalekih i inostranih pokrajina k 
nama priyesti, i odovle ga u syoje carstyo primiti; 
s toga dópusti da ga rai ovde sa svom ćastju poko- 
pamo, jer je sasvim pravedno, da tako glasoyiti 
ćoYJek, u glasovitomu gradu, glasovito mjesto ukopa 
budę imati". Dopade se Apośtolskomu savjet ovi, i 
naredi nęka se u posebnom grobu u crkvi sv. Petra 
sabrani. 

Ali Metod trći opet Hadrijanu moleci : „Ząkli- 
njem Vas, kada mi prvu źelju niste izpunili, a Vi 
dopustite barem da budę u crkvi sv. Klementa sa- 
hranjen, koga je tielo sa tolikim trudom i nastoja- 

1) Op. cit. cap. 11. Slicno i u Żitjii sv. Konst. gl. 18, gdje se 6ita: 
„Jako mati jest' zaklęła,, jako ize ot' nas' prvie priedet', da prineset' eg9 
y' svoi bratii monastir' i toi pogrebet'." 



-'g5 - 

ujem naśo i ovamo prenio". Bila mu molba usli- 
sana, te s najyećim slavljem sv. QirJlovo tielo u 
crkvi sv. Klementa, ob desnu zrtyenika, prepievajući 
prevelike hvale Bogu, koji prevelika fiudesa po sługi 
SYomu dostojao se je djelovati, castno i pobożno 
budę pokopano.^) 

XIIL 

Sv. Metod posveeen kao panoński 



Wilca se inedjn svoje noseć Papinsko pismo 
o odobrenjn glagolice. 

Dok je sv. Metod boravio u Rimu, u Moravskoj 
je biesnio vrlo krvav rat. Medjutim i panoński knez 
Kocel zaźelio imati sv. Metoda kao svoga crkveiaoga 



^) Vita culn Translatione s. Glómentis. cap. 12. „Cernens Methodius 
jam suum defecisse proposituiĄ. oravit iterum dicens : Obseero vos Domini 
mei, quańdoquidera Jion est plaeitum vobis, meam petłtluheulam adiraplere, 
ut in eeclesia B. Cleraentis, eujus eorpus multo suo labore ae studio re- 
pertum hue detulit, reeondatur. Annuit liujusmodi petitioni Praesul saaetis- 
simus, et eoneurrente cleri ac populi maxima freąuentia, cum ingenti lae- 
titia et reverentia multa, simul cum loeello marmoreo, iu quo pridł^m illum 
praedietus Papa oondiderat, posuerunt in laonumento ad id praeparato In 
basilioa B. Olementis ad dexteram partem altaris ipsius, eum hymmis et 
laudibus, maxiuias gratias agentes Dec: qui in loco eodeni multa et mi- 
randa operatur, ad laudem et gloriam nominis sui, per merita et orationes 
Sanetorum suorum, qui est benedietus et gloriośus in seeula seeulorum. 
Amen. fv. Prilog B str. 10). 

Ovim sve6anim prenosom i pokopom Papa je htio izkazat, da se 
Konstantina ima s i atrat i dastit kao svetoa. (Bartolini: „Memorie storieo- 
criticlie arclieologiehe dei santi Cirillo e Metodio. Roma 1881, na str. 67: 
„Gosi eon questo atto singolarissimo di elevaaione, trasferimento solenne, 
e colloeamento di quella salma yenerabilissima, e ehe per nulla assomi- 
gliava ad una funebre assooiazione, ii Pontefiee Adriano II, a norma delia 
prassi di quel tempo, decretó a Ginlło gli onori celesti/^,. ■ 



- 86 - 

stare&iim, i u tu svrhu i on k5 Rastislav upravio 
Papi dolióno pismo. ^) 

Tako je sada Papa Hadrijan II imao da odgo- 
vori na dyie strane: moravskomu knezu i knezu 
panonskomu. Odgovore je poslao skupno, a syakako 
jednako, preko sv. Metoda. 

Ovo epokalno pismo, koj im je j?o prvi ^ut rim- 
ska crkva odobrila glagolicu i dala neku vrst dogma- 
ticnog katolićkog ocitovanja u pitanju liturgicnih 
jezika, nije doprlo do tias u svom latinskom izvorniku, 
nego u staroslovenskom prevoda, dohranjenu nam u 
panonskoj legendi (Zitju sv. Metoda), i glasi ^) : 

An''dr^jan" ^j episkop" i rab" hozij W Rostislavu 
i Kocelju. Slava v^^ vy§nih" Bogu^ i na semli mir'\ 
-y" cHov^c€h!'' hlagovolenie. Jako o vas" duhovnaa 
slyśahom", na njale ^aMahom'^ c" ielaniem^^ i molitvoju, 
vaśego radi spasenija^ kako esf v''^sdvigl" Gospod" serdca 
vaśja^ iskati ego, i poka^aT'' vam''\ jako netokmo v^roju, 
no i hlagymi d^ly dostoiP sluHti Bogu. V6ra bo bez" 
dU^' mertva esf, i otpadajuf t% iie ce mnef Boga 
znajuUe, a. dHy ce ego otmetajuf. Netokmo bo u sego 
srt^etiteVskago stola prosiste ućitelja, no i u blagov^rnago 
car ja Myhaila. Da posła vam'' blalenago filosofa Kon- 

1) V. Legenda pannonioa u pogl. 8 (Prilog B na str, 38) : 
„Kocel vero ad apostolicum mittens rogavit eum, ut sibi eederet 

Methodłum beatum doetorem nostrum et dixit apostolłcus : non tibi tantum, 
sed omnibus partibus illis Slovemcis mitto illum magiśtrum a Deo et a 
saneto aposłolo Petrof primo episcopo (po Miklośieevu preyodu: sueeessore) 
et elayigero regni eoelestis." 

(Po izYorniku ovo glasi: PosZau' ze Kocel' W apostoliku, prosi Me- 
todija hla^ennago, uóiłelja naśego, da hy emu otpustW. I ręce aposioUk': 
ne tehje (Kooelu) edinomu tokmo, n' i vsiem stranam' tiem slovjenskim' 
slju i ućitelja of Boga i of svetago apostola Petra pervaago nastol'nika 
i kljuceder^'ea car'stviju nebesnomu). , 

2) V. Raćki: Viek i djeloy. sv. 0. i M., U., 241. 

3) Gdje mi rabimo § tu je u izyorniku starosloy.ya^, gdjey tn je jery, 
gdje drostruk apostrof (") tu je Jem, gdje jedan apostrof (') tu je Jeti. 



- 87 — 

stenHina i s" hratom\ don''^de£e my nedosp^hom. Oni 
ee, uvM^vśe aposlol' skago stola dostoeśta vaśa strany, 
kronik kanona nes'^tvoriste nic^soze, no W nayn'"' prii- 
doste, i svetago Klimenta mośti nesuMe. My ze treguvu 
radosf priimiSe, umyslihom^'' ispitav§e poslati Methodija, 
sve§t'§e i s" ućeniky, syna ze naśego, na strany vaśe, 
mu^a ze s"verśena rasumom i pravovQrna^ da by nau- 
ćit\ jakoze este prosili^ ska^ae knigy f " nzyk'^ va§", po 
vsemu cerkovnomu cinu ispoln\ i s'' svetoju m^Seju, 
rekśe s" sluzboju^ i kre§temem'\ Jakoze esf filosof 
Kon^sfen'Hin'^ nacal" bozieju blagodetiju, i za svetago 
Klimenta molitvy: takoze aśte in" kto v'"smozet''^ do- 
stoino i pravovQrno skasati, sveto i blagosloveno hogom'^ 
i nami i vseju katholikieju i apostoVskoju cerkov]ju 
budi, da byste udoV zapovQdi bozija navykli. Esi ze 
edin^' hranite obymi^ da na m^§i per'voe ćtuf^ apostor 
i evangelie rimsky^ tace sloyenski, da se ispolnif slovo 
kniznoe: jako v^^shvalet'" Gospoda vsi e^yci, i drugoid: 
mi v'^^ z'^ glagoljut^'' ezyki razlidny veli6ija bozija, jakoze 
dasf im''^ duK^ svetyi otv^Uevati. Aste h kto of^ s"bran- 
niK'' vam^^ u6iteV i sly^astiJC* slyhi i of istinny otvraśtaju- 
śtih''^ pa vledi, nacinef dr''^znuv^^ inako Taz'vraMati vy, 
tade knigy esyka vaśego, da budef^ otlućen^\ no tokmo 
^'" swt?" dany cerkvi, dondeze se ispravit^\ Ti bo suf^ 
volci, a ne ovci^ eh dostoif of plod^'' ih" znati i hra- 
niti se iW\ Vy ze Gada v^^ djublennaja, posluMjte uće- 
nia bozia^ i neotrinete kazania cerkovnago, da se obre- 
Uete istinnii poklonnici boMi^ otcu naSemu nebeskomu 
s" vsGmi svetymi. Amin\ 

Ovdje Raćki opaźa („Viek i djelov." II. 241): „Ovu 
poslanicu imaśe pred oćimanesamo źivotopisao svetoga 
Konstantina po lvovskoni II. rukopisa (kod Śafarźika 
gl. XIX.); nego takodjer najstariji ruski Ijetopisac 
Nestor (t ok6 godine 1116) piśuói: 



-88-- 

„Oe ze slyMv^^ papez^ rM^skyd, pokuli tQh)\ ize 
ropHuf na knigy sloven^skija, r^kou: da sija ispolnit 
kniz'noe slovo, jako vos'hvaljaf Boga vsi jasyci^ drugo 
jeże: da vsi vo^^ glagoljuf jaąyky raslicnymi velicija 
bozija, jakoze dasf im'' svjati duW of'vistevati. Da 
aSte kto pohulif sloven^skuju gramotu, da budef oflu- 
cerC' of eer''kvi, don''deze sja ispravit\ Ti ho suf 
volci a ne ovcy, jaze dostoif oi" ploda posnati ja, i 
hraniti sja ih'\ Yy ze ćada bozija, posluSaite ucenija, 
i ne ofWinite pokasanija cer"" kovnago, jakoze vy nakażą 
Metkodij uHteV va§'\ 

Latinski prevod ovog znamenitog pisma naci će 
ćitatelj u Prilogu B na str. 28 i u istom Prilogu na 
str. 51 poseban Ginzelov prevo(i. Prevodi se u kojećem 
razilaze, a tako i sliedeći Raćkiev prevod ^) : 

„Hadrianus episcopus et servus (servorum) Dei Eostislao 
et Kocelo. Gloria in excGlsis deo, et in terra pax, in horainibus 
bona Yoluntas. Audivimus de vobis spiritualia, quae sitiebamus 
cum desiderio et preeibus vestrae salutis gratia, ąuomodo 
excitavit Dominus corda vestra ad ąuaerendum eum, et moQ- 
stravit vobis, quia non solum fide, sed etiam bonis operibus 
oportet Deo servire; fides enim sine operibus mortua est (Jac, 
II, 26); et falluntur ii, qui putant Deum se cognoscere, in 
operibus autem ab eo deseiscunt. Non tantum ąuippe apud 
hanc episcopalem sedem rogastis doctorem, sed etiam a glo- 
rioso, imperatora Michaele, misitąue vobis, occasione nobis 
deflcien.te, beatum Oonstaatinum philosophum una cum fratre. 
Uli vei(>, cognito apostolieae sedis iure in vestras part«^.s, praeter 
canonem nihil fecerunt, sed ad nos yenerunt s. Olementis 
reliqu':ł>^ ferentes. Nos autem triplici gaudio repleti statuimus 
re coat? ierata in vestras partes mittere Methodium, filium 



' 1) „Viek i djelovanje.... II, 241,242 glede prevoda.rie6i: hlaf/oaiemi 
mhoioc^ Raóki uziralje to u sraislu rieói gloriosus, inclytus, a ne Kako 

Miklosie preveo: ortliodoxus, posto u istom listu razluSuje se pravovierni 
(orthodoxus) od hlagovierni (eudoxos). 



-.89 — 

hostrum, consecraates eum cum discipulis, virum perfectum 
intellectu et orthodoxum, ut, ąueraadmodum rogastis, edoceret 
vos libros ia yestram linguam interpretans, plene cum omnibus 
ecclesiasticis ofliciis, et sancta raissa i. e. liturgia et baptismo, 
sicut Oonstantinus philośophus eepit Dei gratia et s. Olementis 
suffragio ; item si quis alius potuerit digne et othodoie docere, 
sit sanctum et benedictum a Deo et nobis et omni catholica 
et apostolica Ecelesia, ut facile divinis praeceptis assuescatis. 
Verum hunc unum sftrvate morem, -ut in missa primum legatur 
apostolus et evangeliura latine, dein sloveoice, ut impleatur 
verbum seripturae: Laudate Dominum oraues gentes (Ps. 116, 
1) et alibi: Omnes loąuebantur variis linguis magnalia Dei, 
prout s. spiritus s. dabat loąui illis (Act. Ap. 2, 11). Si 
quis autem ex doctoribus vobis destinatis et ex 'discipulis 
(eorum) aures a veritate avertentibus, ausus fuerit aliter per- 
suadere vobis, yituperans litteras linguae vestrae, sit excom- 
munieatus; sed tantum in iudicium detur ecelesiae, donee se 
correxerit; isti enim sunt łupi et non oves, quos oportet e 
fructibus eorum cognoscere (Mat 7, 15—16) et cavere ab illis. 
Vos autem filii carissimi ! audite praecepta Dei, nec repudietis 
institutionem ecelesiae, ut inveniamini veri adoratores Dei patris 
nostri coelestis, atque oranium Sanctorum. Amen." 

Obzirom na iznimnu vaŹEost Hadrijanova pisma, 
nęka nam se ne zamjeri śto ga pretaćemo i u hrvatski 
jezik, za one koji nezaadu latinski, a nije im ni sta- 
roslovenski dovoljno na dohvat. Rabimo prevod kakav 
nam priobćio presv. Milinoyić ^) : 

„Hadrijan episkop i sługa boźji Eastislavu i Koeelu. Skva 
Vjeena Bvgn i na zemlji mir Ijudem dobre volje. Eazumjesmo 
duhovna od vas, koja smo źeljom źeljeli i molitvom molili radi 
spasenja yaśega, kako je Gospodin srea vaśa probudio da ga 
traźite, i kako vam je pokazao da ne samo vjerom veó i do- 
brimi djeli treba sluźiti Bogu, jer yjera bez dobrih djela mrtva 
je, a oni odpadaju koji misie da Boga pozaaju a djeli od njega 
se odmeću. Ne samo kod ovoga posvećenoga Stola uprosiste 

1) „Crtiee" str. 38 i 39. 



- 90 - 

ućitelja, nego i kod blagovjeraoga cara Mihaila. On vam posła 
blaźenoga Konstantina filosofa ujedno sa bratom, nebuduć rai 
za to onda zgodę imali. Oni pako upoznaysi pravo svete Stolice 
apostolska u yaśih pokrajinah, uista proti kanonu neucinise, 
nego k nami pridośe, donesavśi sa sobom moći sv. Klementa. 
Mi sada napunjeni trojstrukom radośću, dobro stvar promotrivsi, 
odlućismo k vasim stranam poslati Methoda yjernoga sina 
naśega, posvetivśi ga sa uceniei, 6ovjeka savrsena razumom i 
pravovjernośóu, da vas nauci, kao śto ste prosili, tumaciti knjige 
spisane vaśim jezikom, podpuno po crk^enom obredu, u svetoj 
liturgiji i krśćenju. Kao sto je bio zapoceo filosof Konstantin 
pomoću boźjom i odvjetovanjem sv. Klementa; tako isto ako 
tko jos uzmogne dostojno i pravovjerno uciti, nęka mu budę 
sveto i blagoslovljeno od Boga, od nas i od sve katolicke i 
apośtolske crkve, da se tim laśnje naviknete boźjim zapovjedim. 
Samo taj cigli obicaj uzdrźite, u sv. Misi citajte prije poslaniee 
i evangelja rimski, pak onda slovenski, da se slovo pisma iz- 
puni : 8vi su gGvoriU rasnimi jezici velićanstva hosja koko im 
Duh Sveti govoriU dade" ; i jos ter: „Beka hvale Gospodina 
svi narodź (Pjesan 116). Ako bi pako koji od naucitelja 
k vami poslanih iii koji od njihovih ucenika, odvraćajući uśi 
sYoje od istine, usudło se drugóije vas nagovarati, pogrdjujući 
knjige vaśega jemka, nęka budę isohćen, i erkvi na sud predan 
dok se poprayi; ovi su bo vukovi a ne ovce koje valja poznati 
po plodovih njiboYih, i Djib se 6uvati. Vi pako, najobljubljenija 
djeco! posluśajte zapovjedi boźjeine zabacujte crkovne odredbe, 
nęka se najdete pravi śtovatelji Boga Otca naśega nebeskoga 
i svih Svetih njegovih. Amen".*') 

* * 



*) Arehiv za Jugoslov. Povjest. knj. IV. 

*) Sto2;ernik Bartolini (1. e. str. 78—86) ovako prevadja Hadrijanoyu 
poslaniou na talijanski: 

„Adriano Veseovo servo di Dio a Eatiz e Kozel. Gloria in excelsis 
„Deo et in terra pax hominihus bonae voluntatis! Secondoch^ avevamo 
„appreso delie operę vostre spirituali, queste bramavamo eol desiderlo e 
„eon le preghiere per la vostra salute, ed 11 Signore alzó i yostri cuori a 
„riceroario, e vi ha mostrato come non solo eon la fede, ma eon le operę 
„buoue aneora conyiene servirlo. ImpercioeoKe la fede e morta senza le 
„operę, e s'ingannano quelli, ehestimano di eonoseereDio, ma eon le operę poi 
;;Si allontanano da esso. Conciossiach^ non solo da questa saorosanta Sede 



- 91 — 

Sa ovim pismom prispje g. 870 Metod Kocelu i 
od njega bi velikom castju primljen. Nu Metod nije 
mogo sasyim neodyisiio i slobodno svoj poso djelovati, 
s toga papa bio umoljen nęka mu podleli posobitu 
neodyisnu biskupiju. Hadrijan svojom apośtolskom 
ylastju uzkrisi slai^Jiu sriemsko-panonsku metropoliju, 
i ućini Metoda metropolitom iste. Na ovu, navalom 
divljih naroda prekinutu a sada obiiovljeiiu, nadbi- 
skupiju spadała je gornja i donja Panonija, Srbija i 
Morayska, dopirući na jug tja do Dalmacije, Metro- 
polija ova zauzimala je dakle zemlje podćinjene 
knezu moravskomu, knezu panonskomu, velikomu 
srbskomu źupanu, i dielom knezu koruśkomu.*) Tako 



„domanda te un precettore, ma eziandio dal pio Imperatore Miehele, e 
„questi vi ha spedito ii beato Pilosofo Costantiao iusieme al fratello prima 
„ehe noi ei affrettassimo. Questi poi avendo eouoseiuto ehe łe vostre parfci 
„appai'tenevano per diritto ereditario ali' Apostoiiea Sede nulia feoero fuorl 
„dei eanoni, ma vennero a noi, portaudo aneora le reliąuie di s. Clemente. 
„I^Joi poi ripieni di sommo gaudio eon maturo eonsigiio abbiamo stabilito 
„di rimettere alłe vostri parti Metodio nostro iiglio uomo oattolico e di 
„perietto ingegno dopo d' averlo consecrato insieme ai suoi diseepoli, ehe 
„abbiamo ordinati, affinehfe v'insegni, eome dimandaste, interpretando i 
„libri santi nella vostra lingua secondo le presorizioni delia Chiesa insieme 
„eapressamente alla Liturgia delia sacra Messa, a al battesimo. Come prin- 
„eipió Oostantino ii Filosofo ii divino Bvangelo eon 1' aiuto delie dtvina 
„grazia, e per 1' intercessione di s. Clemente; similmente se aloun altro 
„potra degnamente e cattolieamente insegnare ed interpretare, eió sia eosa 
„santa e taeata a Dio, ed a noi, e a tutta la cattoliea ed apostoiiea Chiesa, 
„afflnehe apprendiate piu faeilmente i preeetti divini. Qu.esta sola oostu- 
„manza dovete osservare, che cioe nella Messa si legga prima 1' Epistoła 
„ed ii Vangelo nella lingua Romana (latina), e dipol nella lingua Slava, 
„affinohe sia adempiuta la parola delia sacra Serittura: Laudate Dominum 
^^omnes gentes ; ed iu altro luogo : Omnes loąuentur variis Ungwis magnalia 
„Dei prout Spiritus Sandus dabat loqui illis. Che se p <i alouno dei dot- 
„tori, che yemssero fra di voi, oppure aleuno dei loro uditori aliontanando 
„le oreechłe dalia verita osasse temerariamente d' indurvi nelF errore e nelle 
„frottole, e vituperasse i libri delia lingua vostra, sia scommuiiicato, che 
„anzi si sottoponga al giudizio delia Ohiesa flno a ehe si eorregga; im- 
„perciooohfe queśti sono łupi e non peeore, e fa d' uopo oonoseerłi dai loro 
„trutti, e guardarsi da essi. Voi poi, figli diletti, ascoltate la divina dot- 
„trina, e non dispreggiate i preeetti delia Chiesa, affinoLe vi couvertiat6 
„quali V6ri aderatori di Dio al Padre nostro eeleste coi saiiti tutti. Amen". 
*> Ra6ki. Viek i DjeloYanje. 360. (V. prii. E str. 47). 



je u M6toiov;0;j n^ibiskupiji bilo : >Geha,:Srba, &vata 
i Slovenaca, koji su s^i jednim imemom nazivani: 
SloYeni. 



* 



Imeiioyaąjem M>etoftij'evi'iQ za panonsko-morayskog 
arcibiskupa narayno je presfcajala vlast njemaćkih 
biskupa u oaim zeioljatoa. A iiijemaćkim syećeuicima, 
u podrucju nove mitropolije, nije bilo druge, ve6 da 
se podłoże Metodijeyoj vlasti, iii da sele. Pa kako 
Erankima u obóe yise bijaśe do svojega gospodarenja 
nad Slavenima, nego do vjere, te se Tise brinjahu, 
da Slayene pod svoj jaram sku6e, nego da krśćansku 
prosyjetu meJju njima śire, tako franaćki syećenici 
niesu znali sla^enskog jezika, ni marili, da ga nau6e. 
S toga, do Ćiriloya i Metodijeya dolazka u Morayu, 
Slayenima je bilo, da nauce njema6ki, ako 'boćahu, 
da razumiju ńeć bo^ju. Sada se je styar preyrnula, 
te njemaćkim je syećenicima trebalo u6iti slayenski. 
Mi se oni ne htjedose priyoljeti na tu noyotariju; 
pa će to Metodija stati neiżbrojenih neprilika i muka. ') 

XIV. 

Nh J€ li Ha;drljanova poslaniea 
autentieiia ? 

Oyo epokalno pismo neki naliode, da nije au- 
tentióno, nego da je istom g. 880 pod Papom lya- 
nom viii. dozyoljena Slayenim sluzba boźja na 
njihoyu jeżiku. 

1) MarkoYić, 1. c. str. 486. 



- 93 - 

I Ginzel je toga mnenja, te je uvrstio Hadrija- 
noYO pismo medju patYoriae.^) 

Rąćki, ko u obce skoro svi slayenski pisci drze 
nasuprot, da je pismo autentióno. Tako misli i stoź; 
Bartolini. 

Mi ćemo o tom doniet, ko sto znamenitost pisma 
izis-kuje, posebnu prouku na pr^om mjestu u drugom 
dielii: ove knjige, asu prou;ci L, uaći će^ ćłtatelji raz- 
loge koj ima smo branili autenticnost pisma proti 
zadarskoj^ „La Rivista", GroetzUi 1 dr. 

S toga se ovdje ogranicujemo na.prizaanje istine, 
da ima i oaih. koji misie drugcije nego Radki, Barr 
toliai i većina, słayenskih ucenjaka, i medjutim opa- 
zamo> do iioviji dokumenti (v. Frilog Gr) davą|Ui ne- 
izrayno vise pravo Rackomui i drugpyim nego protiv- 
nicim autentićnosti. Ovi no¥o-iznaśasti; starinski spisi 
pritvrdili su vjerodostojnost Panonske: legendę (koja 
jedina donosi Hadrijanoyo pismo', u nekim taćkam, 
koje sń se dpsle drźale kao bajoslovne, a sad je 
dokazano da su, u bitnosti podpuno istinite, kao na 
pr, poyiest o tamnovanju sv. Metoda za 2 i p5 go- 
dine^ u Śvabskoj. 

Pa6e novJji su dokumenti iznieli na javu i jednu 
drugu vrlo znamenitu okolnost, kojom se bavimo. u 
nastajnom poglavju i kojom se takodjer potvrdjuje 
yjerodostojnost Panonske legendę. 

1) V. prilog B iia str. 51 i pril. O na str. 10 i U. 



- 94 — 

XV. 

S. Metod Papin doźivotni „alter ego" 
medju Slavenima. 

Kad je slavai Grgur Ninski na crkovnom zboru 
u Spljetu g. 924 branio glagolicu i bio skoro sam 
od crkoYjijaka, koji tu nasu svetłnju uzimao u za§titu, 
i danas je nejasiio: kako mu je poslo za rukom 
sklonut Papu Ivaiia X. da ne odobri odluku X. sa- 
bora o jurisdikciji ninskoga biskupa, naperenu i proti 
glagolici, docim je Papa sve ostale zakljucke odobrio.^) 

Jer ako je bilo ikad Papę, koji je u velike Ijubio 
bogosluźje na latinskom jeziku, to je bio Ivan X U 
oba njegova pisma iz onoga doba, on ocito nagovara 
i biskupe i samoga hrvatskoga kralja Tomislava, da 
se.kane glagolice, a prigrle latinicu. '^) 

Sabor sazvan pod takyim auspicijima, nije se 
cudit, sto je uvaźio Papinę źelje i svjete i stvorio 
odluku koja, da je bila odobrena i provedena, bila bi 
zauyiek zakopała dJ3lo Hadrijana II. i Ivana VIII. 

Pa ipak je uspjelo Grguru ninskomu da osujeti 
zator bogoslnźja na slovjenskom jeziku. 

Kako uspjelo? 

O nijednom od Grrgureyih razloga nije nam po- 
yiest uspomene doliranila. Sva je prilika, da se pozvao 
na one argumente, koje su rabila sv. solunska Braća 
u Mletcima i n Rimn, pace i na već nastali obicaj, na 
pogibelj, da se puk uzbuni, ako mu se u glagolicu 
dirne. Ali to sve, cienimo, nije u ono doba, uz onakve 



i) V. pril. E na str. 22. 
2) V. pril. B na str. 91-94. 



_ 95 — 

predsude, mogło bit dovoljno, da Papa, zagovaratelj 
[atinice, promieni svoje nazore te proti latinici a na 
iihar glagolice stvori pri potvrdi zaklju6aka neoćeki- 
fanu iznimku za zakljućak X. 

Moźda se ne varamo tvrdeć, da se ovaj veliki 
preokret u miśljenju i razpoloźenju Papę Ivana X. 
Ima bit dogodio uslied dokam izneśenili od Grgura 
Ninskoga, da, ako se glagolica uvela, uvela se saho- 
nitim putem, uriecnom dozvolom sv. Metoda Papina 
„alter ego'' medju SloYJenima. 

A da doisto sv. Metod, ciji je brat, kako vi- 
djeśmo, mało vremena prije bio ubrojen medja Svetce, 
i izazvali oba diyljeDJe cieloga Rima, osim nadbiskup- 
skom caśóu, odlikovan i casću Papina dożivotna za- 
stupnika i punomoćnika, o tom imamo neoborivih 
poviestnih svjedoćanstva. 

Naj prije ih imamo u legendarna,, poimence u 
Żitju sv. Metoda, gdje Papa Hadrijan veli izriećno, da 
salje Metoda, ne samo kao moravskoga, panonskoga, 
nego u obce kao biskupa svih Slovjena {„omnibus 
partibus illis Slovenicis mitto illum magistrum" ^). 

Svjedo6i nam i pismo Papę Ivana VIII.^), koje, 
uz ostało veli, da salje Metoda sa vlaśóu, da może 
opremat sve, dakle bez iznimke, crkovne pośle {„om- 
nium negotiorum ecclesiasticorum curam habeat"). 

Dajuć tu vlast sv. Metodu Papa u istom pismu 
neposredno spominje svoju vlast („sicuti antecessorum 
nostrorum auctoritate omnium ecclesiarum deijura et 
priyilegia statuta et firmata consis^unt, ita sanę, ut 
juxta canonicam traditionem owmmm negotiorum ec- 
clesiasticorum curam babeat ipse^^). 



1) V. gori str. 86. 

2) V. pril. B na str. 71. 



- 96 - 

Tim Ivan YIW. kao. da §4ase reći: u mojim je 
rukama \^rhoviia! vlasfc crkyOi i kako sam ja staresina 
svih crkava svieta^ iz punoće vlasti dozvoljuiem Me- 
todu neogranićenu crkovnu vlast mediu Slovjeiiima. 
Ova misao nahodi izra^a i u pitanju redjenja i posve- 
ćiyanja biskupa. 

lyan VIIL, kazujuć Svatopluku kako je na Bje- 
govu^ zeliu posvetio Yikinga kao biskupa i Metodova 
pomocnika, poziylje Syatoplukai da mu poslje jos 
jednoga misnika koga bi mogo posvetit kao biskupa, 
nęka tako Metod uzmogne sam biskupe posvoćivat 
za. ona.i mjesta^ gdje to bade dolikoyalo (,^ut cum his 
duobus a nobis ordinatis episoopis praefatus archie- 
piscopus v€ster, juxta decretum apostolicum per alia 
loca.... postmodum valeat ordinare" ^) 

Na oyo bi se mogło odnosit ono sto se &ta u 
poglayju 12 Zitija sv. Metoda^ gdje se spominje 
Papino pismo, drugo, osim Hadrijanoya, a koje, kao 
ovo, daje sy. Metodu oblast nad svim sloyjenskim 
narodima („et manibus eius sunt a Deo et ab a^o- 
stolica sede omnes partes 8lovmicae traditae ut . . . . 
quem yero< sdnctificaverit sit sanctus). ^). 

I doisto iz poyiesti znamo, barem to da je sy, 
Metod posyetio udenika, sv. Klimenta, kao biskupa 
za, Bugarsku^) i na smrtnoj postelji odredio sebi na- 
sliednika u osobi ućenika Gorazda. 

Zar bi to sv. Metod bio ćinio da nije imać 
oblasti ? 

Ali osim Legenada i spomenutih Papinih pisma 
(Hadrijana i lyana.YIIL), imamo i drugih syjedocan 
stya, naśastih god. 1880 (y. pril. Gr), po kojima stoji 

') L. e. str. 72. 

2) V. Pril. B str. 33. 

3) „Ogledalo knji2ievne poviesti". (Sime Ljubić, I. str. 49.) 



— 97 - 

nedvojbeno, da je sv. Metod bio Papin legatus a la- 
terę, a po syemu se vidi, ne prigodni legat, puno- 
moćnik, nego doziyotni („in perpetuum") kako dają 
nasliióiyat gornji cini i jedna izreka u yoć spome- 
nutom pismu Papę Ivana VIIL na Svatopluka. 

Da pak u istinu sv. Metod uźivao ćast i vlast 
Papinskoga odaslanika a latere, svjedoći glavom i sam 
Papa Ivan VIII, koji tako zove sv. Metoda u tri 
svoja pisma, o autenticnosti kojih- nitko ne sumnja. 
U jednom pismu Papa zoye Metoda Papinim odasla- 
nikom („ab apostolica sede missum", u popratnici 
danoj Jakinskomu biskupu Pavlu.^) U pismu na nad- 
biskupa Hermanrika zove sv. M. cisto poslanikom a 
latere {„a latere destinato^''). ') U pismu na biskupa 
Annona ponovno zove Ivan Vni. Metoda svojim 
odaslanikom {^^missi nostri''^) ^) i apostolskim odasla- 
nikom kod raznih (slayenskib) naroda {^^legatione 
apostoUcae sedis ad gentes fungentem"). 

Ovo yanredno odlićje kojimjeIvan VIII. poća- 
stio sv. Metoda daje nam kij uć, da odgonetamo kako 
je sv. Metod, bez daljega posebna ovlastenja, radio' 
kao apostoł svih 8lavena^ te propoyiedao riec boźju 
i vrsio duhovnu vlast i uvadjao glagolicu, ne samo 
medju Moravljanima i Panoncima, i medju Cesima, 
u Ceskoj, nego: i medju Hrvatima, Poljacima, Buga- 
rima, i Rusima, a mozda i medju Srbima, koje je 
isti Papa zelio takodjer spravit pod Metodovu vlast 
i u tu svrliu nagovarao „srbskoga" kneza Mutimira, da 
prizaa sriemsku (MetodoYu) crkovnu^vlast kao SYOJu/) 

1) V. Pril. G na str. 15. (V. i u pogl. XVn. ovoga djela). 

2) L. e. str. 17. (V. i u pogl. XVn. ovoga djela). 

3) L. e. str. 18. {v. i u pogl. XV II. OYOga djela). 

*) V. o tom dokumenat u Pril. E na str. 48 i na str. 49 opazke 
Baćkoga. koji misli, da bi spomenuti Mutimir mogo bit bio „praedeeessor 
Bfaslayoiiis", te ban hryatski, ne knez srbski. 



— 98 - 

Sv. Metod bio je dakle u podpunu smislu rieć: 
Apostoł i Apostoł svih Blcivena, kako ćemo to joś 
bolje uvidjet u nastajnim poglayljima; te puno viśe 
n^go „episcopus regionarius", kako se mislilo do 
g. 1880. ^ 

XVI. 

Metodije poóimlje sv. bogosluźje 

glagolieom. 

Medju najznamenitijim pojayim crkoyne poviesti 
srednjega, osobito devetoga, vieka ostat óe vazda: 
svećano ovrśwafije bogosluĘja slovenskim jedkom. I 
prije su slovenski apostoli sluźbu boźju dopuśtenjem 
rimskim slovenskim jezikom obavljali, 2) ali je to 
bilo kao sa strałiom. Nu nakon sto je rimski papa 
najsYecanije ustmeno i pismeno to dopustio i odobrio, 
Metod i ucenici mu svuda sloyenski liturgiju obav- 
Ijali. Ovo je neizmjerno Kocela, Eastislava i vas 
naród obeselilo, kada su u svomu jeziku, povratkom 
obij ubij enoga Metoda, slusali gdje se svećano raz- 
liega po hramoyim slovenstina. Tim neizkazano odu- 
śevljeiije nastało, kamo su god Metod i njegovi uce- 
nici prispievali. Toliko naród bio zaneśen, i toliko 
se sjajan uspjeh u djelovanju Metodovu i njegovih 
ucenika uzmnaźao, da svak njemacko svećenstvo 
ostavio, a za slovenskim narodnim poliitio. Nitko već 

o pitanju sv. Metoda kao „legatus'-'- „a latere" vidi i u prilogu L 
u drugom dielu knjige na str. 82—94, gdje se pobijaju protivne tyrdnje 
porefikog kanonika Pesante u njegovoj „La liturgia slaya". 

1) V. „Crtioe" str. 38 i „Raóki: Yiek . . . II, 240. 

2) Legenda Pannoniea eap. 8: ....„sicut Constantinus philosoplius 
divina gratia et saneti Clementis invocatione coe;pit" (y. u Pril. B na str. 39). 



- 99 — 

nehtjede latinsku već sloyensku liturgiju slusati.^) 
Videći to njemaćko svećenstvo ostavi sa nadpopom 
Kichbaldom Panoniju i sloveiiske krąjine, pak stało 
najyeći odpór i ozloglasenje proti Metodu praviti, 
kunući se da neće imati miia nit pokoja dok mu se 
neosvet3. Pisase papi medju ostalim: „Metod, no- 
yoizumljenim sloyenskim pismenim, svojom nadrimu- 
droścu, ćinio omrznut svemu sloyenskomu puku one 
pokrajine latinski jezik i rimsko vjeroucenje sa sta- 
rouźivanim latinskim pismenim, pace i istu misu, 
evangelje i crkovnu sluźbu oniłi koji su ju latinski 
ovrśivali".') Ovako uviek strast i mrźnja stvari izvróe. 

Dok su Rastislav i Hadrijan źivjeli, dotlę uz 
prkos sviłi navala Metodu sve na ruku hodilo, ali 
ga na brzo dvije nevolje stigośe. God. 870. vrli i 
slavai Rastislav bi po izdajstvu od kivnih Niemaca 
ulwaćen; oci mu izkopaśe i u tamnicu ga bacise; a 
god. 872, umrę Hadrijan II, koji će uviek u srcu 
i pameti Slovenim ostati. Łisen svojili zastitnika, 
nasrnuse Niemci na Metoda kao najljuói lavi. Liepa 
im se tada zgoda pruźi ukinuti panonsku metropo- 
liju i slovensku liturgiju. Kocel i onako samo vasal 
njemacki nije imao snage oprieti se svoj navali. 

Njemaćki biskupi nełitjeli pripoznati Metoda 
biskupom, niti obnovljenu panonsku metropoliju, koja 
je nasrćanjem Avara sruśena bila i, god. 798, fra- 
naćkim oruźjem pieoteta, po Karlu Velikom solno- 
gradskom metropolitu izrucena. Ali do Metoda toliko 
je krśćanstvo mało napredovalo, da Rim nije vidio 
potrebno joś liierarhiju ustanoviti. Jos za źiva Ha- 
drijana II. sakupili se njemacki biskupi u vieće, 



1) Histor. Oonversion. Carantaaorum (u naśem Prłl. B na str. 64 i 81). 
?j Op. oit, 



— 100 — 

pozvali Metoda, te ga zapitase: „Kako smjede u 
obsega solnogradske biskupije ovrsivati biskupske 
duźnosti i nepitajuói vlastitoga biskupa?" Na sto 
Metod dostojanstyeno ręce: „Panonija je nekoc rim- 
skoj Stolici podcmjena bila. Sto su ju franaćki kralji 
Avarim preoteli i solnogradski biskupi 75 godina 
drźali, u njoj sluźbu ovrsivali, nije tim ni mało u 
presla pravo njemaćko. Budući pak uviek Panonija 
bastinom sv. Petra bila, nije ni onda takom prestala 
biti, kada su ju Avari zauzeli: a kada ju krśćanski 
kralji iz poganskib ruku izvojevase, ona se istom 
bastiuiku (rimskoj Stolici) povraća. Nije daklen Pa- 
nonija va§a, jer kada bib ja znao da je u istoj vasa 
oblast, odalećio bib se, dali je ona sv. Petra. Kazem 
vam u istinu, ako vi rad poblepe za vladanjem i iz 
lakomosti, uzprkos naredbam, stare medjaśe prestupate 
stavljajući zapreke bozjemu podućavanju, cuvajte se, 
da btijuói probiti g^ozden brłeg, nebudete kostnim 
tjemenom mozdane proliti"'.-^) Na njega se sunuse, a 
on nadostavi: „Ja istinu pred kraljevim govorim i 
nestidim se pred istim, a vama prosto budi sa mnom 
raditi kako hoćete, nisam bo vriedniji od onih koji 
istinu gOYoreći glavom su platili". Tu bio i moravski 
Svatopluk, koji je bio tada prodanica njemaćka, te 
da ugodi Niemcim, podrugljivo reće: „Netrudite mi 
mogą Metoda, on bo braneći se oznojio se je kao 
da je kod peći". Na sto Metod dosjetliyo odvrati: 
„Ne, ne gospodine! jednoc susreli Ijudi nekog ozno- 
jena mudraca, te ga zapitali: kako se je onako o- 
znojio? A on jim ręce: prepirući se sa glupacim".'^) 



^) Żitje sv. Methoda. GL IX. (U Pril. B na str. 30). 

) !) I) n )? )i n )) II 11 u ^^)- i,vrtice str. 

40- 43, 



_ loi -- 

xvn. 

Glagoliea zabranjena, nu opet 
sveeano dopuśtena. 

Papa iiajodliicnije brani sv. Metoda. 

Niemci tuźitelji i sudci razsrdjeni baciśe velikoga 
Metoda bez uzroka u taynicu, u koj oj dvije i po 
gouine tezko ćamio, te su mislili da po izabranju 
papę Ivana VIII, god. 872, nakon smrti Hadrijana II, 
moći će sa Metodom i sa panonskom biskupijom kako 
im se budę svidilo ^). Ali se prevariśe u raćunu; 
Ivaii je bio Hadrijanove misli, te posła odmah god. 
873, uNjemacku poslanika Payla jakinskoga biskupa. 
Nu i on nagrajiśe na isti odpór kod njemackoga 
svećenstva, na koji i Metod, koga nehtjedośe na slo- 
bodu pustit Ivan na izYJesóe Pavlovo odgovori: „Ne 
samo u Italiji i Spanjolskoj već i u podrucju cieloga 
Ilyrika rimska je Stolica posvećivala, redila i zakone 
davala. Ako bi se tko o broju godina prepirao, nęka 
znade da je samo medju krsćanim i to samo medju 
onim koji su jedne vjere, brój godina opredieljen. 
Kada pako bjesnodom neyjernika iii krivoyjeraca 
bijaliu ova prava pretrgnuta, proslo koliko mu drago 
yremena, prava crkve nemogu śtetovati, koja, nepo- 
znajući tvarno oruźje, strpljivo oćekiva doklen se 
njezin zastitnik i Gospodin smiluje" *). 

1) Ivan Vni, bio je Papom od 14 prosinca god. 1872—1882. Bio 
je ,,ćovjek ostroumati i riedkog politifikog takta". (Dr. lvan Markovie, 
Cesarizam i Bizantinstyo, I., 487). „I?aii V.I!I. 6ovjek riedkim prirodnim- 
svojstvima nadaren. Novi papa (lvan V11J.) bijaśe ośtrouman, radiśan, 
neumoran. Poznato je, da bjese Yiiedan politik, iii kako bismo danas 
rekli, yanredan drźaynik" (Isti, str. 505). 

*) Mansi. XVII. col. 364. „Crtioe" str. 43. 



- 102 — 

Odlucnu obranu Papinu Bartolini opisuje na osiiovi 
noYiłi dokumenata (u nas Prilog G) ovako (v. Bartolini 
Danilo str. 63 i dalje): 

Papa je i njemackomu kralju Ljudevitu pisao u 
obranu Sv. Stolice i Sv. Metoda sliedeće pismo: 

„Ti znas, slavni Kralju, (ovako piśe Ivan VIII 
„preko svoga poklisara biskupa Pavla) daje Panon- 
„ska biskupija podlózna Apostolskoj Śtolici, ako joj 
„i jest nju za nekoliko vremena nemili rat i nepri- 
„jateljski mac oteo. Nu pokle se mir Crkvama po- 
„yratio, morala su se s njim povratiti i ona prava, 
„koja je samosilni gnjev komu ugrabio. Ovo je rekó 
„i u6io s. Lav u zakonskim odlukama, kada je pisao 
„0 izcieljenju bracne pogodbe: kada sn uklonjena 
„zla yraźdama nanesena, nęka se svakomu povrati 
„sto je zakonito posjedovao. — Takodjer ako budę 
j,raspre o brój u godist^, nęka zuade kralj Ljudevit, 
„da je opredieljen stano viti brój izmedju krsćana i 
„onizib koji su iste vjere. Ali gdje se umiesa po- 
„ganski i neyjernićki gnjev, tu proslo koliko mu 
„drago yremena, neśkodi crkovnomu pravu. — Reói 
„ces dakle njemu (Ljudevitu): Ja sam odredjen da 
„povratim stolicu onomu, koji je tri godine pod si- 
„lom bio, a ne da se pravdam o biskupiji. I doisto 
„po ustanoyama crkovnoga zakona, mora on biti naj- 
„prie poyraćen na biskupstvo, pak onda pozvan da 
„razlog dade, za godinu i po na svoja prava povraćen, 
„nęka se prikaźe da mu se parnica sudi. Ako pak 
„Alvin i Himrica htjedu na sudu stati protiva biskupu 
„nasemu Metodu, reci njima : Vi ste bez zakonite 
„presude osudili biskupa, Svetom Stolicom Apostol- 
„skom posiana; vi ga postavili u tamnicu, pestima 
„bili i odalefiili ga za tri godine od svoje stolice i 
„sluźbe, doćim se on mnogim poslanicama i vjestni- 



- 103 - 

„cima prituźivase Apostolskoj Stolici. Niste se sklo- 
„nili da se prikaźete na sud koji ste svedjer izbje- 
„gavali ; a sada hinite da traźite sud bez Apostolsko 
„Stolice. Ja sam dakle zato poslan, da uklonim vas 
„od boźije sluźbe onoliko yremena, koliko ste vi 
„prisilili onoga postovanoga muza, da bez nje ostanę; 
„a on nęka toliko doba mirno uźiva svoje biskupstvo, 
„koliko je bio kroz vas njega liśen. Tada napokon, 
„ako sto jedan na drugoga imate, prizovite se, i 
„pred Stolicom Apostolskom nęka obe strane budu 
„sasluśane i sudjene. Navlastito pokle je parnica 
„medju Nadbiskupima, jer ne pristoji se da medju 
„njima budę inoga sadca, van Patrijarhe. Stanovito bo 
„jest, da sveti zakoni, u poslima medju onima niże 
„oblasti, odaŚilju stranke pred onu stoliou gdje je 
„viśa vlast. Ne prima] nikakve prigode izgovora, koja 
„bi tebi iii bratu nasemu Metodu prieSila poci k Sve- 
„topluku, kac da se (biskupi) spremaju na rat iii da 
„se vraźde pripravljaju. Koji bo su svetoga Petra, 
„ti su mirnjaci i kuda god idju, rat ih ne obustavlja 
„od koristi sYoga bliźnjega " ^) 

Pokle je ovako ozbiljnim i postój anim nacinom 
pisao Garu Ljudevitu, njemackomu kralju, S. O. Papa 
ostro prekori u dvie poslanice Himrika biskupa Pa- 
soYskoga i Anona biskupa 5'risinskoga. Iz ovib se 
poslanica vidi koliko su se ova dva biskupa okrivila 
pred Stolicom Apostolicom, i kako su bila ostre i 
okrutne naravi proti sv. Metodu, da bi se i prostak 
toga sramoyao. 

„Da bi se tvoja zloba oprała (piśe Ivan VIII 
„Himriku PasoYskomu biskupu), s prorokom Jeremijom 

1) Po DaniloYu prevodu. V. Bartolini Danilo, str. 65. IzYornik V. u 
iiaśem Pril. G str. 14 pod br. 5. 



- 1Ó4- 

„scienimo, da bi se potok suza hotio. Koga bo, da ne 
„re6emo biskupa iii svjetoviijaka, nego koga samo- 
„ silnika okrutnost iii zyiersku nemilost nije nadasla 
„tvoja drzovitost? Ti si brata naśega i u biskupstvu 
„druga Metoda zatVorom u tamnici pedepsao, ti si ga 
„mućio, drźeći ga dugo yrieme pod yedrim nebom, 
„na ośtroj zimi i bjesnećoj oluji, a od vladanja crkve 
„njemu povjerene odalećio; i toga si bjesnila doso, 
„da si ga pred biskupski zbór dovuk6 i tutę konj- 
„kim bicem htio biti, da ga ostali nisu zastitili! Jesu 
„li ovo, molim te, djela jednoga biskupa, koga ako 
„vlast prekipi, zloćin je tovisi? — Ala ti ga biskupa, 
„koji je to ucinio biskupu, i suviśe rukom apostolsko 
„stolice posyecenu, i poklisarom odredjenu! Ipak 
„nećemo sada to viśe pretresati, da ne budemo pri- 
„siljeni bez obzira objaviti sto bi se htjelo. Nego 
„oblasću Boga syemogućega, i blazenih poglayica 
„apostolskib Petra i Pavla, i naśe malenosti, tebe 
„obćenja Hristovih tajna i tvoje braće svećenika 
„liśimo ; i ako s ovim Pavlom postovanim biskupom, 
„iii sa sarnim presvetim bratom nasim Metodom ne 
„dodjeś u Rim, da tebe s njim saslusamo, neće izo- 
„stati pravedna osuda, gdje se budę takva i tolika 
„ukazała smionost, niti će se osujetiti teźina oblasti 
„apostolske stolice, gdje se dokaże tako preteśko 
„breme opacine." ^) 

Evo treóe poslanice Anonu Frisinskomu biskupu : 

„Drzovitost i smionost tvoja, ne samo sto oblake, 
„nego i sama nebesa nadilazi. Ti bo si ugrabio sebi 
„mjesto apostolske stolice i prisvojio o nadbiskupu 
„sud, kao da si patriarlia; pace, sto je jos teźe, sa 



1) V. izYornik u Pril. B str. 16 pod br. 6. 



^ io§ - 

„śYOJim bratom Metodom nadbiskupom, pokłisarstvoni 
„apostolske stolice k narodima uoblasóenim, postupao 
„si viśe samosilno nego zakonito, ne scieneći ga do- 
„stojnim ni zbora sveóemk^ onih, koji se uza te 
„nahode, a to si pocińio na uvredu stolice apostolske. 
„Izim toga sto na njegovu prosnju nisi mu po nauku 
„crkoYnih zakona dopustio, da dobije suda od iste 
„svete (rimske) stolice; nego s tvojim pristasama i 
„drugovima izrekó si protiya njemu nekakvu osudu, 
„i obustavivsi njega od boźije sluzbe, zatvorio si ga u 
„tamnicu. Suviśe, doćim si sam sebe nazivao ćoyjekom, 
„svetomu Petru vlastito privrźenim, da vlada§ njego- 
„vom baśtinom po Njemaćkoj, ne samo sto nisi vierno 
„naviestio, tebi brat i u biskupstvu drug, dapace i nas 
„poslanik, za koga smo tovise imali skrbiti, da je 
„utamnićen i progonjen; nego kada si o njem u Rimu 
„upitan, lazuci si rekd da ga ne poznaj es, doćim si ti 
„glavom bio poticatelj, nagovaratelj, dopokon i dje- 
„lovatelj svih onih jada, koje ste mu ti i tvoji zadali. 
„Od kojih svili nevolja, ako ne budę isti postovam 
„biskup oslobodjen, kako će on sam moći, Boga radi, 
„zaborayiti pretrpljenu uvredu, svakako u Eim dodji 
„da raćun dadeś. Inaće, nakon mjeseca rujna, dotlę 
„nećeś imati dopusta da se pricescujeś, dokle budes 
„neposlubom svoju otyrdnost pokazivao." ^) 

Alvinu pak nadbiskupu Ivan YIII poslanicom 
zapeli : 

„Nećudi se, śto velimo, da kroza te brat nas 
„Metod mora primiti natrag svoju stolicu, jer je do- 
;,ista dostojno da ti, koji si ga ćinio izagnati, budes 
w i uzrok povratka na njemu povjerenu ćast." ^) 

1) V. u nas Prilog G str. 18 i 19, pod lor. 7. 

2) V. u nas Prilog Gr str. 13, pod br. 4. 



— " 106 — 

Na ovo Bartolini nadovezuje sliedece opazke:^) 
Stroge su i ostre svakako ove poslanice, ali je 
i preteśka bila uvreda, koju su pocinili svetoj Stolici 
Apostolskoj Solnogradski mitropolit i ona dva biskupa, 
i velika sablazan uzbudjena u pravovjeriiicima onih 
strana. Nu iz ovih dragocjenih pisama dobivamo sjajni 
dokaż, da Ćirilo i Metod, bez ikakva nacetka iii u- 
tjecaja Płiotijeva, od Rimskoga Papę, Petrova na- 
sljednika, primise biskupsko posvećenje i potvrdu 
poslanstva u Slavene, da potle Ćirilo ve smrti Rimski 
Papa posła Metoda „od boka Poklisarom" cielomu 
Slayenskomu rodu, da napreduje u obracavanju i 
osniyanju novih Crkava; da zivotvorno djeloyanje 
ovih dvaju Apostola doprje do svih prediela gdje 
Slayeni stanoyahu, u prkos pretrpljenih uvrieda, muk^, 
tamnic^ i progonstava ; i da S. O. Papa, moću svoga 
Prvenstva nad svom Crkvom, crkovmm pedepsama 
povrati pod duznost mitropolitu i biskupe, koji su 
smeli MetodoYO poslanstvo. Nadbiskup i dva biskupa 
pokoriśe se naredbi S. O. Papę Ivana V[[I, ponut- 
kanjem Ljudevita Njemackoga kralja; pustise Metoda 
slobodna, ali potraźiśe da nagOYore^Kocelja, Panon- 
skoga knjaza, da mu nedopusti ostati u svojoj drźavi; 
prieteći mu, ako bi to ućinio, da bi podpao pod crkovne 
kazni, od kojih ga lako nebi odrieśili. Ali je Bog mało 
potle pozvao na svoj sud jednoga za drugim Solno- 
gradskoga nadbiskupa Alvina i Pasovskoga biskupa 
Himricu, koji je, kao oyrsnik onoga krivoga suda, 
okrutnije s Metodom postupao, kako Ivan VIII każe 
u SYOJoj poslanici. Jos su dva biskupa umrla, koja 
su dionika bila one źalostne zgodę. (Cfr. Leg. pann. 
cap. 10). 



9 V. Bartolini, preveo Danilo, str, 69 i dalje. 



— 107 — 

Metod ostade nekoliko yremena u Panoniji, a 
lyau Virr, briźljiy za pravom Apostolske stolice nad 
onom zemljom, i skrban za Metodovu bezajednost pri 
Yrśenju njegove oblasti, dade znati poslanicom na 
Krąlja Karlomana u poćelu g. 875, „pokle je uzpo- 
„stavljena biskupska stolica u Panoniji, da budę 
„dopuśteno bratu nasemu Metodu, odredjenu Apo- 
„stolskom Stolicom za one narode, slobodao obavljati 
„po starinskom obicaju svoju biskupsku sluźbu."^) Nu 
po Papino j namjeri, Kraljn Ljudevitu javljenoj kroz 
Poklisara, Pavla Jakinskoga biskupa, imao je ovi 
knjaz bez izgovora rata iii vraźde, povratiti Metoda 
slobodna k Svetopluku, Moravske Gospodaru. Buduói 
ovaj sada sa svojim narodom ponovio vraźde protiva 
Niemcima, dodje u sumnju da se nebi njemaćki sve- 
cenici, koji sluźahu po njegovoj zemlji, dogovorili 
s njegovim neprijateljima protiva njemu: naredi zato 
da budu svi izagnati iz njegove drzave. Zeljase on 
da bi se po Papinoj volji povratio Metod, koji se 
nahodjase u Panoniji. Zato se on obrati k S. O. Papi 
moleći ga da mu povrati Metoda. Svetoplukova źelja 
bi uslisana, te se Metod povra'i u Moravsku, gdje 
bi susreten općenitim veseljem i velikom ćaśću. 
Naredi oni Knjaz da sve svećenstvo i cio naród 
njegove zemlje budu podloźni apostolskoj skrbi nad- 
biskupa Metoda, i od onog casa sve se toviśe raz- 
prostirase vangjelski nauk, po kom pogani, odmet- 
nuYŚi sujevjerstvo, vjerovaśe u pravoga Boga, i tako 
se u velike umnoźiśe sljedbenici Isusa Hrista. Jośte 
se i granice Moravske kraljevine raśiriśe, i sretnim 
uspjehom pobiedjeni ostase njezini neprijatelji, kako 
to sami Mora vlj ani svjedoce. ^) 

1) V. u nas Prilog B str. 77. 

2) V. Leg. pann. gl. 10 (u pril. B na str. 31). 



- ió8 - 

Nakon ovoga sv. Metod imao je nesto" mało 
mira te se vas posvetio svojoj apostolskoj djelatnosti 
sirec kraljestvo^ boźje i preko granica svoje nadbi- 
skupije, kod Cełia, Poljaka, Rusa, i na Jugu kod 
Hrvata i Srba. 

Po KoceloYOJ smrti prodje Metod u sjevernu stranu 
SYOJe biskupije, u drągu mu Moravsku, koja je medju- 
tim opet slobodu bila stekla. Tamo ga naród odnse- 
yljeno primio, i njemaćko sveóenstvo sasviem zanema- 
rio. Nu Ivan VIIL, uslied tko zna kakvih osvada, iii da 
utaźi srćbu njemackoga puka i svećenstva Metodu pisa: 
„da ne misi u varvarskomu slovenskom jeziku."^jNije 
Metod papinoj naredbi prkosio, ali znadući da to papa 
ima bit iz nuzde ucinio, oslanjajući se na Hadrijanovo 
dopuśtenje, nije protegnuo zabranu na svećenstvo, 
osyjedocen da će papa svoju nakanu promieniti netom 
budę bolje obaviesćen. Medjutim vjera sveta, po slad- 
kim zyucim slovenśtine, kako gori iztakosmo na osnovi 
Żitja sv. Metoda, naj bolje je napredovala. Isti ćeski 
knez Boźiyoj sa plemenitom zarucnicom Ludmiłom 
odluciśe na yjeru Krstovu preći. Knezu i kneginji 
puno omili Metod, pozoynu ga u svoj dyor i pokrste 
se a po njihoyu primjeru sya Ceska. **) 

Niemci nemogay sye to podnositi, pocese opet 
progoniti sy. Metoda, tim yiśe jer medjutim bijase 
umro slayni doDJópanonski knez Kocel (g. 874), koji 
je primao u zaśtitu sy. Metoda, premda su mu Ńiemci 
prietili : „Ako Metoda primiś, nenadaj se dobru" ^) 

1) Ginzel. Gesehielite der Slavenapost. cod. 58. Ona zabrana odno- 
siła je samo na svecanu, p.jevanu Misu, i to samo sto se tiealo osobę sv. 
Metoda. V. o tom podrobno u Prilogu L na str. 146—174 i od 174—177. 

Zabrana Papina nahodi se u nasem Pril. B str. 68. 

2) Palaeky. Gresehiehte von Bolimen. Bd. I. s. 135. 

3) Leg. pann. gl. X. 



- 109 - 

Niemci tuziśe sv. Metoda Papi, predstavljajuć bozjeg 
ugodnika kao neposlusnika i krivovjerca. Papa da 
svaku temeljłlo uredi, pozvav Metoda u Rim na oprav- 
danje, posła pismo i knezii moravskomu Svatopluku 
ućeći ga u pravoj vjeri.^) Radi ćega Metod g. 880, 
negdje u proljeće, krene put Rima su nekoliko pra- 
tilaca, komu Svatopluk pridruzi uglednoga svoga va- 
sala Siśmana (Semisisno). U Rimu Metod bio ćastno 
primljen Najprije posjeti grób svoga miloga brata 
Konstantina, komu plaćući odkri svoje srce i pretr- 
pljene muke. Zatim stupi pred papu, komu izkaza 
odanost svoju i puka moravskoga, kazujući mu kako 
Svatopluk, plemstyo i vas naród odabrali su svojim 
zastitnikom i braniteljem sv. Petra poglavicu apo- 
śtolskoga. ^) 

Papa sada obra naroćiti odbor, ponajyiśe tali- 
janskili biskupa, koji imali o pravovjerju Metodovu 
sve raztresti i pregledati. Buduó Metod nadbiskup, 
po ustauovljenim zakonim, Ivau V1IL sam cielo vieće 
około sebe sakupio, te prije presude Metoda pred 
svim o njegOYOJ vjeroizpoviedi izpitivao. Budući Me- 
tod na sva pitanja, cisto, bistro, istinito i temeljito 
odgoYorio, ustade Ivan YllL, te pun radosti, kao 
glavar crkve svete izrece presudu: „Nadbiskup Me- 
tod podpuno i istinito ujedinjiva se u vjerovanju sa 
pravom yjerom rimske crkve, i on pjeva (symvol) 
vjerovanje kako ga razumije rimska crkva, te kako 
je od otaca i sabora ustanovljeno i primljeno ,* on je 
u svim i svakomu clanku crkovnoga nauka naśast 
pravovjernim. ^) 

1) Ginzel. uod. 59. (V. u nas Pril. B na str. 69). 

2) Raoki. Viek i DjeloYanje. s. 329. 

^) Epistoła Joannis VIII. ad Svatopulk. (U naśem Prilogu B atr. 70). 
Bartolini djnusi u eielosti ovo pismo ovako prevedeno: 



110 - 



Sada je trebalo Metodu da obrani slovensku li- 
turgiju, jer je to bila druga tocka osvada. Biva, 
protiynici ocrnjivaliu pred papom slovenski jezik kao 
sasvim varvarski, surov i nepodoban za svet3 obrede 



„Al diletto figlio ii glorioso eonte Sfentopulcho. Yogliamo elie sia 
noto alla tua attenzione eome abbiamo appreso la tua sineera devozioiie 
ed ii desiderio affettuoso, ehe hai eon tutto ii popolo tiio verso la Sede 
Apostolica e la nostra paterhita, dalia spleiidida rela/ione fattaei dal nostro 
„eonfratello reverendissimo Metodio Arcivescovo delia Santa Obiesa Mora- 
„viese, insieme a Semisisno, tuo fedele, venuti ai Limini dei santi Apo- 
„stoii Piętro e Pabló, e alla pontificale presenza. Imperciocohe mosso 
„dalia divina grazia, avendo in non eale gli altri Prineipi di ąuesto secolo, 
„hai eletto eon amore fedelissimo' insieme ai nobili personaggi tuoi fedeli 
„e a tutto ii popolo dei tuoi Stati ii beato Piętro Prineipe deirApostolieo 
„Ordine ed ii vieario di lui a patrono, difensore e sostegno in ogni eosa; 
„e desideri, sommettendo ii capo, di rimanere eon pio affetto qual flglio 
„deyotissimo, eon 1' aiuto di Dio, fino alla fine sotto la tutela dei medesimo 
„Piętro e dei suo Yieario. Per la gran fede e devozione tua e dei tuo 
„popolo eon le braeeia aperte dei n stro Apostolat© ti abbraeeiamo eon 
„grandę amore quasi unico figlio; e ti rieeyiamo eon i tuoi fedeli quali 
„pecore affidateei dal Signore nel grembo delia nostra paternita; e desi- 
„deriamo nutrirvi benignamente eol paseolo delia vita; e proeuriamo di 
„raeeommandarti eon le nostre eoutinue -preghiere all' onnipotente Dio, 
„affinche possi superare per li meriti dei santi Apostoli le awersita in 
„questo seeolo; e possi da ultimo trionfare eon Gristo Signor nostro nella 
„regione eeleste. Pertanto interrogammo diuanzi ai nostri fratelłi Vesoovi 
„ii yenerabile yostro Areiveseovo Metodio, se creda ii siinbolo delia fede 
„eattoliea, e eanti la Messa solenne seeondo i' autorita eyangeliea di Cristo 
„nostro Dio, e seeondo la tradizione promulgata nei santi sei universali 
„Sinodi, e dai santi Padri. Egli diehiaró di eredere e eaiitare e salmeg- 
„giare seeondo la dottrina eyangeliea ed apostolica dalia Santa Romana 
„Chiesa insegnata e dai Padri trasmessa. Noi poi ayeiidolo trovato eatto- 
„lico ed utile in tutte le dottrine e yerita eeelesiastiehe, lo abbiamo spe- 
„dito di nuoyo a yoi per reggere ła Chiesa alle sue ei<re affidata, e eom- 
„mandiamo ehe lo riceylHte eome proprio pastore eon lieto animo, eon 
„riyerenza e eon degno onore; eoueiossiaehe in forza delia nostra aposto- 
„liea autorita gli abbiamo confermalo ii priyilegio dei suo Areiveseovato, 
„e stabiliamo ehe eon 1' aiuto di Dio fermo in lui rimanga in perpetuo ; 
„e eome i diritti e priyilegi di tutte le Chiese di Dio rimangoiio confer- 
„mati e stabiliti per 1' autorita dei nostri Anteoessori, eosi oertamente 
„disponiamo, eh' egli abbia la eura di tutt' i negozii eeclesia-tiei seeondo 
„la canoniea tradizione, e li disponga seeondo 11 divino beneplacito. Im- 
„perciocche essendogli stato affidato ii popolo dei Signore dovra egli 
„rendere ragione delie loro anime. Abbiamo aneora eonseerato ii prete, 
„ehe ci hai diretto per nome Viehino, in eletto Yescoyo delia santa Chiesa 
„di Nitria, a eui eomaudiamo ehe seeondo ii disposto dei saeri Canoni 
„sia obbediente in tutto al suo Areiyeseoyo, e yogliamo parimenti ehe eol 



- 111 - 

s toga pogibeljau ^j^^i i crkoynomu jedinstvu,*) kao 
sto to i danas neprijatelji glagolice govore. Nu Me- 
tod po Bogu nadahnutim razlozim kao sto i brat 
mu Konstantin, prezamjernom mudrośću dokaza, da 
je slovenski jezik bogastvom rieci, mnozinom oblika, 
gladkosću izraza, milinom zvukova, sposoban i vrstan 

„prowedimento e eonsenso del medesimo Areiveseovo in tempo opportuno 
„sia diretto a noi un altro utile prete, o diaeono, ehe ordineremo Veseovo 
„per altra Ohiesa, nella ąuale stimerai essere neeessaria la eura episeopale; 
„e eosi eon questi due Veseovi da noi ordinati ii detto Yostro ArcivescoYO 
„a uorma deli' Apostolico deereto potra in seguito ordinare altri Veseovi 
„per quei luoghi, oye questi potranno staro eon deeoro. Comandiamo 
„eziaudio ehe i Preti, Diaeoni, o ehierici di qualunque ordine, siano Slavi, 
„siano di altra qualsivogiia gente dimoranti entro i eonfini de' tuoi Stati 
„rimangano soggetti ed obbedienti in tutto al detto nostro confratello 8 
„YOStro Areiveseovo, e nulla faeeiano senza ii suo eonsentimento. Che se 
„poi da contumaci od inobbedienti presiimeranno di suseitare seandali e 
„seismi, e non si emenderanno dopo la prima e seeouda ammjnizione, 
„allora per la nostra autorita, secondo ii tenore delie istruzioni ehe ad 
„esso abbiamo datę ed a voi dirette, comandiamo ehe gli eaeciate lontani 
„dalie Yostre ehiese h eonfini quali seminatori di zizanie. Da ultimo me- 
„riiamente lodiamo le lettere SlaYe inYentate da Costantino ii Filosofo, eon 
„le quali risuonano conYenientemente le lodi di Dio; ed ordiniamo ehe 
„nella medesima lingua si narrino le operę e le glorie di Cristo Signor 
„nostro. Impereiooehe siamo ammaestrati per 1' autorita delia saora Serit- 
„tura di lodare Dio noii solo nelle tre lingue, ma in tutte le lingue dicen- 
„doei : Laudate Dominum omnes gentes et collaiidate eum omnes populi. 
„E gli Apostoli ripieni delio Spirito Santo parlaYano in tutte le lingue le 
„grandezzę di Dio. E pereió Paolo tromba eeleste risuonando ci aYYerte: 
j^Omnis lingua confiteatur, qida Dominus noster lesus Chnstus in gloria 
,.,est Dei Patris. Delie quali lingue ii medesimo Apostoło nella prima 
„lettera ai Gorinti ehiaramente ed abbastanza ei aYYerte che eol parlare 
„le lingue edifiehiamo la Chiesa di Dio, Ne certamente osta per verun 
„conto alla fede e alla dottrina ii eantare le Messę e gli Officii delie ore 
„nella medesima lingua Slava, oppure d' interpretare o leggefe ii aero 
„BYangelo e le diYłne lezioni del Veeehio e Nuoyo Testamento ben tra- 
„dotte nella stessa lingua; impereioeche chi fece le tre lingue prineipali 
„Febrea eioe, la greea e la latina, egli stesso ereó le altre tutte a sua 
„lode e gloria. Nondimeno ingiungiamo ehe in tutte le ehiese dei Yostri 
„dominiiper maggiore onorifieenza si legga al popolo ii Vangelo iatino, 
e dipoi sia annunziato nella versione in lingua SlaYa, eome si pratica in 
„certę altre ehiese per maggiore intelligenza di quelli, ehe non eonoseono 
„11 Latino. E se place a te ed ai tuoi magnati di aseoltare meglio le 
„Messę nella lingua Latina, preseriYiamo ehe si eelebrino per te le Messę 
„solenni in Latino". 

*) Vita s. Clementis. cap. IL 



— 112 — 

za svaku struku znanosti i umjetnosti. Napomenu 
kako ovi jezik, ako prije i bio neotesan prestao je 
biti varvarski se od kako su sveto pismo i liturgicne 
knjige u isti prevedene. Zatim prinese liturgicne knjige 
koje sobom kao eorpus delicti donio, tumaćeći kako 
prevod podpuno izvorniku odgovara. 

Papa Ivan VIII dade slovenske knjige vjesta- 
cim pregledati, odgovaraju Ii izvormku. U Rimu je 
bilo dosta Bugara, Hrvata i drugili Sloyena, kojim 
se je taj poso mogo povjeriti, buduc istojezicni 
narodi.^) Ovi zduśno pregledavśi knjige izruće jih 
papi, a Ivan VIII., zaneśen velikom radosću dade i 
glede slovenskih pismena i slovenske liturgije, slie- 
deću presudu: 

„Pismena slovenska po blażenomu Konstantinu filozofu 
iznaśasta, po kojim pristojne se hvale Bogu uzdiźu, svim pra- 
vom Jwatimo, i zapoviedamo, da se u istom jeziku preyelicja 
(praeconia) i djela naśega Gospodina Isukrsta propoviedaju; 
Neprotivi se ni mało pravoj Yjeri i nanku ako se slovenskim 
jezikom misę pjevaju, oli se sveto evangelje i boźanstvena 
citanja staroga i novoga zavjeta dobro prevedena i protuma- 
cena, stiju, oli sva ina casoslovna śtiva (horarum officia) pri- 
pjevaju ; jer koji stvori tri gla^na jezika, źidovski, greki i 
latinski, i sve je ostale na slavu i hvalu svoju stvorio".^) 

Protivnici jezika ^ i liturgije slovenske najyise 
gOYoraliu, da se tim trga jedinstvo crkve. Nu Metod 
dubokim i obseźnim naukom, daleko shTaóajućim 
razumom, uźgan źeljom na razsirenje svete vjere, 
navede razloge, da uprav slovenśtinom może se ve- 
liko jedinstYO crkve ne samo uzdrźati nego istom u 
krilo svete crkve sve ogranke naroda slovenskoga 

O Assemani Kalend. III. 170. 

2) Littera Joannis YllI ad Methodium-Erben Regesta Bohemiae. 
U naśem Prilogu B na str. 72—73. 



- 113 — 

prevesti i odtrgnuti ih od bludnja carigradskiłi. Ako 
crkva rimska sloyensku liturgiju osiidł, onda će i 
metropoliju panonsku na kocku siaviti, u kojoj jurve 
od deset godina naród je naviknuo u crkvi svomu 
jeziku." ^) Na sto papa da uzdrźi slovenstinu, a sa 
Metoda skinę svaku sumnju da se protm latinstini, 
po savjetu istoga zapoviedi: „Nęka se rad veće casti 
u svim crkyam slovenskim pjeva evangelje latinskim, 
pak onda slovenskim jezikom". Ovo je i stoga nare- 
dio, jer je Svatopluk po iiplivu njemaćkom prianjao 
uz latinski a ne uz slovenski jezik. ^) 

xvni. 

No vi jadi s glagolieom. 
Zloglasni Yiking. 

Nakon svih ovih sjajnih pobjeda, Ivan VIII, 
poznatom poslanicom, i opet Metoda potvrdi panoń- 
skim metropolitom, sa "svim pravim i povlasticam. A 
Metod podje obij ubij enomu stadu. Prije odlazka Me- 
tod, iz ljubavi naprama pokojnomu bratu Konstantinu, 
nadje naćin da ukrade sv. tielo te ga ponese sobom 
put Moravske. Noseći ga nekoliko putem, kod jednoga 

1) Ra6ki: Viek i Djelovanje. 332: Jednakiem uspjehom dokaza Me- 
thod, da slovjenstina u liUirgiji jedinstvu erkve ne samo nije pogibeljna iii 
protivna, nego pace koristna, — a prekoristna rimskoj erkvi, koja — 
ako ju njegovala i braiiila budę — pritegnuti ee u svoje krilo i one narode 
sloYJenske, koji se bjelm sdruźtli s earigradskom erkyoin ; doeim — ako ju 
odsudi — stavila bi na koeku i panonsku metropolijn, gdje od deset godin 
puk bjeśe priviknuo s\omu jeziku u erkvi. A da jedinstvo erkve nestoji u 
jedinstvu jezika i obredov, imao je pokazati na iztofinu crkvu, gdje od 
najstarijili vremen, kad erkyeni yez uied iztokom i zapadom joś nebjese 
od svoje jakosti popustio, liturgija se slavila u raznieli jezieili. 

2) „Crtiee" str..43-47. 



— 114 — 

ubavoga mjesta stade da opocine sa druźtyoni, pa 
łitjede napried. Nu sveto tielo nedade se napried 
ponieti po nijedan naćin. Blaźeni Metod stade moliti, 
nęka mu Bog ukaże, kamo żeli da sveto tielo budę 
preneseno. Onda sv. Óiril diźe desnu rukii, gledajući 
to mnogi okolostojeći, pokaza svomu^ bratu Metodu, 
da hoće opet u Rim da se povrati. Sto sve dozuay 
u Rimu papa i puk izadjośe na susret sv. tielu i 
opet ga óastno postavise u crkvu sv. Klementa. ^) 

* 

Nemogay osvadam i potyoram uspjeti, priłivatili 
Niemci staro naćelo razdvajanja, i tim postigli svrbu. 
Neyriednoga SyatopFuka sa mnogim plemenitaśim 
nagoYorili, da pita utemeljenje latinske biskupije u 
Nitri, i po njemaćkom predlogu imenova papa Ivan 
VIII. zloglasnoga Wichinga biskupom Nitranskim. 
Wiching bio pravi njemaóki zanesenjak i covjek 
bezduśan. On sastavi neku dudnu posiani cu, koju kao 
da mu ju je papa predao kada je sa Metodom bio u 
Rimu, pa ju tajno Svatopluku izrući. U toj posla- 



1) Legenda Moravica. cap. 13: Quo facto Romam adiit volens beatum 
Oyrillum seeum redueere, sed inveniens eum raortuum petiit Papain, ut 
saltem fraternum eorpus exaiiime secum possit Moraviam deferre, pro de- 
yotione gentis ipsius noviter conversae. Oni petitioni eum non annułsset 
Apostolicus, sanctus Metliudius oeeulte pro tempore stetit Eomae et tandem 
ąuadam nocte ingredieus ecelesiam S. Clementis, in quo fraternum eorpus 
fuerat sepultum, id ocoulte reclpiens, secum yersus Morayiam yjluit depor- 
tare. Cumąue jam per alłquot dies eorpus sanotum secum portasset in via, 
in loco quodam amoeno pausabant causa requieł. Postąuam autem vir sanctus 
ulterius voluisset cum corpore sancto proeedere, nuUa ratione ab illo loco 
potuit raeedere. At beatus Metliudius orationibus insistens petiit sibi divi- 
nitus revelari, quonam eorpus illud sacrum deberet referre. Tunc S. Cy- 
rillus manu deztra elevata ostendit fratri suo Methudio multis videntibus, 
quod Romam debeat reportari. Quo reportato Papa eum populo Romano 
sańcto occurrens corpori, illud reverenter recipiens in ecclesia S. Olementis, 
ubi antea jacuerat, iterum sepeliyit. 



- 115 — 

nici stoji: „kao da Metod śiri krivovjerje, a u Rimu 
seje zakleo viśe nerabiti slovenstinu, te kad je pri- 
segu prekrsio nije dostojan da ga slusate i sliedite 
kao pastira; netreba se plasiti njegovih proklestva, 
jer ta će na njega istoga pasti; pravi pastir nęka 
budę pravovjerni Wiohing, koji se tolikim poźrtvo- 
vanjem za moravski i panoński naród stara; vrhu 
svega treba kaniti se slovenskoga jezika ^). 

Predayśi Metod istinitu poslanicu [vana VIII. 
Svatopluku, a u isto doba primiyśi Svatopluk ovu po 
Wicłiinga podmetnutu, nadje se u smetnji, jer pomisli 
da jedna od dvije mora biti podmetnuta. Uz to na- 
stojao je Wiching, pomoću njemaćkoga svećenstva, 
najgore ozloglasivati Metodovo pravovjerje. Nasavsi 
se u tako nepovoljnu polozaju, god. 881, izjada se 
Metod papi, i upita ga pismeno jedali je zbilja kakve 
otajne pismene naputke glede njega Svatoplnku po- 
slao, iii jih novoni biskupu Wicłiingu nalozio ? Netom 
Ivan VIII. primi ovo Metodovo pismo, vflo se smuti, 
i odmab iste godine na 23 oźujka, najljubezniyijim 
riećim odgovori mu, tjeseci ga i livaleći njegovu 
pastirsku revnost, ocitujući mu iskreno, da nikakvo 
pismo na Svatopluka niti na Wichinga nije preko 
njegova znanja poslao. Papa osim toga odredio sud- 
beno proti Wicbingu postupati. *) 

1) Cielą poslaniea nahodi se u Prilogu B na sir. 75. V. o Yikingu 
i ne autentićnosti poslaniee u pril. L na str. 178—190. 

2j V Papino pismo u Pril B na str. 73. 

Bartolini („Memorie.... dei Santi Cirillo e Metodio", pag. 144) ovako 
prevadja to pismo: 

„Gioyanni Vescovo Seryo dei servi di Dio A Metodio Arcivescovo 
„per la verita. Approvando noi la eura delia tiia soUeeitudine pastorale, 
„elie tu dimostri nel luerare le anime dei fedeli al Sigaor Dio nostro, e 
„eontempłandoti quale valoroso eultore delia cattoliea fede, ci rallegriamo 
„assai col medesimo Signor nostro, e uon eessiamo di rendergli immense 
„grazie e lodi perche sempre pin ti aeeenda nell' osservanza dei suoi eom- 
,,mandamenti, e ti sąlvl da ogni awersita a yantaggio delia sua santa Chiesa, 



- 116 - 

Zacuju u Mpravskoj da je Metod poslanicu pa- 
pinu primio, o kojoj Niemci raznieli kao da je istom 
sa dostojanstva zbaćen. Naród zahtieyaśe da se sakupi 
sabor i javiio poslanica procita, nęka se znade sto 
każe. Naród, pravica i rimska Stolica bili za Metoda, 
pak je morayski puk prevelikom źalośóu slusao gla- 
sine da je syrgnut, a Niemci se syemu tomu rado- 
vali. Nu kada Svatopluk sakupi sabor i stanę se 
papina poslanica ćitati, stvar se tada promieni. Tvan 
VI1L medju inim, govori: „Brat nas Metod jest pra- 
vovjeran i on apostolsko djelo djeluje, i u njegovoj 
su ruci od Boga i apostolske Stolice predane mu 
sve slovenske pokrajiue; i koga on prokune, nęka 
budę proklet, a koga on posveti, nęka je posvećen''.^) 



„Peró avendo appreso per la tua lettera varii tristi awenimeutł, potrai esser 
„persuaso di quanto sensibilissimo eompatimento ei siamo penetrati nel 
„eonsiderare eh' essendoti dinanzi a noi presentato ti awisammo dover se- 
„guire le dotlrine delia Santa Eomana Chiesa seeondo la tradizione dei 
„santi Padri, ed aggiungemmo che dovevi insegnare a predicare tanto ił 
„simbolo, (juanto la sineera fede; e le medesime eose abbiamo signifieato 
„al glorioso Prineipe Sphentopuleho per mezzo delia nostra lettera, ehe tu 
„asserisei di avergli consegnata; iie altra nostra letfera abbiamo a lui di- 
„retta, ne abbiamo aggiuiito sia apertamente sia segretamente a quel V'eseoYO 
„di farę altra eosa, ne deeretammo che tu altrimenti operassi, B molto 
„meno e da eredersi ehe noi esigemmo da quel Veseovo ii giiiramento, e 
„ne anche eon lui facemmo una parola su di questo affare. Per la qual 
„eosa cessi in te questa dubbiezza, e eon 1' aiuto di Dio, eome si eontiene 
„neir evangeliea ed apostoliea dottrina, inculca a tutti i fedeli 1' osservaiiza 
„delia ftide cattoliea, affinehe possi reeare un frutto abbondante delia fatiea 
„del tuo combattimento al Signor nostro Gesu Cristo, e cosi rinumerato delia 
„sua grazia rieeverai la eompetente mercede. Per altro non ti rattristare per 
„le varie tentazioni, le qua i per diyersi modi hai soffertó, ehe aiizi devi 
„stimarle piuttosto seeondo TApostolo per un grandę gaudio ;' perehe se ii 
„Signore e eon te niuno puó essere contro di te: nondimeno se tu ritor- 
„nerai a noi eon Dio, su quel tauto, ehe quel TesecYO ha enormeraente 
„eommesso contro di te ed ha esereitato contro ii suo ministero rispetto a 
„te, si terra giudizio avauti di noi,'ed udite ambedue le parti, eon i' aiuto 
„di Dio, imporremo ii legittimo termine;' e non tralaseeremo di eorreggere 
„la pertinaeia di eolui eon la sentenza del nostro giudizio". 

1) Żitje sv. Methoda, pogl. XI. (v. Pril. B na str. 33). 



— 117 — 

iśFa ovo nenadano odkrice u velike se obradova 
knez Syatopluk i vas morayski naród, prizaavsi svoga 
Metoda pravednim i od Boga poslanim apostołom, 
docim stranka njemaćka zasramljena odstupi.^) 

XIX. 

Sv. Metod u Ćeśkoj, Rusiji i Poljskoj. 

Nijesu samo Moravljani Moravske i juźni Slo- 
yjeni oćutili blagodat spasonosnoga djeloyanja sv. 
solunske Braće. Ta su sredu imali i Cesi, Poljaci i 
Rusi. 

o Oesim već smo neśto uzput spomenuli na str. 
108, ali yriedno je, da se na to opet mało podrobnije 
osyrnemó. '^) 

Mladi Vojvoda ćeski, po imenu Brziyoj, dośo 
jednom u połiode Morayskomu Knjazu Syetopluku, 
oyi ga yele dobrostiyo primi, ali za objedom, jer je 
ti yojyoda bio poganin, na mjesto da ga sjedne. sobom 
za trpezu s ostalim krśóanskim boljarima, dade mu 
sjesti na tle, kako je poganima bio obicaj, da bi mu 
tim pokazao, koliko on prezire njegoyo biće. Raźali 
se Metodu, koji je bio u gostima za objedom, nada 
tom nyredom Yojyodi ucinjenom, te latiyśi tu prigodu 
blagim riecma stanę oyomu prikaziyati, koliko je 
kriyo i opako klanjati se balyaaima, a koliko je 
plemenito i syeto śtoyati prayoga Boga, izvrśivanjem 
yangjelskih zapoyiedi, koje nas je naudio jedinorodni 
sin njegoy Isus Krst; pa onda prorocanskim dubom 



^) ....„et rubore suffusi digressi sunt cum pudore sieut nebula". 
(Leg. panu. pogl. 12). 

2) Bartolini-Danilo str. 89-95. 



— 118 — 

pritvrdi mu, da će njegovi nasljednici biti vele mo- 
gudni medju Kraljevinia i Knjaźeviina, Vojvodi Brzi- 
voju, umiljate 6udi, osladi se nauk svetoga nadbiskupa, 
i pomnjiyo o njem razmislivsi, zapita od n;ega sveto 
krstenje. Kada je Metod Vojvodu sa tridesetoricom 
njegoye pratnje dobro naucio, ćinio je da nąjprie 
strogo poste, pa ih je pokrstio, i da ih u vjeri boi je 
utvrdi podade njima nekoliko sveóenika. Vojvodi je 
bila źena Slavjanka, po imenu Ludmiła, liepo nada- 
rena urnom i srcem, ali odveć priliepljena pogańskim 
balyanima. Ipak boźija riec posijaaa u nje srce onim 
sveóenicima, pridoślim iz Moravske, i muźevlji primjer^ 
uzplodiśe do njezina obracają na Krstovu vjeru; te 
ona gorućnost kojom se klanjala pogańskim balya- 
nima, promienila se u njoj u najyraće izpoviedanje 
zakona krśćanskoga. Nu naród se Ceski u vjeri po- 
dieli: jedan dio sliedivśi Vojvodin primjer pokrsti se, 
a drugi dio ostanę otvrdnut u poganstvu, dapaće ovi 
zadnji u većem broju, progna Vqjvodu krśćanina, a 
postave knjazom poganina. Ali kasnje predobude kr- 
śćanska strana naroda i pozove natrag zakonitoga 
knjaza Brzivoja, koji bijase pribjego k Svetopluku u 
Moravsku, i od onda ostade mirno na vladanju svoje 
drźave.^) Za Brzivojem nasljedova sin mu Vratislav, 
rodjen od Ludmile, oźenjen s Dragomirom. Od ove 
zlo^este poganske źene imao je Vratislav dva sina: 
starijega Venceslava Svetoga, i mladjega Boleslava 
poganina, kao i mati mu. Venceslava, koga je naj- 
milije odgojila sveta baba mu Ludmiła, iza oćeve 
smrti, Óesi pozdraviśe svojim Gospodarom, te on pod 
babinom upravom stade vladati narodom. Neznaboźna 
Dragomira, koja je svetogrdno źiyjela sa svojim sinom 



1) Legenda Moraviea, cap. 14 (u Pril. B na str. 18). 



- 119 - 

Boleslavom, podpomoźena poganskom strankom, dade 
na izdaju ubiti Ludmilu i prisyoji gospodstvo pro- 
gnaysi Veiiceslava. Nakon mało vremena dodijala 
narodu sąmosilna vlada obojice, te pod upravom svo- 
jili boljara otme naród Diagomiri i Boleslavu yladanje, 
a pozdrayi svojim kraljem kreposnoga Yenceslava. 
Kada se naród poćeo nasladjivati svjesnim, mudrim 
i svetim njegoyim yladanjem, mati ga i brat pozovu 
k sebi na yećeru, te ga nemilo na izdaju ubiju. Mu- 
cenićka krv ovoga neustraśivoga knjaza kao da je 
utvrdila to viśe u Ceskoj krśćansku vjeru, Metodom 
uvedenu i rasirenu. 

* 

Prosliedujući svojim poslanstvom po zemljama 
Slavenima naseljenim, Metod stupi u Galicku iii ti 
Rusinsku, crnom iii malom Rasijom nazvanu, te kada 
je znatan brój već krsdau^ bio, ustanovi biskupsku 
stolicu u Haliću iii Galicu. Premda je S. O. Papa 
Lav XIIL N. G. u glasovitoj svojoj okruznici Grandę 
munus o utemeljivanju ove stolice poso za predajom 
saćuvanom nekim piscima, ipak mu je to sa raznih 
strana pobijano. Ako o tom nema poTJesnoga pisma, 
ipak narodna predaja Galickoga puka drźi stanovito, 
daje Metod podigo biskupsku stolicu u Haliću, onda 
zuatnom gradu, poglavitom u Rusinskoj. Kada je pak 
ovi grad spao na mało selo, biskupska je stolica 
prenesena u Lavovo, gdje i sadaśnji nadbiskup grćko- 
rusinski joś se nazivlje Archiepiscopus Halicensis, 
Nadbiskup Halicki. Slavni A. C. Petruśevió cuvar 
mitropolitskoga zbora s. Jurja' u Lavovu, naucen u 
Slavenskim stvarma, premda priznaje da nema po- 
Yjesnoga spisa, po kom bi se dokazalo da je s. Metod 
propoviedao Yangjelje u Galicu i postavio ona po- 



giavitu stolicu, ipak potvrdjuje, da svak po temeljitoj 
predaji scieni, sto se to dogodilo kroz koga od njego- 
vih ućenika, Kada je to tako, onda, iżim pravosud- 
noga naóela po kom se smatra, daje sam tko uŚinio 
sto je kroz drugoga o^rśio, imamo i primjer tomu u 
poyjestnoj zgodi starinskoga reda crkovnoga ćina, sto 
je Aleksandrinska stolica medju Patrijarsijama imała 
prvo mjesto iza Rimske stolice, s toga sto je nja osno- 
vao sveti Petar, kroz ućenika Marka, naroćito na to 
onamo posiana. Po ovom primjeru Aleksandrinske 
Stolice s. Petrom kroz s. Marka ustanovljene, zasto 
će se sumnjati da s. Metod nije Hal.icku stolicu aa- 
mjestio, ako se po onudasnjoj predaji drźi, da je t > 
kroz koga od svojih ućenika ucinio? Mjestne predaje 
brź su najtyrdji dokaż onim zgodama, koje nije po- 
YJestnica zapisała; i kasuje naśasti spomenic; obicno 
potvrdjuju starinske predaje. Samo nadrimudrice za- 
bacuju predaju. 

Nesto vise od proste predaje imamo yjerodostojnili 
dokaza o apostolskom poslanstyu Metodom vrsenu u 
pravoj Rusiji i o biskupskoj stolici Kievskaj, koju je 
on ustanoYio. I ob ovoj se ponoviśe prigovori kato- 
lićkih pisaca po ruskim novinama protiva Okruźnici, 
koja ovdje predaju navadja. Kada je na poćetku ove 
knjige rieć o Kozarskoj zemlji, zemljopisno je doka- 
nano da je Kozarska zemlja zalwaćala dradeset i 
ćetiri od pedeset i dvie yladije, iz kojiłi sastoji jev- 
ropska Ruska, i daje Malu Rusiju, u koj oj se naliodi 
Kiev, s. Ćirilo na vjeru Hristovu obratio. Pokazano 
je, kako je ovi Apostoł, kada se povratio u Carigrad 
óstavio ondje nekoliko svećenika, sobom iz Kersona 
iii iz ine strane Vizantinskoga carstva dovedeniłi 



- l2l - 

iia iipravu novih łiristjana sakupljenih u yarose po 
onoj prostranoj zemlji, medju kojima je yjerojatno 
poglaviti bio Kiev. Ali nije posve stanoyito daje 
jos za Ćirilova propoYiedaiija ovi varos postao gra- 
dom i naziyao se SYOJim imenom. Neki pisci tvrde 
da jest, a drugi kaźu da je Kiev osnoyao g. 861 
Kio, Ruski kajaz, i da je na dugo ostao prestoljni- 
com. Ostajuói pri ovom drugom muenju, ako je Gi- 
rilo posó tf Kozare g 848, a u drugo, u Moravsko 
poslanstyo g. 862 iii 863, onda kada je Kiev osno- 
yan g. 861, on se od mało godina bijase povratio 
iz Kozara u Carigrad, te je svakako novi grad, pro- 
zvan Kiey, bio oni poglaviti varoś odkle je Oirilo 
obilazio na yangjelsko propoviedanje. On onda nije 
bio biskup, ter nije ni mogo ustano viti stolicu, kako 
su to syedjer ćiuili Apostoli i njihoyi nasljednici, 
nego je samo ostavio svecenikli; a może li biti da 
je on SYOJe prve duhoyne sinoye zaborayio, da se 
nijepobrinuo da dobij u syoga pastira? Kada je oi- 
rilo poś5 s Metodom u Moraysku, oni joś ne bijaha 
biskupi, niti mogahu sta u Kievu narediti; pokle su 
u Rimu biskupima posyećeni, Óirilo u Rimu i umrę. 
Sada je Metod od S. O. Papę Hadrijana II. primio 
poslanstyo u sye Slayene, uz yisoku ćast od boka 
Poklisara, koju mu je lyan VIII potyrdio; u takom 
biću nije ni pomisliti moguće, da on, obilazeći po 
Slayenskim narodima, Kozar^ bi se zaborayio, toga 
pryoga ploda bratoya mu znoją u Apostolstyu, te da 
nije njima u glaynom Kieyu biskupsku stolicu po- 
digo. Oyo je mnenje i tim potyrdjeno, sto je Kiev 
smatran crkoynom glayom ciele Rusije, i pokle su 
ga kasuje Mozgoyi osyojili i Kozarsku zemlju uje- 
dinili u yeliku Rusku Careyinu. A katolicka je Cr- 
kya syedjer smatrala Kieysku mitropoliju kao syoje 



— 133 — 

djelo, oyrsono posyom zastapaiku, dok se je onamo 
uzdrźala katolicka stolica, htjela je da se katolicki 
nadbiskup nazivlje Metropolita Kiowiensis totiusąue 
Eussiae, kako se podpisać stoźernik Isidor, Kievski 
mitropolit, pod spisę syeselenskoga Sabora Floren- 
tinskoga za sjedinjenje Orkve grcke s latinskom. 
Pokle je raskol Kievsku stolicu odciepio, Sveta je 
Stolica ipak iiaslov zadrżała, dodavśi ga grćko-ru- 
siaskoma mitropolitu u Lavovu, zato se oni nadbi- 
skup naziylje sve do sada Leopolensis, Halicensis et 
Z^o?;^e?^s^s, pripoznajući tako poglavite stolice, koje 
je njezin Poklisar Metod utemeljio u Slavenima. 

Bolandiste.u primjetbama k źitju svetih Ćirila 
i Metoda navode, da Vojtek Vinkojalovic (in Miscel- 
laneis rerum ecclesiastici status in Magna Ducatu 
Lituaniae, str. 42) potvrdjuje starinsku predaju, pre- 
nesenu a ruskę Ij eto pisę, to jest, u slavnom gradu 
Kievu na Dnieperu, negda glavnom ciele Rusije, da 
se łirani dio glave s. Klimenta Papę, onamo donesen 
s. Ćirilom iii s. Metodom; i da isti povjestaik Vm- 
kolajević opaza, sto u ruskim Ijetopisima stoji, da 
neki Klimenat izabran g. 1146 mitropolitom ciele 
Eusije, bi posvećen polaganjem moćiju s. Klimenta. 
Ovi je pisać vjere dostojan, jer navodi viesti o cr- 
koynim stvarma iz ruskih Ijetopisa; i one su moói 
svakitko iii u Kievu ostavljene, kada je s. Cirilo 
propoviedao vjeru Hristovu Kozarima, noseći sobom 
moći s. Klimenta, u Kersonu nasaste, iii donesene 
u Kiev s. Metodom i darovane onoj stolici njim na- 
mjeśtenoj, koje je blago on cu^ao kao zalog bratske 
Ijubayi Cirilove, pa ondje ostayio u znak njegova 
apostolovanja u onoj strani.^) 

1) BoUaud. „Acta Sanetorurn." Martil knj. I', str, 23 et seqq. 
V. Bartolini— Danilo str. 98-100. 



~ 123 - 

Olede propoyiedanja s. Metoda u Poljskoj, slav. 
Leonarad Rettel u svom cienjenom djelu „Cyryl i 
Metody — Streszczenie aajnowszych poszukivaa. Paris 
1871 — str. 127) ^) yjerojatuo scieni daje s. Metod 
krstio Kajaza Yislickoga. Opstoji su^ise tamo stara 
predaja, da je u najstarijoj Crkvi Krakovskoj, pód 
naziYom s. Kr za, boźija slazba obayljana Slaveaskim 
jezikom. Po ovi naćin apostolsko djelovaaje s. Metoda 
i njegovili u6emka na zapadnoj straai Poljske bilo bi 
dokazaao. Żitje s. Metoda uzdrźano u recenom djelu, 
nasasto je s ovn stranu nekoliko godina u zbornoj 
knjiznici Moskovskoj, u rukopisu XIII vieka, i obja- 
yljeno je SI. Angjelom Bjelovskim u Knjizi I Monu- 
numenta Poloniae historica (str. 93-113). Pisao ga je 
slavenskim jezikom jedan ućenik s. Metoda, stanujudi 
u Morayskoj prie X vieka. 

Na potyrdu predaje, koja spaja krśćanski nauk 
u Poljskoj s uspomenom s. Óirila i Metoda, navadja 
isti BieloYŚki u recenom djelu jednu raolitvu na nji- 
hovu cast uzdrźanu u litirgicnom rukopisu XIV iii XV 
vieka, Poljskoga proizhoda, koji se danas nahodi u 
knjiznici Carskoga dvorea V Eremitage blizu Petro- 
grada : 

„Svemogi premilostivi Boże, koji se nas, po bla- 
„zenim biskupiraa i izpovjednicima tvojim, a naHm 
„apostolima i pokroviteljima, Girilu i Metodu, na vje- 
„rovanje hristianske vjere pozyati dostojao jesi, podaj 
„molimo, da koji se njihovom svetkoviaora sada sla- 
„vimo, njihoYU se takodjer vjekovjecnu slavu dosti- 
„gnuti udostojimo." *) 

1) Cyryl i Metody. Streszczenie najnowszych posziildvaa. Parigl 1871. 

Oiruli et Metudii 

2) „Omnipotens piissime Deus, qiił nos per beatos Poutifiees ac 
Oonfessores tuos nosłrosąue apostolos et patronos Cirulum et Metudium ad 



- l24 - 

Ako iłi Poljska nazMje svojim Apostolima i 
Pokroviteljima, to se ne dade sumnjati o predaji da 
su oni, a navlastito Metod, obratili na svetu vjeru 
onu stranu. 

Nemamo daljih povjesnih uspomena da se upo- 
znamo s cielim apostolskim obilazenjem Metodoyim 
po raznim Slavenskim zem^jama, s toga je ostati pri 
onom, sto je naznacio slavni pisać Ivan Juraj Str- 
zedobsky u nasloyn svoje knjige o svetoj poviesti 
Moravskoj iii o źivotu svetih Ćirila i Metoda, gdje każe 
daje yelikim trudom sakupio Iz javnih yjerodostojnih 
pisama, iz neprekinute starinske predaj e, i iz posianie^ 
Rimskih Papa viest o Slavenskim narodima, u kojima 
se sirilo Apostolovanje ove dvojice svete braće, a to 
u Moravskoj, Ceskoj, Sleźkoj, Kozarskoj, Hrvatskoj, 
Mingrelskoj, Cerkaskoj, Bugarskoj; Trebalskoj, Bośni, 
Rusiji, Dalmaciji, Panoniji, Daciji, Koruskoj, Kranj- 
skoj i brź po cielom Slavenskom svietu. ^) 

eredulitatem fidei eMstianae voeare dignatus es, praesta, ąuaesumus, ui 
qui eorum festivitate in praesenti głoriamur, eorum etiam gloriam aeternam 
eonsequi mereamur." 

Ova je molitva uz małe promjene usla u vlaste Poljske Kralievine 
gdje se je slayila STetkoyina dne 9 oźujka. 

1) Joannes Greorgius Strzedobskius (Strzedobsky) Sacra Morayiat 
Historia, sive vita Sanetorum Oyrilli et Methodii, Solisbaei an. 1710. 

In titiilo hujus Historiae. 

Saera Morayiae Hystoria sive vita Sanetorum Cyrilli et Methodi 
geiiere civium Eomanorum; praerogativa Patrieiorum Oonstantinopolitano 
rum ; eruditione perspicaeissimorum Philosopliorum ; gradu Beelesiasticc 
Welehradensium Areliiepiseoporum ; gentis Moraviae, Bohemiae superioris 
Silesiae, Gazariae, Oroatiae, Mongreliae, Cireassłae, Bulgariae, Triballiae 
Bosniae, Russiae, Dalraatiae, Daeiae, Carinthiae, Carniolae, et uniyersaf 
pene Slayoniae zelanti&simorum Apostolorum: ex eontiniiata majorum tra 
ditione, et publicłs fide dignis istrumentia, atque Romanorum Pontificuu 
Bullis ; aeerbo sudore eoUeeta, eui ob coneatenatam temporuin et rerun 
seriem diyorsa antiąuitatatum monumeuta, uti sunt Moravorum bella, paces 
foedera ealamitates, yeteres supęrstltiones «te. adjiciuntur ". 



— 125 — 

Sveta Metodova smrt 

Nakon sedamnest godina najteźega i najblago- 
slovljenijega biskupovanja, toli drago cienjenomu i 
vrlo zasluznomu Metodova źivotu pribliźao se naj- 
posljednji dan. „On bijaśe od sebe uklonio svaku 
kriynju, zacepio usta mEOgim, svoj tek svrśio, ucu- 
vavsi YJeru i oćeki^aśe zasluźenu krunu; budući bio 
ugodnik i miljenik boźji, pribliźavalo se je vrieme u 
koje za tolike trude i mukotrpnośti imao steói pladu 
i pokój". U Morayskoj je apostoł ovaiije zapoćeo, tu 
je i djelo sveto zavrśio. Prije svoje smrti nastojao je 
dobri pastir da svoje stado sto bolje uredi i krepostnu 
nasljeduiku poyjeri. On izabra vriednoga ucenika 
Gorazda rodom Moravljanina, vjeśta svakoj osobito 
latinskoj knjiźevnosti, te ga odredi nasljednikom. 
UĆenicim i u obce svema narodu preporuciyaśe 
skład i 6vrstu vjeru u Boga 

Licem na Cvjetnicu 4 Travnja 885 unidje sv. 
Metod posljednji put u crkvu sa svojim draglm uce- 
nicim. Bilo se skupiło mnożtvo puka. Tu izreće po- 
sljednji kratki govor, blagosovi kneza, ucenike, sve- 
ćenstYO i vas slovenski naród, pak reće: „Ouvajte 
me moja djeco do trećega dana". 

Vrativsi se kaci, pade na mrtvacku postelju, 
około koje stabu cvileci ućenici, koj im neprestano 
naukę i opomene davao, preporućivajuół pravu vjeru 
i slovensku liturgiju ; najpotła reće : „Vaśa srca nęka 
se nikakyim strabom neuzkolebaju; nepłasite se Ijud- 
skoga suda, niti onib koji vam mogu samo tielo uni- 
stiti, ali duśu upropastiti nemogu. .-, . Poslje smrti 



136 



moje naskoćit će na vas vuci razdiraoci, koji neća 
stadu Isukrstoyu oprostiti; njim se oprite 6vrsti u 
vjeri".^) 

Svaau treći dan, a on ręce: „Gospodine Isu- 
krste ! U ruke tvoje predajem duh moj". Dne 6 
Travaja, god. 885, na rukuh svojiłi ućenika, vesela 
lica i blaźena pogleda zaspa u Gospodinu. Ućenici 
i vas naród ućiniśe mu crkovnu sluźbu bozju slo- 
venski, greki i latinski, s najvećom svecanośóu, i 
sahraniśe mu blazeno tielo- u zbornoj morayskoj crkvi. 
„Sa sviłi straua bezbrojni naród skupio se na spro- 
vod; svak je plakao za Otcem, pastirom i uciteljem; 
muzko i źensko, staro i nejako, bogato i siromasno, 
slobodni i zasuźajeni, sirote i udovice, domorodci i 
tudjinci, bolestni i zdravi; svi dodjośe na pogreb 
onomu koji bijase se svim sve ucinio da sve Bogu 
predobije".') 

Kako je sv. Apostoł prorokoyao tako se i zbiło, 
jer odmah nakon njegove smrti nasrnuli vuci razdi- 
raoci u osobam kivnih Niemaca, pak protjerali do 
mało Gorazda i sve ućeuike Metodove, a stado boźje 
stali najośtrije razdirati.^) 

• 

XXI. 

Moei Sv. Ćirila i Metoda. 

Ostaje jos da se u kratko potraźi, gdje se sada 
nahode prećastne moći dvaju yelikih Apostola Ćirila 
i Metoda.*) 

1) Vita S. Clementis. e. 6. (v. Pril. B na str. 44 -46). 

2j Legenda Pannoniea. cap. 17. (v. Pril. B. na str. 35). 

3) „Oitiee" str. 50 i 51. 

4j Barto lini-Panilo, str. 113- 



— 127 - 

O s. Ćirilu vidjeli smo ^) da je njegovo tielo 
svetośtoviiim obredom dvigauto i preneseno na molbu 
brata mu s. Metoda, po naredbi S. O. Papę Hadri- 
jana 11 iz Vatikaiiskoga brama u Crkvu s. Kliraenta 
Papę i Mu^enika u predjelu Celijskoga brda, i sa- 
branjeno na desnu stranu veloga oltara, pod kojim 
su poci yale moći s. Klimenta. Tuje sveto tielo ostało 
do g. 1084: tada je oni hram razrusen i u rusevine 
zakopan u velikim nezgodama, koje su se na oni 
predio Rima oborile. Kada je u pocetku Xir. vieka 
zgradjena sadasnja Crkva nada starom razorenom, i 
tada u novu preueseno iz stare sve sto je u ovoj 
bilo dragocjena, prenesene su i moói ś. Klimenta 
Papę i Mućenika i s. Cirila, te polozene, prvoga 
pod veli oltar, a drugoga pod oltar jedne moljne u 
novoj crkvi s desne strane, kada se ulazi na vela 
vrata i blizu riznice. Ova moljna s. Ćirilu posvećena 
odgovara onoj s lieve strane velih, a blizu malih 
pobocnib vrata iste Crkve, posvećenoj s. Katarini 
Djeyici i Mucenici i koje je źivot naslikao na stie- 
nama veli slikar Massaćio. Ondje su syedjer śtovali 
viernici tielo s. Cirila, kako kaźu pisci razue dobę. 

Nikola Signorile tajnik Puka Rimskoga, pisa 
prie g. 1380 izyjestaj, jos u rukopisu, o mocima, 
koje se stoyase za njegoya yremena po Rimskim 
Crkyama, posvetiysi ga S. O. Papi Martinu V. i sve 
dosada ostaje tiskom neizdan u obiljnoj pismohrani 
Kolonske obitelji.^) „O Orkyi s. Klimenta". — „U 



1) V. na str. 82—85 ove knjige. 

2) Nieola Signorile u Pismohrani Colonna, Cod. II, A 50, list 45, 1. 

De Eeelesia Saneti Cl^meutis. 

„In Eeelesia Saneti Clementis sunt infraseriptae Sanetorum Reliąuiae 

videlieot.... Item de Reliąuiis Saneti Grisogoni, Saneti Stephani Papae, Saneti 

Alexandri, Saneti Oalixti, Saneti Bonifaeii, Saneti Pantaleonis, Sanetorum 

Proti et Jaeinti, SANOTl CYRILLI, Sanetorum Nerei et AcWlei...," ete. 



- 128 — 

„Crkvi svetoga Klimenta nahode se ove svete moći, 
„to jest . . . svetoga Krsevaiia, Stjepana papę, Alek- 
„ sandra, Kalista, Bonifacia, Pantelije, Prota, Jaciata, 
„s. ÓIEILA, Nerea i Achileja itd.". 

U dragocjenoj knjizi Pompeja Ugonija, o staja- 
lisnim Crkvama Rimskim, tiskanoj g. 1588, pri Sta- 
jaliśtu s. Klimenta, nabrajajući moći oaoga hrama, 
pod brój em drugim zabiljeźeno jest: „Tielo blaźenoga 
„Cirila, Apostola Moravskoga, Slavenskoga, Ceśkoga, 
„nabodi se pod oltarom moljne blizu riznice." 

Francesco del Sodo u rukopisnoj knjizi Vati- 
kanske knjiźnice, koga navodi Rondinini, każe daje 
za njegoye dobę zgradjena moljna s. Cirila, s desna 
kada se ulazi u bram s. Klimenta, u koj oj pociya 
tielo onoga svetca ^). Gradnja moljne, o koj oj pisę 
Sodo, mora prije biti obnova njezina, kada su Irski 
DominikoYci onu moljnu ponapravili i ukrili mramo- 
rom na ćast svoga Patrijarhe s. Dominika, ostavivśi 
pod oltarom tielo s. Cirila. 

Filippo Rondinini u svojoj Poyiesti s. Klimenta 
Papę I i MuSenika i njegova brama, tiskane g. 1707, 
pozivljući se na rakopis Sodov, nadostavlja da on 
scieni da je moljna s, Cirila, u koj oj njegovo tielo 
poćiva, ona koja onda posvećena bijaśe s. Dominiku. 
I to potyrdjuje da gradnja Sodom pomenuta jest ple- 
menita poprava moljne na ćast s. Dominika, najljep- 
śim mramorom obloźene, premda joj je nacrt nespre- 
tan, kako je, onda vrieme nosiło, a tielo je s. Cirila 
ostało u oltarskoj trpezi. 



') Franeiseus del Sodo ms. Ood. Vatie., qui sua aetate Saneti Cyiilli 
sacellum ex dextero latere Basilieae ad ingredieiitium ereetum fuisse tradit, 
ibique corpus ejus reqiiiescere. (Ita tradit Eondininius in sua Basiłioą 
Saneti Clementis). 



— 139 - 

Drugi pak cienjeni pisci kazu da se u onoj moljni 
hrama s. Klimenta hrani, izim tiela s. Ćirila i ono s. 
Metoda, misleći, ne zna se s koga razloga, da je i s. 
Metod umro u Eimu. Baronij u primjetbama k Rim- 
skom MućenikosloYJu pripovieda: „ćiril i Metod, u- 
„mrievsi u Rimn, proslavljeni cudesima, da su ondje 
„pokopani u Crkvi s. Klimenta, a da su njiłiove moci, 
„kako je on doznao, mało prie na^aste pod oltarom 
„prastare moljne njima posvećene. ^)" 

Baroniju se ozivlje drugi velenaućeni pisać istoga 
yremena Otac Angjeo Rocca, Tagatski biskup, pre- 
stojnik Papinskoga Svetiśta i prvi Cuvar Yatikanske 
knjiźnice, koji doćim pritvrdjuje da su se moći svetih 
ćirila i Metoda nasle pod oltarom moljne njima po- 
svećene u liramu s. Klimenta, nadostavlja, Sikst V 
Papa, Crkvom vladajuói kada je on pisao, da je na- 
redio nęka tielo s. Ćirila budę preneseno u Crkvu 
s.'Jerolima Ilirićkoga, istim Papom zgradjenu. Evo 
Roccinili rieci : „U istoj Orkvi s. Klimenta pokopani 
„su Ćirilo i Metod Slavenski biskupi, cudesima slavni; 
„kojih moói dokazano je da su se naśle pod prastarom 
„mołjnom iste Crkve; sada pak Sikst V, veli Prvo- 
„syeśtenik, naredi da tielo s. ćirila budę preneseno u 
„Crkvu s. Jerolima Ilirićkoga, koju je on sagradio." ^) 

1) Baronius in Annotationibus ad Martyrologium Eomanum. 
„Porro iidem (SS. Cyrillus et Metodius) Eomae morientes miraeulis 

elari sepulti sunt, quorum saeras reliąuias uuper suib altari in ejiisdem 
eeelesiae (S. Glementis) saeello peryetusto repertas esse aeeepi." 

2) Fr. Angeli Rocea Camertis Ordin. s. Augustini Apostoliei Saerarii 
Praefeeti ae Episeopi Tagasten. Opera omnia, Eomae 1719 in fol. Tom. II 
— Bibliotheea Vatieana. — 

„De iis, qni varios idiomatum cliarateres variaque disełplinarum 
genera lnvenerunt". — Str. 250. — „ . . . . Eadem in Eeclesia Sancti Gle- 
mentis Cyrillus et Metliodius SIavorum Episeopi miraeulis elari sepulti 
sunt; ąuorum saeras Eeliąuias sub altari in ejusdem Eeelesiae saeello per- 
yetusto repertas fuisse constat; nunc vero Sixtus V Pontifex Maximus ejus- 
dem Saneti Cyrilli eorpus in Ecelesiam Saneti Hierouymi lllyricorum ab 
ęodem Pontifiee eonstruetam transferendum mandanit." 



- 130 - 

Dakle naśasóe onili svetili moći, o kom je Baroaij 
po pripoyiesti doznao da se skoro dogodilo, brź je 
obistinjeno potankom tyrdnjom Pragospodina Rocce 
pisca onoga. yremena. Ali to stój i da tielo s. Cirila 
nije nigda preneseno u Ilirićku Crkvu, da u ovoj 
nije nigda bilo casóeno, i da nikakyo pismo u Zboru 
ove Crkve ne pominje da bi u njoj bilo sahranjeno. 
S toga se mora pomisliti da Sikstova zapovied nije 
nigda izvr§ena iz kakva nepoznata razloga, kako se 
to u syietskim mienama dogadja. . 

Ivan DabroYski, pisnći o progonstvu Svetoplu- 
kovu protiva Metodu, każe: „blaźeni Metod ne mo- 
„gavsi podnositi pogubu svoga stada, opet se povrati 
„u Rim, gdje preminu i bi pokopan u Orkvi sv. Kli- 
„menta." *) 

JakoY Goleto piśe da „sveti Ćiril i Metod umrieśe 
„u Rimu i njihove moći da pocivaju u Crkvi s. Kli- 
„menta Papę i Mućeniką, koga su tielo ona dva do- 
„niela iz Krima u Rim." '^) 

Otavij Panciroli u svojoj knjizi ^^Tesori nascosti 
nella citta di Borna", tiskanoj g. 1626, każe da se 
„od progonstya Moravskoga knjaza s. Metod povratio 
„u Rim i ondje umr6 sa s. Cirilom svojim bratom, i 
„cudesima je Bog obadva proslavio, a njihovili je 
„tjelesa ova Crkva (s. Klimenta) priŚestnica svetku- 
„jući im blagdan dne 9 oźujka." 



1) Johannes Dubroyius in Historia Bolieiniae, Lib. II. 

— ,„Quum Syatoplukus Eex in Olerum saeyiret omnibusque seele- 
ribus et yitiis homo sanguinarius flagraret, beatus Methudius gregis sui 
perditione ferre non valens, Romam iterum redierit, atque illie ex hae luce 
migraverit, in Eeelesia sancti Clementis sepultus". 

2) Coletus in lUyrioo saero, tom. Vni, str. 296, not. 4. 

„Cyrillum et Methodium supremum diem Romae obiisse eorumąue 
Reliq[uias quieseere in Eeelesia S. Clementis Papae et Martyris, eujus eor- 
pus ipsi Ohersoneso Bomam retulerujit." 



15 



- 131 - 

Tsti Panciroli na svrsi svoje knjige u Popis 
sYCtiti moói, gdje se nahode svetaca tjelesa iii dio 
njih, stavlja: „Cirilo i Metod biskupi, tjelesa u s. 

Klimenta." 

Prł svein ovom ne znam koliko se może vjero- 
vati ovim piscima prama poYJesnim neprigovorivim 
spomenicima prie iiavedenim, koji nam dokazują da 
je Metod svoje dni svrsio u Moravskoj i da je ondje 
pokopan. A ne osvrćuói se na to sto on nije umrd 
u Rimu, może li se s piscima ovdje navedenim seie- 
niti, daje tielo s. Metoda mogło igda biti preneseno 
u Rim, pokle je pokopano u Zbornej Crkvi u Mo- 
ra vsk oj ? fz starinskoga rukopisa Olomuckoga gore 
pomenuta, znamo daje Moravski Vojvoia Briaćislav 
zaleói spominjao haranja i rusenja sto su Ugri poći- 
nili u onoj zemlji, kojima su sye Crkve ostale oskvr- 
njene i razoreae; a dakle ni stolna Crkva gdje bijase 
s. Metod pokopan nije zaśtedjena i ono precastno 
tielo iii je s Crkvom zajedno razmetnuto i propalo, 
iii je sakriveno i odneseno u Rim, da se s tielóm 
brata s. Ćirila zdruźi. Cesto se to dogodilo, u velikim 
nezgodama zbog rata, bune iii varvarske navale, da 
su svete moói zaklonjene i u potaji skrivene iii inuda 
prenesene. Baronij doisto pisę o pripoznaji moći syetiłi 

Ćirila i Metoda, ucinjenoj u prastarej njihovoj moljni 
u s. Klimenta, kao o skorasnjoj zgodi svoga vremena 
(nuper), i s toga bi njegovo svjedo6ansto vele vriedno 
bilo; ali on nije o6evidac, on każe samo da je cuo 
(accepi)^ niti je gledao da to razvidi i obistini; pokle 
je on dakle syjedok samo po ślubu (de relatu)^ svak 
vidi da je mogła viest biti netodna i da je njemu na- 
jayljeno sto su moói jednoga, da su dvaju, jer ne 
ostaje nikakva yjerodostojna pisma o toj pripoznaji. 
Ziva je svakako istina da prag. Rocca, pisać istodoban 



— 132 - 

Baroniju, tvrdi, kako je re6eno, da se zna (constat) 
da se to nasasće svetih tjelesa zbiło; i napominje 
naredbu Siksta V. da se tielo s Ćirila prenese u 
Crkvu s. Jerolima IliriĆkoga. Toje ocito da Baroni- 
jevo svjedoćaiistvo yjerojatnije postaje svjedoćbom 
Rocce; pak ob ovom nęka stioci rasude. 

Kako god bilo, da su same modi s. Ćirila iii 
zajedno s njima i one s. Metoda sabranjene pod ol- 
tarom u moljni łirama s. Klimenta, prenaćinjenoj u 
onu s. Dominika, ovdje ih yjernici ćastijaliu navla- 
stito na dan njiboye svetkovine do nesretne francezke 
zapreme Rima g. 1798. Tom nezgodom, kojom su, 
kakó opaza stoźernik Bartólini (1. c), zapoćele druź- 
t?ene nevolje koje nas ovo blizu cieli viek tiśte, 
bram ovi kao i ine Crkve u Rimu, oskvrnise oni kupo- 
vladaraćki copori, ucinivśi ga vojarnicom razbojnik^, 
koji su oplienili sve sto je bilo dragocjenine i umjet- 
nine u posvećenom posudju, dopokon i u grobovima, 
iz kojih povadise tjelesa stoźernika, naslovljenih s. 
Klimenta, razlupavśi ploće na kojima su bila spome- 
nuta njihova djela, da pograbe olovne skrinje u ko- 
jima su tjelesa zatvorena, razbacav^i pomiesane kosti 
po tlehu. U ovo syetogrdno razasuće, pomiesane su i 
preSastne moći Slavenskoga Apostola s. Ćirila i one 
s. Metoda, ako su ondje bile; na sprednjoj bo strani 
oltarne trpeze bijaśe okruglo okance pred unutraśnjom 
rakom svetih moći, zatyoreno bakrenom resetkom po- 
zlaćenom, kako se i sada vidi ; pa oni grabeźljivi lopo- 
vi, scieneći da je ono da bi srebro pozlaćeno i da óe 
unutri naci srebra iii zlata, izvalise oni pozlaćeni 
zapor, te prevareni yideći da je bakren, prometnuse 
skrinju nadajući se moźda naci prsten, iii krst iii 
kolajnu, iii ino sto dragocjeno, izkrenuśe kosti i po- 
miesaśe ib s ośtalim kostima priepomenutib stoźernika. 



— ISS - 

Ostavala je jos jedna nada zeljno gojena, kao 
u nekom uvjerenju da se óastne moći nahode jos 
skriyene u kom kutu crkveiioga podzemlja, a da nisu 
uznesene u novi hram. Ali nakon potraźivanja ucinjena 
u istom hramu g. 1850, i iza radnja zapoćetih g. 
1860 i prosljedoYanih mnogo godina, da se iznesu 
ruśevine u koj ima je stalą zatrpana prvaśnja donja 
crkva; i pokle su sve njezine strane nasaste i raz- 
gledane, izgubljeno je posve ukranje da bi se ono 
dragoojeno blago igda naslo. Ovde je doisto propla- 
kati górko i ponoviti tuzbe Vojvode Briaóislava, kada 
je zali o iz dna duse haranje crkava i svetista Mo- 
ravskih, gdje je krSćanstyo sapocelo, i tuźiti nad gu- 
bitkom neprocienjenoga blaga, koga su velikom ne- 
srećom liseni katolicka Crkva, Rim i svi Slavenski 
narodi, blaga, koje bi bilo na uspomenu, prvoj po- 
stignute pobjede, drugomu dobi^ene slave, a treóima 
yjeenoga spasa primljena. 

Moravska zemlja, koja kao da je izgubila tielo 
s. Metoda, umrla i pokopana u nje krilu, i o kom ne 
znajući se već gdje se nahodi, pruźala je priliku da 
se scieni izgubljeno pri Ugrinskoj navali iii u Rim 
odneseno; hranila je dragocjeni dio moći s. Óirila. 
Pripovieda bo O. Teodor Mureto da g. 1630 posavśi 
u Brno, na glasu grad one zemlje „pohodi zbornu 
„Crkvu s. Petra, gdje ^ u blagobrani bi mu pokazana 
„cielą kost miśice s. Cirila biskupa, zajedno sa sve- 
„tim Metodom Apostołom Moravske, zatvorena u sta- 
„rinsku srebrnu tulicu." ^) 



1) P. Theodorus Moreto apnd BoUand. Acta Sanctorum, loe. sap. pitat. 

„Nuper visitabam Eoelesiam Oollegiatam Bruiieusem S. Petri ubi 
in thesauro ejusdem Eeolesiae S. Cyrilli Episev\pi, et eum S. Methodio Apo- 
stole Moraviae, os brachii integriim milii ostensum est in antiquissłma ar- 
gentea theea inelusum". 



- 134 - 

Ova Crkva u Brnu, posvecena svetim Apostolima 
t*etru i Pavlu, jest ona ista koju je posvetio s. Metod 
g. 884, to iest godinu prie svoje smrti, na blagdan 
istih svetih Apostola. ^) 

Kako Mureto pile, mogło bi se misliti da je mi- 
sica s. Oirila zajedno bila s miśicom s. Metoda, ako 
se nema razumjeti daje s. Cirilo bio Apostoł Moravski 
sa s. Metodom. Da se to bolje razjasni zamolili smo 
poslanicom PrepoŚtovanoga Pragospodina Karla Noet- 
tinga Biskupa u Brnu, da izvoli nam javiti je li viest 
O. Teodora Mureta istinita, i jesa li ono moći samoga 
s. ćirila iii su skupa i s. Metoda. Oni presvietli Bi- 
skup najprijaznije nam odpisa dne 20 travnja 1881, ') 



1) Scribit nempe an. 1062 frater M. praepositus de Eaygrad S. (Severo) 
Pragensi episeopo, se inveiiisse in libro quodam, qui est eeelesiae S. Petri 
in Bruna et iseribitur his verbis : Incipiunt traditiones et portiones eeelesiae 
S. Petri in monte — in eujus initiante charta prima conscriptus est se- 
quens notitiae tenor in hutie modum; f C f in nomine patris et filii et 
spiritus sanoti, Amen. Anno ab incamatione Domini nostri, Jesu Christi 
DCCCLXXXniI, conseerata est hawe Beelesia in honore beatorum Petri et 
Pauli prineipum Apostolorum Dei per reverendissimum in Christo patrem 
Methodium arehiepiseopum Maravensem, ipso eorundem festi die dieato, 
ae prima ejus dos in Brnę et Luze onfirmabatur seripti tenore eoram 
Zuatoplck duce glorioso et populo illegibili. Amen in eternum. Amen, 
amen. - Et hie finłs. (Ginzel, st 89 op. 15). 

*) Bminentissime ae Illustrissime Domine Oardinalis. 

Aestimatissimis literis, quas Eminentia Tua die Xlii Aprilis a. c. 
mihi sbribere dignata, satisfacturus, haee ad Benevolam notitiam referre 
mihi honori dueo. 

Quae P. Theodorus Moretus in Volumłne I Sanetoriiin Actorum a. 
1630 de reliquiis S. Cyrilli, Moraviae Apostoli, in Ecelesia Collegiata 
(nunc Cathedrali) SS. Petri et Pauli Bruuae asservatis seripsit, yeritate 
omnino nitebantur. Juxta antiquas relatioues in Arehivio Capituli Brunensis 
obvias Dr. Augustinus Kasebrod, vulgo Olomucensis dietus, Eeelesiarum 
Cathedralis Olomucensis et Oollegiatae Brunensis ab a. 1506-1513 Praepo- 
situs, Wladislai Bohemiae et Hungariae Regis Seeretarius supremus, vir 
ob insignem eruditionem, cujus noulta doeumenta seripto reliquerat, aetate 
sua eelebratissimus, praeter insignem partieulam S. Orucis, in pura aurea 
magna eruce inelusam quae hodie adhiie in Ecelesia Bruneiisi extat) etiam 
braehium S. CyriJli Moraviae Apostoli, magna argentea theea ornatum 
„Eeelesiae Oollegiatae SS. Petri ed Pauli Brunae dono dedit." Ab hoe 
tempore thesaurus hie sacer fidelissime in Ecelesia memorata custodiebatur, 



- 135 :— 

potvrdjujući da je istinita viest, sto je donio g. 1630 
O. Mureto, to jest da se kost samo s. Óirila hranila 
u Zbornej Grkvi syetih Apostola Petra i Pavla sada 
Stolnoj u Brnu. Pa nam pripovieda kako su te svete 
moći nabavljene, to jest: Naućitelj Agustin Kasebrod, 
obicno nazvan Olomucki, Predstojnik Stolne Olomucke 
i Zborne Crkve u Brnu g. 1506-1513, poglaviti tajnik 
Vladislava kralja Ceskoga i Ugarskoga, glasoviti muz 
svoga yremena i znatan sa svoje udenosti, koje je 
ostavio SYJedoćbu u svojim pismima, darova Zbornoj 
Orkvi ss. Apostoli Petra i Pavla u Brnu, izim Ysloga 

atque ąuibusdam in solemnitatibiis, praesertim in festo SS. Cyrilli et 
Methodii publice exponebatur fidelium oseulo honorandus. Testes huius 
sunt „Inyentaria" antiqua, quae adhwcdum supersunt. Sic in Itiventarii8 
latino sermone seriptłs de a. 1646, 1655 eommemoratur „Braehium argea- 
teum cum Reliquiis S. Cyrilli Morayiae Apostoli"; item in Inventariis 
germanieo idiomate exaratis a. 1751, 1793, 1801, 1805 scribitur „Braehium 
S. Cyrilli, Morayiae Apostoli argento inelusum." 

Veruntamen in inyentaria a. iSIi exarato et reliquis recentioribus 
nulla amplius mentio hujus saneti braehii occurrit. Quum nimiram anno 
l811,utreipubblieae eontinuis belli adyersus Napoleonem gerendis exhaustae 
sueeurreretur, Eeclesiae suppelleetilem argenteam fere omnem pubblici 
aerarii usibiis tradere juberentur, etiam Ecclesia Oathedralis Brunensis 
quaeeeumque .vasa saera Ai-gentea (una monstrantia seu Ostensorio pro 
SS. Saoramento excepta) et proin etiam argenteam theeam, ia qua braehium 
S Cyrilli inelusum erat, publieis usibus tradidit. Qua oeeasione, quod ma- 
xime dokndum est, ipsum sanetum braehium, incuria yerosimiliter Oanonici, 
qui tuno Custodis munus obibat, deperditum est, nec unąuam; non obstan- 
tibus inyestigatiouibtis diligentissimis seriori tempore institutis, detegi potuit. 
De eetero in Monasterio Rayhradensi Ord. S. Benedieti prope Bru- 
nam asseryatnr ad hune usque diem partieula „de brachio S. Cyrilli Episeopi 
Morayorum Apostoli", quam Capitulum Brunense, ut sigillum ejus adhuc 
illaesum et inseriptio testatur, saeeulo XVIIi memorato Monasterio dona- 
yerat. Haeo referens atque intimos profundissimae yenerationis sensus in- 
simul profitens cum manuum oseulo perseyero. 
Emłnentiae tuae lUustrissimae 
Brunae Mor. die 20. Aprilis 1881. 

Humillimus et deyotissimus 
f Carolus Noetting 
Episeopus 
Eminentissimo ac lllustrissimo 
Domino Domino 
Domiiiieo S. R. E. Oardinali Bartolinio 

Romae 



— 136 — 

Krsta od sułioga zlata sa znatnim komadom syetoga 
drva Kriza (koji se jos cuva u onoj Orkvi), miśicu 
s. Ćirila Moravskoga Apostola, zat7oreau u velik.oj 
srebrnoj tulici. Onda je ovo sveto blago velom po- 
mnjom i skrbi sacuvano bilo, i izlagalo bi se na 
jayno stovanje i celivati davalo YJerniciina na neke 
blagdane, osobito na blagdan sYetih Cirila i Metoda. 
Nayadja stara pisma jos obstojeća o posjedu oniłi 
svetili moći, to jest popise latinski pisane godina 
1625, 1646, 1655, u kojima je zabiljeźena miśica 
srebrna s moćima s. Cirila Moravskoga Apostola. 
Takodjer i popise njemaćki napisane godina 1751, 
1793, 1801, 1805, koji pominjn miśica s/Óirila Mo- 
rayskoga Apostola, zatvorenn u srebrnoj tulici. Dodaje 
pak Prepośtovani Biskup da u popisu godine 1811 i 
u jos kasnijim nema spomena o svetoj miśici. Godine 
bo 1811 podrźeći rat protiva Napulijnnu drźavna je 
błagaj na trebovala crkovno srebro, te je po tom i 
Brnska Stolna Crkva liśena srebrnog posudja, izim 
jedine prikaznice za presvetu Tajnu,^ P^- je srebrenini 
oduzetoj pripala i tulica miśiee s Cirila. Onom pri- 
godom s nehaja kako se ćini, onoga kanunika, komu 
je poyjereno bilo cuvanje svetoga posudja, po vel oj 
nesreći izgnbljene su i ćasne moći s. Cirila, i prem 
da su najyećom pomnjom potraźene, nije poślo za 
rakom da se nadju. 

Nadostavlja napokon prepostovani Biskup viest, 
koja osladjnje źalost nad ovim velikim gubitkom, to 
jest da se u glasovitom manastim Rajgradskom, reda 
s. Benedikta, do danaśnjega dneva brani dio one mi- 
śiee s. Cirila biskupa i Apostola Moravskoga, koji je 
Brnski Zbór, kako se vidi iz pećata jos cielovit i iz 
nadpisa, darovao u XVIII vieku onomu manastim. 
Ovako, po nedokućivom Boźijem sudu od svetih moći 



— 137 — 

s. Cirila i s. Metoda ostao je izyiestno na svietu ovi 
sami ulomak Brnskim Biskupom napomenut, te je 
onomu manastiru koji ga posjeduje nametnut dug, 
da srakom skrbi i na svaki moguci nacin, pregorievśi 
sve stoję, ćuva oni jedini i neprocjenivi biser. Prl- 
mjećujuói^pak śtogod o tom, od kuda je ona kost iz 
miśice s. Cirila, koju je Predstojnik Easebrod darovao 
Zbornoj Crkvi Brnskoj izmedju 1506 i 1513 godine, 
ne sumnjajući ni najmanje o yjerodostojnosti njezinoj 
zaradi duga posjeda i stovanja, mora se soieniti, kada 
je u XIL vieku tielo s. Girila iz donjega preneseno 
u gornji hram s. Klimenta zajedno s tielom oyoga 
s. Prvosvestenika, tom prigodom, kako su izvadjene 
neke moći istoga svetoga Papę i Mućenika i darovane 
manastiru Gasaurskomu, tako da je zadrźana i ona 
miśica s. Cirila, na molbe moźda Moravljana, da bi 
njom SYOJoj zemlji nadomjestili gubitak u Ugriuskim 
nayalama izgubljenih moći s. Metoda. ^) 



1) Stozernik Bartolini, pokle je njegova kujiga već bila tiskaua, 
sabrao je novih podataka o moeima ss. Cirila i Metoda, i pismom 4 svibuja 
1882 poslao ih pok. D. lv. Danilu, da ili prevodu njegova djela dodade. 

Nadoveznjue] na nedjelo franeuzkom vojskom poóinjeno u erkvi s. 
Klimenta g. 1798, uzoriti Stozernik piśe ovako: 

„Ob OYOJ poYJesnoj zgodi nadostavljam ruk płsnu uspomenu, naśastu, 
„ovo ima koji mjesee, u pismohranl tajoiee uzor. stoJiernika Namjestnika 
„izYadjenu iz biljeźnićkoga pisma, iz koje sa vidi da su g. 1798 mcci 8. 
„Oiińla preriesene u erkvu s. Maria in Yallicella, nazvanu Nova Crkva, 
„pa nekoliko dana kasuje opet povraćene u crkvu s. Klimenta i sahranjene 
„pod oltar s. Dominika gdje sn i prie bile, a potle otole izyadjene i rastr- 
„kane, kako sam u knjizi pripoyjedio." 

Evo u izYorniku biljezniókih pisama, koja se na ti prenos odnose. 

Per gli atti del Notarp Parehetti del 1798, del quale, oggi, anno 
1883, e ii suecessore Notaro Regio Cassio. 

„Santi Cirilło e Metodio a di 18 agosto 1798. 

„Essendomi io inf.o Notaro portato ad istanza delia V. Cong.ne 
„deir Oratorio di Roma, e per essa ii cittadłno P. Lorenzo Agostini Sa- 
„grestano maggiore delia Cliiesa di S. Maria iu Yallicella, nella Ohiesa di 
„S. Olemente, unitamente al cittadłno Luigi Espeeo Segretario delia mnni- 
„eipalita del 3. Circondario, ed ii cittadino Gio: Battista Easi, ed entrati 



- 138J- 

„in detta Chiesa, e pervenuti all' altare ehe s<a subito che si entra alla 
„destra delia porta dedicato a S. Domenieo, per mezzo del cłttadino Gio: 
„Batt.a Altanesi e suo eompagno Bartolomeo si e aperta la ferrata di me- 
„tallo dorato sigillata eon due sigilli di piombo eon arraa, fu estratto un 
„vaso di marmo eon copeicbio, ed apertolo, si vidde esservi entro delie 
„ossa misehiale eon terra eoperte da un pezzo di marmo serpentiuo, e 
„seeondo le memorie e testimonianze del Cardinal Baronio ii d o C." Ag i- 
„stinl dice di certo ehe vi sono rinehiuse le Eeliquie dei SS. Cirilio e 
„Metodio, ii vaso fu subito rinchłuso, e non si toecó cosa yeruna, essen- 
„dovi stato anehe presente un P. Domeuicano Irlandese. 

„Qual vaso ii med.o Oitt." P. Agostini lo fece porre in una earrozza 
„ed entratOYi esso e li Cittadini Luigi Especo e Qiov: Batt a Rasl eon me 
„Notaro, e stato trasportato alla sud. V. Chiesa dł S. Maria in Vallieella, 
„e fu rinehiuso entro T altare vicino alla eassa del Corpo di S. Filippo 
„Neri. Ora eee. non solo eee. presenti sud.i testimoni. 
„A di 27 Agosto 1798. 

„Alla presenza del Oitt.^ Severio Passeri Vieegerente di Roma, e del 
„Citt.o Gioachino Giaeinti suo Segretario e testimoni infr.i e delii Citt.i 
„Saverio Agostini Sagrestano maggiore delia V. Chiesa di S. Ma in val- 
„licella e Gio: Batt.a Rasi fu aperto ii vaso ritrovato nella chiesa di S. 
„Clemente, e trasportato in d.a Chiesa di S. M.a in Vallieella, eonforme 
„apparisee dal Rogito di tal consegna rogato ii 18 agosto, al quale eee. 
,,ed apertosi ii detto raso e rieonoseiuto, 7i fa messa sopra una lastra di 
„piombo e furonvi posti i sigilli di piombo. Di poi c[ue.ste SS. Reliquie 
„furono restituite alla detta Chiesa di S. Clemeute, e riposta nello stesso 
^^ altare, eee. eee." , 

Moei pali s. Oirila, saóuyane u Rajhradskom manastiru dospjese g. 
1881 u Bim, evo, kako : 

„Moei s. Cirila, koje su sa Slavenskog hodoćasea prosaste godine 
„izloźene bile u erkvi s, Klimenta, jesu one, o kojima u svojoj knjizi ka- 
„źem, da se nahode u benedkitinskom manastiru Rąihradskom, blizu Brna, 
„odkle ih je prigodom hodofiasća donio jedan kalugjer ouoga mauastira 
„S. O. Papi Lavu Xlii na dar." 

Napokon piśe uzoriti Stoźernik o istlm moćima i ovo: 

„Druga joś oveea kost sahranjena jest u stolnoj erkvi s. Vida u 
„Zlatnompragu, od koje 0. Martinoy każe da je odkinut ulomak i darovan 
„drugoj crkvi. Pri meni se nahodi iiaert te kosti potvrdjen svjedo6bom 
„stozernika Miroslava knjaza Fiirstenberga, Olomuekoga nadbiskupa." 

Odovle se razabire, ako su svetogrdnom grabeźi i sramotnim ne- 
hajstyom tjelesa ss. Apostola slavenskih raztrośena i izgubljena, ipak je 
bożija Proyidnost po gdjekoji ostfcnak svetih moei saeuvala yjeóitomu Rimu, 
gdje su sś. óirilo i Metod primili apustolsku vlast, Bogom sudjena njih va 
poslanstva u slavenki rod, i onoj zemlji gdje su poglavito tu vlast yrśili! 

Joś mi budi dopuśteno ovdje i to opaziti, (opaza pak Danilo n 
preyoduBartolinieyeknjige na str. 127 u opazei) kako se potyrdjuje da su 
preyratne franceske yojske posyuda himbeno utaźayale strah, uxbudjen pri 
svom dolazku, da potle preyarene narode ucyile. Rimljani su poyjeroyali, 
da ee one mimo u Rimu borayiti, pa poyratise na syoje mjesio skriyene 
izprya syete moei, a kad tamo te yojske poćiniśe na njima poznato razgrdje; 
Dubroyftani gostoljubiyo otyorlśe njima yrata syoga grada, da se u njem 
odmore, a one okrenu Dubroynik i dubrov6ana pod syoj zeljezni jaram! 



~ 139 - 

XXIL 

Sveti Ivan Ninski. 

Nije nam moguće zavrsit poviest o źivotu sv. 
Apostola Cirila i Metoda, a da ne spomenemo i sv. 
Ivana Ninskoga, koj ega u prilogu L (dragę knjige) 
stavismo u tiesni odnośaj sa blagotyornim djełova- 
njem sv. Braóe solunske. ^) 

O sv, Ivaiiu ima mnogo govora u poviesti. 

O njem Farlati donosi źivotopis koji priobćismo 
u prilogu F i nabraja imena raznih pisaca koji su 
se bavili istim predmetom. '^) I zadranin Bianchi u 
SYOJoj „Zara cristiana" bavi se na dva mjesta ovim 
bozjim ngodnikom. ^) 

U Prilogu F naci će citatelji i znamenitu uspo- 
menu o sv. Ivanu naśastu u Rusiji i koja se u glav- 
nom podpuno sudara sa zivotopisima, poimence sto se 
tice poriekla, jer i ruski źivotopis govori ocito o sv. 
Ivanu kao o „brvatskom kraljeviću " 

Moći sv. lvana nabode se u Ceskoj, blizu Zlatnog 
Praga, u crkvi sagradjenoj na onom mjestu gdje je 
sv. Ivan sproveo svoj pustinjacki źivot. I nadpis koji 
se ondje cita zove boźjeg ugodnika „Hrvatom." 

A da je bio u istinu Hrvat dokazuje najbolje 
neprekidna predaja, koja mu posvuda spominje ime 
ne kao Jan po ćesku, iii kako inako, nego uprav 
Ivani po brvatsku. 

i\ V. str. 135. 

2) v! Parlati' IV., 210 (u Prilogu L na str; 126). V. takodjer u 
Prilogu L na str. 115, 122. 

3) „Ai tempi di Alfredo (ninski biskup pod konać IX. vieka) viveva 
un santo uomo di nome Ivan, nato a Nona, da stirpe regia croata, come 
ii suo nome stesso lo dimostra." (Bianchi „Zara eristiana" II., 200). Sto 
Bianclii pisę u istoj knjizi na str. 270, te ee iiaći ćitatelj u Pril. P na 
str. 15—18. 



-- 140 — 

U noYije doba spominje sv. Tvana Ninskoga i 
„ Allgemeine Martyrologium" (obielodanjen g. 1860) 
od Mullera u Regensburgu. ^) 

Nego odkud dokazi, da je sv. Iran Ninski bio 
u kakvu odnośaju sa sv., Bracom solunskom? 

Da je mogo bit, dokaż imamo u ćinjenici da 
su sv. Ivaii Ninski i sv. Óiril i Metod bili suyreme- 
nici. K tomu imamo iiesumnjivi Mstorijski fakat, da 
su sv. Braća visekrat prośla preko Hrvatske, i uprav 
pieko ondaśnjega prestolnoga hrvatskoga grada Nina, 
odakle je sv. Ivaii bio rodom. A da je u istinu sv. 
Ivaii Ninski bio ne samo u poznanstYU nego pravi 
uóenik i drug sv. Brace, sliedi, cienimo, iz sliedećih 
ćinjenica. 

Poso je od otĆeve kuce g. 862, dakle od prilike 
taman onda kad su sv. Braóa prolazila kroz Hrvatsku, 
iii, kako se dokazuje u Prilogu L '), g, 867 kad su 
sv. Braća prolazila put Rima, iii najdalje g. 869 
kad se sv. Metod odońud vraóao u Panoniju i Mo- 
ra vsku. U pustinji je sv. Ivan stao 14 godina, i to 
odkąd je umro sv. Metod pa dalje ^). 

U pustinji, kad se ćeski knez Borzivoj namjerio 
na svetca, svetac je po2vao Borzivoja j^o imenu, 
dokaż da ga je prije pustinje poznavao. Ali mi znamo, 
da je Borzivoj bio kod Svatopluka barem jednom 
kad i sv. Metod. Znamo takodjer, da je sv. Metod, 
obratiy Borzivoja na pravu vjeru, poslao u Ćeśku 
nekoliko svojiłi uóenika. Jedan od tih bio je Kajko, 
koji je dao sv. Ivanu zadnju poputbinu: saućenik 
sauceniku. 



.1) V. „Yrhbosnu" od g. 1897 i „Katolicku Dalmaeiju" od 22 Stu- 
denoga iste godine. 

2) Str. 128. 

3) L. c. 



- 141 - 

Ali ima jos ne§to. Poyiest onoga doba spominje 
viśekrat nekoga tajinstyenoga ^,popa Ivaiia" (Johan- 
nes presbyter). Kako proizlazi iz dokumenata obie- 
lodanjenih u Prilogu E pod brojevim 3, 4, 5, 6, to 
je bio neki vanredan 6ovjek, syakako Hrvat, jer je 
bio uz ostało i pucki propoviedalac ; bio je pouzdanik 
Svetopluka, pouzdanik ninskoga biskupa Teodozija, 
pouzdanik hrvatskoga bana Branimira; Papa je unj 
polagao toliko vjere koliko u nikoga^ te mu je i 
ustmenili naloga davao za biskupe dalmatinske. Bio 
je poboźan, kako se vidi iz Papinih pohvala. Uźivao 
je tolik ugled, da koga bi on u zastitu uzeo, pa 
pocinio i veleizdajstvo, dobio bi od bana pomilovanje. 
Bio je dvorski kapelan bana Branimira i moźda 
njegOY izpoyiednik, a to sve u doba kad je źivio u 
Ninu sv. Teodozij biskup (Farlati; „vir doctrinae et 
sanctitatis eximiaft"), kad je u Moravskoj apostolovao 
sv. Metod i kroz Nin prolazio i put Nina sa sv. 
Teodozij em skupa putovao ^), i t. d. 

Sad: je li moguće, da je Nin dao u isti ćas dva 
sveta coYJeka istoga imena? Ali ima joś neśto. 

Sve poviestne predaje pripisuju sv. Cirilu i Me- 
todu pokrscenje Neretvana. Nije li ga u to joś tko 
ulazio i tko? I opet „pop lyan", ovaj prezasluźni 
bozji ugodnik, poklisar Papę i tolikih yladara, koji 
ipak yazda ostao ćedni i prosti sveóenik. 

Evo kako to dokazuj emo. U Mletcima 6uva se 
krstionioa, koja nekad pripadala stolnoj crkyi u Ninu. 
Ova j e krstionica is devetoga vieka. ') Slova su kao 
ona sto se nahode na nadpisu iz istoga doba, a koja 



i)'^Smi6iklas: „Poviest hrvatska" I. 194: „U Rimu jamaóno se su- 
stao a może biti je tamo i putovao sa 6V. Metodijem," 

?) V. Prilog. Ę na str. 53. 



— 142 — 

se tiću hrvatskoga bana Branimira ^). Nadpis spomi- 
nje duku ViSeslava (nije li ovo tadanji neretyanski 
knez?) i veli, da je krstionicu, dao izra*dit „pop Ivan", 
na ćast sv. Ivana Krstitelja, da bi molio za nj i za 
njegova „duhoynoga sina" („clientulo suo"). 

Dakle ovdje je o6ito, da je „pop Ivan" za doba 
duke Viśeslava nekoga obratio i krstio, moźda istoga 
duku u toj istoj krstionici. Ocito je takodjer da je 
taj pop bio poboźan prema sv. Ivanu Krstitelju. A 
nije li to bio, na vrlo osobit nacin, i sv. Ivan Hrvat 
śto se śtuje u Ceskoj ? 

Sve nas po tom ovo napuóuje, da istovjetujemo 
poboźnoga „popa Ivana" ninskoga sa sv. Ivanom 
Hrvatom i ubrojimo ga u niz svetih Metodo vih uce- 
nika. ') 

Tako imamo nov, akoprem negativni dokaż, kako 
sv. Ćiril i Metod i sv. Ivan Ninski imaju bit sa sv. 
Teodozijem uplivali, da se ukine razkol sto bio nastao 
u primorskim krajevima Hrvatske, ki'ivnjom latinsko- 
ga svećenstva^ i kako sv. Ivan Ninski, ovaj, kako ga 
Farlati zove veUka dika „decus ingens" ninske crkve 
i bryatskoga naroda, ima bit takodjer doprinio, da se 
uvede sv. bogosluźje na starohrvatskom jeziku netom 
je Rim kroz usta Hadrijana i lvana VIir. to kao 
dozYoljeno i Bogu ugodno i za duśe koristno pro- 
glasio. 

U Ceskoj ime sv. Ivana privezano je bilo ta- 
kodjer uz uspomenu o sluźbi boźjoj na glagolskom 
jeziku. *) 

1) V. Prilog E na str. 52. 

2) Obsirnije o svem u Prilogu L na str. 125 — 140, 

3) Bianehi, V. Prilog F str. 18, 



lij iiiiriiiiiiiiiiiiiiiinnnii Miiii iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii iiii iiiiiiiiiiiiM^ 




hmi ilmM. 




*AKO je glagolica poćela i sto se s njom do- 
gadjalo do smrti sv. Metoda, to veó znamo, 
te je sada red da yidimo sto se s njom 
zbivalo kaśnje. 

Nu prij3 nego na to predjemo treba da predpo- 
stavimo neke yiesti koje će nam óinit bolje shvatit 
dalju povieśt glagolice i onu Ijutu borbu koju su 
Hrvati raorali da vode radi nje, da ju o6uvaju na 
svom zemljiśtu nakon sto je unistena bila medju 
zapadnim Slavenima. 

Najprije koju o stanju u kojem se do tada na- 
lazilo 

I. 

KrśeanstYo kod Hrvata. 

Pokrsóe^nje biti će uvjek najodlućniji trenutak 
duśevnoga i źivotaoga razvitka svakomu narodu: jer 
Krstoya vjera prava su vrata kroz koja se uTiodi u 
kolo i drugovanje prosvietljenih naroda i zlatni kljuc, 
koji prevelike dotlę nepoznate blagodati otvara, i 



- 144 - 

STJetlost razgoneća tminu krivoboźtva i neznanstva 
a posadjujucu najćyrśći temelj krsóanskoj prosyjeti, 
koja, osnoyana na cyrstih stupo vih boźanstyenih i- 
stina, vodi narode k sreći i blagostanju. 

Nego sye ove blagodati nepostiźa se jednim 
mahom, ali hodeći oznacenom stażom, istina, dopre 
se bez sumnje. Ako pak propoviedaoci ovili istina 
SYOJim postupanjem i naćinom nepokaźu se sposobni 
niti izkljnćivo dubom boźanstvenim obnzeti, onda ni 
krsdanske istine ne primaja se lako srca, niti se 
upotrebljayaju onoj svrsi za koju su stvorene, po 
tomu mało budę dusevnoga źiyotnoga napredka. Sa 
svetim istinam krsćanskim tręba da propoviedaoci 
ujedine i svoj źivot i na6ela, onda eto svake blago- 
dati. U pokrśćivanju slovenskoga naroda, blagovje- 
stitelji inostrani słabo su uspievali, jer niti su na- 
rodni jezik razumievali, niti uviek źivot svoj sa pro- 
poviedanim istinam udesivali ; po tomu, rad nevaljalih 
ućitelja, i krsóansku vjeru Slaveni odbijali. Tako ne 
bilo sa slovenskim apostolim, jer ovi uz poznavanje 
jezika i svoje źivljenje iznosili na oćigled i potvrdu 
propoyiedanih istina, a naród slovenski najotvore- 
nijom spravnośću jih primao i u srce zasadjivao. 
Zato kod svega naroda slovenskoga uzdrźat će se 
vazda najtoplije ćustvo harnosti i zahvalnosti nap rama 
Cirilu i Metodu, koje mu je Providnost postała da 
pravim dnbom apostolskim istine Isusove vjere pro- 
poyiedąju, naród ovdje obrate, ondje u vjeri ucvrste, 
i budu u isto doba prvi mu zaćetnici svega dusev- 
noga źirota i razvitka, pak utemeljitelji drźavniókih 
mu sloboda. Na temelju krsćanskih potreba, sasta- 
vivSi joster i shodna pismena, prevedśi iz grćkoga 
u slovenski sveto pismo, zasnovavśi i slovensko bo- 
gosluzje, postavise sloyensku knjiźevnost, i svim tim 



- 145 - 

blagodatim uvedose ga u druźtvo najprosyietljenijih 
onda^njih naroda. ') . 

Ovako Bogom blagosloyljeno djelovanje, zapo- 
ćeto najprije medju moravsko-paiioiiskim Sloveiiim, 
radi nepogodnih okoloYstina i dusmanskiłi neprija- 
teljskih Dayala, ne mogło se ondje za dugo odrźati. 
Proyidnost obra ubaviju iijivu u staro-ilirskoj i po- 
tonjoj liryatskoj pokrajini, gdje sv. vjera procYJeta,, 
uzraste i sveto posijano sjeme plodnim razsadnikom 
posta. Ova njiva prijatna je boźaiistvenomu voću, te 
je obilnom kryljii mucenika natopljena, a krv svetih 
lsusovih mucenika treba da novog blaźenog ploda 
donese. Na ovoj staro-ilirskoj maćenickoj njivi na- 
raslo stablo^ krsćansko-prosvjetno i slovensko litur- 
gicno po Ćirilu i MetOdu zasadjeiio, ali proti ki- 
tnastomu stablu udarabii neprestano yihori i lomeói 
triesoyi; nego, ako mu granje i pomlati, ostao je 
lirek ćitav, iz koga óe mladikovice udariti i opet do 
yelikoga ogranją poiiarasti, samo Boże posalji tihe 
pramaljetnje rosę i ugodna povjetarca. 

Nego prije nego na polje toga poviedanja do- 
djemo, treba nam u kratko upoznati kako je bilo u 
naśim hrvatskim i u obce juźnim stranam glede 
krśćanstva prije apośtolovanja sv. Ćirłla i Metoda. 

Uzmemo li u ruke ma budi kakva crkoynoga 
poYJestnićara, svi će nam kazati kako su mnogi 
apostoli i njihovi ućenici po staromu Iliriku, a na- 
ylastito u pokrajinam Dalmaciji, Istri i Panoniji, 
yjeru Isusoyu propoviedali i sve jugoslovenske sa- 
dasnje sfcrane boźanstvenim istinam napunili. Proho- 
deći SY. Petar viśe puta u i iz Rima navraćao se 

1) Cfi-. p.rye strauiee ove knjige. 

10 



- 146 - 

je preko danasnje Dalmacije i Hrvatske, te po obi- 
ćaju svuda evangjelske istine navieśćivao. Pavo sv. 
sam każe: „Pocam od Jeruzolima sve naokoło tja 
do llirika svako sam mjesto evangeljem Krstovim 
napunio. *) Stara predavanja od yjerodostojnih uóe- 
njaka poprimljena kaźu, da su sv. Jakov, sv. Andrija 
sv. Matij, sv. Marko i po nasim pokrajinam propo- 
yiedali. **) O sv. Luki neima sumnje, jer nam Epi- 
fanij cisto veli, da je po Dalmaciji evangjelje pro- 
poviedao; a i sada uzdrźi se ziva uspomena u Fra- 
njeyackoj crkvi u Lanzendorfu kraj Be6a. U sred 
crkve je kapelića, na izvanjskim zidovim stoji ure- 
zano, kako je na tomu istomu mjestu „sv. Luka 
prisavsi iz Dalmacije propoviedao" pak s toga taj 
spomenik podignut, gdje su i Karlo Yeliki i njegov 
sin Ljudevit Pobożni, radi te uspomene tu dołiodili 
i krsćansku poboznost izkazivali. 

Djelo po apostolim zapoceto nastavljali su Kle- 
ment, Apolinar, Epenet, Andronik, Tito i Kerma, 
Anselmo i drugi. Nu nad sve najveća zasługa idje 
sv. Dujma, ućenika sv. Petra, koga poglayar crkve 
posła da u ovim stranam krsóanstyo utvrdi i crkovnu 
hierarkiju uredi. Dujam sv. prvim biskupom u So- 
linu bio i za vjeru Isusoyu kry prolio. U yelikom 
Solinu najyise kr§canstvo cyalo, pak pogański vla- 
dari najyise tu i mucenićke kryi prolili. Kada je 
Konstantin Yeliki krsdanstyo na drźayno yjeroizpo- 
yiedanje uzyisio, onda i Solin na yrhunac sreće i 
blagostanja dopro, s kojega do mało oborili ga 
diylji narodi, i yiśe se nije uzdigo. Około 630 Obri 
prodru oruzanom rukom, ćeterdeset yełikiłi gradoya 



*) Poslanica Rimljauom. 15. 17. 
**) Farlat. Tom. I. p. 235-249-254 itd. 



- 147 - 

po Dalmaciji sruse, medju tim bio i slaviii Solin. 
Sa Solinom pao i posljednji biskup Teodor, a stado 
KrstoYO bez pastira^to maću preostalo to se svuda 
rażbjeglo. Hudoj sudbini izmakli se gradovi Zadar, 
Trogir, i Dubrovnik, i na otocim Osor, Krk, i Rab; 
nii ovi nemogli nadoknaditi gubitak Solina. Obri 
zauzeli svu Dalmaciju i nakon tolikoga haranja u 
njoj se udomili. 

Iztocno-rimski car Heraklij (610 — 641), nemogav 
sam, pozovne na glasu rad junastva Hrvate, da bi 
Obrę protjerali iz Dalmacije i zauzeli ju. Nakon 
yiśegodisnje strasne borbe, okó god. 634, prognali i 
predobili jih i opustosenu zemljii zauzeli i naselili, 
nedirajući u gradove preostale oborskom bjesnilu. ^) 
Ovi gradoyi podćinjeni bili vrbovnoj politicnoj i vojnoj 

1) Const, porphyr. de adm. iinp. eap. 31 apud Ra6ki: Doeumenta 
371 to, ali iie posve taeno, ovako pripoYieda: De Chrohatis et terra, 
qnam nune ineolunt, Ghrobati qui Dalmatiae partes nunc inhabltant, a 
Ohrobatis baptismi expertibiis, qui et albi appellantur, originein dueunt, 
qui sanę ultra Tureiam prope Franciam ineolunt et Sclavłs eontermini 
sunt, non baptizatis Serblis. Chrobati autem dieuntur lingua Solavorum, 
id est terram multam possidentes (toutestin Jioi ten pollen Jioran kate- 
liontes). Atąue lii ipsi Chrobati ad Romanorum imperatorem Eeraełium 
eonfugerant, antequam Serbii confugissent ad enndem imperatorem Hera- 
eliuin, quo fcempore Abares armis inde Romanos eieeerant, quos Roma 
adduetos Dioeletianus imperator illie habitare feeerat, unde et Romani 
nuneupati sunt, quod Roma yenientes sedes posuissent in illis regionibus, 
nempe Chrobatia et Serblia, uti nune Yocantur. Pulsis vero Romanis illis 
ab Abaribus tempore eiusdem Romanorum imperatoris Heraelii, desolata 
eoriim regio iacuit quapropter iussu hujus imperatoris idem Chrobati 
(hoi autói Erohatoi) armis arreptis Abares ex illis locis expulerunt, et in 
ipsorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes eolloearunt. Erat autem 
Ohrobatis illis tunc temporis prineeps Porgae pater, ... 

U opazci Ra6ld donosi mnenja, ŚafarżikoYO, da Hrvat od korena: 
chrib, chribet, chrebeł, Zeussoyo da od koi*ena clav, chrev (truneus arboris. *) 
Moźda identiSno se njemaókim hem (gladius) Nije od chrh, chrib (collis), 
chrebet (dorsuin), niti je u savezu sa trakijskim Karpates. „Dr, L, Geitler 
(Etimologija imena Hryat, Rad XXXIV. 111 str.) et Dr. G-. Dani6ió (Osnoye 
srb. iii hrv. jezika p. 211) derivant a radiee .charv, sarv (defendere tueri) 
priorque nomen Hrvatin eomparat (i\xmYńv. szarwotas, armatus; eidemque 
analogon inyenit in germ varia, defensor". 

^} Goyori se hrek a ne hrev. 



— 148 — 

uprayi yizantiiiskili prokonsula iii stratega u Zadru i 
Oarigradu za slobodno yladanje davali godiśnji danak. 
To preostalo mało gradica i mjesta zvalo se Yisan- 
tinska Dalmacija. Svu ostalu koliko je duga i śiroka 
osvoJili i napucili Hrvati, i prozvaU jii: Dalmatinska 
IIrvatska^ ]s.oja, se tja do końca 17 vieka tako zvala. 
Zauzev oni i većmu Ilirika i Panonije, uredivśi sve 
po svoju, nazvali to Fosavska IIrvatska. Obe ove 
Hrvatske pripoznayale su za neko vrieme takodjer 
vrhovnictvo yizantinsko, ali se slobodno i po svoju 
upravljale. Jedanestog vieka za Kreśimira Yelikog, 
vizanTinska Dalmacija i obe Hrvatske spój ile se u 
jednu ogromnu drźayii, nazvanu: hrvatskom kraljevi- 
nom, a kraljevi nosili naslov: hrvatsko-dalmatinski. ^) 

II. 

Spij et i Hryati. 

Protjeray Obrę Hrvatl, preostali razprśani so- 
linski gradjani drugciju ćud i ponasanje u łiryatim 
opazili, te s njima odmah stupili u doticaj, mirno se 
u opustośeni zavićaj vraćali, a Hrvati jih nutkovali 
nęka opet Solin sagrade i nasele. Nu preostav po- 
raznomu udesu samo mali brój Solinjana, nemogav 
obnoviti ogromni sruseni grad, zamole da se mogu 
mirno i slobodno sklonuti u preostalu Dioklecijanovu 
polacu, sto hrvati bez prigovora dopuste. Istom cet- 
vrti dio palące mogli napuciti, pak taj napućeni 
ugao nazyali: Urbicala^ a Hrvati nazvali ga onda 
pak i sada zovu ga: Starigrad; pałacu svu Solinjani 

1) „Crtice" str. 5.1—55, 



-- 149 -- 

żvaii: Aspatatum^ iii Salonae palatium taeium; zbog 
toga sto sil se raztrkani tu spljevali; Hrvati nazvali 
pałacu: Split, Spljet. Tako je nas Spljet poćeo i 
slavnim gradom postao. 

Ostanci nekadasnjega mnogobrojnoga pu6aiistva 
solinskoga, gledajuói grdne razvaline poruśenoga 
diynoga im grada, nisu mogli već kivnu mirźnju na- 
prama divljim rusiteljim Obrim, a naklonitost i eu- 
stva haraosti prama junackim Hrvatim, śto su jih 
osvetili i daljega uźasa oslobodili, osiećati i izka- 
zivati.*) Znadući joster da su Hrvati po ugOYoru 
s carem yizantinskim u Dalmaciju dosli, i da po 
istom nakon protjeranja Obra Hryatim pripada pravo 
ugOYora i osYOJenja, i to silovalo Solinjane da s no- 
vim susjedim i gospodarim gledaju źivjeti u mimom 
doticąju. Okolicu sołinsku Hrvati zauzeli i svojevoljno 
u istoj mjesto mirnoga zbiega preostalim Solinjanim 
udielili, po tom ovi zbilja svojim dobrotvorim jib 
smatrali. Solinjani imali vjeru Krstova i ostanke 
rimske prosvjete, oboje naumili predati Hryatim, da 
jih tim jos prijaznije sebi u6ine, i § njima po vjeri 
i prosYJeti na sve vjekove u składu i Ijubayi ostanu; 
sto bi i bilo, da nebude tudja nenayidnost zazornim 
okom to motrila. 

Od svih obarskom porazu preostalih dalmątin- 
skili gradoya, nije se nijedan za pokrsćenjiyanje i 
prosyietljenje Hryata postarao koliko novosagradjęni 
Spljet, zato će ga Hryati uyjek i smatrati najzaslu- 
znijim. Sto je prije Solin za cieli Ilirik, to je Pro- 
yidnost odredila da Solinjaaim napu6eni Spljet budę 
za Hryate. Nastojanjem Spij eta i njegoyih nadbiskupa 
Isusoya yjera i krsćanska prosyjeta sirila se medju 



*) Thomas Ai'cidiacon: Histor. Salon: c. I. 



- 150 - 

Hrvatim. Spljetski gradjani, stari Solinjam, primili 
kako ve6 receno, vjeru od apostola i njihovih uće- 
nika, pak ju najspraynije jos poganim Hr^atim pre- 
dali, a ovi se dice da su ju od tako slavnih solin- 
skili potomaka primili, kao sto i Spij et ponositi se 
może da mu je Slobodan zaćetak, i slavan razvitak 
sa Hryatim^postao. Ni Hrvati bez Spij eta, ni Spij et 
bez Hrvata ne bi bili ono sto jesu. 

Jos onda kada su Hrv^ti obarsku moc po Dal- 
maciji i Istri unistivali, sjedio na Stolici sv. Petra 
Dalmatinac Ivan IV. koga u dno duśe bolio poraź 
otaćbine i divnoga Solina. Razumjev kako Hrvati 
gone Obrę, pośalje god. 640 nekoga Opata Martina 
u Istru i Dalmaciju sa golemom novćanom pripo- 
moći za jadne gradjane i odkupljenje nevoljnili su- 
źanja, uz to da iz ruśevina solinskih posakupi tjelesa, 
svetaca, saćuva jih od pogrdjenja i u Rim prenese; 
naloźivŚi mu nęka pokusa novonaseljenike Hryats 
obrati-ti na Isusoyu vjeru*). Martinu je sve dobro 
od ruke bodilo, ali zbog neumjenstva jezika nije mogo 
vele u pokrśćivanju uspjeti. Bolje su u tom isti Splje- 
óani uspjevali, jer stupiv oni u prijateljske odnośaje 
sa Hrvatim po celi su se medjusobno razumievati, je- 
zike poznavati, na prijateljsku obćiti, medjusobno 
skupne poslove voditi, bratimiti se, medjusobno se 
źeniti i u rodstvo stupati **). Ovim mudrim naćinom 
Spljećani prisvojiśe i srca Hrvata, davśi im i prigodu 
upoznati Isusoyu vjeru. Ovo je prvi nacin bio koj im 
su stari Solinjani Hrvatim vjeru i prosvjetu priobći- 
vali, po tom sn im i prvi blagovjestitelji bili, 

Rimu i Garigradu vrlo stało na srcu obraóenje 



*) Assemani Kalend. Eeel. T. IV^, p. 292. 
**) Thom. Arehid. Hist. Sal. e. X. 



- 151 - 

Hrvata; prvomu sa yjerozakonsko-narodnoga, a dru- 
gomu narodno-politicnoga obzira, Zato papa Martin I, 
(kazu isti stoję prije bio poslanikom), razumjev kako 
Hrvati rado krś6anstvo primaju, odaśalje, g. 649, popa 
Ivana iz Ravene, da SYOJim naukom digne krsćanstvo 
obarskom navalom u ovim pokrajinam ponizeno, a 
najpace uznastoji Hrvate pokrstiti. Spremi se Ivan 
Ravenjanin^da sto sretnije nałożeni mu poso izvrśi, kod 
urodjenih starili krscana opet novim źivotom oźivi 
kr§óanstvo, a da mu isto i kod Hryata budę, nauci 
im jezik, stade im propoviedati, i ovi odlućili pogau- 
stvo ośtayiti. Na ovo se i Oarigrad radovao, s toga 
car Heraklij Konstanc (642-668) pośalje poslanike u 
Rim, moleói sv. Stolicu nęka se postara odrediti nad- 
biskupa, biskupe i djakone, koji će krstiti Hrvate 
sklone na krsćanstvo. Papa Martin I, na to prizovne 
Ivana iz Ravene, posveti ga solinskim nadbiskupom, 
i imenova ga syojim poslanikom u svim ovim pokra- 
jinam. 

Ivan nemogay u Solinu stolovati, jer tu već ne 
bilo ni crkve, ni kuce, zato njegovim nastojanjem 
stolica budę u Spljet prenesena, budući i onako u 
blizini Solina. Na novu spljetsku nadbiskupiju budu 
prenesena i s^a praya i povlastice solinske nadbi- 
skupije. S toga za vise vjekova u svim starim listi- 
nam, u spomenicim i povlasticam, spljetski nadbiskupi 
zovu se samo „solinskim", a spljetska crkva „solin- 
skom crkyom" *). Tako ju zove i glasovita darovnica 
i listina od godine 852, na Biliacu od hrvatskoga 
kneza dana; tako ju zove g. 879, i papa Ivan VIII, 
pisući dalmatinskim biskupim; istom kaśnje stalą na- 
zifati se: „spljetsko-solinska crkva''. Ivan pretvori 



*) Asseman. Kalond. IV. p. 293. 



— 152 — 

po sred pala6e Dioklecianove velićanstveni pogański 
liram u krśćansku crkvu, posvetivsi ju na ćast Dje- 
vice Marije, i preniev u istu moći sv. Dujma i Ana- 
stazija. Uz Gvi velicanstveni rimski hram, dade sa- 
graditi Marija kćer hrvatskoga kralja Ljudevita pri- 
stojan zvonik, po osnovi i nadziranju Hrvata Nikole 
Tvrde. Tako starorimski uz novołirvatski slog na 
posvecenomu hramu urezan postao je simwlom sloge 
medju rimsko-hrvatskim ziyljem. 

NoYosagradjeni Spij et odmah u svom zaćetku 
god. 650 dobi, u osobi vrloga Ivana Ravenjanina, 
nadbiskupa, koji svojim neumornim trudom do god. 
668 pokrstio većinu stanovnika „Dalmatinske Hrvat- 
ske". On neprestano idjase po istoj, „obnavljajući i 
gradeći crkve, posvećivajući biskup e, namjesćivajući 
żupnika, prevodeći tako mało po mało neuki ali bla- 
goćudni hryatski naród na Isusovu vjeru". Svemu 
OYomu papa rimski veoma se radovao, uzeo Hrvate 
pod svoju osobitu zaśtitu^ davsi jim nekakay zakonik 
i ustav, po komu bi se bili imali ravnati, veli Porfi- 
rogenit; a Hrvati sa svoje strane u5iniśe sa rimskom 
Stolicom poseban ugovor sastaviv vlastorucno pismo, 
kojim se obvezuju i prisiźu sv. Petru apostolu da će 
mirovati i da neće na nikoga navaljivati, doćim papa 
kunę svakoga tko bi u nje krenuo. ^) 

Porfirogenit to ovako doslovno pripovieda u pogl. 
31 SYOga djela „De admin. imp." '): 

Hi autem Cłirobati baptizati extra limites propriae terrae 
non libenter aliis bellum inferunt, idque quia oraeulum quod- 
dam sive statutum aceeperunt a Eomano Pontiflce, qui sub 
Heraclio Eomanorum imperatore sacerdotes raisit eosque bap- 
tizavit. Olirobati siquidem post acceptiim baptismum pepigerunt 



1) „Crtice" str, 59. 

2j V. Raćki „Doeuineuta.... (str. 291). 



- 153 — 

et Chirographis propriis datis sancto Petro Apostąlo iuraye- 
runt, nunąuam se alienam terram armis inyasuros sed paeem 
habituros cum omnibus yolentibus; et .irapreeationem vieissim 
a Iłomaiio poatifice acceperunt, ut si ąuando aliae gentes 
ipsorum Ohrobatorum terram invadereiit belloąue infestarent, 
pro iis pugaaret, vindexque eoruiii esset Deus, vietoriam con- 
ciliante Petro Christi discipulo"J) 

Kao §to Hryati „Dalmatinske Hrvatske" po 
Spljetu i njegoyim nadbiskupim tako je većoni stra- 
nom ,)Posavska Hrvatska" nastojanjem Oklajskih 
(Aąuileja) biskupa upoznalo krsćanstvo. Pak je sve 
naravnim i mirnirn putem teklo, dok nisu obe Hrvat- 
ske, god. 880, pod frana5ku vladu podpale. Sada 
nałirupilo mnoźtvo suroyih niemackiłi svećenika u 
osYOJene pokrajine, pak na diyljaćku postupali; uz 
to bili sliepo ratilo okrutnih njemaćkih vladara, koji, 
kako Porfirogenit każe, „sisajuću djecicu iz krila 
majćinili trgali i psim za hranu hitali". '^) Po tomu 
Hryatim rad surovoga svecenstva i okrutnih tudjih 
gospodara postajalo mrzko i krscanstvo i stali povra- 
ćat se na poganstvo. Postupanje njemackoga svećen- 
stva naprama Hrvatim silno i zlokobno je uplivalo i 
na dalmatinsko latinsko svećen8tvo, jer pvo, oslanja- 
jući se na njemacku i vizantinsku moć, óuteći se 
snaźnije i prosvietljenije pocelo osornije postupati 
sa Hryatim, a ovi spremali se na odpór, po cemu 
liepa dotadaśnja sloga pukla i pretyorila se u mrźnju, 
Latinski źivalj, podpomaga-n njemaokom i vizantin- 
skom vladom, koje napredovanje Hrvata zazornim 
okom gledale, radio svetoveóma na śtetu źivlja hr- 
yatskoga, a ovi istim orużjem odvraćao. Nisu Latini 
smatrali yec Hrvate dobrim susjedim niti Hrvati La- 

^) Na ovo Eafiki: V. epist. papae Joannis VIII. Sedeslavo (p. 7): 
„wt pro amore sanetorum apostolorum Petri hae Panli, protecłorum ve- 
strorum ..:.." 

2) V. str. 67 ove knjige. 



- 154 - 

tine pazili kao prijatelje,* nastała narodna mrźnja, 
stetna za oba zivlja. 

Za yelikoga hrvatskoga źupaaa Mojslava (827- 
839), Hrvatska postała mało da ne samostalnoro, jer 
franaćko gospodstvo istom po imenu pripoziiavala. 
Osovivsi se na svoje nogę, zapoznay svoju snagu i 
stekav narodni ponoś, Hrvatska nehtjede biti preveć 
izloźena latinskoga svećenstva preziranju; ais toga 
sto daleka spljetska nadbiskupija nije mogła svim 
duhovnim potrebam zadovoljivati, niti crkovne poslove 
brzo obredjivati, zamoli rimskn Stolicu, da bi osobi- 
toga za Hryatsku biskupa naimenovala, koji bi samo 
rimskoj Stolici neposredno podcinjen bio. Sveta Sto- 
lica upozaav znamenitost Hrvatske, i sve duhovne 
potrebe hrvatskoga naroda, najspravnije, prvom polo- 
yicom desetoga vieka, dade „Hryatskoj vlastitoga 
hrvatskoga biskupa u Ninu". Biskup e ninske nepo- 
sredno bi papa imenovao i posveóivao, neposredao 
s njima obćio, ali uz sve to morali su Hryati i 
spljetskoga metropolitu kao svoga pripoznavati. 

Tim su rimski papę ninske biskupe i naród 
hrvatski joś vise pod svoju zaśtitu zagrlili, ali su 
jih ucinili podlozne pokorne spljetskim nadbiskupim, 
jer su ovi najveóih zasługa u pokrśćiyanju istili ste- 
kli. Po tomu je sveta duźnost nadleźala spljetskim 
nadbiskupim, da od jadranskoga mora tja do Dunava 
Save i dal je pomnjivo 'bdiju nad pravovjerjem po- 
Yjerenih si naroda. Ali na nesreću za neko vrieme 
odstupiłi bili od svoga płemenitoga zvanja i sa pod- 
ćinjenim biskupim presli bili u vrtlog iztoćnoga raz- 
kołniśtya, sto je za hrvatski osobito naród i słovensko 
bogosluźje od zamalitili i odlucnih posłjedica bilo.^) 

1) „Grtice" sk. 55-61. 



— 155 - 
III. 

Ninsko-hFYatska Biskupija. 

Odmali sa sv. Anselmom Gospodinovim ucenikom 
i prvim utemeljiteljem i biskupom Kinske biskupije, 
prestaju uspomene potonjih biskupa sve do sedmoga 
vieka. Ivan Rayenjanin, prvi spljetski nadbiskup i 
neumorni apostoł u pokrśóenjivanju łirvatskoga naroda, 
da ga u yjeri Krstovoj ukriepi i bolje uzdrzi, sam 
dade obnoviti toliko proslavljenu Ninsku biskupiju ,*) 
te ninskomu kao hrvatskomu biskupu izrući sve sto 
se imenom i uarodnosću hrvatskom naziyalo, da ćuva 
i krśóanskom vjerom pita. A kada su god. 832, sa 
ovu i oau stranu Velebita, i dalmatinska i posavska 
Hryatska, sasvim vjeru Krstovu zagrlile, ouda je sve 
spało pod. duhovnu vlast Ninskih biskupa. ]Sjibova 
moc duhovna i nadzoriiiśtvo śirilo se preko sve Hr- 
vatske, i dalje. Prije uzpostavljenja bryatskih bisku- 
pija u Biogradu i Kninu, i prije nego i Srbi svoje 
biskupe stekośe, ninski biskup bio pravim biskupom 
sve velike Hrvatske.^) Ninski biskupi uźivali su naj- 
veći ugled i ćast kod naroda i hrvatskih yladara, i 
zato su bili obdarivani najvećim povlasticam i darov- 
śtinam te su imali ćak pravo da mogu naimenovati 
źupane i pokrajinske predstojnike.^^j Kada su postale 
Biogradska i Kninska biskupija, onda je obseg i 
moć ninskih biskupa bila stegnuta, 

% JSIiuski biskupi smatrali su se uviek zatoćnici 
prava i narodnosti lirvatske, lirabreno zastupajući 



*) Farlat. Tom. IV. p. 205. 

^) Lucio. De Regno. ete. Lib, II. cap. 2. 

^) Op. eit. Lib. VL cap. 1. 



- — 166 — 

duliovne i narodne koristi proti budi kakvim iiavalam 
a kako su spljetski nadbiskupi bili vrliovni zaśtitnici 
latinskoga źivlja, na brzo su nastale oprjeke i zadje- 
vice medju spljetskom i ninskom biskupijom, drugfiije 
medju latinskom i hrvatskom narodnośću. Te opijeke 
rasie su iii padał e, kako bi se vladarska moc ove 
iii one narodnosti povećavala iii padała. U vrieme 
yizantinskoga, franaćkoga i mletackoga gospodstva i 
Yladanja rasla moć romanskoga, a za moguće hrvat- 
ske kraljevine łivatala malia, moć lirvatskoga źivlja. 
Najyeća moc i ugled stekli ninski biskupi Teodozij 
i Grgur, jer u vrieme njihovo nastała silna borba 
medju spljetskim nadbiskupim, dalmatiaskim biskupim 
s jedne, a ninskim biskupim s druge strane. U ovoj 
strastyenoj borbi glagolicu u Hrvatskoj stigle cudne 
sndbine. 

IV. 

Borba za obstanak glagoliee. 

Već koncern devetoga vieka dalraatinski-biskupi 
sa latinskim svećenstvom nemogąvsi zabraniti sirenj e 
glagolske liturgije, da ju barem neśto preprieće, ne 
litjedośe rediti Hrvate svojih biskupija. Latinsko sve- 
ćenstyo bilo je tiem daleko preteźnije od hryatskoga 
i onog nadosaysega iz Moravske, po tomu se je mo- 
gła uspjesnije opirati uvadjanju glagoliee u crkvu. 

Poćam dakle jos od ovoga doba ima u crkvenoj 
poyiesti dałmatinske Hrvatske puno traga borbi 1z- 
izmedju Spljeta i Nina, sto će reći drugfiije, izmedju 
narodnosti latinske i liryatske u Dalmaciji. Drźavne 
borbe poradjałe su druge na crkovnom połju; raźna 
połiticna mnienja stvarała su i crkovne razpr^, na- 



- 157 — 

rodna mrznja medju latinskim i sloYJenskim svećen- 
styom odnosiła se je i na razlicito bogosluźje. Ninski 
biskup, i onako yatren Hrvat, imajući tada i nasion 
kod papę Ivana VIII, nastojao je da svuda Hrvati 
u drźaynim i crkovnim odnosajim postignu premoć 
nad latinskim źiteljstvom, 

Teodosiju suvremen}ku sv. Metoda hodilo sve 
na ruku dok je źiyio papa Ivan VIII i dok su bi- 
skupi dalmatinski od rimske crkve odruźeni bili. Ali, 
cim umrę car Vasilj (886) i Ivan VIII. (882) pro- 
mieniśe se stvari, i podjośe za slovensku liturgiju na 
gore. Rim i Carigrad se opet pomirili, i metropolita 
spljetski i s njim se svi ostali dalmatinski biskupi 
sa Rimom ponovno zdruźili. Sada dodje zgoda, spljet- 
skomu metropoliti i inim dalmatinskim biskupim, da 
se potuźe papi i diguu svoj glas proti svim neprav- 
dam naneśenim jim od ninskoga biskupa i sloźno 
opru sirenju slovenske liturgije po Dalmaciji. 

Po smrti Alfreda Teodozija (890) i nasliednika 
mu postane ninskim biskupom (god. 900) glasoviti 
Grgur, koji kao i predśastnici nu ponasao se je kao 
neodyisan, smatrajuói se łirvatskim biskupom svih 
Hrvata u Dalmaciji, to je stitio Hrvate gdje god se 
ovi nabodili, a tako i slovjenski jezik u crkyi. Tako 
ponaśanje sve to yise neprilika styaralo je spljet- 
skomn metropoliti i inim dalmatinskim biskupim. Sve 
je to poradjalo medjusobnih zadjevica te da se toma 
zlu doskoci, bi umoljen papa, nęka u kakvu crkov- 
nom saboru dade razviditi i rieśiti apostolskom ylasću 
sve te prepirke, 



— 158 - 
V. 

Spljetski sabor god. 925 o glagoliei. 

Slovenska liturgija bila je dalmatinskim biskupim 
samo izlika, a u svemu poćiyala je narodna mrźnja 
medju latinskimi slovenskim źivljem; *) pak kada nije 
sę mogło nadryati na politicnomu polju, onda je na- 
raviio borba prelazila i na crkveno. I zbilja, kao 
sto prije njemaćki biskupi obtuźivali Metoda naj- 
yećim potvoram krivovjerstvom ^) kod Rima, tako 
su sada latinski dalmatinski biskupi slovensku liturgiju, 
onoga koji je izumi i sve joj pristaśe obiedili kod 
Papę. 

Sjedio je tada na Petrovoj Stolici Ivan X (914-28), 
koji sasluśay sve osvade, odabeie svoje punovlastnike 
Ivana biskupa jakinskoga i Leona biskupa iz Pa- 
lestrine (Praeneste),, koje posła u Dalmaciju, da 
razmiricu urede u pokrajinskom crkovnom saboru. 
U isto doba izrući im papa dvije poslariice; jednu na 
metropolitu spljetskoga i njegove podrucne biskupe, 
a drugu na kralja Tomislava. '^) U onoj na prabiskupa 
solinskoga iii spljetskoga kori sv. Otac papa njega i 
ine biskupe, sto su toliko godina odciepljeni stali od 
Stolice sv. Petra, koja je temelj vjere. Sto se tice 
pak slovenskoga bogosluźja, , hrkajuć uslied krwih 
wvjeMaja jedk sa naukom, najośtrije kori solinskoga 
nadbiskupa, sto u obsegu svoje biskupije trpi glago- 
licu, yeleći mu : „I pośtó zacusmo da se u obsegu 
Vase biskupije drugciji nauk śiri, nego se u svetim 



*) Miklośie. SIavisclie Bibliotek. I. 69. 

') „Methodio lieretieo''; „Ariani iiiyentores" (glagoliee) V. Prilog B. 
str. 109. 

?) V. Prilog B. na str. 91-9i 



- 159 — 

knjigam nałiodi, Vi na to sutite, radi ćega vrlo se 
raztuzismo.... Da pravovjerni, zanemam eyangjeoski 
nauk, i crkovm zakonik, i zapoviedi apostolsko, utiću 
se k nauku Metoda, koga ipak u nijednoj knjizi me- 
dju svetim piscim nenahodimo." ^) Preporućiva osim 
toga biskupim da skupa sa njegovim poslanicim na- 
stoje doskoćiti tomu zlu, krivomu nauku śirenu kroz 
slovensko bogósluźje. 

U drugoj poslanici koju lyan X uporavi „Na 
dragoga sina Tomislava łirvatskoga kralja, i Mihajla 
uzmnoznoga kneza Zaliumskoga, prećastnoga i svetogar 
subrata nasega Ivana, svete solinske crkve nadbiskupa, 
i na sve biskupe podruene (suffraganei), kao i na sve 
źupane, cielo svećenstvo i vas puk po Sloveniji (Hr- 
yatskoj) i Dalmaciji, dragim nasim sinovim"; medju 
inim veli papai ovo: „Opominjemo Vaś, preljubljeni 
sinovi, da vaśu prenjeźnu djecu źrtvujete Bogu, po- 
svetivśi ju jo§ od koljevke knjizevnom nauku, da 
uzmognu, bozjom milośću nauceni, vas uzdiguuti svo- 
jom poukom iz smrada opacina na vi su domovinu''. 
Zatim u pogled slovenskoga jezika, drzeć ga, kako 
gori rekosmo, izvorom krwih nauka u vjeri, nastoji,. 
YJere radi, odstranit ga i pita: „Koji bi se osobiti sin 
rimske crkve, kao sto ste Vi, mogao u tom nasladji- 
vati, da se varvarskim iliti vam slovjenskim jezikom 
źrtva prikaziya Bogu? Nedvoumim ni najmanje, da 
za one koji nastoje da se slovjenskim jezikom posve- 
ćuje, valja ono sto je p^'sano: „Od nas odose i nisu 
od nas. Jer da budu bili nasi, oni bi svakako ostali 
u na§emu druźtvu i jeziku." *) 

Svak może lako shyatit kako nemilo i neugodno 



1) V. Prilog B str. 92. 

2) V. Prilog B str. 93-94. 



- 160 - 

imaju bit djelovala papina pisma na vas puk hrvat- 
ski, Yideói u pogibelji svoje veliko blago slovensko 
bogosluźje i siećajući se kako su prijaśnji papę o 
glagolici mislili. 

Sa oyakim mislim o slovenskom bogosluzju i 
pod utiskom ovake razdraźenosti, otvori se god. 925 
pokrajinski crkoyni sabor u Spljetu, pod predsjedni- 
stvom papinih poslanika, u prisustvu ne samo svih 
biskupa i inih crkovmh dostojanstyeuika, Yeć i istoga 
hrvatskoga kralja Toraislava, velikoga kueza od Za- 
humlja Mihajla, te źiipan4, yelmoźa i inih dostojan- 
stvenika. Pri sastavljanju X. zakonoclanka (canona), 
nastade u saboru źestoko parbanje i prigovaranje. 
Zakonoćlanak glasio je ovako: „Ńeka se neusudi 
nijedan biskup naśe pokrajine (spljetske metropolije) 
poyisiti na koji viśi red one koji bi samo slovjen- 
skoma jeziku yjesti bili; nęka samo u niźim redovim 
Bogu sluźe (in clericatu et monachatu). Niti se do- 
puśtati smjede takovim u svojoj crkvr misu citati. 
Ako bi pako nastała nestasica svećenika (latinskih), 
onda nęka se umoli rimskoga papu, da dopusti takom 
svećeniku (slovenskom iii glagolaśu) sluźbu izvr- 

sivati". O 

Drugim riećim ovi je ćlanak glasio, da odsle 

nijedan biskup nesmjede u svojoj biskupiji rediti 
ikoga koji samo slovenski jezik poznavao; a onim koji 
su jurve bili redjeni, a nisu znali latinski, trebalo 
je ostati za vazda ono sto su bili, i kao taki skro- 
mno Bogu sluziti. Svećeniku slovenskomu (glagolaśu) 
zabranjeno je bilo u svim crkvam misu govoriti, 
samo ako bigdjegod pomanjkalo latinskih svećenika, 
mogo bi biskup kakvu pojedinomu glagolaśu od papę 



1} V. Pril. B str. 95. V. i Pril. E str. 19. 



- 161 - 

dopuśteiije dobiti da ovrsuje slovenski (gMgblski) 
sluźbu boźju. 

Proti ovomu zakljućku ustade saborska mańjina,, 
a na celu joj neustraśm ninski biskup Grrgur, koji 
prosYJedujući proti zakljućku desetoga zakono-ólanka, 
pred svim saborom pozva se na papu rimskoga. Daiłi 
svaki njegoy prosvjed bi od većine Saborske zabaćen. 
Na to je nastało veliko mrmljanje. Quia in vo'bis 
orta fuit contentio antę Legatorum nostrorum praesen- 
tiam minime res praelibata tumultuantibus vobis fińiri 
voluiV) U isto yrieme kada je sabor zaMjućke svoje 
papi na potvrdjenje poślao, i Grgur sa mańjinom 
upravi utok na Ivana X, poslavśi ga sa narocitim 
poslanicim, nęka papu ustmeno o svemu izvieste, da 
potvrdjenje X zakonoclanka uzkrati. U ovoniu piśihu 
Grgtir se tuźi na nepravdu slovjenskomu bogośluźju 
UGinjenu, ukazuj ući kako nije slovenslina u bogo- 
sluźje uvedena od tko zna kakva zane§enjaka, ved 
odlukom i svecanoni potvrdom ustmenom i pismenom 
riiriskih papa Hadrijana II, i Ivana VIII. Nęka 
dakle potrazi spisę recenih papa, pak će se bólje o 
istini osYJedoćiti. Uz to nąjacim izrazim i ne beż 
prigovora*j opominje i svjetuje papu, da ne bi sa 
potyrdom zakonoclanka prenaglio. Moli ga riąjpotla, 
da njega kao hrvatskoga biskupa ućini, rad boljega 
mira, neodvisnim od spljetskoga metropolitę, i od- 
yisna samo od rimske Stolice, kao sto su bili i prije 
lirvatsko-ninski biskupi, dok je spljeitski nadbiskup, 
sa inim dalmatinskim biskupim, uz Carigrad prianjao. 

Posljedica ovoga ostroga Grgureva prosYJeda i 
utoka bila je ta, da je papa zbilja zaustavio potvrdu 



1) Liter. Confirmat. Joan. X. Pril. B str. 96 i Pril. E str. 21, 23. 
*) Ginzel. 119. 



11 



~ 163 - 

X zakonoćlanka, odnoseóega se na zabranu sloveii- 
skoga bogosluzja, potvrdjujući sve ostale.^) A da 
budę pravedan sud o svem, pozva papa Ivana spljet- 
skoga nadbiskupa oli jednoga od njegoyili podrucńih 
(suffraganea), da dodje u Rim sa Grgurom ninskim, 
pred papom sve razloge nayedu, nakon cega on óe 
istom osudu izreći. 

Dosta je yjerojatno da se je papinu pozivu od- 
gOYorilo od obiju strana, pak kakono Konstantin 
pred Hadrijanom II, Metod pred Ivanoni VII[, po- 
trebu slovenskog bogosluzja najvrstnijini razlozim 
branili i obranili, tako je i sada providnost htjela 
da Grgur ninski pred Ivanom X, ćetrdeset godina 
nakon smrti Metodove, obrani proti X zakonoćlanku 
slovensko bogosluźje, za kojim su Hrvati toliko za- 
neseni bili, da se nikako nisu htjeli prignuti onu 
svoju svetinju zanemariti, *) nego su ju uzdrzali i 
njegovali §to su bolje mogli. Tomu dokaż budi, da 
ne nabodimo već nigdje da je zakonp61anak deseti 
po papi potvrdjen bio iii u djelo postavljen. To nam 
jasno pokazuje i drugi sabor spljetski drźan godine 
928, gdje je papin poslanik Madalbert biskup, sa 
inim dostojanstvenicim, potvrdio opet sveićłanke pr- 
yaśnjega sabora, ali o desetom clanku, i o sloven- 
skom bogosluźju, ni riećij te se je nakon toga slo- 
venstina iii glagolica za sto godina po primorju 
jadranskoga mora sirila i cvala. Ovoga puta sacu- 
vao ju bryatski biskup Grgur ninski! Slava mu do 
vieka. ') 

1) V. Pril. B str. 96 i Pril. E str. 22. 
*) Farlat. T. IV. pag. 213. 

2) „Crtiee" str. 79. 



163 - 

1) 



Spljetski drugi sabor god. 928. 



Ako prem je Grgur ninski sacuvao slovensko 
bogosluźje, jer se pozvao na Papu Ivana X, i pre- 
doćiv mu stvar naveo ga, da uzkrati potvrdu X. 
zakonoćlanku sabora spljetskoga, to se ni mało parbe 
i strasti medjusobne nisu utisale medju ninskim Gr- 
gurom i Ivauom spljetskim, drugcije: medju narod- 
nosti i svećenstvom latinskim i medju narodnosti i 
sveceustvom hrvatskim. Dalmatinski biskupi drźali 
su se cyrsto zaklju5ka zakonoćlanka desetoga spljet- 
skog sabora, progoneći svom źestinom sloyenstinii i 
nehtijući rediti one od syojiłi biskupljana koji su 
htjeli goYoriti misu sloveiiski. Grgur pako, bojeći se 
da mu ne postane hrvatskih sveóenika, sliedio je i 
iz drugih biskupija rediti sposobnije Ijude, i po crk- 
vam jib siljati, ćim je prekoracivao svoje pravomoóje, 
a uz to si je prisvajao neodvisnost od spljetske 
crkve, radi cega bi iznovice kod Rima obtuzen. Grgar 
ninski, każe nam Toma spljetski nadpop,*) mnoge 
je nevolje nadbiskupu Ivanu zadavao, nehtijuci mu 
se podloziti i sam sebi metropolitsku vlast prisyaja- 
jući, te je trebalo takim zadjevicam jednoc konać 
ućiniti. Papa Ivan X naloźi svojima dvama poslani- 
cima, biskupu Maldabertu i knezu Ivanu, da urediv§i 
stvari u Bugarskoj, kamo bijahu posiani, urede i 
one u Dalmaciji. 

Dovrśiv poso u Bugarskoj, eto papinih posla- 



1) Ra6ki ga staylja u god. 926-37 (v. Pril. E str. 23). 
*) Hist. Salonit. eap. XVI. 



- 164 - 

nika u Hrvatsku i Dalmaciju, da izpune nalog. Ma- 
dalbert ureće obći narodni sabor u Spljetu, na koji 
dod-jośe god. 928 osim spljetskoga nadbiskupa i nje- 
govih podrućnih biskupa opet isti hryatski kralj 
Tomislay sa najyećim hrvatskim plemićim i dosto- 
janstyenicim. 

U OYomu saboru budu opredieljeni medjasi sva- 
koj biskupiji kako su ih u starinsko vrienie imale, 
uz to crkvi spljetskoj iznovice sve6aiio potyrdjen 
„primat". Svaka pak crkva iii grad sto se biskup- 
skom stolicom ponose, nęka zadrze medjase od otaca 
oznaćene, kao zadarska, osorska, króka i rabska, sto 
su spljetskoj na zapadu i njoj kao (suffraganee) po- 
drućne podćinjene. Isto budi rećeno i ob onim sto 
su joj na iztoku: stonska, dubrova6ka i kotorska, 
nęka budu imati ista prava, stolicu i medjaśe ozna- 
ćene.^) A od ninske, koja je najveći ćvor i u ovomu 
saboru bila, budę odluceno: „Pośto ninska crkva 
nije imała u stara vremena svoga biskupa, vft6 samo 
arcipopa (archipresbyterum) stojećega pod ylastju bi- 
skupa (zadarskoga) ; s toga nęka ninski biskup oda- 
bere takOYU crkyu koja je u stara vremena imała 
ylastitoga biskupa. Stój i mu daklen na izbor Skra- 
dinska iii Sisacka crkva, a najbolje bi bilo da iza- 
bere si stolicom Duvno, budući Bogu hvala sve na- 
pucene i obiluju svećenstvom i pucanstvom. Ako 
pako samo sa jednom od tih triju biskupija ne bi 
bio zadOYoljan, a on nęka uzme sve tri, samo nęka 
im o neizmiernom prostom razraisli, a to bi bilo na 
veliku du§evnu stetu onoga puka i njegoyu istu, jer 
niti bi puk njegove milosti primati mogao po usta- 
novam svetih otaca, niti bi on isti svoju duźnost 



1) V. Pril. E str. U. 



- 165 - 

izvr§ivati u stanju bio rad mucna putovaiija i velike 
prostorije".^) 

Ovim zakljućkom spljetskoga sabora ukidala se 
ninska biskupi ja. Ovim ukinućem ciljalo se je moźda 
najyiśe na ukinude glagolskoga bogosluźja, jer se je 
znało, da dokinućem hryatske biskupije, pada i naj- 
veći nasion i glagolice, ali iz dokumenta nemoźe 
se to izravno dokazat, jer se glagolicu ovaj put niti 
ne spominje. 

Poslanik Madalbert, kralj Tomislav, biskupi i 
svi dostojanstvenici podpisaśe ove saborske zakono- 
clanke, te jih podnesoss papi Leonu VI. (buduć kroz 
to yrieme Ivan X. umro) na potvrdu. Leon VI upravi 
poslanicu na Formina zadarskoga biskupa, Grgura 
ninskoga i na sve dalmatinske biskupe, kojom. kori 
Formina i Grgura, sto po svojoj duźnosti nepokora- 
vaju se spljetskomu primasu, nego sami hlepe za 
neodvisnosću i nadbiskupskom castju, doćim po svim 
crkovnim ustanovljenim zakonim moraju metropoliti 
spljetskomu podcinjeni biti. Zatim nadostavlja: „Gr- 
guru ninskom, koji sred nepogoda oli pogoda vre- 
mena brvatskim je biskupom postao, nalazemo da u 
samoj skradinskoj crkvi sluzbuje, zapoviedajući mu 
da se u tudje biskupije poniś^^o nemiesa; uŚini li 
pak to, onda će bez sumuje nasom papinskom vla- 
stju izobóen biti". '^) Ovim nacinom dokinuta je bila 
brvatska ninska biskupija i tim tezki udarao glago- 
lici zadań. 

Nezna se je li Grgur sjeo na Stolicu skradin- 
sku i pokorio se zakljuecim spljetskoga sabora i 
potonjim papinim naredbam, jer nam o tomu bas 

1) Fai-lat. If[. p. 103. V. Pril. E str. 24—25. 

2} Farlat. Tom. Ul. pag. 106. (v. Pril. E na str. 25-28. Lueij 
sumują o autentióuosti ove potvrde (1. c). 



- 166 - 

nista Ijetopisci nekazu. Nu staviio je to da se koje 
vrieme ninska biskupi] a nespominje, dok istom kasuje 
ne bi pod Kresimirom IV. obnovljena god. 1050. 
Kada i gdje je Grgur umro ni to nam nije pozńato; 
samo se znade da unistenjem ninske biskupi] e gla- 
goUca je vrlo malaksala. Ninska biskupija razdie- 
Ijena je bila izmedju zadarskoga biskupa i spljetskoga 
nadbiskupa, a obadvama biskupima leźalo je najvise 
na srcu dokinuće mrzene glagolice.^) 

Spljetski nadbiskup Ivan III. nakon toga postao 
je primasom sve Dalmacije i Hrvatske. On se je 
bojao da rastuća moc hrvatskih kraljeva mogła bi 
opet obnoviti ninsku biskupiju i tim oźiyjeti glago- 
licu, s toga nastojao svim silam da to na vrieme 
preprieći. *) Nu ćega se je bojao, to se je kaśnje i 
dogodilo. 

Niti Ivan ITI. primas hryatski, niti njegovi na- 
sljednici, niti zadarski biskupi nijesu nastojali za 
prosyietljenje Hrvata, a buduói nestalo njihove bi- 
skupije, tim su sasviem u duhovnomu i prosvietnom 
obziru bili zapusteni, a hryatski naród i njegovi 
vladari tada su neprestano joś uz to bojeve vodili; 
po tom je naród bio spao na najniźi step en neznan- 
stva. Sve je to najgore na glagolicu uplivalo. 



1) „Ortiee" str. 83. 

*) Farlat. T. JIl. pag. 108. 



107 

vn. 



Treei spljetski sabor god. 1059, 
drugi koji radi proti glagoliei. 

Cudno i smiesno mnienje bilo zavladalo u Dal 
maciji, komu ni isti onda§nji spljetski Hryati ubjegli 
nisu, da su naime Hrvati Groti, a glagolica gotsko pi- 
smo, i da ga je neki Metod kriyoyjerac izumio i u 
sluźbu bozju uveo, pak za to da ga je Bog teskom 
i sramotnom smrcu kaznio. *) I u samom Rimu na 
veliku nesreóu zavladalo bilo glede sloyjenske pro- 
slosti i sloYJenskoga jezika podpuno neznanstvo, pak 
eto ni dva stoljeća a zaboravilo se bilo na zasługę 
svetih sloYJenskih- apostola Ćłrila i Metoda, i kako 
su oni tielo syetoga Klementa papę cudni em nacinom 
donieli. Rek bi da su onda u Rimu samo onoliko 
znali koliko su to izvjeśćivali dalmatinski biskupi, 
a i oni bili veoma słabo naobrazeni, i tako jos viśe 
SloYJenim u obce i glagoliei neprijazni. 

S toga nije cudo da Nikola II. (t 1060) nasto- 
jeci u rimskoj katolickoj crkvi uvesti jedinstvo jezika 
u bogosluźnim obredim, i htijući dokinuti njeke ostanke 
gotskoga iii mozarabickoga bogosluzja u Spanjolskoj, 
istom revnosóu uznastojao uniśtiti i „gotske krivo- 
YJerne ostanke", kako misljase, i u Dalmaciji. Nije 
bilo već dOYoljno izucena ćovjeka niti u Dalmaciji 
niti u Rimu, koji bi bili znali razpoznati Slovone 
Hryate od Gota, Metoda slovjenskoga apostola od 
Ulfile gotskoga prosvjetitelja, gotsko pismo i bogo- 

*) Thomas Arehid. cap. 16. V. o tom Pril. B str. 109 i Pril. E 
str. 35. 



— 168 — 

sluźje od sloTJenskoga pisma i bogosluźja. Tako krivo 
mnienje i zamjenjiyanje Slovena sa Gotim trajalo je 
inace kod vrJo ućnili Ijudi, tja do końca sestnestoga 
vieka. Naravna je stvar da neprijateljim glagolice, 
bilo iz neznanstya iii iz zlobe, hodilo ie sasviein u 
prilog, da ju po mogućnosti utamane. Mnogi su moźda 
to i iz dpbre namjere radili, jer, smatrajući Metoda 
Arijeyim sljedbenikom, mislili su da u prilog vjere 
5iii(&, sto na uniśtenje ^^krwovjernog glagoljskog" bo- 
gosluzją nąstoję. 

Uz ovakove okolnosti, papa Nikola II. pośąlje 
sypga poslanika u Dalmaciju, Majnarda opata kiasin- 
skog^ ka|nje kardinala, ne da vidi kako stoji stvar 
o sloTJęjiskom bogpsluzju, nego da ga kao gotsko 
utaB^ani. Majnąrd sazove u Spljet god. 1059 crkovni 
sabor, na koji se sakupiśe crkovni i svietovni dpsto- 
jąi^^tyęnici. U p^omu saboru ne samo sto su neka- 
dąnji ząkljiicci potyrdjeni, ved se u pogled glagolice 
uząkpni „da se ista sasyiem ima uniśtiti, i najźeśćim 
p^depsam kazniti svąki koji bi odsle drugim kakvim 
jezikom doliś latinskoga i grćkoga usudio se misiti, 
oli javne molitve Bogu i Svetcim upravljati, *) i da 
se nikakąv Sloven (Hrvat) neima poniśto pustati na 
primąnje syetih redoya, ako ne bi bio vjest latinśtini". 
Oyako zlo i naopako zavrśi se sabor po Hrvate i 
hryatsku glagolicu. Majnard podnese papi u Rim na 
potyrdu zakljuóke saborske, koje papa nakon drźa- 
npga crkoynoga u Rimn sabora god. 1059 iii 1060, 
apostolskom ylasću potyrdi. 

Po oyoj papinoj potyrdi, zaklju6ci spljetskogą 
sąbprą po syoj Dalmaciji, koją je od g. 997 podpala 
pod mletaćku ylast, iii drugćije u spljetskoj prabi- 

*) Farlat. Tom. III. pag. 129. 



- m - 

skupiji i krćkoj (Veglia) biskupiji, bijałiu u podpuna 
obsluźiyanje stavljeni. Svuda bijabu crkve pozatvorene 
gdje se je glagolski sluźba bozja obavljala, brvatski 
syećenici kao krivovjerci prezirani, sve od tuge za- 
niemi i u crno se obuce. 

Nu i OYOga puta providnost nasla glagolici mjesto 
utopista, gdje ni mało zakljućci spljetskog sabora nisu 
yriedili niti u djelo stayljeni, a to bio oni dio Hrvatske 
sto je spadao pod vlast łirvatskih kraljeva. Tu ostąde 
glagolica u svoniu mirnomu uźivanju, pod mogućom 
zaśtitom hrvatskib vladara.*) 

VIII. 

Pop Ulfo i starae Cededo, iii eetvrti 
spljetski sabor god. 1063-1064 

Nije moguće izkazati, govori Farlati, **) kolika 
bas źalost i tuga obuze Hrvate na zabranu slovjenske 
liturgije saborskom i papinskom odredbom. Joś jih je 
veóa zalost obuzimala, sto se greki jezik i greka 
liturgija nije izkljucivala, nego samo slovjenska iii 
glagolska. Njihove crkve pozatvarane, u njih prestalo 
razliegati se slovo boźje; njibovi sveóenici na ruglo 
izvrźeni; svi pristase glagolice krivovjerstvom zigosani. 
Tako nesmiljeno bijaśe slavenska liturgija progonjena! 
ali ona joś źivlja§e u srou brvatskoga naroda, i u 
skrovistu hrvatskoga sveóenstva, sto nam bjelodano 
pokaziva . pripoviest o popu Ulfu iii Vuku i starcu 
Cededu, koja nam źivałino pred oći stavlja tada^nje 

*) Assemani Kalea, IV. pag. 387. 
**) Tom. Xli. pag. 136. 



- 170 -^ 

kukavno stanje „hrvatskih" popova iii „glagola§a" u 
Dalmaciji. Koliko je u pripoviesti istine, u nestaśici 
dokumenata tezko je prosudit, nu to stój i, dajepri- 
poviest potekla iz pera Tome Arcidjakona spljetskoga, 
koji u obce piśe kó velik protivnik slovjenske na- 
rodnosti. Pripoviest donosimo u izyorniku u Pril. E 
na str, 38-42, te pokle może biti i bajka, ovdje se 
naniu ne osyrćemo. Samo to pripominjemo, da joj 
je pozoriste danasnji Kvarner i da je tom prigodom 
drzana sinoda u Spljetu, koja i taj put nastojala iz- 
triebit glagolicu. Ali neuspjela ni ova treóa zabrana, 
tim manje, jer rek' bi prosto djelo pokrajinskiłi bi- 
skupa i jer Papa o glagolici ne dao nikakve odluke. 

, IX. 

Peti spljetski sabor god. 1075. 

Stara hrvatska ninska biskupija bila je opet pod 
velikim hrvatskim kraljem Petrom Kreśimirom ob- 
noYljena. Ukinuta u spljetskora saboru god. 928, prvi 
put spominje se god. 1072, u pokrajinskomu saboru 
u Zadru. Zakljućci ovog Sabora propadose nezna se 
kako. *) Sa uskrsnućem ninske biskupije poceló i za 
sloYJensko bogosluźje opet sve to prijatnije bivati. 

Aleksandra II. g. 1073 nasliedi neumrli Grgur 
VII., koji je bio protodjakon Sv. Stolice. Njemu je 
bilo dosta dobro poznato sto se je za Aleksandra u 
Dalmaciji zgadjalo* Neki ciene, daje isti Aleksander, 
moźda od u5noga Grgura bolje upućen, opozvao za- 
kljudke sabora spljetskoga god. 1063 po poslaniku 
Majnardu sastavljene, te uni§tiv§i jiłi §to se slovjen- 

*) Farlat. T. Ul. f. 140. 



— 171 -^ 

skoga bogosłuźja tióe, dopusti opet Hrvatim glagolsku 
sluźbu bozju obavljati. *) A stavnoje da Grgur VII., 
ako i nije syecano kakvim os obi tim pismom sloyjen- 
sko bogosluzje potvrdio, upoznavsi da nije to proti 
YJeri, nije se u Dalmaciji ni mało protivio, premda 
u Ceskoj nedopuśtio, kada je to kralj Vratislav za 
sloYJenske monabe iskao.^) 

Nu bilo kako mu drago, Grgur g. 1075 posalje 
Grcrarda nadbiskupa Sipontskoga u Hrvatsku da stvari 
pristojno uredi. U Spljetu ga glasoviti Lovre prabi- 
skup najljep&e priceka. Tu budę urec^en sabor, na 
koji prispjeśe svi biskupi, medju kojim bijahu ovoga 
puta i tri brvatska: ninski, biogradski i kninski. U 
ovom saboru, gdje se je mnogo koristna zakljucilo, 
bila je i ninska biskiipija svecano potvrdjena, jer 
budući ju sabor g. 928 sve6ano unistio, to je trebalo 
da ju opet svecano sabor i pripoznade, makar ona i 
prije toga de /o^c^o uzpostavljena bila. 

U ovom saboru nebi ni rieći protiva slorjen*^ 
skomu bogosluźjil receno, jer su sada ne samo tri 
łirvatska biskupa sjedila, koja bi se na obranu iste 
d^*gla bila, nego ni stoga ito Grgur VII. bolje upo- 
znavsi stvar nije nikakva naloga poslaniku dao da 
se ślavenskoj liturgiji protivi. Ovo nam jasno doka- 
ziva, da, barem mukom, bi slovjensko bogosluzje iii 
glagolica pripoznata i dopuśtena u OYomu saboru. 

Prije smrti Aleksander II. bio je naredio, da svi 
oni koji su njegovom naredbom u tavnicu baćeni 
imaju se bez pogovora na slobodu pu^tit. Nu u Spljetu 
rek bi da su za to mało bajali, jer zloglasni pop Ulfo 



*) Farlat. T, III. p. 143: „Sunt qui putant ejusdem Atexandri jiissu 
revocata fuisse ac rescissa interdicta.... A Slams patńae linguae in rebus 
publicis divinis umrpandae potestatem permissam esse." 

1) V. PrłlogB str. 110-112. 



- 112 — 

camio je joś u uzhici. To doznade Gerardo, te cini 
nęka ga se odmah izvede iz taynice u koj oj je dva- 
naest godina tavnovao. Ulfo se zakune na sv. yangelju 
i na tielu blaźenoga Dujma, da nece već nikąd sto 
slicna prvasajemu raditi, niti se u Dalmaciju povratiti, 
nego ode u Rim da ga od zaveza odrieśe. *) Iz Rima 
se moźda u otacbinu povratio. 

Do ovoga yremena mi naliodimo samo progonstva 
glagolice u Dalmaciji, ali dobri Bog provodeći ju 
kroz kuśnju odsle joj mirni źivot udielio. ^). 

X. 

Doba mirnoga uźivanja glagoliee 

(do 16 y.) 

Veó tećajem borbe razprostirala se glagolica po 
svoj Dalmaciji, Hryatsk oj i Slavoniji, po dalmatinskim 
i hrvatskim otocini i po zapadnoj Istri, gdje su i svi 
sluźbeni spisi, prostemu puku namienjeni, hrvatskim 
jezikom u glagolskom pismu upotrebljavani.'^) Ni treća 
zabrana, g. 1063, ne uniśti glagolstinu, pace se ona 
sada śirila po lirvatskom kopnu i po otocim jadran- 
skoga mora, tako da rimska crkvena vlast, bolje 
upućena, prestade već u 6etvrtom saboru spljetskom 
god. 1075, progoniti glagoljsko bogosluzje. Od toga 
doba, strastveno postupanje, budi spljetskih nadbi- 
skupa budi inib dalmatinskih biskupa, proti sloyjen- 
skomu bogosluźju nigda nije u Rimu odaziva naslo, 

*) Farlat. HI. p. 142. 

1) „Ortiee" str. 90—92. 

2) Vee znamo sto o tom pisę Jagie. (Primeri starohryatskoga jezika 
U., str. XIV-XV1). 



— 173 - 

te se je po tom mogła glagolstina sve to slobodnije 
śiriti. 

Istina je da osobite naredbe neima, kojom bi bili 
papę rimski ukinuli 'prvasnje zabrane, sto se ti6e 
Dalmacije, i po koj oj bi bili u Dalmaciji rabljenje 
g-lagolice opet dozvolili ; ali j^ istina i to da nakon 
treóega spljetskoga sabora 1064, neima niti jednoga 
spomenika iii pisaoca koji bi slovjensko bogosluźje 
iii glagolśtinu u Dalmaciji kod Hrvata rabljenu u 
kakvu sumnja metnuo, iii joj se sudbeno protivio. ^) 



i) Farlat. T. III. pag. 142. O tom i u Pril. L na str. 191: „La S. 
Sede, fedele al depositum fldei ed al earattere di eattolicita delia Chiesa, 
yalendosi del suo potere diserezionale supremo, taglia corto alle diseussioni 
e dissensioni.' Benohe affezionatissima, come e giusto, all' idioma latiiio, 
non vuole ció non pertanto, ehe atfcorno al medesimo sorga una iimłtazione 
delia sua autorita e prenda piede un'eresianuova, eolle paiTenze eeelesia- 
stiehe e romane e eolla sostanza esotiea e nazionale, e pronunzła per bocea 
di Adriano II e di Giovauni VHI. ii dogma delia eattolicita delia Chiesa, 
daado ii suo placet soYrano ad uria nuova lingua liturgica, ehe dieei seeoli 
dopo dovra formare 1' eredita di un elemento etnieo sparso su mezza Eu- 
r ipa e su mezza Asia, ossia sur un buon settlmo deli' universo intero. 

Eeeo dunque i primordi. La Chiesa, eretieamente ehiamata latina 
ehe Yuole, in testimonianza ed omaggio alla sua eattolicita, lo slavo; dei 
figli degeneri, ehe yorrebbero ridotta la Chiesa eattolica in una Chiesa 
nazionale, in bottega di eambiavalute, e che non esiterebbero a eondannare 
una seeonda volta ii Figlio di Dio al patibolo pur di favorire lo Stato e 
Oesare onnipotenti ed impedire ehe le plebi liberę dalia statołatria assor- 
gano al eulto deirunieo Tero Dio e lo seguano nella via delia sahezza. 

In una parola da parte delia Chiesa: uno di que' lampi ehe nel 
bujo pesto delie passioni umane sąuareiano le nubi e gettano un mar di 
luoe suir uniyerso, aprendo la vista ad un orizzonte senza eonfini; e da 
parte degli empi: inyece deli' ammirazione la eritica; inveee dal plauso, 
la ribellione contro ii verdetto del Yieario di Dio. 

Ma forsę la Chiesa ne' tempi sueeessivi venne meno a se stessa ed 
al proprio eompito cosi sublime, giusto, ed imparziale? 

Mai. 

„La Eivista" si sforza di dimostrare ii eontrario, ma fa opera vaua. 
Combattendo ii glagolito, distrugge se stessa. 

Ma: i concilii di Spalato, ma Gregorio Vdl., eee.? 

Mai! La Chiesa non ha mai disdetto quanto hanno detto Adriano II 
e Gioyanni YIII e le proibizioni e limitazioni, hanno avuto sempre un 
earattere puramente temporaneo, looale, proyineiale amminłstratiyo. La 
(\ViestioD.Q di pńndpio non fu mai piu toooa di proposita, mai pii negata 



- 174 

XI. 



Inoeeneo IV potvrdjuja slovensko 

bogosluźje. 



Minulo je veó bilo kakvih 180 godina od kako 
Aleksander IL na temelju nevriedna izvjeśća sło- 
vensku liturgiju po dalmatinskim crkvam bio zabranio. 
Glagolica je tumarala kroz najyeće nepogode, dok 
joj opęta svanula rumena zora i źarko ju sunce 
obasjalo. Ona bi se po tom bila uzpela na najyeći 
stepen, da ju isti Sloveni ne budu lakoumno zane- 
marili. 

Bela IV, kryatsko-ugarski kralj, imenova god. 
1247 nadbiskupom spljetskim Ugrina. O vi posła senj- 
skoga biskupa Filipa papi Inocencu IV, u Lion, 
da mu izprosi nadbiskupski piast. Tom prigodom 
zamoli J'ilip, da bi papa apostolskom vla§óu sloven- 
sko bogosluźje odobrio, uka,zivajuói mu potrebu po- 
tyrdjenja. Inoeeneo IV. (1243—1254), prozvan „ure- 
som kanonista i otcem prava", na molbenicu senj- 
skoga biskupa, na 19 oźujka god. 1248, odgovori 
sliedeóim pismom: 



(o tutt' al piu ineidentalmente), da nessun Pontefice di Eoma. 'B un errore 
grossolano ii credere ii contrario. 

La prova migliore e ii fatto, ehe la lingua liturgiea slava, non fu 
mai abolita di poi, e nominatameute no ii glagolito, che ne e la speoie 
pili genuina e perfetta, sieeome quella che diseende direttamente dalF opera 
dei SS. Oirillo e Metodio e direttamente pure dal beneplaeito delia S. 
Sede; anzi ii glagolito fu reso oggetto di speciali eure per parte di Eoma, 
eosieehe dohbiamo unicamente alle sue eur© materne se esso esiste tuttora, 
ad onta di mille traversie pałite e di mille e mille ostaeoli frapposti dalia 
tristezza deł tempi e dalia malvagit^ degli uomini." 



~ l^lh — 

„Prłkazana tvoja nam molbenica zadrzavala je 
kako ima u Sloyeniji (Hryatskoj) neko osobito pismo 
(glagolica) koje sveceiistvo recene zemlje tvrdi da 
ga je sv. Jerolim izumio i njim se u obsluźivaiiju 
sluźbe boźje posluziyao. Po tom da se i ti njima 
ujednaćiś i sliedis obijaj one zemlje, u koj oj kao 
biskup stojis, od nas si najpokornije molio da ti 
dopnstimo sluzbe boźje obavljati rećenim pismom. 
Mi pak razumievsi da besjeda stvari, a ne stvar 
besjedi podćinjena ima biti, ovim ti vlast podielju- 
jemo da u onim stranam tojest, gdje se to obicaje 
ovrsivati, moześ i ti slobodno sliiźiti se u krepost 
o viii, samo ako se razlicnostju pisma jezgra stvari 
ne mienja".^) 

Ovi premudri papin odgOYor zatvara usta za 
sve vjekove protivnicim glagolice. Razumio je dobro 
Inocenco IV, da je glavna stvar „Bogosluźje" ; a 
jezik stvar uzgredna, samo rieci prevedene nęka 
stvari odgovaraju. Po tom gdje je obi6aj bio mogo 
je sveóenik mirnom dusom glagolicu rabiti. Neki 
ipak ne mogli se tom povlasticom sluźiti a da nemir 
u dusi neoćute ; ni ovim bo papinim odgovorom ne 
bili zadoYOljni. Tako bilo i sa Benedektincim mana- 
stira sv. Nikole u Omislju. Oni mole papu g. 1252: 
da se oni već latinskom pismu nemogu ućiti, da su 
oni SloYJeni i imadu svoje sloYJensko pismo; mole 
ga nęka im dopusti slovjenski a rimskim obredom 
sluźbu boźju ovrśivati, kako su to i prije i oni i 
njihovi otci radili. ^) I njima dakle papa Inocenco 
odgOYori i dopusti riećim senjskom biskupu upraYlje- 



1) Raynaldus in Aunal. eceles. ad aun. 1248. (V. u nas Prilog B 
na str. 113). 

2) Iheiner. Monumenta SlaYorum Merid. p 79 



- 176 - 

nim. Istb je slaviii paipa opet dopuśtio i Krókomu 
biskupu, kada je i on s dnsonemira iskao dozvoln. ^) 

Od OYOga yremena silno glagolica napredovala 
kod Hrvata u crkovnim i svietovnjim potrebam. Papa 
d<3pustio senjskom biskupu, te svak oslanjajući se 
na rieci: „gdje je to obi(^aj" (uhi de ' consuetudine 
ohservatur)^ zahtievao svuda nęka se glagolica u 
erkve uvede. Pak, da i neima nikakva drugoga do- 
pustenja, „ovo bogosluźje, govori Farlati,^) dobiło je 
neodstranjiyo pravo prastarim nepretrgnutim oMcajem, 
koga ukloniti niti bi pravedno bilo, niti to zakoni 
dopuśtaju, i svak bi nepravedno radio tko bi u nj 
dirao". 

SloYJenski crkovni jezik i bogosluźje glagolsko 
od 12. do 16, vieka razsiri se kod Hrvata zapadnę 
crkve na toliko, da je jur vladao mało ne po svoj 
Dalmaciji, sjevernoj Arbaniji, Istri, prekokupskoj 
Hrvatskoj, po veóem dielu Bosne, po pokupskoj, 
posayskoj, podravskoj i medjumurskoj Hrvatskoj, a 
tako jo§ 16. Yieka bilo i u istoj zagrebaókoj bisku- 
piji mnogo zupa i manastira u koj im su zupnici i 
redovnici sluzbu bozju slovjenski obavljali.^) 

Ali najvi§e ovoga yremena cvatila je glagolica 
po svoj spljetskoj i zadarskoj bisknpiji i po svim 
suprotstojeóim otooim; zatim u krckoj, rabskoj i senj- 
skoj biskupiji, pak po Lici, Krbavi i Modrusam. Na 
sjeveru najgusóe je cvala ok6 Ozlja, Draganića, Kup- 
cina, Topuskoga, Samobóra, Jastreborskoga, i po osta- 
loj zagrebackoj biskupiji. Sva je Istra, osim małe 
zapadnę strane, glagolska bila ; ovdole glagolica preśla 
ća u neke predjele Kranjske i Stajerske. 

1) Oper. eitat. 

2) Tom. 111. p. 143. 

3) Kukuljević. Tisuónioa. s. 9, 



— 177 — 

Najljepsega je źivota imała po mnogobrojnim 
manastirim Benediktinaca i sv. Frane, kao sto i po 
manastirim koludrica iii dumana. U Zadra bio glasoviti 
samostaii'^sv. Krsęyana, koji je jos za Kreśimira bio 
na glasu; zatim sv. Bartola g. 1078 sagradjen; sv. 
Marije dogradjen god. 1066 od slaviie Cike sestre 
Kreśimirove. U prestolnom Biogradu dao Kresimir 
g. 1059 sagraditi samostan sv. Ivaiia apostola, i za 
dumne sv. Tome. Kod Spij eta bio veliki samostan 
sv. Stjepana, pak i sada ima mjesto Sustjepan, rad 
nekadaśnjega obliźnjega samostana tako nazvan; u 
gradu nadbiskup Lorre g. 1069 sagradio Benediktin- 
cim samostan; zatim samostani sv. Mojsije, sv. Nikole, 
sv. Petra u Trogiru i na Rabu, pak oni dobro poznati 
na Lokrumu i Mljetu. 

U svim ovim i joś drugim bilo je samo slovjen- 
sko bogosluźje *) i njegovala se najrevnije glagolica. 
Tecajem pak ovoga doba mili zvuci staroslovjenśtine 
razliegali su se najmilije izpod svodova boźjih hra- 
mova, a sve ^to se je pjevalo i pisało, liepim gla- 
golskim pismenim pisano bilo. 

Osim Benediktinskiłi, bilo od 13. vieka mnogo 
i Franjeyaćkili samostana odnosno i redovnika, od 
kojih su neki uz treći red odmah glagolicu i slovjen- 
sko bogosluźje grlili. Opisujući stanje- skradinske 
biskupije jos u proślom viekti, govori Farlati: „Ka- 
tolićkih zupa imade 15, koje pri obsluzivanju sluźbe 
bo zje većim dielom rabę slovjenski jezik a obred 
rimski. Uprava ovili povjerena je otcim Franjevcim 
nazYanim od Obsluźenja." **) Isto se każe i o bosan- 
skim Franjevcim: „Sada (prosi oga vieka) obitavaliu 
krśćani sa Turcim pomiesani, dielom katolici latin- 

*) Ra6ki. Odlomci. s. 126. 
**) Tom. IV. pag. 10. 



n 



— 178 — 

skoga obreda ali slpyjenskoga jezika; dielom iztoc- 
njaói grćkoga obreda ali takodjer slovjenskoga jezi- 
ka." *) Po ovom, premda, ako ćemo strogo, dokaż 
nije iznad svake sumuje, ręko bi da su i Franjevci, 
barem na źupam, rabili u sluźbi boźjoj slovjenśtinu. 
O Franjevcim treóega reda neima sumuje, ali trećega 
reda prosi oga vieka nije bilo nego u Bośni, niti su 
zupam skradinske biskup ije ikad upravljali, nego oni 
obsluźenja Minores oiservantes, prije u Dalmaciji i u 
Dosni sjedinjene „Bosanske franjevaćke drźave", a 
proślog vieka u Dalmaciji odciepljeue i novoustrojene 
drźave Presv. Odkupitelja, koja sejeza dalmatinske 
źupe starała. Ovoga vieka, na zalost, veó nigdje niti 
u Bośni niti u Dalmaciji Franjevci od Obsluźenja 
nerabe u crkvi glagolicu. 

Uz samostane zapadnoga bilo je i onih iztoćnoga 
obreda po svoj Hrvatskoj, gdje su se uzmnaźali oso- 
bito devetoga vieka za kneza Sedeslava I u ovim 
svuda sloYJenski se obayljala sluźba boźja, pak se i 
za ove jednako papę rimski brinuli. Aleksander II. 
god. 1067. barskomu (Antivari) nadbiskupu pisę: „Za 
samostane koliko latinske, toliko grcke iii slovjenske 
brini se; jer znaj, da je to sve jedna crkva, i da si 
postavljen biskupom vlaścu nad svim crkvam." ^) 

Knjige glagolske, kojih je 11., 12. i 13. yieka 
dosta bilo, * osim nekoliko, sve nam propadose, ali 
onih od. 13 do 16. vieka imademo jih mnogo, prem 
nisu SYagdje godine naznaćene kada su pisane. Uprav 
cuditi se je i diviti mnoźtvu crkovnib i svietovnjili 
glagolskih pisama OYOga doba, naime od 13. do 16. 
vieka, kada je glagolica najbolje cvala. '^) 

*j Farlat. Tom. IV. 41. 
1) V. Prilog E, na str. 32. 
2j „Crtice" str. 95—100. 



- 179 - 

XII. 

Doba postepenog propadanja 

glagoliee. 

Pokle je sloYJensko bogosluzje cetrnaestog i pet- 
naestog vieka postiglo svoj vrłiunac, ono je zatim 
pocelo s mnogo uzroka propadati. Sestnaestoga vieka 
banuo i protest antizam, Ovaj svim slojevim Ijudskoga 
źivota zakremio, pak glagolicom naumio i slovjenska 
juzna plemena povesti na svoju ruku, ali se sreóom 
Rim prenuo, i glagolicu htio na pravo njezino zvanje 
svesti. 

Papa Urban VIII. (1623-1643) utemeljitelj zbora 
propagandę (collegium de propaganda fide) i osobiti 
prijatelj Sloyjena, nastojao da kod ovih oźivi duh 
Ćirila i Metoda, da se porabom glagoliee u vjeri 
ujedine, te nastojao o izdanju slovjenskih liturgicnih 
knjiga. Dotlę liturgićne rieći sve to mrtvjjim sloYom 
postajale. Rukopisi sve to viśe propadali, a do mało 
ne bi nikoga sto bi znanstveno znao bio pregledat 
za sloYOtisak slovjenske knjige,- s toga Urban Viii. 
usiloyan bio i manje ucne Ijude za to upotrebljavati. 

Ne samo stoję glagolica rad neumjenstva jezika 
od 16. vieka silno propadala, ali je uz to imała i 
velikih neprijatelja; u Ćem se odlikovao Klaudio 
Sozomeno biskup puljski (Pola), na koga je spadao 
i grad Rieka. Ondje bilo sve glagolski; nu puljski 
biskup g. 1593 dade strogu naredbu, kojom ukidao 
sloYJensko bogosluzje. -Nastała strasna borba medju 
biskupom s jedne a gradjanskim riećkim viećem i 
svećenstvom brvatskim s druge strane, koja je preśla 
bila na stras tveno polje. Najpotla Riećani dobili, i 



— 180 — 

sloYJensko bogosluźje opet u Zbornu crkvu uveli, nu 
ne bi se bilo odrźalo, da se nije Rieka zdruźila sa 
biskupijom Senjskom. *). 

Sozomena Klaudia uasliedio nesloyjen Frank 
Barbaro Miecie i patrijarka Oglajski (Aąuileja), koji 
naumio, ako i umjerenijim nacinom, izturiti glagolicu 
iz sviłi podcinjenih zupa i podrućnih biskuplja: Istar- 
ske, Koparske (Capodistria), Noyogradske i Porećke. 
Sazove pokrajinsks crkovni sabor god. 1596, gdje 
izmed.ju ostaliłi ucini i ovaj predlog: „Nęka slovjen- 
ski biskupi, gdje je u porabi sloyjenskim jezikom 
6asoslov i sluźbenik, nastoje da te knjige uceni, 
pravovjerni a i vjeśti slovjenskomu jeziku Ijudi pre- 
gledaju i poprave. Nu syakako je źeljet da se na- 
stojanjem sloTJenskih biskupa izturi slovjenski a mało 
po mało uvede ćasoslov i sluźbenik latinski kao i 
obrednik (rituale) svetotajstva", **) 

Ali dragi Bog i ovoga puta glagolici poslao do- 
bra prijatelja u osobi spljetskoga nadbiskupa Stjepana 
Kozme. Istina on źivio 17. vieka, alije traźio nado- 
knaditi sto su neprijatelji 16. vieka glagolici naudili. 
Uvidivśi kako u njegovoj nadbiskupiji mało da ne 
svuda sami glagolaśi uzdrźe zupę, postarao se za 
njiliOY bolji uzgoj. Sabra god. 1688 spljetski crkovni 
sabor, gdje izmedju iniłi zakljucaka bi i ovi uzakonjen: 
„Imadući medju 36 izvanjskili zupa ove biskupi] e 
samo 8 latinskog obreda, a sve su ostale slovjenske 
(glagolske) ; i buduói se, 6astnom i osobitom dozvolom 
sv. matere crke, ovrśiva sveto bogosluźje samo slo- 
yjenskim jezikom, zato nęka se najpomljivije uci i 
nauci jezik isti. Syećenicim treba znati azbukvicu 



*) Kukuljeyió. Katolić. List 1858 br. 4. 
**) Assemani Kai. IV. 5. 409. 



— 181 - 

(glagolsku), a neuki ako redjeni żele biti, nęka S6 
od Yjestili SYCĆenika poducavati dadu, osobito pak 
nęka na to paze da se vrlo dobro upoznadu sa slo- 
yjenskim jezikom, u kom su casoslov i sluźbenik, jer, 
gOYori dobri biskup svakomu, tim jedinim nacinom 
mogu biti redjeni, budući da za SloYJene isti razlog 
obstoji prama svomu jeziku kao i u rimskoj crkvi 
prama latiaskomu. S toga nęka se odabere u Poljic- 
kom okrużju sest sveśtenika, koji nęka druge sveste- 
nike u syestranom upoznanju sluzbenika, ćasoslova i 
ostalih obrednih crkoYnih knjiga izpitiyati i poduca- 
vati uzmognu." *) 

Po OYomu primjeru u saboru porećkora (Parenzo) 
drźanu g. 1733, bilo je ustanovljeno sedam izpitalaca, 
koji su imali podu6avati i izpitiyati sve one koji su 
pristupali k redjenju kao glagolaśi. 

Uzrok propadanju glagolice bio je i to, sto po 
BanoYini i Dalmaciji za vise vjekova neprestano se 
ratoYalo proti Tiirćinu. U ona nevoljna vremena, sve 
je ratoborni źiyot uzimao, te ih se je odveć mało 
knjigom baviti mogło, s toga su i biskupi usiloYani 
bili ćesće puta rediti Ijude koji nisu sasvim za to 
pripravljeni bili, jer im je trebalo slati pastire medju 
ovce raztrkane uslied turskih neprestanih nasrtaja. 
Uz to se je dogadjalo, da bi se naśo po gdjekoji 
biskup koji je nesloYJenskim ćustvim opojen bio, te 
je mislio da će Bogu i dusi SYojoj ugoditi ako budę 
nastojao na uniśtenje glagolice. Nemoźe se pak pri- 
tajiti da i isto liryatsko syećenstYO, po Hrvatskoj, 
Dalmaciji i Istri, bilo sasvim nemarno za stari cr- 
koYui jezik, jer nau6ivsi se u latinskim iii talijanskim 
ucionam, nije toliko rodoljubja imało, da je i SYOJu 



*) Aeta Coaeilii Spal. a. 1688. e. 24. Paduae 1689. 



- 182 - 

gvetinju nastojalo iijegovati. Bilo je biskupa i zbilja 
koji su se sasvim za glagolicu nasu u Istri i Dal- 
maciji zauzimali, ali kod niźega svećenstva nisu na- 
hodili one pripomoći koju su po svakomu razlogu 
naci imali. 

Sto su nesloYJeni nastojali na uniśtenje glagolice, 
nije se ni ćuditi, ali nebi ćovjek vjerovao, da je u 
17. i tja u 19. vieku bivalo hrvatskih biskupa, koji 
su kao i najveći inostranski nepiijatelji nastojali na 
uniśtenje sloYJenskog bogosluzja. Tako Petar Domi- 
trovió zagrebaćki nad biskup, koji je najprije, g. 1627, 
protjerao Fratre iz Svetica, koji su slovjensko bogo- 
sluźje obavljali, zatim je gledao otriebiti iz svoje 
nadbiskupije i druge syećsnike glagolase. *) Isto je 
radio i Mirko Raffai (1816-1830) djakovaćki biskup, 
koji ostanke slovjenskog bogosluzja traźio je iz svoje 
biskupije iztriebiti. Sve to bndi re6eno ponajviśe za 
sedamnaesti viek. ^) 

xirr. 

Glagoliea 18. vieka. 

Blagotvorno sjeme svetih slovjenskih apostola 
Ćirila i Metoda nije istina do danas usablo na lir- 
yatskom zemljistu, ali ovo sve toveóma vene, prem 
je bilo vrlili Ijudi, koji su, osobito u XVin. vieku, 
najvećom zauzetnosću nastojali da procvieta i blago- 
sloyljen plod doprinese u njivi na kojoj je posadjeno. 
To je osobito bio papa Benedikt XIV. (1740-1758), 
Anton Kacio i Pacifik Bizza spljetski prabiskupi, pak 

*) Tkaleie. Tisueniea. 117. 
1) „Crtiee" str. 105-108. 



- 183 - 

Yinko Zmajevió i Matę Karaman zadarski ucni bi- 
skupi, Matę Sović i jos po gdjekoji, koji su urnom i 
djelom nastojali glagólicu duŁom Metodovim i Ciri- 
lovim oźiyjeti, nu ne bi im dano da im se u svemu 
zelje izpune. 

Pohadjajući Kacić żupę svoje nadbiskupije naśao 
je svećenstvo vrlo neuko, jer niti je imało sredstva 
da se izući, niti shodnih uciliśta, niti potrebitiłi knjiga. 
On je s toga na korist narodnoga sveóenstva sastavio 
i u Bolonji 1729 dao stampati za onda vrlo poucno 
djelo: Bogosloyje Djeloreclno iliti rukovod slorinski, na 
po^navanje svetoga reda, koja knjiga i sada je uva- 
xavana. 

Joś je viśe ućinio njegov nasljednik Pacifik Bizza. 
I on oblazeći svoju nadbisknpiju naso je da su mało 
da ne na svim źupam glagolaśi, te kako se je zauzeo 
za lątinsko Sjemeniste u Spljetu za sve6enike latinske, 
jos većom revnosóu zauzeo se i za glagolsko svećen- 
stvo, jer ovo dotlę nije imało ni Sjemenista niti uz- 
goja. Tri puta hodio je u Rim te slavnoga Benedikta 
Xiy. o svemu izvjesćivao, i s njime se savjetovao, 
kako prlpomoói łirvatskomu svećenstvu. U dogovoru 
s Papom dade na Priekom kod Omiśa sagraditi Sje 
meniste za hrvatsko sveóenstvo, gdje je jednoć bio 
samostan Franjevaca. *) U tom Sjemenistu bilo s po- 
ćetka samo dvanest izabranih mladida, ali jih brój do 
mało na pedeset uzraste. U ovomu Sjemenistu mnogo 
je glagolasa uzgojeno bilo, od kojiłi nek:i postałi 
uzorom svili sveóenickili kreposti. Oni, uz pravo 
njegovanje miłe im głagolice, uvadjali su po źupam 
ne samo ćudorednost i strah boźji, nego su puk i u 
poljodjelstyu podućavałi, nastojeći za njegovo dusevno 



*) FaiJat. T. 111. 563. 



- 184 - 

i tjelesno blagostanje. Ovo je dobrotvoriio Sjemeniśte 
prestalo. 

Istim i joś poduzetnijim putem poso i Yinko 
Zmajević (1670-1745) zadarski nadbiskup, covjek 
velika urna i poduzetaa duha. Opazivsi kako i po 
źupam zadarske biskupije sami glagolasi trude u vi- 
nogradu Gospodinovu, naumi za iste podignuti Sje- 
mefliste, da izućeni u svim znanostim budu uspjeśnije 
SYomu zvanju odgovarati. Joś za Benedikta XIII. 
snovao kako rećeno Sjemeniśte podignuti. Njemu 
papa g. 1729 dopusti da może slobodno u tu svrhu 
upotrebiti dobra nekadaśnih hrvatskih Opatija sv. 
Krsevana (Krisogona) Zadarskoga i sv. Petra Osor- 
skoga. Dobri biskup izvjesćujući zbór kardinala piśe 
mu: „Iznad mojih snaga zapocimam djelo podignuća 
hrvatskoga Sjemeniśta, u kom hrTatsko svećenstvo 
stegnuto yerugam ubośtva sarnim suzam milostinje 
podgojeno i u nauku izuceno kao ćvrsti bedem po- 
stati će za kucu Izraela.... Sto sam boźjom pomoóu 
zapoćeo vlastitim troskovim, nastojim dokonćati, , niti 
ću ruku odvratiti doklen zgradja, sto no se iz temelja 
uzdize, ne budę dovrsena." 

On nedoźivi, istina, dogradjenje Sjemeniśta, ali 
je jurve bio za źivota ucione ustrojio. S toga obzna- 
njiva dobri pastir rimśkoga Papu : Magistros aliunde 
evocavi^ grammaticae, philosophiae ac moralis theologiae 
scholas aperui collatione Casuum conscientiae magistralis 
methodi institui. *) Farlat. pak (Tom. V. p. 167) do- 
nosi o istom Sjemeniśtu: Seminarium juxta sacri 
Goncilii Tridentini statuta in ipsa Jadrensi urhe con- 
struere ut ihi comparatis, guae ad opus reąuirebantur 
illyrici pueri edocerentur, et ex eis utiles ecclesiae ope- 
rarii, ed idonei paroeciarum Hectores deligerentur. 

*) LjuTbie. Ogledalo JI. Dio. 343. 



- 185 - 

Zgrada Sjemenista dogradi se istom pod nadbi- 
slłupom Matom Karamanom, koji ja najsyecanije otvori 
11 siecnja 1746. Karaman je u svemu sliedio Zma- 
jevićeve stopę, te je nastojao glagolicu, po nutkova- 
nju i naloga papę Benedikta XIV, sto viśe oźiviti. 
A tako i njegOY prijatelj Matę Sović rodjen u Petro- 
gradu od otca Cresanina (Cherso), koga brodovodja 
Zmajević, brat slavnoga Zmajevica nadbiskupa, uzgoji 
u SYOJoj kuci; odtole ga Karaman odvede u Rim, 
gdje ga Papa Benedikt XIV. naimenova uciteljem 
sloYJenśtine iii glagolice u Zavodu Urbanovu (Col- 
legium Urbauum). 

Kada je ucni i veliki prijatelj Slovjena Bene- 
dikt XIV, kao sto u XVIL vieku Urban VIII, łitio 
glagolski misal pregledati i po źelji odanih biskupa 
glagolśtinu dati slovotiskat, nije mogo u svoj Hrvat- 
skoj, Dalmaciji niti Istri naci sposobna covjeka, koji 
bi bio temeljitije poznavao crkovni staroslovjenski 
jezik; te kao sto- je Urbana trebalo povjerit taj poso 
nesposobnom Levakovića, tako je Benediktu trebalo 
da poYJeri taj poso Karamanu, koji takodjer toj za- 
daći nije bio doraso. Isti papa, źeleći da glagolica 
ozive, kada za nju g. 1742, postavi stolicu u Rimu u 
spomenutom kolegiju, opet nije mogo kod svih Jugo- 
sloTJena naci sposobna covjeka, nego povjeri stolicu 
Rusu Sovicu, koji je sa glagolicom rustinu uyadjao. 
Sović postabde Arcidijakon Osorski, te za porabu hr- 
vatsko-glagolskih svećenika priredi slovnicu Smotri- 
skovu, koja nije nigda slovotiskana, ^) 



^) „Crtiee" str. 108-111. 



- 186 — 

XIV. 

Kuda se je u XVII. i XVIIL vieku 
glagoliea śirila. 

Premda je poziiavanje slovjenskoga crkoynoga 
jezika sedamnaestoga i osamnaestoga vieka mało da 
ne propalo bilo, poraba istoga jezika uzdrzala se je 
i prostirala kao i u vjekove najyisega cyjetanja. 
Toćnu statistikii nemoźemo predoćiti, nego ju uzi- 
mljemo ponajviśe iz Kopitara,*) kakvu je on uzeo 
iz Karamaiiova rukopisa: Belatio status archidioecesis 
Jadertinae etc. 1754. i iz Assemanova poznatog djela. 
(Kalend. IV. pag. 409 et seąuent). 

Iz ovoga poznaj emo dakle, da je bilo u patri- 
jarkiji oglajskoj (Aquileja) viśe glagolaśa, koji su 
po zupam sloyjenski sluzbu boźju obavljali. Ali na 
njihoYO unistenje, kao sto smo napomenuli, zapoceo 
je jo§ koncern sesnaestoga vieka raditi patriarka 
Franjo Barbaro (1596). ^) 

U Mletcim bivalo je u ovo doba vise glagolaśa, 
koji su na sluzbu Hrvata ondje stano vali, jer su 
Istrijanci i Dalmatinci htjeli svakako i u Mletcim 
da sluśaju ugodnu jim glagolicu. Obstojala je i bra- 
tOYstina, koja se je łirvatskim jezikom a glagolskim 
pismom sluźila. 

*) Glagolita Cłozianiis p. XVII. 

1) Na pokrajiuskom saboru u Oklaju pod patriarkom Franeiseus 
Barbarus god 1596 bi zakljućeno: Qiu lllyrieam oram eolunt Episeopi, 
m qua Breviarum et Missale ' lingua Illyrica in usu habetiir, eurent ut 
illa diligeiiter adhibłtis dootis et piis viris, qui linguam calleant, reyideantur 
et emendeutur. U oklajskoj patrijarsiji glagoliea je bila i\ velikoj porabi 
joś i 18. vieka, te nastojanjem koparskog biskupa i posljednjeg patrijarke 
oklajskog Camuzzia u Eimu^ około g. 1774 bio je za glagolase peóatan 
staroslovenski Missal (Ljubić S.: „Ogledalo" I, 44). 



- 18? - 

Hrvati u Libumiji, sto su podanici nadvojvode 
austrijanskoga, govore misu , i ostale svete molitve 
(dmna officia) u BJihovu jeziku (glagolici), nezna- 
dući latinski.^) Istim jezikom sluźili se i po bisku- 
pijam : Istre, Koprą, Novograda i Porećja. Pop Pastrić 
brojio je u biskupi] i Poreckoj 19 glagolskili zupa, a 
sabor crkoYiii ondje godine 1733 drźan odredio je 
sedam izpitalaca za glagolski jezik. U Biskupiji 
Puljskoj (Pola), a to osobito. u zalievu Rieckomu 
(seno Flanatico), imenice pak u Berseću, Mośćenicam, 
Lovrani, Kastvi, Yeprincu uzdrźe isto sloyjensko bo- 
gosluzje.^) 

Biskupi Senjski i Modruski uvjek su bivali naj- 
jaća podpora brvatskoga S7ećeiistva, U zbornej crkvi 
Senjskoj sva je sluzba boźja sloyjenskim jezikom.^) 



1) „Matthaei Caramani verba reeito, qui nuin. XXXr. liturgiam 
aliaque divina offioia Slavico sermone in Liburnia celebrari, testimonio 
Orbini de Regno Slayorum p. 46 demonstrat: I eui Saeerdoti (inc[uit 
OrMnus) inassime degli Slavi delia Liburnia, ehe sono sottoposti all' Arei- 
duea de' Noriei, aneor' oggi eelebrano la Messa ed altri di.vini offiei nella 
lor lingua nativa, non avendo aleuna eognizione delia Latina". Assemani 
Kalend. IV. 410. 

2) La Messa stessa eonseriata nelle ąuattro diocesi deli' Istria, Capo 
d'Istria, Cittauova e Parenzo, hanno eonventi del Terzo Ordme di S. 
Francesco, li quali eon altri delia Dalmazia formano una Provineia, elie 
celebra li divini offiei in lingua Slava. L'Abbate Pastrizi numerava nella 
diocesi di Parenzo dieeinoye parochie. Ed ii siiiodo di quella Chiesa 
r anno 1733 pag 10 eostituisee sette esaminatori per la lingua illiriea. 
Nella diocesi di.PoZa li Beziaohi litorali dal Seuo Flaaatieo, e nominata- 
mente Bersez, Muscliienize, Lovrana, Kastua, Yepinaz conservano la 
stessa officiatura. (Po Karamanu Assemani Kai. IV. 409.) 

Anselmus Bandurius animadversionłbus in libruin Constantini Por- 
phyrogeniti de Admin. Jmp. ed. Paris p. 106. subjungit nonnuUa adnotata 
ab Urbano Cerro S. Gongreg. de Prop. Pide Secretario circa Slavos 
hujusmodi in Bośnia, Servia et Bułgaria habitantes, qui niniirum Eomanum 
Ritum sermone Slavico observant. Asseman ibid. p. 411. 

3) Zadarski nadbiskup Karaman u svom rukopisnom djelu: „Identitct 
delia lingua litterale Slava, e necessiła di conservarla net libri sagri. 
Oonsiderazioni, ehe si umiliano alla Santita di M ostro Signore PP. Bene- 
detto XIV. da Matteo Oararaan arcivescoYO di Zara, pisę pod br. XXII: 
„Li Veseovi di Segna e di Modrussa, sonę stati ii pin forte sostegno del 



— 188 - 

Spomenuti Spljećanin pop Past.rić broji u Spljet- 
skoj biskupiji deset kaptolskih i kolegiatskili (dieci 
fra Capitoli e Collegiate), osim drugih trideset, żupa 
u koj im se uzdrźi sloyjensko iii glagolsko bogosluzje. 
Pastrić je mogo dobro znati kako je u njegOYu 
zavićaju. 

U Spljetskom crkoviiom saboru drźanu pod nad- 
biskupom Stjepanom Kozmom god. 1688 bilo je, kako 
yidjesmo, nabrojeno 36 glagolskili a samo 8 latinskih 
zupa.*) 

U biskupiji Ninskoj gdje najprije poćela gla- 
golica, tu se kroz sve vjekove odrźala. U 18. vieku 
u ovoj biskupiji na svim źupam, osim onili gdje su 
bili Franjevci, bili su sami glagolaśi. 

U biskupiji Sibenickoj, osim sto će biti bilo 
glagolasa po źupam, bila su i dva samostana gla- 
golska trećega reJa sv. Frane. 

U Zadarskoj biskupiji i u tri njoj podcinjene 
biskupije: Rab, Osor i Krk (Velja), osim zbornih 
crkava i dyiju kolegiata, u svim crkvam rabi se je- 
dino starosloYJenstina. ^) U samoj zadarskoj biskupiji 
bilo je polovicom prośloga vieka 36 zupa, trinaest 
na kopnu, a ostale po otocim. U svim su ovim iz- 
kljucivo svećenici glagolaśi, koj im se źupe diele po 
natjecaju. **} Ima u ovoj biskupiji i osam samostana 



Clero illirico. Nella Cattedrale di Segna si eelebrano li divini óffiei iiella 
suddetta lingua". Jedan od tolikili dokaza imamo i u pismu senjsko-mo- 
druśkoga biskupa lvana Krst. Jesiea, koji da uśutka zloguke i neistinite 
glasove o tobożujem propadanju starosloyenskog jezika u sluźbi boźjoj po 
senjskoj biskupiji, glasovi naumioe śireni, da se laglje utamani glagoliea 
na Losinju, gdje se je tada vodila radi glagoliee zestoka borba; obielodani 
proti tomu proglas: (v. S. Ljubłe „Borba za glagolieu na Lośinju", str, 33-33.) 

*) Kopitar. Glag. Cloz, XVIII. 

i) Isti Karaman pisę: „Nella dioeesi di Zara e nelle tre suffraganee 
Arhe, Ossero e Veglia, tutti sono Illiriei, toltene le eattedrali e le due 
collegiate di Pago e Gherso. Vi sono pure otio conventi del Terzo Ordine." 
**) Farlat. T. V. p. 12. 



- 189 — 

trećega reda s. Frane, i u svim tim slovi sloYJenski 
jezik. ^) 

Iz 18. yieka imamo za zadarsku aadbiskupiju i 
onaj plehiscit za glagolicu, o kojem se bavi Prilog H 
su 30 dokumenata, a donekle i Prilog I. 

Kroz ovo yrieme sirio se je sloYJenski jezik, u 
kratko glagolicom iiazvaii, po Hrvatskoj, Bośni i 
jos kojekuda, kamo su rimokatolićki hrvatski sveće- 
nici dopirali, ali neimamo stavnili podataka, buduci 
da neimamo „skematizna" koji bi nam to cno nazna- 
ćivali mjesta gdje se je jos glagolica rabila. 

. XV. 

Od god. 18804900. 

Ovo razdoblje oznaćeno je epokalaom okruźnicom 
„Grandę Munus" ^), najvaźnijim ćinom iz poviesti 
sv. Cirila i Metoda i glagolice kroz zadnjih deset 
viekova. 

Okruźnicom „Grandę Munus" podignuti su sv. 
slavenski Apostoli na obću cast u vasionoj crkvi. Od 
onda cio katolicki sviet zna za velike slavenske pro- 
SYJetitelje, vas ili sviet śtuje, moli im se na oltarima, 
cita i divi se njiliovim veiikim djelim i zaslugam. 

Uzvisenjem sv. Cirila i Metoda na oltarsku cast 
po cielom krsóanstvu Slaveni su bili podpuno izje- 
dnaćeni sa velikim zapadnim narodim, 6iji su nebeski 
pokroyitelji već uźivali to odlikovanje. 

Potvrdom pak slavenske liturgije bili su Slayeni 



1) Potanje o zadarskoj nadbiskupiji u utoku ulożenu god. 1899 na 
Sv. 0. Papu od stranesveeenstva i puka, u Prilogu II, u II. dielu kiijige. 

2) Donosimo je oielu u Prilogu A na latinskom i lirvatskom jeziku. 



— 190 — 



poćasćeni i jos vise nego sva ona plemena koja ne 
stekośe pravo, da se njihoy jezik razliega u bozjim 
hramoyim pri obavljanjii najuzyiseiiijih krśćanskili 
ćina. ^) 






1) Śtiva o żivotu ss. Oirila i Metoda za 6asoslov uzeta su iz Okruźniee 
„Grandę Munus", i doisto su uajprikladnija, jer poYiestnióki vrlo taena, a 
u formi klasiSna. Prigodne Łimne, u koliko znamo, izpjeyao je sam Sv. O. 
Papa Lav X[ri. Divne su. Glase: 



Za veGer7}ju (in I. Vesperis). 



(Latinski) 

Sedibus eoeli iiitidis reeeptos 
Dieite athletas geminos, Fideles ; 
Slavieae diiplex eóluinen, deeusąue 
Dieite gentis. 

Hos amor fratres sociiWit unus, 
Unaąue abduxit pietas ereulo, 
Ferre quo multis eelerent beatae 
Pignora vitae. 

Lube, quae templis superis reuidet, 
Bulgaros oomplent, Móravos, Bo- 

hemos ; 
Mox feras turmas numerósa Petro 
Agmina dueuut. 

Dóbitam eiueti meritis eoroaam 
Pergite o flecti laeriinis preeantum; 
Prisea yos Slayis opus est datóres 
Dona tueri. 

Quaeq.ue vos elamat generósatellus 
Servet aeteriiae fidel nitórem; 
Quae dedit prineeps, dabit ipsa 

semper 
Eoma salutem. 

Gentis liumanae Sator et Redemptor, 
Qui bonus nobis bona euneta 

praebes, 
Sint Tibi grates, Tibi sit per omne 
Gloria saeelum. Amen. 



^Sloyenski. 
Preveo Żlogar u Ljubljanł). 

Kristjani, pojte slavo zdaj 
Junakoma, ki yzeta v raj, 
Lepota, kinć in stebra dva 
Naroda ęta sloyenskega! 

Y Ijubezni bratu brat udan 
Pusti z Ijubeżni samostan; 
Oba hitita urno tje — 
Narodom dat zyolióanje. 

Bolgar in Ceh in Morayan 
Nebeske luci vziva dan; 
Neśtete trume, diyje prej, 
Peljata y 6edo Petru zdej. 

Vaj' yenea yenec neyenljiy, 
Oj ćujta prosnje jók ginljiy; 
Sloyenom nekdaj dani dar, 
Ohranita yidya ysikdar! 

Ćasti rod Vaji plemenit, 
Naj hrani yeene vere svit; 
Kar dal pryak je, dal bo Eim, 
Źiyljenje yeóno dal bo vsim. 

Oj Styarnik, Resenik syeta 
Ki yir si ysega dobrega, 
Naj se razlega łivala Ti, 
Naj veena slaya Ti doni. 

Amen. 



— 191 - 

Slayeni nijesu mogli pokazat se raynoduśni iii 
nełiarni prema tom velikom dogodjaju, kojim iślo im 
se tako Ijubezao u susret od strane najuzyiśenije 
moralne vlasti na svietu, te je radost i harnost Sla- 
vena, osobito katolika, ko sto je i dolikovalo, a naj- 
vise Hrvata katolićke vjere, naśla oduśka u velikim 



Za polwale {ad Laudes). 



Lux o deeora patriae, 
i5lavisque auiiea gentibus, 
Salvete, Fratres; aiinuo 
Vos efferemus eantieo; 

Quos Eoma plaudens exeipit, 
Coiiiplexa U]ater filios, 
Auget eoróna Praesulum, 
lSlovóque firmat róbore. 

Terras ad usque barbaras 
Jnferre Christam pergitis; 
Qiiot vaiius error luserat, 
Almo repletis lumine 

Noxis soluta peetora 
Ardor supórnus abripit; 
Mutatur horror yeprimn 
In sanetitatis flósoulos. 

Et nunc serena Caelitum 
Loeati in »ula, siipplioi 
Adoste Yoto; Shwicas 
Seryate gentes Numini. 

Erróre mersos imieum 
Ovile Ohristi cóngreget; 
Factis a^itis aemula 
Fides yireseat pulehrior. 

Tu nos, beata Trinitas, 
Caelesti araóre eóncita, 
Patriimque natos inelyta 
Da persequi yestigia. Amen. 



I)omovju luci kraśni dve 
Slovenora ve prijazni st6; 
O brata, Vaju uaj slavi, 
Naj Vama pesmiea doni. 

Sprejel je Vaji Rim vesel, 
Siiioya zvesta je objel; 
Pastirsko krouo Yama dal, 
Vaj' znovo milostjo obs'jal. 

Hitela v daljne sta zemlje 
Uóit jili JezusoYO ime; 
Prejeli rajiskili so dobrot, 
Ki prej so polni bili zmot. 

Zlob srea so ociśeene, 
\' njili raski plam en se prizge; 
Kjer trnje rastlo je poprej, 
Oyetjjo krasne róże zdej. 

Ko s jasno vzeta zdaj uebó, 
Goreće Yaji prosimo: 
Bogu in veri zvest pov3od 
ObYanijta Slovenom rod! 

Naj KristusoY edini lilev 
Bi V zmoti zloeene objel; 
OóetoY djanje naj słedi, 
Da vera lepse zeleni. 

Oj, Ti Troiiea blaźena, 
Ljubezen poslji nam zneba; 
Da sreeno o6etov vsi stezó 
SinoYł spet nastopijo ! Amen. 



MQlitva. 
Omnipotens sempiterne Deus, qui SlaYÓniae gentes per Beatos Con- 
fes.sóres tnos atqne Pontiiiees Cyńllum et Methódiuiu ad agnitiónem tui 
nóminis yenire tribuisti: presta, ut quorum festiYit&te glorjamur, eórum 
oonsórtio copulemur. Per Dóininum, 



- 192 



SYftcanostima, osobito u spomenitom velikom hodocasću 
u Rim god. 1881. ') 



* 



Okruznica „Grandę Munus" probudila je Slavene 
na nov krepćiji źivot i posadila klicu velikih budućih 
dogodjaja u pogledu crkvenom, politickom i pro- 
SYietnom. 

Zblizenje Rima i Rusije, konkordat Crnegore sa 
Sv. Stolicom, ugOYori za konkordat Srbije, Mam^a 
novog glagolskog Misala, nakon preko 150 godina 
uzdisanja, nov hrvatski obrednik, i cio niz bogoslovmh 
i poyiestnih razprava i knjiga, '^) kao i sveobće zani- 
manje za ucenje glagolice i njezinu uzpostavu, gdje 
je radi nemara iii kobne proslosti preostala bila, svd 
je to u nekom savezu s enciklikom „Grandę Munus". 

Odatle svećane glagolske Misę u glavnora gradu 
Hryatske, i u Spljetu, Śibeniku, Zadru (kod vl5. 00. 



^) o ovom je liodoóasću pisać .ovili redaka dao one godiue obielo- 
danit malu spomen knjigu pod naslovom : „ Uspomene o slavenskom hodo- 
casću u Rim." 

2) Tako pninjeriee kod nas Hrvata: „Dvie posłaniec dvaju pravo- 
slaynih episkopa u Dalmaoiji. Razpravio Anton Franki, Zadar, 1881." 
„SIavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja." Oeienio A. 
Franki. U Zadru 1882". „Leo Yeliki i Grgur Veliki o prvenstvu svoje 
stolice. Dogmatieno-polemióna razprava o. Jv. Markoyiea u Zadru 1883". 
„Cesarizam i Bizantinstvo" od. istoga, dvie debele knjigeg. iSdl, „Gli Slavi 
ed i Papi", takodjer dvie debele knjige od istoga marljiyoga i vriednoga 
pisea, g. l897; „Papino Poglavarstvo" obsezna prouka, takodjer potekla 
iz pera O. Markoviea ; „JBazilika sv. Klimenta u Rimu". Napisao D. Frano 
Bulić g. 1881 ; „Mwatska Vila", knjiźica obielodanjena od Ur. „Kat. Dalm." 
iste godine; „Canon Mssae^' na glagolskomjeziku; DaniloY prevod (1885) 
krasne Bartoiinieve knjige; „Memorie storico-eritiehe arciieologiche dei 
santi Cirillo e Metodio e del loro apostolato fra le genti slave" (1881); 
„Crtice" D.ra Ivaiia Broza (1888), „Zbornik cerhvemh govorov na slavo 
ss. Ćirilu in Metodu" u Ljubljani (1886), pa Paróić, Br6ie i Ivan6ie, i 
toliko drugih Slanaka i podlistaka u novinstvu, da im se ni broją nezna; 
a da i ne goYorimo o protiyniókim knjigam : Benussia, Pesantea^ Salate, itd. 



— 193 — 

Tretoredaca, uz potifikalnu asistenciju blagopok. nad- 
biskupa Maupasa, g. 1881, i u bogosloynom Żavodu 
dne 5 srpnja 1882^).) Odatle tolike knjige i brochure 
u inozemstvu odnosno na Slavene, kao: Balanoya: 

„Delie relanoni tra la Chiesa Cattolica e gli Slavi 
delia Bułgaria, Bośnia, Serhia ed Erkegovina'' , koja 
bila preyecena i na lirvatski; Pressuttieva ; ^^11 Papato 
e la civiUa degli 8lavi meridionaW i od istoga pisca 
druga za ttimiya prouka vrliii : „Dei Papi e delV apo- 
stolato slavo dei santi Cirillo e Melodio in ordine alla 
Religione, alla Letteratura ed alla Politica^^ '^ Spjev 
Jeremije Brunelli iz Perugie pod nasloyom: „Saluto 
dei fratelli latini ai fratelli slavi'^ (prevedeno u ćetiri 
jezika: latinski, poljski, ćeśki i hrvatski) ; Nillesova 
(vrlo znamenita): „Innocent IV. und die glagolitisch- 
slavische Liturgie^' ^'^) Vergliettiev: „Carmen: 8lavonicae 
peregrinationis descriptio''^ Alimondiev govor na aka- 
demiji priredjenoj u Yatikanu pred Papom na cast 
Slayena, i t. d. Prouke u „La Civilta Cattolica"^ „La 
8cienm e la Fede" i ino, drugdje, da bi ćeljade kasno 
svrsilo i samo nabrajajuć. 

* * 

Obce zanimanje inozemstva uz neopisivo domaće 
oduśeyljenje već prve godine nakon okruźniće „Grandę 
Munus" potaklo neke vrlo ugledne naśe domaće Ijude 
k nastojanju, kakó bi se sluźba bozja na starosloven- 
skom jezikn sto brźe i laglje povratila na svoje kraljsko 



') „Katolióka Dalmacija" (brój 51 od 6 srpnja 1882) toj radostnoj 
zgodi posvetila narofiit uvodni ćlauak. 

2) O njoj ee u Jl dielu knjige izit poseban Prilog pod rednim 
br. GG. Bi prevedena u hrvatski. V. „Hrv." „Oroatiu'' koncern god. 1899 
i po6. god 1900, 



13 



- 194 - 

mjesto, a jer nije bilo Misala, a ono sto bilo, staro, 
neyaljalo kopało oći, pomislili, da bi moźda bilo naj- 
bolje kad bi se prvi o5ekivani noyi głagolski Misal 
obielodanio latinskim slovima. 

U tom pravcu bila negdje svibiija godine 1882 
obielodanjena knjiga poput rukopisa : „Memoria sulla 
conversione delV alfabeto glagolito nel latino pei lihri 
liturgici slavi" 

Ova je spomenica iziślą iz svećenićkih redOva 
spljetske biskupije, gdje je glagolica vazcla brojila 
oduseyljenih pristasa i marnih njegoyatelja, i bila 
je prikazana ondjesnoj biskupskoj vlasti. ^) 

Nastao odpór proti naumljenom zapostayljanju 
glagolskih slova. Na 6ela odpornika cuveni glagolas 
pre6. Parćió, koji odgovorio protuspomenicom '') i ova 
u brzo sretno dokonćala prepirku. 

GoYorimo „sretno", jer da potrajala, bila bi do- 
vela do odgode sa pitanjem o stampi Misala, a diplo- 
maciji, kojoj cieli noviji pokret ne bio odvoc ugodan, 
bio bi nastao cas vrlo zgodan pogubnu uplićanju. 

Nu i bez toga diplomacija, zlo upaóena o stvari, 
pobrzala da kako god upięte svoje prste u pitanje o 
glagolici i uzme ga kao neku zduhu, koja da vodi 
k uplivu tudjinstya, antiaustrijanstva i antimagjarstra 
i śiri duh ruHine medju zapadnim Slovjenim! 

Na źalost, u to doba s politickih taktićnih uzroka, 
medju Ćesim, bilo mnogo rusofila, te agitacija za 
glagołicu, Yodjena nagło, strastveno, izgledala kao 
neko pionierstvo „panslavizma" i bune, i izazyalo 
uztuk. 

Onda bio nuncijem u Be5u Galimberti. Valjda 
ne dali mu mira, dok nije i on progovorio o pokretu 

1) o tom potanje u Prilogu 00, u II. dielu knjige. 
2} Potanje o styari u Prilogu DD, u II. dielu knjige. 



- 195 - 

za obnoYU glagolice, gdje joj je, treba priznat, odavna 
bilo nestalo i najmanjeg traga (Ceska i Kranjska). 
I tako god. 1887 doslo do sliedećeg kolorednog 
pisma na sve cizlitayske biskupe te i na ondasnjega 
zadarskoga nadbiskupa blagopok. Maupasa: 

lUustrissime ac B£verendissime Domine Episcope! 

Noyerit Dominatio Yestra Illu.naa ac R.ma catholieis Prin- 
cipatus Montis Nigri indultum fuisse a S. Sede, ut in ritu 
latino obeundo idiomate, quod vocant palaeoslavieo uti possint. 
— Huiusmodi coneessionera Princeps Montis Nigri a S. sede 
('fflagitaverat eo tempore, quo de conventione cum Eomano 
Pontifice ineunda acturn fuit. Verum opportunius visum est 
huiusmodi postulationem ad examen ievoeare post conventionis 
expletam stipulationem. Cum autem dicta eonventio feliciter 
successisset, nec pauca sancita utrimąue essent, quae in rei 
patholicae emolumentum eederent, ac Princeps ipse onus do- 
tationura ecclesiastiearum sibi suscepisset, tum Principis po- 
stulata examini sublicere e re visura est. Congregatio autem 
E.morum Cardinalium, quibus hoc negotium commissum est, 
Principis desiderio pro idiomate slavieo inducendo satisfacien- 
dum esse duxit, eo vel magis Antibarensis etiam Archiepiscopi 
inipensae petitiones hac de re intercessissent. Hinc facile Do- 
minatio Yestra dijudicabit, auctoritatis tum ecclesiasticae tum 
civilis comune suffragium pro idiomate slavico in ritu latino 
peragendo habitum fuisae. Nee vero omitti debet, in casu aetum 
non fuisse de nova prorsus eoncessione, sed de vetustae con- 
eessionis confiimatione, sicut Nicolai I., Hadriani II., Joannis 
VIII. et Benedicti XIV. Apostolicae constitutiones testantur. 
Neqne abs re erit animadverten?, in praefato casu non de idio- 
mate aliquo vernaculo vel vulgari rem actam fuisse, sed de 
idiomate liturgice quod jam diu in divinis ofiiciis peragendis 
S. Sedes plene approbaverat. Quandoquidem vero de negotio 
gravis omnino momenti, quodque suis non carat difficultatibus 
pertractetur, hinc S. Sedes Arcłiiepiscopo Antibarensi instru- 
ctionem dedit, ut eadem lingua palaeoslavica in sua dioecesi 
non prius adbibeatur, quam S. Sedes liturgicos oranes libros 
idem idioma praeferentes examini subjecerit atque adproba^erit. 

Ex hisce omnibus pronura erit Dominationi Vestrae in- 



- 196 — 

ferre, coneessionis confirmationena Archidioecesi Antibarensi 
p^ractam nuliatenus addnci posse in fayorem Slavorura, qui 
montis ' NIgri Prineipatui noa subjecti sunt. Desunt enim hic 
specificae causae, quae in Principatu Montis Nigri aderant, 
qui adversa omninu rationum momenta hic occurrunt. Quare 
dominationis Teśti^ae erit omiiino prohibere, ąuominus hac de 
re a Slavis Vestrae jurisdictoni subjeetis postulationes ad S. 
Sedera mittantur, quae necessarła analogia deficiente intei 
conditionem Archidioeceseos Antibarensis' et Monarchiae Austro- 
Hungaricae petitionibus ilhs suffragari nuliatenus possunt. Pru- 
dentiae etiam Yestrae erit, quaścumque excitamenta cohibere, 
praesertim Yero eatholicas ephemerides coereere, quae ad hu- 
iusmodi concessionem comparandam animos eommovere forte 
pbterunt. 

Impensissimis observantiae sensibus me profiteri laetor. 

Dominationis Yestrae Ill.mae ac E.mae 
Yindobonae, die 12.a Maji 1887. 

Addietissimus Sei'vus 

Ali^ysius Graliiłiberti 

Nuntius Apostolicus.^) 

* * 

Do onda u ovoj nadbiskupiji poraba glagolice 
bila neograni cena. Mogo je glagolat tkogod je htio. 
Pokojni nadbiskup bio joj je pace osobno prilicno 
skłon, Hajskoli odkąd iżaśla okruznica „Grandę Mu- 
nus". Bogobojeć, vrlo odan Sv. Stolici, uvidio da 
Sv. Stolica nece da glagolice nestane gdje joj je 
poraba zakonita, te podpuno usvojio nazore vrhovne 
crkyene ylasti i na dan sv. Cirila i Metoda g. 1881 
rado pontifikalno asistło syećanoj glagolskoj misi u 
crkyi sv. MihÓvila, pace, kao na odaziv okruźnici 
„Grandę Muhńs", o^^^J^o^^-nio na puk i svecenstvo 
pastirski list o glagolici, hvaleć nju i one koji ju 
rabę. Godinu kaśnje dopustio, da se pjeva najsve- 

1) V. „Eatolifiku Dalmaeiju" 23 lipnja 1887. 



— 197 — 

ćanije, dne 5 srpnja, glagolska Misa i u bogoslovnom 
Zavodu, gdje, odkąd obstoji pa do tada, nikąd, u 
nase znanje, ne bilo pjevane glagolske Misę. Blagop. 
Maupas kao ućen covjek znap je, da tim ostaje vieraji 
viekovnqj poviesti svoje, nadbiskupije, gdje je glago- 
lici posvuda ulaz i obstanak bio prirodan i zakonit. 
Pace, on za svojih mladjih dana, bio moźda ocevidni 
SYJedok, kako predsastnik ma pok. nadbiskup Go- 
deassi, premda i on, licno, bio sve drugo ńego Hrvat, 
nije ni najmanje dvojio da o kojem drugom litur- 
gićnom jeziku, po seoskim źupama, nemoze biti ni 
goYora, osim o glagolskom. I sluźbęnp dppisiyąiije 
bilo je Yodjeno pod Godeassiem, kadkad, ne samo 
glagolskim jezikom, dali i slo^ima glagolskim. 

Nekoliko primjeraka tih glagolskih kolorednica 
doprlo je i do nasih doba, te i mi imamo tri na stołu, 
iz godine 18,60. Dviema je razlicit papir, ali.svimą 
jednak sadrźaj. I nadbiskupoY je podpis glagolski. 
Samo je naslovna rie6 latinska: Decre^wm. "^) ■ 

Yriedno je, da se s^emu tomu ovjekovjeći dokaż, 
te evo kolorednice u cielosti, vierno prepisane latin- 
skim sloyima: *) 

DECRĘTUM 

Siloju Ustava 8vetago Cinov' S'hora d'ne 10 Fewuarija 
1860 V grąde i v' Ar'hierejstve Zadar'scem' da pridajef se 
jaho posUdujef : 

A. V' PraviU misi po vspominanU iićinenim Rimlskago 
Papi i Arliiepishopa mestnago, da ijrida,jet' se: i Kesarem' i 
Kraljem' naśira' I. 

B. V' misah' ćrez' leto, za Kesara: 



^) Jedan je od ,tih primjeraka iz Sutomiśćiee. 
5) Sprayni smo svakomu pokazat izvornike. 



- 198 — 

MolitYa 

Molim' te v'seraogii Boże, da rab' tvoj I. Kesar' i Kral" 
naś', iźe tvojeju śtedrotoju prijel' jest' Oar'stvia strojenie, 
dobrodetelji takodźde v'sih' priimet' v'zraśtenie, inaiźe blago- 
Iep'nś ukraśen', od' prizrakov' zlostii ukloniti se, supostati, 
pobediti, i k' tebe, iźe put', istina i źivot' esi, blagodafn' 
v'moźet' priiti. Gdem'. 



Dari, Gospodi, molim' te, prinesenie posveti: da i nam' 
jediQorod'nago tvojego telu i krv' budut'; i Eesarju i Kraiju 
nasemu na odr'źame spasenia duśe i tela, i na svr'śenie 
pridanago cina, toboju stedreśtira', daźe do kon'ca prispijut'. 
Tim'źde Gospodom'. .. 

Popricestenije 

Sije, Gospodi prinośenie spasitePno raba tvojego I. Kesara 
naśego ot v'sih' da zastupit' protiv'nih' : tako da i cr'kovnago 
mira odrźit' tiśinu: i po sego vremene tecenii, k' vecnomu 
priidet' naslidiju. Gdem'. 

Y. F' misę Predposveśtenih'' v' pefh' v' Paraskev'gjiju 
za Kesara: 

Molitya 

Pomolim' se i za slav'nśjśago Kesara i Kralją liaśego I. 
da Bg'. i Gd', nas' dast' jemu prestolom' svoim' preśedeśtuju 
premudrost', jejuźe da Ijudi sebe porućenie stroit' v' sakoj 
pravdi i svetosti na boźiju slavu i naś većnii mir. 

Pomolim' se 

■yr. Prśklonim' kolena. 

pr. V'stanite. 

V'seraogii vecnii Boże, iźe car'stvii v'simi ve6noju ylastiju 
?ladicstvujeśi, priźri na Ausiriiskoje milostiy' earstyije, da i Kesar' 
prav'd'ne zapovedaje, i Ijudie verni posluśajuŚte na slavu tvojego 
imene i Krałjev'stva tiśinu jedinomisrnim' b'agoć'stv1em' v'zidut'. 
Gdem'. 



— 199 - 

O. Pred'veśtanije PashaTnoje v' vel%koju subotu sice da 
slwn^ćajef se: 

Molim' te ubo Gospodi, da nas' rab' tvojih', i v's' Klir', 
i blagoc'stivejśe3 Ijudi, v'k:upe s' priblaźenim' Papoju nasim' I. 
i Ar'hiereoru' naśim' I, takoźde ze i s!av'nejśiiii Kesarem i 
KraJjera' naśim' I. pokój vremen'nii podav', v'sih' Pasłiarnih' 
radosteh', pns'aim' zaśtiśteniem' pasti, stroili i s'hraniti izvolisi. 
Tem'źde Gdem'. 

D. F' Litanijali' SvełiJV po 

or. Da supostati svetije cr'kve... i pr. . 

vr. Da Kesara i Kralja naśego s'hraniti izYoliśi. 

ot. Molim te, usliśi nas'. 

Jeśte po psaVmi Boże v pomost' i pr. reJcśi vr. za Papu. 

vr. Molim' i za Kesara i Kralja naśego I. 

ot. Gospodi spasi Kesara, i usliśi ni v' d'n' v' n'źe pri- 
zovem' te. 

I po molitvi za Papu molitva za Kesara: 

Molim te V'semogij Boże, da rab' tvoj I. Kesar... i pr. 

Dano is'' Dvora naSego Ar'hierejs7cago 

V' Zadrę d'ne 10 Maja 1860 

(M. P.), 

Josip' Ar'hiepiskop' ^) 



*) Śostdesetih godina glagoliea je bila tako izkljuSiya gospodariea, 
da seoske zupę nijesu imale nikakvih latinskih knjiga. Sad se na pr. latina 
u Smilóieu, al gOd. 1863, tko bi bio litio ree latinski misu, biło bi mu 
trebalo da podje doniet iz Zadra lat. misal. Na dokaż evo izvadak iz 

„ProtocoUo di consegna fatta al teste nominato coope- 
ratore di Smilcich D.n Matteo Nekich eon cnriale Decrcto 17 
Aprile. 1863 N.o 758" 

„e) Libri 

1. Un Missale glagolitico 

2. Uno schiavetto nuovo 

3. Uno idem vecehio 

4. Un rituale ilUrico" 

Dakle nista latinski! 



— 200 — 

tJz ovaku proslost izaeaadilo je, kad je blago- 
pok. Nadbiskup Galimbertievii okruźaicu uzeo spe- 
cijalno kao i sebi ńamienjenu, tim viśe izaeaadilo, 
jer ovdje niti bilo, niti mogło bit agitacije za uzpo- 
stavu onoga sto već de jurę i de facto obstojalo. 

Tadasaji list „Katolicka Dalmacija" (izticemo 
stvari već pozaate) smatrala duzaośću, da ueśto reće, 
nebi li se ukloaio aesporazum i izbjeglo opravdaaoj 
zlovolji i razlozitom odporu koji bi bio mogo aastat 
u svećeiistvu i narodu radi noYotarija na stetu pra- 
daynog liturgicnog obićaja. Nu namjere se lista sliva- 
tile zlo i nakon ne vele vremena nadosla opomena^) 
a za ovom, poslje nekoliko mjeseca i kazaa, ') za 
osam nedjelja dana. 

Kroz to doba, kao da se iividjelo, e, doisto, 
Galimbertieva okruznica kod nas nema smisla, te 
razpoloźeąje prema glagolici, i ako hladnije nego 
g. 1880 — -1887, bilo u obce ipąk dosta povoljao. 

God, 1887 upleo se i pokraj. SaborNU Zadru. 

Sliedila i promjena osobę na nuncijaturi i no vi 
odnpsaji prema diploraaciji, sto je takodjer koristilo, 
da se ne dira u status quo glagolice po Dalmacijl. 

* * 

Po smrti blagopok. nadb. Maupas, dolazkom 
noYOg nadb. blagopok. Rajćevića poloźaj ostao su- 
blizu isti. Ali za kratko vrieme: t. j. samo do końca 
god. 1892. . 



*) Dne 26 lipnja 1887. 
2; Dne 13 sieóiija 1888. 



- 201 — 

Od tog doba do god. 1898 izkolili su se oni 
nemili dogodjąji, koji su svakomu joś svjeźi u pa- 
meti i koji su prouzrokovali u narodu mnogo pogi- 
bełjuih nemira i mnogo uemilih ćlanaka u novinstvu. 
Ugodnih uspomena iz tog doba bilo sasvim mało. 

U ugodne uspomeno spada śtampa novoga gla- 
golskoga Misala god. 1893, na trośkove Sv. O. P. 
Lava XIII. 

Spada u ugodne uspomene i mnogobrojna na- 
bava tih Misala za Senj i Spij et, i- uzpostava glago- 
lice u dojeduoj zupi prostraue senjske biskupije, po 
zasluzi oudasnjega biskupa sada ffladbiśkupa Posilo- 
vića, te se sada u nijeduoj źupi one biskupije ne 
pjeva nikąd viśe latinski. To je sada najglagolskija 
biskupija nase domovine. 

Za Seniom prva stupa . Krcka biskupija, gdje je 
takodjer, osim po gradovima, 3ve glagolsko. 

U tom je redu imała bit i zadarska nadbisku- 
pija, rodni kraj neumrloga Grgura Ninskoga, rodni 
kraj sv. Teodozija ninskoga biskupa, suvremenika 
sv. braće solunske, i rodni kraj sv. Ivana Ninskoga, 
Metodova uCenika. 

Ali ne biio tako. Pace nastało doba, kakva 
nepamti poviest glagolice n ovim stranam. Stradalo 
viśe svećenika. Jedan novinar obustavljen od misę 
za neopredieljeno vrieme, i stao pod kaznom sedam 
dugih mjeseca. 

Na veću źalost, to bilo nakon odluke Sv. Sbora 
za obrede de die 5. augusti 1898, nakon cega se 
drźalo, da će sunce pravice raztjerat sve nagomilane 
oblake. Dogodilo se §to se nije oc3kivalo. Vidi odluku 
pod br. II. u Prilogu K. Pa6e po onoj : eundo crescit, 
jos viśe i joś gore, u odluci zadarske tiadbiśkupije 



- 302 - 

od 7 oźujka 1899/) koja ie uzeglą yulkan izpod 
nasega naroda i svećenstva i bilo bi doślo tko zna 
do ćega, da ne prevladaló struja zakonitih protumjera, 
mirnih, ali do skrajnosti uztrajnih i odvaźaih. 

Ta struja zakonitoga odpora prevladala i u Istri, 
gdje se u isto doba bila takodjer zametla strastyena 
borba proti glagolici, u puljsko-porećkoj biskupiji. 

Odpremljena dva utoka u Rim: jedan za Istru, 
od strane laika, druga od strane puka i svećenstva 
za nadbiskupiju Zadarsku.'^) 

Istarski utok bio odbiveii odlukom sv. Zbora 
od 21 traynja 1899. 

Odluka glasi: 

N.ro 951. 

Yeneratoili Glero Dioecesano ! 

A Sacra Oongregeitione Eituum Eescriptura quod seąuitur 
aecepimus: 

N.ro 74. 

Parent. et Polen. 

„Ex Dioecesi Parentin. -Polen. undevigiiiti suppliees libelli a die 8 
ad diem 30 Deoembris 1898, ab aliąuibus laicis ad Sanetam Sedeni''. 
transmissi fuerunt, qui uiium eundem finem proseąuuntur, nempe ut resti- 
taatur Privilegium linguae Palaeoslavieae in Liturgia in Eeelesiis loeorum : 
1; JRaccotola, 2) Lisignana, 3j Monshottara, 4) Turris, 5) Promontorium, 
6) Pomeńana, 7) S. loannes de Sterna, 8) Galdaria, 9) Monsrea, 10) 
Moduldin,^) U) Caroiba, 12) Fołdana, 13) AUtira, 1^ S. Domenica, 
15) Villanova, Ib) Novaco, 17) Castellini,'^} 18) Monspaternus, et 19) 
Yosńgnani.^) Saera porro £ituum Congregatio, referente subseripto Seere- 
tario, attentis litteris R.mi D.ni Episeopi Parent.-Polen., datis die 20 Sep- 



1) y. Prilog K, pod' br. II. 

2) o tom potauko u drugom dielu knjige pod slovom HH, II. 

Notulae curiae episcopalis : 

3) Medulinum? 
*) Gastillerium? 
'") Yisignanum ? 



tembris 1898,*) quibus ipse deelaravit in sua Dioeeesi non extare Eeele- 
siam in qua usus łinguae Palaeoslavieae łn liturgia triginta abhine annis 
viget; atque examinatis, tam in gehere quam in speeie, praefatis suppli- 
cibus libellij, reseribendum censuit: Eeolesias supradietas ius non habere 
ad .privilegium Pontifieium linguae Palaeoslayicae i n liturgia, iuxta piae- 
seripta in Litteris Saerae ipsius Congregationis datis die 5 Augusti 1898 
n. I. et Oratores iudieio R.mł Episeopi Parentin. Polen. obtemperare debere". 
Atque ita reseripsit. Die 21 Aprilis 1899. 

C. Card. MAZZELLA Praef. 

D. PANIOI Secr. 

Sit igitur eura Ven. Cleri, ut de tenore huius Eeseripti ii, quorum 
interest, edoeeantur. 

Ab Ordinariatu BpIscDpall Parentino-Polensi 

Parentii, die 3 Maji 1899. 

t lOANNES BAPTISTA 

Episcopus. 

* 
* * 

Sretniji bió utok zadarske nadbisk upije, priredjen 
od syećenika, a podpisan od mnogo tisuóa vłernika, jer 
na 22 kolovoza ove godine (1900) bi data u Rima 
od Sv. Zbora za obrede odluka koja donosimo u 
Prilog K pod brojem III, i koja je odklonila onu 
piknju u odluci 5 aug. 1898, koju su neki krivo 
natężali na śtetu glagolice („triginta abhine annis"). 

Dok visio utok zadarske nadbiskupije, sv^ćen- 
stvo ciele Dalmacije, zabrinuto za udes glagolice, 
uslied odgOYora stigla paljsko-porećkoj biskiipiji, i 
usljed odluke blagopok. nadb. Rajćevióa pod nad- 
nevkom 7 oz. 1899, pripravilo je i posiało u Rim 
naroćitu spomenicu, ') Nu, jer neki i od samih pod- 

1) Cfr. Pol. Dioeces. 1898 p. 129. 

2) Svibnja g. 1900. U dragom dielu knjige pod slovom JJ. 



>ibk 



pisanih nijesu je ńaliodili sliodaom, nije bila prika- 
zana Papi. Makoa povoljiie odluke sv. Zbora od 22 
koioTOza 1900 nije trebalo viśe ni prikazat ju, jer 
ovom odlukórn bilo barem ad interim doYoV]no obez- 
biedj^no jpr^t^o glagóTice. To śę odmałi vidjęlp u 
preÓ^retu u Zadiarskoj nadbiskupiji, gdje je kapit. 
vikar, videć jasnu volju i namjeru Sv. Stolice, odlu- 
kom 31 koióYóża oVe god. poprimio mjere za po- 
yratak glagolice u nje zakoniti posjed. 

1 tako svrsuje viek sa povoljmjim izgledim u 
budućnost. Boże daj ! 



"W^^Jis?^ 




;^ 



Erpata-Goppigc 



Str. 10 red. 7 na mj. „tako sawśeua, da ga" citaj: „tako sawseua da ili" 
„ 31 „ 19 „ „ „gi'6ki..., es"m' „ „grćki... od es'ni'." 

„ 48 u opazei, na: „da zakon bozji ne veze eareve" dodaj: (1. e. str. 396). 
„ 50 po dnu 2 opazke dodaj: „(V. o tom Raeki „Viek i djel." 11. 116). 
%, 63 red. 7 na rie6 „płodom" ide sliedeća opazka: Sv. Oirilo i Metod... 
Pisao D. Bartolini. Preveo i izdao pop lvau Danilo u Zadru 
1885, str. 23 i 23. 
„ 95 „ 10 ua riec: „Hlovjenima" ide opazka: V. Pril. L na sir. 123: 
„II glagolito, clie gia aveva preso possesso delia dioeesi di 
Nona, ebbe tra 1' 880 — 887 la sua sanzione legale in tutto U 
rimanenłe delia Dalmazia i cieli u obce ulomak Jf." 
„112 „ 3: biti varvarski se; citaj: biti yaryarski. 
Prilog B str. 23 red. 22: omues erant; citaj: omnes erraut. 
„ B .„ 44 „ 11: poemis exagitare, citaj: poenis exagitare. 
„ B „ 51 „ 4: Hae literae extant versionen, citaj: Hae literae 

extant versione. 
„ E „ 33 Ovdje je pri stampi izostala po dnu stranice sliedeća 
opazka u zaporcim, dodata s nase strane : (Ovaj se list Papę 
lyana X. naliodł vee u Prilogu B na str. 96, ali postoje 
neke inaciee, te preśtampavarao list prema yerslji D.ra 
Raókoga). 
„ P „ 3 po dnu 3 opaz. „al flumen, qui" ; citaj: .^ad flumen, qui". 
„ P „ 10 red. U: non expeetacta, citaj: non expeetata. 
„ P „ 15 „ u opazoi: Zara ehristiana, ataj: Zara eristiana. 
„ Gr „14 „ 10: profisei vult; citaj: proficisei vult. 
„ G „ 17 na mj. po vrhu: Prilog E, citaj: Prilog G. 
„ J „ 4 De usu Lingua, citaj: De usu Linguae, 




SANCTISSJMI DOMINI I^OSTEI 

LEONIS 

DIYfNA PROyiDENTIA 

PAPAE XIII. 

EPISTOŁA ENCYCLICA 

AD PATKI ARCHAS PIUMATES 

ARCHIBPISCOPOS ET EPISCOPOS 

VNIVBRSOS OATHOLIGI 

ORBIS GRATIAM ET COMUNIONBM 

CYM APOSTOLIOA SEDE IIABBNTE3 



VENERABILTBVS FHATRIBYS 

PATRIARCHIS PRIMATIBUS 

ARCHIEPISOOPIS ET EPISCOPIS 

VNIVBRSIS OATHOLIGI 

ORBIS GRATIAM ET COM MIONEM 

CUM APOSTOLICA SEDE HABBNTIBUS 

LEO PP. XIII. 

YENERABILES FRATRBS 

SALYTBM 
ET APOSTOUCAM BENEDIGTIONEM 



jrande munus christiani 
nominis propagand!, beato Pe- 
tro principi Apostolorura eius- 
que Successoribus singulari 
modo demandatum Romanos 
Pontifices impulit, ut sacri E- 
vangeli nuntios ad varias orbis 
terrarum gentes diyersis tem- 
poribus mittendos curarent, 
prout res et consilia miserentis 
Dei postulare viderentur. — 
Quamobrcra sicut Augustinura 



OKRUŹNICA 

PRESV. GOSPODINA NAŚEGA 

LAVA 

PO BOŻJOJ PROyiDNGSTI 

PAPĘ XIII. 

SYIMA PATRIJARKIMA PRIMATIMA 

NADBISKUPIMA I BISKUPIMA 

KATOLIĆKOG SYIETA, 

KOJI SU U MILOSTI I OBĆBNJU 

S APOSTOLSKOM STOLICOM 



SVOJ POŚTOVANOJ BRACI 

PATRIJARKIMA PRIMATIMA, 

NADBISKUPIMA 

I BISKUPIMA KATOUÓKOG SYIETA, 

KOJI SU U MILOSTI I OBÓENJU 

S APOSTOLSKOM STOLICOM 

PAPA LAV XIII. 

POŚTOYANA BRAÓO 

POZDRAY VAM 
I APOSTOLSKI BLAGOSOY 



^eliki nalog: siriti ktsćan- 
sko irae, koji bi osobitim na- 
ćinom Apostolskomu poglavici 
blazeaomu Petru i njegovira 
Nasljednicim povjertn, potako 
je Rimske Papę, da nastoje 
slati po svem svietu sad k ovom 
sad k onom narodu propoYie- 
daoce svetog Evangjelja, k ne- 
kim u ovo k nekim u ono doba, 
kako bi kad kraljestvo i na- 
raisli milostivog Boga zahtie- 



Peilog a. 



ad Britannos in culturara ani- 
morura legaverunt, Patritium 
ad Hibernos, Bonifacium ad 
Germanos, Willebrordum ad 
Phrisios, Batavos, Belgas, alios- 
que persaepe ad alios; sic etiam 
apostolici rnuneris apud Sla- 
Yoniae populos obeundi facul- 
tatem CyriUo et Methodio, 
yiris sanctissimis, concesserunt: 
quorura instantia maximisque 
laboribus perfectum est, ut illi 
Evangelii lumen aspicerent, et 
ab agresti vita ad humanum 
civileraque cultura deduceren- 
tur. 

Cyrillura et Methodium, par 
Apostolorura nobilissiraum, si 
hominum fama, beneficiorum 
raemor, ce]ebra.re Slavonia tota 
numquara desiit; non minore 
certę studio colere Ecclesia Ro- 
mana consuevit, quae et utrura- 
que eorum, quamdiu vixerunt, 
multis rebus honoravit, et al- 
terius deraortui cineribus ca- 
rere noluit. — Inde iam ab 
anno MDGGGLXIII SIavonici 
generis Boherais, Moravis et 
Groatis, qui ściemnia in hono- 
rem (^yrilli et Methodii cele- 
brare quotannis die nono men- 
sis martii consueverant, indul- 
gentia Pii IX iraraortalis me- 
moriae decessoris Nostri per- 
missum est, ut deinceps diem 
quintum raensis lulii festum a- 
gerent, horariasque preces ob 
Gyrilli et Methodii memoriara 



vale. — Zato, kako su k En- 
glezima odpostali Augustina, 
da ih duhovno uzgoji, a k Ir- 
ciraa Patricija, k Niemciraa Bo- 
nifacija, Yilebrorda k Friżima, 
k Olandezim i k Belgaraa, mno- 
ge druge k drugim naródima; 
tako su i yelikim svetc'm Ciriltt 
i Metodu oblast udielili, da po 
Sląvenstvu Apostolsko zvanje 
vrśe. Po njihoYU nastojanju i 
po preyelikim njihoyira trudima, 
postigio se je da su Slayeni. 
eyangjelsku svjetlost ugledali, 
ostayili svoje neugladjeno źiy- 
Ijenje i presli na^źiyljenje Ijud- 
sko i prosYJetno. 

Sve SlayensiYO, harno za 
primljena dobroćinstya, od 
pamtiyieka je i neprekidno sco- 
valo Cirila i Metoda, ova dva 
preodlićna Apostola; a i Rim- 
ska ih Grkya ne manje briźno 
ćastila. Ona je obojicu, dok su 
jos u ziyotu bili, na mnogo 
naCina odlikoyala, a jednoga 
od njih htjela je i mrtYe o- 
stanke uza se. — Zato jos g. 
1 863, nas predsastnik neurarle 
usporaene Pio JX dopustio je 
Slavenima u Ceskoj, Moray- 
skoj i Hryatskoj, koji su syake 
godine na 9 ozujka slayili Ci- 
rila i Metoda, da unapried tu 
syećanost obayljaju na 5 sr- 
pnja, i da i u molitvam £aso- 
sloya Girila i Metoda spo- 
rainju. Ne yele zatim, naime 
za yelikog Yatikanskoga Sa- 
j bora, mnogi i mnogi biskupi 



PRILOG A. 



persolverent. Neąuemulto post, 
quo terapore Gonciliuro ma- 
gnum ad Yaticanura haberetur, 
perplures Episcopi ab hać A- 
postolića Sede suppliciter peti- 
yerunt, ut eoruradem cultus et 
stata solemnitas ad universam 
Ecclesiara propagaretur. Ve- 
rura iniecta ad hańc diera re, 
et ob temporuro yices mutato 
per eas regiones reipubblicae 
statu, opportunus Nobis oblatus 
yidetur locus iuvandi Slavoniae 
populos, de quorum incolumi- 
tate et salute solliciti magno , 
pere sunous. Igitur cum pater- 
nara caritatera Nostram nuUa 
in re ab iis desiderari patirnur, 
tura latius proferrł. augerique 
religionem yolumus horoinum 
sanctissiraorum, qui SIavoni- 
cas gentes,- sicut olira, disse- 
rainata fide cathoHca, ab inte- 
ritu ad satutera revocarunt, ita 
nunc sunt coelesti patrocinio 
potenter defeńsuri,. Quo autem 
raagis emergat, quales sint quos 
orbi catholico yenerańdos et 
colendos propóniraus, placet 
rerum gestarum h storiam bre- 
yiter attingere 

Cyrillus et Methodius fratres 
germani, Thessalonicae amplis- 
simo loco nati, Gostantinopo- 
lim nrature concesserunt, ut in 
ipsa urbe Orientis principe hu- 
raanitatis artes addiscerent Nec 
latuit scintilla ingenii, quae iam 
tum elucebat in adolescentibus*, 
nam uterque pluriraum brevi 



prosili su od ove Apostolska 
Stolice, da se po svoj crkvi 
uvede naredjena sveikovina Gi- 
rila i Metoda. Nebuduć se to 
pitanje sve do danas riesilo, 
a buduć pak Trierae i po sla- 
yenskim krajevima preinaCilo 
drzavni polozaj, ćini nam se 
ovo ćloba zgodno, da prisko- 
ćirao na koiist slayenskim na- 
rodima. Njihovo nam dobro 
i njihoY spaś veoma na srcu 
stoji. Dakle, pokle neraoźemo 
dopustiti da im u i£emu smanj- 
ka cćinska Nasa ljubav, ho- 
ćemo da sto ikad vise mogu- 
će pruźi se i razśiri se sto- 
yanje dvaroa Yelikim syetcima; 
koji, kako su jednom raed 
Slavenske narode katoligke vje- 
re sjerae posijali i tim ih od 
propasti k spasu priveli, tako 
će ih sada braniti nebeskira 
mogućim svojim odvjetova- 
njem. A da se sto bolje spozna 
oYa dva syetca, koja uznosimo 
na cast i svetkovanje katoli£- 
komu syietu, dotaknuti ćemo 
se mało poyiesti njihoyih cina, 

Ciril i Metod, to su bila dva 
rodjena brata iz yelikoga grada 
Soluna. Oba su jos za djetin- 
stya presla u Garigrad, da tu 
u glaynom gradu Iztoka nao- 
brazbu prime. Otyofene glave 
bila obojica, £ira su se jur 
tada odlikoyala, te su oba u 
i mało yremena silu napredo- 



PRILOG A. 



pfofecerunt; at Cyrillus raaxi'- 
me, qui eam scientiarum lau- 
dem adeptus est ut singularis 
honoris caussa Philosophus ap- 
pellaretur. Non longo iuteryallo 
raonachutn agere Methodius 
cDepit; Cyrillus autem dignus 
est habituś, cui Teodora ira- 
peratrix, auctore Jgnatio Pa- 
triarcha, negotium daret eru- 
diendi ad fidera christianam 
Chazaros trans Chersonesum 
incolentes, qui idoneos sacro- 
rum administros Gonstantinó- 
poli imploraveratit. Quód ilie 
raunus non gravate accepit. 
Itaque Ghersonam in Tauris 
adlatus, serraoni yernaculo ilHus 
gentis, ut ąuidara ferunc, ali- 
quaradiu operam dedit; eoque 
tempore sibi contigit optimis 
aospiciis^ ut S. Clementis I. P. 
M. sacros cineres inveniretj 
quos quidera haud difficile a- 
gnovit GUra ex peryagata ma- 
ioruro memofia, tura ex an- 
chora, quacum ipsa martyrem 
fortiśsiraum Traiani impera- 
toris iussu in marę praecipi- 
tera actum, et deinde condi- 
tura fuisse constabat. — Tam 
pretioso thesauro potitus, in 
Ghazarorum urbeś sedesque 
penetrayit; quos praeceptis suis 
edoctos et Dei nuraine instinc- 
tós, rauttiplici superstitione de- 
leta, ad lesum Ghristum adiun- 
xit. Recentichristianorum cora- 
raunitati optimeconstituta.con- 
tinentiae siraul et caritatis me- 



Yala; a osobito Ćiril, koji do- 
pre do tolike ućenoati da su 
ga u znak riedke casti zvali 
pridjevkom filosof. Nakon ne 
vele Metod se obu(5e u kału- 
gjere; Girila pak nadjose to- 
liko yriedna, da mu je carica 
Teodora, pO napuiku patri- 
jarke Injacija, povjerila zadaću, 
da ide izućit u krsćanskoj vjeri 
Kozare, koji.su stanovali s onu 
stranu Krima, i zamoliii od 
Garigrada yaljanih syećenika. 
Ćiril dragoYoljno primi taj na- 
łóg i otisay u Kersonu u Kri- 
rau, kaza, stanę najprije za 
nekoliko yremena ućiti kozar- 
ski jezik U to je doba Girila 
zapala sreća, da je naso svete 
kosti sv Klimenta I. Papę. La- 
ko ih je upoznao, nesto po 
predaji, nesto po sidru, s ko- 
jim se je znało da je nepre- 
dobitni onaj mućenik po na- 
redbi cara Trajana u raore ba- 
ćen bio pa poslje tako i uko- 
pan. — Stekay to yeliko bla- 
go, zadje u kozarske gradoye 
i sela; i syojim naukaraa i 
Bozjora pomoći izguli mnoga 
praznoYJerja i duse k Isukrstu 
priyede, Urediy vrlo dobro 
novu krsćansku drzavu, pokaza 
sjajnim primjerora kolike je sa- 
moz^-taje i Ijubayi; jer ne htje- 
de prirait nikakya dara sto mu 
ga naród nudio, osim da se 
puste na slobodu pokrsćeni 
roboyi. Za tira se yeselo Ćiril 
u Garigrad poyrati i udj@ u sa- 



PRILOG A. 



tnorabile documentura edidit, 
cum oblata ab indigenis dona 
omnia recusavit, exceptą ser- 
yorum, qui christianura nomen 
profiterentur, manumissione. 
Mox Gonstantinopolira rediit 
alacer, atque in roonasteriura 
Polychronis, quo se jam Me- 
thodius receperat, Gyrillus ipse 
secessit. 

Interim res apud Chazaros 
prospeie gestas ad Rastilaum 
Morayiae principem fama de- 
tulerat. Is, Chazarorum exem- 
plo incitatus, de aliquot ope- 
rariis cvangelicis Constatino- 
poli arcessendis cum impera- 
tore Michaele III egit, nec dit- 
ficile, quod yolebat, irapetrayit. 
Igitur tot iam factis nobilitata 
vi:tus, proxiraorumque iuyan- 
dorura in Gyrillo et Methodio 
perspecta voluntas effecit, ut ii 
Moraviensi expeditioni destina- 
rentu". Gumque iter per Bul- 
gariam instituissent christiano 
rum initiatam sacris, nuUo loco 
praetermittunt araplificandae 
religionis opportunitatem. In 
Morayiam vero, effusa obyiara 
multitudine ad imperii fines, 
summa yoluntate et celebri lae- 
titia excipiuntur. Nec mora 
fuit, quin imbuere christianis 
institutłonibus animos aggrede- 
rentur et in spera caelestium 
bonorura erigere; idque tanta 
vi, tara eperosa industria, ut 
non lotigo inteiyallo Morayo- 
rum gens nomen lesu Ghristo 



mostan PolikroDskij gdje mu 
se bijase već i brat Metod za- 
klonio. 



Uz to glas o uspjehu u ko- 
zarskoj zeralji dopre do Mo- 
rayskoga kneza Rastislaya; te, 
potaknut i»gleJom Kozara, 
stao se dogoyarati s carem 
Mihajlom III o poziyu neko- 
licine eyangjelskih radnika iz 
Carigrada. Sto je htio lako je 
i postigo. I tako, budući se 
Giriloye i Metodoye kreposti 
u tołiko 5ina jos bolje oplene- 
mile, i sprayno hrleć dya syetca 
na pomoc iskrnjemu syomu, 
zapalo je njih dvojicu da podju 
u poślanslyo k Morayciraa. 
Prodjose preko pokrsćenc Bu- 
garske i gdjegod im se pri- 
goda desila svetu su yjeru si- 
rili. U Morayskoj pak rano- 
styo ih naroda na granici 
prićekalo i prirailo ih najsr- 
da£nije i najradostnije. Odmah 
su stali da u krsćanskoj yjeri 
poduCayaju i da uznose duse 
k nadi nebeskłh dobara; i to 
tolikim naporom, tako umnom 
radinosti, da se je Morayski 
naród nakon rnaio yeoma dra- 
goyoljno pokrslio. Do toga 
uspjeha mnogo je doprinielo 



PEILOG A. 



libentissime dederit. Ad eam 
rem non parum scientia va- 
luit dictionis slavonicae, quam 
Gyrillus antę perccperat, mul- 
tumąue potuerunt sacrae utri- 
usque Testanoenti litterae, quas 
proprio populi sermone red- 
diderat. Ouare oranis Slavo- 
Yum natio plurimura homini 
debet, quod non fiJei chri- 
stianae solun), sed etiara civi- 
Hs humanitatis ex illo benefi- 
ciura acceperit: nam Gyrillus 
et Melhodius principes inve- 
niendi fuerunt ipsas litteras, 
quibus est sernoo ipsorura Sla- 
Yorum signatus et expressus, 
eaque de causa eiusdem ser- 
łoonis auctores non immerito 
habentur. 

Ex tara reraotis disiunctis- 
que proyinciis rerura gestarum 
gloriam secundus rumor Ro- 
mam nuntiaverat. — Atque 
ita cum Nicolaus I. P. M fra- 
tres optimos Roraam conten- 
dere iussisset, ii sine cuncta- 
tione imperata facere instituunt, 
romanumque iter alacriter in- 
gressi, reliquias S. Clementis 
secura adyehunt. Quo nuntio, 
Hadrianus II, qui in locum 
Nicolai demortui fuerat suffec- 
tus, Clero populoque coroi- 
tante, obywam magna cum ho- 
noris significatione progreditur 
hospit'bus illustribus. GorpusS. 
Gleroentis magnisextemplo pro- 
digiis nobilitatum,solemni ducta 
pompa, iniatum est in Basili 



to, sto su poznavali slavenski 
jezik, kojeg je Giril prije nau- 
Cio bio, a mnogo Je koristilo 
i sveto pismo obaju Uvjeta 
od Ciriła u narodni jezik pre- 
vedeno. Zato mu sve Slaven- 
stvo mnogo duSno ostaje, jer 
je ne samo krsćaoske vjere 
nego i prosYJete dobro5instvo 
od njega prirailo: Ciril bo i 
Metod prvi su izumili i sama 
pismena, kojima se slavenski 
jezik biljezi i izrazuje, te s to- 
ga su i kao utemeljitelji sla- 
venske knjizevnosti s razlogom 
sraatrani. 



ZaCuo Rim za slavna djela 
Ćestito OYisena u pokrajinama 
toliko odaljenim i odieljenim. 
— Onda Papa Nikola I. na- 
redi predobroj brać! da dodju 
u Rim, a om odmah poslu- 
saju, i uputiv se put Rima 
ponesu sobom i raoći sv. Kli- 
menta. Obayiesten o tom, Ha- 
drijan II., koji je po smrti Ni- 
kole Papom izabran bio, sa 
Svećenstvora i pukom, izadje 
na susret slaynim gostima iz- 
kazujući Yeliku £ast. Tielo sv. 
Kliraenta, koje je odmah ste- 
klo glasa s yelikih ćudesa, sve- 
Canim obhbdora uneseno je u 
Baziliku podignutu za Kón- 
statina na istim teraeljima na 
kojima je bila ot£eva kuca o- 



Prilog a. 



cara iisdem vestigtis paternae 
doraus raartyris inyictissirai 
Gonstantiniano teriopore exci- 
tatara. Deinde Gyrillus et Me- 
thodius de munere apostohco, 
in quo essent sancte laborio- 
seque versati, ad Pontificem 
Maxiraum, assidente Clero, re- 
ferunt. Et ąuoniam fecisse. con- 
tra instituta maiorura religio- 
nesque sanctissimas argueban- 
tur, quod serraonera Slayoni- 
cum in perfunctione munerum 
sacrorum usurpavissent, caus- 
sam dixere rationibus, taro cer- 
tis tamque illustribus, ut Pon- 
tifex totusque Glerus et lau- 
darint horaines et probarint. 
Tum ambo, dieto ex forraula 
catholicae professionis sacra- 
raento, iuratique se in fide 
beati Petri et Pontificura Ro- 
raanorura perraansuros, Epi- 
scopi ab ipso Hadriano creati 
consecratique sunt, pluresqne 
ex discipulis eorura yariis sa- 
crorum ordinum gradibus int- 
tiati. 

Erat tamen provisuoQ divi- 
nitus, ut Gyrillus Romae con- 
deret vitae cursum anno 
DGGGLXIX die XIV Februarii, 
virtut) magis quam aetate ma- 
turus. Elatus est funere pu- 
blico raagnificoque apparatu, 
eo ipso, quo Pontifices Romani 
solent, et in sepulcro, quod 
sibi Hadrianus extruxerat, per- 
honorifice compositus. Sacrum 
defuncti corpus, quia Gonstan- 



vog nepredobitnog mućenika. 
Zatim Ciril i Metod u prisustYU 
Svećenstvd izvieste Papu o svora 
Apostoloyanju, koje su sveto 
i tolikora raukoro obavili. I 
posto su ih obtuziyali da su 
prestupili stare naredbe i naj- 
svetije crkyene obicaje, jer su 
uveli slayenski jezik u syete 
obrede, obranise syoje postu- 
panje razlozima tako lyrdim 
i sjajnira, da ih Papa i sye śye- 
ćenstyo pohyali i postupanje 
im odobri. Tada oba, rekaysi 
po obraznici katolicko yjero- 
yanje, i zakley se da će ostat 
u yjeri sv. Petra i Rtraskih 
Papa, Hadrijan ih isti iraeno- 
ya i posyeti za biskupe. I mno- 
gi su od njihoyih ućenika ra- 
źne syete redoye priraili. 



Ali je Proyidnost odredila 
bila, da Ciril u Rirau syoje 
dane syrśi godine 869 na 14 
yeljaće napredniji kreposću ne- 
go li dobom. Bi iznesen jav- 
nira sproyodom i yelicanstye- 
nim sjajera isto onako kako 
se obićaje sarnim Papama, i 
pokopan syelikom Ćasti u grób, 
koji je Hadrijan Ćinio bio po- 
dignut za se. Sveto pokojni- 
koYo tielo Rimljani nijesu dali 



Peilog a. 



tinopolira asportari populus 
romanus non pertulit, quam- 
vis parentis raoestissimae de 
siderio expctitum, deductum 
est ad sancti Glementis, atque 
huius prope cineres conditum ; 
quos Cyrillus ipse tot annis ve- 
nerabundus a$servaverat. Cum- 
que veheretur per Urbem inter 
festos psalraorum cantus, non 
tani funeris quam triunaphi 
pompa, visus est populus ro- 
manus libamenta honoruna cae- 
lestiura viro sanctissinao de- 
tuHsse. 

Haec ubi acta, Methodius 
iussu auspiciisque Pontificis 
Maxin3i ad consueta apostolici 
rauueris officia in Moraviam 
episcopus renoigrayit. In ea 
provincia factus forma gregis 
ex animo rei catholicae ioser- 
vire raaiore in dies studio in- 
stitit; factiosis rerum ncyarum 
auctoribus, ne cathoHcum no- 
men opinionum insania labc- 
facerent, tortiter resistere; Suen- 
topolcum principem, qui Ra- 
stilaura exceperat, ad relfgio- 
nem erudire; eumderaque of 
ficiura deserentetp admonere, 
increpare, deraum sacrorum in- 
terdictione punire. His de caus- 
sis inyidiam excepit tererrirai 
atque irapurissirai lyranni, a 
quo actus est in exiliara. Sed 
aliquanto post restitutus tem- 
pestiyis adhortationibus impe- 
travit, ut mutati animi indi -,ia 
princeps ederet, pristinaraque 



da se u Carigrad odnese, pre.rj- 
da prezalostna pokojnikoya 
majka to najtoplije zelila, nego 
bi preneseno i pokopano uz 
kosti syetoga Kliraenta, koje 
je Ćiril za toliko godina stra- 
hopoćitanjem ćuvao. Kada su 
preko grada pokojnika nosili 
uz syećano pjevanje psalaroa, 
ne na naCin sprovoda, nego 
siayja, rekó bi bio da puk 
rimski presyetorau ćoyjekuzna- 
kove nebeske £asti izkazuje. 



Posije toga Metod po za- 
poYJedi i s blagosloyom papi- 
nim yrati se na prijasnje Apo- 
stoloyanje kao biskup u Mo- 
raysku. U toj pokrajini postay 
forma gregis ex animo s dne- 
va na dan sve je to yeće na- 
stojao sluzit proraicanju katg- 
iićanstya i hrabro se opirao 
nerairnjacira i njihoyim novo- 
tarijam, nedajuć da syojira lu- 
dim mnienjima potresu kato- 
lickim imenom;podu£ayao u 
yjeri kneza Svatopluka Rasti- 
slayoya nasljednika a kad bi 
zapustio syoje duźnosti opo- 
minjao bi ga, korio, a napo- 
kon ga interdiktora kaznio. Za 
to ga je opaki i okaljani na- 
silnik rorźio, pa ga i u pro- 
gonstyo poslao. Nakon neko- 
iiko dopustio mu da se yrati 
i tad Metod, zgodnira syjetira, 
obrati knezeyo srce, te knez 
spozna da mu je red noyira 



Peilog a. 



consuetudinera nóvo vitae mo- 
do redirrii intelligeret oportere, 
lUud vero est mirabile, quod 
vigilans Methodii caritas, prae- 
teryecta Morayiae fines, sicut 
superstite Cyriłlo Liburnicos et 
Seryios attingerat, ita nunc 
Pannbnios coraplectebatur,quó- 
rurn principem, Gocelum nb- 
mine'ad religioneai calholicam 
informayit:, et in officio reti- 
nuit:"et Bulgaros, quos ipsos 
cum rege eorum Bogori in 
(ide chrisliani norainis confir- 
mavit: et Dalmatas, quibuscum 
caelestia partiebat coramunica- 
batque charismata; et Garin- 
ihios, in quibus ad unius veri 
Dei notitiann cultumque trądu 
centis plurimum elaborayit. 

Sed ea res raolestiara homi- 
ni peperit, Etenim quidam ex 
novella christianorum societate, 
quia strenue actis rebus yirtu 
tique Methodii inyiderent, a 
pud Joannem VIII Hadriani 
successorera, insontem postu- 
larunt de suspecta fide yiola- 
toque raore maiorum, qui in 
sacris obeundis serraonen grae- 
cum aut latinum utium adhi- 
bere consueverunt, praeterea 
nulłura. Tunc Pontifex incolu- 
raitatis fidei disciplinaeque ve- 
teris studiosissimus, Methodio 
Roraara evocato diluere crimi- 
na, seseque purgare imperat. 
Is, ut seraper erat ad parendum 
alacer conscientiaeque testimo- 
nio fretus, anno DGGGLXXX 



zlyotom poprayit prijasnja ne- 
djela. Cudno je pak kako budna 
Metodoya ]jubav, presav Mo- 
rayske g.anice, grlila Panonce, 
k:(ko je za ziya Ćirila ziagrlila 
bila Hryate i Srbe: kneza pa- 
nonskoga po imenii Kocela 
uzgoji u katolicko) yjeri i uz- 
drźa ga u katolickim duzno- 
stima. Metodoya Ijubay grlila 
i Bugare, do5im njih i kralja 
im Bogorisa u yjeri krsćan- 
skog imena ulyrdi; i Dalraa- 
tince, s kojima je nebeske da- 
roye dielio; i Kranjce, medju 
kojima je mnogo radio, da ih 
priyede k spoznanju i stoyanju 
jedinoga prayoga Boga. 



Nego to Metodu pribayi ne- 
prilika; jer neki med pokrsće- 
nicim, nenayidni na Metoda 
s upjesnog njegoya rada i 
s kreposti njegoye, njega ne- 
yina obtuzise p.ed lyanom YIII 
Hadrijanoyim nasljednikom, da 
je sumnjit o Ljegoyoj yjeri i 
da je prekrsio obiCaje njihoyih 
starih koji su rabili samo la- 
tinsku i grCku liturgiju, nijednu 
drugu. Tada Papa, yas u ve- 
likoj brizi da se ne oskyrnji 
yjera i stara stega, pozoye Me- 
toda u Rim i naredi mu da 
se oprayda i oćisti. Metodu, 
buduć syedj bio hitar na po- 
sluh i iroajuć nasion Cistę du- 
seynosti, lako mu je bilo, kad 
je godine 880 iżiso pred papu 



10 



Peilog a. 



cum coram Joannę et Epłsco- 
pis aliąuot Gleroąue urbano 
adfuisset, facile vicit, eara pror- 
sus fidem et se retinuisse con- 
stanter et ceteros diligenter e- 
docuisse, quam praeseate et 
approbante Hadriano declara- 
tam, ad sepulcrum principis 
Apostolorura iureiurando con- 
firmarat: quoad vero ad lin- 
guara Slayonicara in sacris pe- 
ragendis usurpatara, se iasiis 
de causis, ex venia ipsius Ha- 
driani Pontificis, nec sacris lit- 
teris repugnantibus, iure fecis- 
se. Qua peroratione ita se qua- 
libet culpaesuspicione liberayit, 
ut in re praesenti conQplexus 
Methodium PóDtifex, potesta- 
tem eius archiepiscopaJem, ex- 
peditionenłque Slayonicatn li- 
benti animo ratara esse iusse- 
rit. Insuper, aliquot delectis 
Episcopis, quibus Melhodius 
ipse praeesset, et quorum o- 
pera in administranda re Chri- 
stiana inyaretur, perhonorificis 
comnoendatum litteris in Mo- 
raYiam cunc; liberis mandatis 
remisit. Quas res omnes postea 
Sun3naus Pontifex confirmatas 
Yoluit per litteras ad Metho- 
dium datas, cum scilicet huic 
rursus subeunda raalevolorum 
inyidia fuit. Quare securus ani- 
mi, cum Pontifice Maxirao 
cunctaque Ecciesia roraana arc- 
tissimo caritatis fideique vin- 
culo coniunctus, adsignatura 
sibi munus explere raulto vi' 



Ivana i njekolicinu biskupa i 
gradsko svećeostvo, dokazati, 
da je toćno i yjerno drźao i 
druge pomno ućio onu vjeru, 
koju je u prisustYU i uz odo- 
brenje Hadrijana razjasnio i 
na grobu Apostolskoga pogla- 
vice zakletyom potvrdio: a sto 
se ti2e porabe slayenske litur- 
gije, reCe, da ju za dobre razloge 
i, buduć primio dopustenje od 
saraog Papę Hadrijana, s pra- 
vom rabi i da to nije proti 
syetim knjigama. Ovom se je 
obranora Metod tako oprao 
od svake suranje o kriynji, da 
ga je odmah tu Papa zagrlio 
i radostnira srcem potyrdio 
njegoyu nadbiskupsku ylast i 
slayensko njegoyo apostolo- 
yanje. Suyise, izabray nekoliko 
biskupa, i dav im Metoda za 
staresinu, da ga poroazu u u- 
prayi krsćanskih posala, posła 
ga opet u Moraysku s ćastnora 
pismenom preporukom i s neo- 
yisnina punoraoćjem. Sye je to 
kasnje Papa potyrdio u jednom 
pismu poslatom Metodu, kad 
su ga naime zlobnici opet syo- 
jora rarznjora poCeli muCit. 
Zato, mirne duse nastayljao 
je uztrajno i mnogo budnije 
yrsit priraJjeni nalog, stojeć u 
najtjesojoj svezi ]jubayi i yjere 
s Papom i sa svom riraskora 
Grkyom; niti se je za dugo 
oćekiyao sjajni plod njegoya 
rada. Jer buduć najprije, i to 
on glayom, obratio na kato- 



Peilog a. 



11 



gilantius perseveravit; nec diu 
desideratus est egregius operae 
fructus. Nam cum prhnum ipse 
per se ad catholicam fiJera 
Borzivoium principem Bohe- 
raorum, deinde.Ludmillam uxo- 
rera eius, aJhibito quodam sa- 
cerdote, perduxisset, brevi per- 
fecit, ut in ea geate christia- 
num nomen longe Iateque vul- 
garetur. Per eądera tempora 
Eyangelii lumen in Poloniam 
inyehendum curayit; quo cum 
ilie per mediam Gallaeciam 
penetrayisset, sedem episcopa- 
lera Leopoli statuit, Inde, ut 
nonnulli tradiderunt, in Mo- 
scoyiam proprii nominis di- 
gressus, thronum pontificale 
Kiojpense constituit. Cum his 
haud sanę arescentibus laureis 
in Morayiara reversus est ad 
suos: iamque sese abripi ad 
humanum exitura sentiens, ip- 
semet sibi successorem desi- 
gnavit; Glerumque et popu- 
lara supremis praeceptis ad 
yirtutera cohortatus, ea vita, 
quae sibi via in caelum fuit, 
placidissirae defunctus est. — 
Uti Cyrillum Roma, sic Me- 
thodiura Moravia decedentem 
luxit, amissum quaesivit, fu- 
nere eius modis omnibus ho- 
nestato. 

Horum factorum, Venera- 
biles Fratres, periucunda Nobis 
accidit recordatio; nec medio- 
criter comroovemur, cum retro 
longe respiciraus optimis ini- 



lieku Yjeru fieskoga kneza Bor- 
ziyoja pa po putu jednog sve- 
ćenika i njegovu zenu Lud- 
railu; u raalo je postigo da se 
je u onom narodu silno raz- 
sirilo krŚćansko irae. U to isto 
doba nastojao je da i u Polj- 
sku unese eyangjelsku svje- 
tlost; prodre s njora kroz sred- 
nju Gałiciju i ustanovi u La- 
vovu biskupsku stolicu. Oda- 
tle, kako neki poviedaju, svra- 
tio se je i u Moskvu i podig- 
nuo biskupsko prestolje u 
Kiepu. S ovira bez dvojbe neu- 
vełira lovorviencima vratio se 
je k SYOjiraa u Mora^sku ; i 
ćateć da mu se primiSe odla- 
zak s oYoga svieta, oznaki si 
sam nasljednika; te posto je 
zadnjim oporaenam svećenstvo 
i puk ka kreposti obodrio, 
svrsi tiho onaj ziyot koji mu 
je bio put knebesiraa. — Kako 
je Rira oplakao Cirilovu smrt, 
tako je i Morayska Metodovu, 
zaleć gubitak i izkazujuć rau 
svaku moguću £ast pri spro- 
Yodu. 



Mi se ovih dogodjaja, Po- 
stovana Braćo, veoraa dragę 
Yolje siećamo, i mnogo nas 
ganjiya gledajuć u dalekoj pro- 
slosti kako je s prekrasnim po- 



Ii 



PRILOG A. 



tiis splendidam Slavonicarum 
gentium cum Romana Eccleśia 
coniunctionera. Etenira duo 
isti christiarii nominis propaga- 
tores, de quibus loąuuti su- 
mus, Gostantinopoli ąuidera ad 
ethnicos, populos discesserunf, 
sed taraen eorura raissionem 
ab hac Apostolica Sede, catho- 
Hcae unitatis centro, aut omni- 
DO iroperari, aut, quod plus 
vice simplici actura est, rite 
sancteque approbari oportuit. 
Revera hic in Urbe Roma ab 
lis' est et; suścepti rauheris ra- 
tio reddita, et ad accusatłones 
responsura; hic ad sepulcia 
Petrł et Pauli in fidem catho- 
licam iuratum, consecratioąue 
episcopalis accepta una cum 
potestate sacri imperii, retento 
ordinura discrimine, constituen- 
di. Denum hinc est usus sla- 
Yonici serraonis in ritibus sanc- 
tissirais impetratus ; atque hoc 
anno deciraura expłetur saecu- 
lum, ex quo. Joannes VIII, P. 
M. ad Suentopolcum Moraviae 
principem ita scripśit: Litferas 
slaponicas . . . ąuihus Deo lau- 
des debitae resonant, iure lau- 
damus et, in eadem lingua 
Christi Domini Nostri prae- 
conia et opera ut enarrentur 
iubemus. Nec sanae . fidei vel 
doctrinae aliąuid obstat, sive 
missas in eadem sJavonica lin- 
gua canęre, sive sacrum Evan- 
gelium vel lectiones divinas 
Novi et Yełeris Testamenti 



Cetciroą nastać sjajni vez sla- 
venskih naroda s Rimskora Cr- 
kvom. Ova bo dva siritelja kr- 
■sćanskog iroena o kojłma je 
riee, isttna je, iz Garigrada su 
se. k poganira narodiraa upu- 
tili ; ali je trebalo njihovo 
apostolovanje iii da sliedi na 
zapoYJed ove Apostolske Sto- 
lice, kao sredista katolickog 
jedinstva, iii da budę, sto je 
i bilo ne jedanput, po obi- 
Caju i zakonu odobreno. I bas, 
gdje su oni ako ne ovdje u 
gradu Rinm raćun dali o prira- 
Ijenora nałogu i r.a tuzbe od- 
gOYonli? OYuje su na grobu 
Petra i Pavla o katolićkoj se 
vjeri zak'eli i ovdje bili posve- 
ćeni za biskupe i primili o- 
blast, pridrźav razliku redova, 
ustanovljivat hjerarkiju. Napo- 
kon ovdje je izprosena bila 
poraba slavenskog jezika u pre- 
svetoj liturgiji; i Ijetos se na- 
vrsuje deseti viek, od kad Pa- 
pa Ivan VIII ovako Morav- 
skorau knezu Svatopluku pi- 
sa o: Slavenski je^ik . . . koj im 
odjekuje Bogu dostojna slavaf 
s railogom hvalimo te :(ap0' 
viedamo da se u istom je:^iku 
7 ieci i djela Gospodina Nase- 
ga Isukrsta navieśćuju. Niti 
je sto proti pravoj vjeri i nau- 
ci, ako se u istom slavenskom 
je\iku pjevaju Misę, iii ako 
se Sveto Evangjelje i sveta 
śtenja Staroga i Novoga U- 
vjeta, samo jesu U debro pre- 



PEILOG A. 



13 



bene translatas et inter pręta- 
tas legere et aUa horarum 
officia omnia psallere. Quara 
consuetudinera multas post 
vices sanxit Benedicfas XIV 
per apostolicas Litteras anno 
MDCGLIY die XXV Augusti 
datas. — Pontifices autem 
Roraani, quotiescumque opem 
rogati"sunt a principibus vi- 
ris, qui populis praeessent 
Cyrilli Methodiique opera ad 
christianos ritus traductis, num- 
quam comraiserunt, ut sua ds- 
sideraretur in adiuvando be- 
nignitas, in docendo humanitas, 
in consiliis dandis benevolentia, 
in rebus omnibus, quibuscura- 
que possent, eximia yoluntas. 
Prae ceteris vero Rastilaus, Su- 
entopolcus, Cocelus, sancta 
Ludmilla, Bogoris insignem 
Decessorum Nosirorum cari- 
tatera pro re et tempore ex- 
perti sunt. 

Neque Cyrilli ac Methodii 
interitu constitit aut remisit 
paterna Romanorum Pontifi- 
cum pro Slavoniae populis 
sollicitudo; sed in tuenda apud 
eos sanctitate religionis con- 
servandaque prosperitate pu- 
blica semper enituit. Revera 
ad Bulgaros Nicolaus I sacer- 
dotes qui populum instituerent, 
et Episcopos Populoniensium 
et Porluensiura ab Urbe Roma 
misit qui recentera christiano- 
rura societatem ordinarent: 
item Bulgarorum crebris de 



pedena i i:[tumacena, citaju, i 
ako se sve ostale slu(be ura 
pjepaju. OvaJ obi£aJ nakon 
mnogo zgoda bio je potvrdjen 
od Benedikta XIV Apostol- 
skim Pismom od g. 1754 dne 
25 KoloYOza. — Rimski Papę, 
koliko su god puta od njih 
poraoć prosili knezoyi, yladari 
onih naroda koje su Ćiril i 
Metod na krsćanske obrede pri- 
veli, nijesu nikąd to sakriyili 
da bi. bili dosli na raanje blago- 
naklosću u pomaganju, blagos- 
ću u podu2avanju. Ijubaylju u 
savjetovanju i najboljora yoljom 
u svemu gdjegod im je bilo 
nioguće. Izmedju ostalih Ra- 
stislay, Svatopluk, Kocel, sveta 
Ludmiła, Bogoris svł su ti iz- 
kusili, kako bi kad zgodę i 
yrieme iziskivali, odliSnu ljubav 
Nasih Predśastnika. 



Uranese Giril i Metod al nije 
njihoYora smrću ni sustala nit 
se umanjila otCinska skrb Rim- 
skih Papa za slavenske narode, 
pace se • je syedj izticala, to 
śtiteć im syetost yjere to na- 
rodno blagostanje. I u istinu 
Nikola I. poslao je Bugarira 
syećenika, da podućayaju na- 
ród a biskupe pionpienskoga 
i portuenskoga iz grada Rima 
da urtde novo krsćansko druz- 
tyo; pa u prepirkara koje su ćesto 
nastajale o syetom prayu, on je 
sam preljubezno Bugarira od 



14 



PRILOG A. 



sacro iure controversiis is ipse 
responsa peramanter reddidit, 
in quibus yel ii, qui minus 
Ecclesiae Roraanae fayent, sura- 
mam prudentiam collaudant 
atque suspiciunt. Ac post luc 
tuosara dissidii calaraitatera, 
laus est Innocentii III recon- 
ciliasse cum Ecclesia catholica 
Bulgaros, Gregorii autem IX, 
Innocentii IV, Nicolai IV, Eu- 
genii IV in reconciliata gratia 
letinuisse. — - Similiter erga 
Bosnienses et Erzegoyinenses, 
pravarum opinionura deceptos 
contagiis, insigniter eluxit De- 
cessorum Nostrorum caritas, 
scilicet Innocentii III et In- 
nocentii IV, qui evellere ex 
animis errorem; Gregorii IX, 
Glementis VI, Pii II, qui sacrae 
potestatis gradus per eas re- 
giones stabiliter firraare stu- 
duerunt. — Nec exiguam, nec 
postremam curaruro suarum 
partem Innocentius III, Nico- 
laus IV, Benedictus XI, Cle- 
raens V in Seryios contulisse 
putandi sunt, a quibus fraudes, 
ad labefactandam religionem 
astute coraparatas, providen- 
tłssime continuerunt. — Dał- 
raatae quoque et Liburnici ob 
fidei canstantiam, yicissitudi- 
neraque officiorum a loanne 
X, a Gregorio VII, a Gregorio 
IX, ab Drbano IV favorem 
singularera et grayia laudura 
praeconia adepti sunt. — De- 
nique ipsa in Ecclesia Sermien- 



goYore davao. U tim odgoYorim 
i oni koji nijesu nakłoni Rimskoj 
Grkvi vide i hvale veliku raz;- 
boritost. A po tuznoj nesreći 
razkola, ide slava Inoncenca 

III, da je opet ujedinio s ka- 
toliekom Grkyora Bagare, a 
Grgura IX, Inoncenca IV, Ni- 
kola IV, Eugenija IV, da su 
ih u milosti sjedinjenja uzdr- 
źali. — Sli5no i naprara BoŚ- 
njacira i Hercegoycim zayede- 
nim kugom opakih nazora sjala 
je odlićna Jjubay Nasih Pred- 
śastnikd. Inocenco naime III i 
IV nastojali su izćupat bludnje 
iz srdaca, a Grgur IX, Kliment 
VI, Pio II, nastojali su utvrdit 
po onim pokrajinam stupnjeve 
svete vlasti. Ne najmanji ni 
najzadnji dio svojih briga o- 
bratili su Inocenco III, Nikola 

IV, Benedikt XI, Kliment V i 
na Srbe, odalediy preprovidno 
od njih himbe, lukavo zgoto- 
vljene na oslabljenje yjere. — 
Dalraatinci i Liburni stekli su 
i oni za njihovu uztrajnost u 
yjerł i za zamjenite usluge oso- 
bitu milost i znaraenite rieći 
pohvale od lyana X, od Gr- 
gura VII, od Grgura IX, od 
Urbana IV. — Napokon i u 
samoj Srieraskoj Grkvi, koja 
je sestoga yieka bila srusena 
u barbarskim nayalam, pa od 
sYetoga Stjepana ugarskog kra- 
Iji bogoljubnom reynosti uz- 
postavljena, mnogo ima uspo- 
mena dobrohotnosti Grgura IX 



Peilog a. 



15 



si, saeculo sexto barbarorum 
incursionibus deleta, posteaquc 
sancti Stephani I Hungariae 
regis pio studio restituta, mul- 
ta sunt Gregorii IX et Cle- 
mentis XIV benevólentiae rao- 
nuraenta. 

Quapropter agendas Peo 
grates esse intelłigimus, quod 
idonea Nobis occasio praebe 
atur gratifieanti genti Slavo- 
rum, communisąue ipsorum 
utilitatis efficiendae, non rainorc 
certę studio, quara quod est 
in Decessoribus Nostris orani 
tempore perspectura. Hoc sci- 
licet spectamus, hoc unice cu- 
piraus, orani operę contendere 
ut gentes Slayonicł uorainis 
maiore Episcoporura et sacer- 
dotum copia instruantur; ut in 
professione verae fidei, in obe- 
dientia verae lesu Christi Ec- 
clesiae obfirraentur, experien- 
doque quotidie magis sentiant, 
quanta vis bonorura ab Ec- 
clesiae cathblicae institutis in 
conyictura domesticum oranes- 
que reipublicae ordines redun- 
dent. Illae quidera Ecclesiae 
pluriraas et maximas curarum 
Nostrarum sibi partes yindi- 
cant; nec quicquara est, quod 
optemus vehementius, quam 
ut earura possimus commodi- 
tati prosperitatique consulere, 
cunctasque psrpetuo concor- 
diae nexu Nobiscura haberj 
coniunctas, quod est maximum 
atque optimum yinculum in- 



i Klimenta XIV. 



S toga poznamo da je Bogu 
zahyalit, gdje Nam se zgoda 
pruza ugadjat slavenskomu 
plemenu, i radit na obću nji- 
hoyu korist, za stalno ne ma- 
njim nastojanjem od onoga 
koje se je u svako doba u na- 
sim Predsaśtniciro opazilo. Ovo 
nam je najmę pred o5iraa, ovo 
jedina źe''ja, gledat na svaku 
ruku da narodi slavenskog 
imena budu proyidjeni obil- 
nijim brojem biskupa i syeće- 
nika; da postanu tyrdji u iz- 
poyiedanju prave yjere i u po- 
sluhu prema prayoj Isukrstoyoj 
Crkyi, i da izkustyom syaki 
dan to bolje osjete, koje mnoz- 
tvo dobara izlieya se iz usta- 
noya katolićke Grkye u doraaći 
ziyot i u sve stalise u drzayi. 
One Grkye zahtieyaju od Nas 
da se najćesće za nje brinemo; 
i nema styari za kojom nam 
silnije srce hlepi nego da uz- 
mognerao proyidit njihoyom 
blagostanju i njihoyoj sreći, i 
imat ih syekolikę s Nama sdru- 
zene, neprekidnim yezora skła- 
da, tom najyećom i najboljom 
sponom bezbiednosti.Ne ostaje 
nego da Bog milosrdja syojim 
Duhora uputi i upraylja ddlu- 



16 



Peilog a. 



colurailatis. Reliąuum est, ut 
adspiret propositis Nostris et 
incoepta secundet dives in mi- 
sericordia Deus. Nos interim 
apud ipsum deprecatores ad- 
hibemus Gyrillum et Metho- 
dium Slayoniae raagistros, quo- 
rum sicut volumus amplificari 
cultum, itacoelestepatrocinium 
Nobis adfuturum confidimus. 

Itaque praecipinaus ut, rato 
die ąuinto mensis lulii quem 
f. r. Pius IX constitu.it, in Ka- 
lendarium Romanae atąue uni- 
Yersalis Ecc'esiae inseratur, aga- 
turque quotannis festura san- 
ctorum Cyrilli et Methodii cum 
ritus duplicis minoris Officio 
et Missa propria, quae sacrum 
Gonsilium legitimis ritibus co- 
gnoscendis approbavit. 

y.obis autem omnibus, Ve- 
nerabiles Fratres, mandamus, 
ut has Litteras Nostras })ubli- 
eandas curetis, et quae in iis 
praescripta sunt cunctos ex or- 
dine sacricolarura, qui diyinura 
Officiura ritu Ecclesiae Roma- 
nae celebrant, seryare iubeatis 
in suis quisque Ecclesiis, Pro 
yinciis, ciyitatibus, Dioecesibus, 
et locis Regularium, Denique 
Yoluraus, Yobis suadentibus et 
cohortantibus, in uniyersum 
rogari atque orari Gyrillum et 
Meihodiura, ut qui yalent a- 
pud Deum gratia, Oriente toto 
rem christianam tuerantur, ira- 
plorata catholicis horainibus 
constantia, dissidentibus recon- 



kama Nasim. Mi uz to uzi- 
raljemo kod njega za syoje 
odyjetnike ucilejje Slayenstya 
Ćirila i Metoda. Sirimo njihoyo 
stoyanje i uzdamo se neće nam 
ponestat n jihoye nebeske zastite. 



Naredjujerao dakle, da se na 
pet srpnja mjeseca, dan odre- 
djen od Pia IX sretne uspome- 
ne, uyrśti u Koledar Rimske 
i ciele Grkye i da syake godine 
syetkuje blagdan syetoga Ćirila 
i Metoda s posebnom misom 
i oficijem ritus duplicis mino- 
ris, kako je to odobrio sveti 
Zbór za zakonite obrede. 

Vama pak syima, Postoyana 
Braco, nalazerao, da se póbri- 
nete za proglaŚenje oyog Na- 
seg pisma, i da naredite syima 
koji su od reda syećenifikoga 
i obayljaju syetu Sluzbu po 
obredu Rimske Grkye, da se 
drze onoga sto je oydje pro- 
pisano, syak u syojim Gr- 
kya.na, pokrajinama, grado- 
yiraa, biskupijama i samostani- 
raa. Napokon hoćemo, da se 
syagdje po Yasem sayjetu i bo- 
drenju moli i yapi od Ćirila 
i Metoda, da onom milosti koju 
kod Boga uziyaju po syem 
Iztoku krsćanstyo stite, proseć 
uztrajnost katoliciraa, a raz- 
kolnicima naklonost k pono- 



PRILÓO A. 



1^ 



ciliandae cum vera Ecclesiae 
concordiae yoluntate, 

Haec, ut supra scripta sunt, 
ita rata et firma esse iubemus. 
non obstantibus sancti Pii V 
Pontificis Decessoris Nostri a- 
liisque Apostolicis super Bre- 
yiarii et Missalis Roraani re- 
forraatione editis Gonstitutio- 
nibus," statutis quoque ac con- 
suetudinibus, etiam immerao- 
rabiUbus, ceterisque contrariis 
quibuscumque. 

Coelestiuna vero raunerum 
auspicera et praecipuae Np- 
strae benevolentiae pignus, A- 
postolicara benedictionem Vo- 
bis omnibus, Yenerabiles Fra- 
tres cunctoque Glero et populo 
singulis Yestrum coramisso pe- 
ramanter in Domino iraperti- 
mus. 

Datum Romae apud san- 
ctura Petrum die XXX Sept. 
Anno MDGCGLXXX, Ponti- 
ficatus Nostri anno Tertio. 

LEO PP. XIII. 



yljenju sjedinjenja s pravora 
Grkyora. 

Naredjujerao, da se ovo kako 
je gori upisano, smatra za odo- 
breno i potvrdjeno, unatoc 
Konstituciji svetoga Pia V Papę 
ł Predsastnika Nasega i drugim 
Apostolskim Konstitucijama 
danim o preinakamu Rimskom 
GasosloYU i Misalu, unatoć ta- 
kodjer odredbama i obi^ajima, 
pa i od Yajkada postojali, i 
sverau drugomu sto je ovomu 
protiyno. 

Da Vam pak nazovemo ne- 
beske daroye i damo zalog 
Nase osobite dobrohotnosti, 
podjeljujemo Apostolski bla- 
gosloY preljubezniyo u Gospo- 
dinu syiraa Vama, Postovana 
Braćo, i svemu Svećeristvu i 
puku Vama povjerenu. 

Dano u Rimu kod svetoga 
Petra, dne 3o rujna godine 
i88o, treće godine Nasega pon- 
tifikata. 

LAV PP. XIII. 









-=— ^1^- 



-♦— ł' 



LEGENDAE 



BE 



SS. CYRILLO ET METHODIO 



^ 



"iS^ 



®. 






1. 



Legenda Italiea, 



Vita cum Translationę S. Clementis '). 

Tempore igitur quo Michael Imperator Noyae-Rońciae 
regebat iraperium, fuit quidam vir,,nobiłi genere, ciyitate Thes- 
saloaica ortus, yocabulo Constantinus, ąui ob mirabile.igenium, 
quo ab ineunle infantia mirabilitęr clariiit, yeraci agnomine 
Philosophus est appdlatus. Hic cum, adplevisset, £tque a pa- 
rentibus fuisset ih urbera regiam ductus, essetque insuper 
magna religione et prudentiapraeditus, honorem quoque Sa- 
cerdotii ibidem, ordinanfe Domino, ęstadeptus. 

Tunc temporis ad praefatum Imperatorem Cazarorum 
legati venerunt, orantes ac supplicates, ut dignaretur mittere 
ad ilłos aliquem eruditum yirum, qui eos fidem catholicąm 
Yeraciter edoceret; adjicientes inter cetera, quoaiam nunc Ju- 
daei ad fidem suam, modo Saiaceni ad suam nos conyertcre 
e cońtrario moliuntur. Verum nos łgnoranles ad quos potis- 
simum nos transferamus, propterea a summo et catholico Im- 
peratore conjiiłiura quaerere i jiostrae fidei ac salutis decrevimus, 
in fideyestra ac yeteri amłcitia plurimum confidentes. Tunc 
Imperator, simul cum Patriarcha .cpnsilio habito, praefatum 
Phtiosophum adyocans, simul; cum legatis /iilorum ac suis,'ho- 
norificeatissitne transmisit illuc, optirae confidens de ■prudentia 
et eloquentia ejus. 



1) > Acta Sanetorura ,Boll£md. Martii Tom. JI. Antverpiae 1668 Fol. 
pag. 19-21. 



Pl^ILOG B. 



2. 

E vestigio igitur praeparatis omnibus necessariis, iter ar- 
ripieos venit Cerso«am, quae nimirura terrae yicinaCazarorum 
et contigua est, ibique gratia disćendi linguara gentis illius 
est aliąuantulum demoratus. Interea Deo inspirante, qui Jaro 
jaraque tantum tamque pretiosum thesaurum, corporis yidelicet 
S. Clementis, fidelibus suis revelare decreyerat, coepit praefatus 
vir, ac si curiosus explorator, ab iocoliś loci diłigentissirae per- 
scrutari ac solerter inyestigarę illa, quae ad se tura łitterarura 
traditione, tum quoque vulgari fama, de corpore B. Clementisi 
de terapio angelicis raanibus praeparato stve de arca ipsius, 
peryenerant. Ad quem praefati omnes utpote non indigenae, 
sed diyersis ex gentibus adyenae, se quod re^uireret omnino 
nescire professi sunt. Siqaidera ex longo jam tempore, ob 
culpam et negligentiam incolarura, •rairaculurta illud raarini fe- 
cessus, quod in historia paśsiohis praefati Pontificis celebrę 
satis habetur,' fieri destiterat, et marę fluctus suós in pristinas 
stationes refuderat. Praeterea etob raultitudinera incursantiura 
Barbarorura locus iłle desertus est, et templum neglećtutn atque 
destructum, et magna pars regionis ilłius fere desólata et inha- 
bitabilis reddita; ac propterea ipsa sancti Martyris arca cum 
corpore ipsius fluctibus obruta fiierat. 

■ . :., , . . .,. ^- ■ 

Super quo responso miratus yalde ac triśtis Philosophus 
redditus, ad orationem eonyersus est, ut qudd per bomines 
explorare non poterat, diyina sibi reyelalio' raeritis praefati 
Pontificis dignareturosteńdere. Giyitatulae' ipsius Metropolitam, 
nomine Georgiura, simUl cum clero ©t popu I o ad eadero de 
coelo exp6tend^ iny^itans: super hoc'etia|rir'refi^renśi]lius gęsta 
passionis,seu miraculorum ejusdem beatissimi Mariyris, pltirimos 
eorura accedere et tam pretiosas itrargarhas tamdiu; neglectas 



Prilog B. 



requirere, et in lucern Deo juvante reducere, suis adhortatio- 
nibus aniraayit. •Quadara autem die, quae in III. Calendarura 
Januariarum inscribitur, tranquilIo mari navem ingressi, Christo 
duce iter arripiunt, praedictus videlicet Philosophus cum Epi- 
scopo ac venerabili clero, nec non cum nonnullis de populo. 
Navigantes igitur cum ingenti devotibne ac fiducia psallentes 
et orantes pervenerunt ad insulara, in qua yidelicet aestima- 
bant sancti corpus Marlyris esse. Eam ig»tur undique circum- 
dantes, et muJto lurainum splendore lustrantes, coeperunt ma- 
gis ac raagis precibus sacris insistere, et in acervo illo, quo 
tantum thesaufum quiescere suspicari dabatur, curiose satis 
et instantissime fodere. 



Ubi diu multuraque desiderio sancto cunctantibus, et de 
spe diyinae miserationis plurira.um confidentibus, tandem ex 
jraproyiso ^celut clarissimura quoddam sidus, donante Deo, una 
de costis Martyris pretiosi resplenduit. Ad quod spectaculum 
omnibus immensa exultatione lepletis, magisque ac amplius 
sine aliqua jara excitatione terram certatim eruderantibus, sanc- 
tam quoque caput ipius consequenter apparuit. Quantae jam 
omnium voces in coelura, quantae laudes et gratiarum actio- 
nes in Deura ab uniyersis cum lacrymarum effusionibus, datae 
sunt, si vel aestimare quidem vix possumus, quanto minus 
exprimere ? Tanta- siquidera in omnęs tum de sanctarum in- 
ventione reliquiarura, tum de inamensissimi odoris suayitate 
erat innata laetitia, ut cum jubiló- ioeffabili gratulantes in pą- 
radiso extra sese putarentur consistere. Gum ecce post paul- 
lulum rursus quasi ex quibusdam abditis sanctarum reliquia- 
rum particulis paullatim et per modica interyalla, omnes re- 
pertae sunt. Ad ultimum quoque ipsa etiam anchora, cum qua 
in Ponlum est praecipitatus, apparuit. 



Peilog B. 



■ 5. , ■ 

Ononibus igłtur pro tantis Dei bonis iqimensa repletis 
laetltia, celebratis ibidem a sancto Pontifice sacrosanctis rav- 
steriis, jpseraet sanctus vir super proprium caput sanctarum 
reliąuiarum loculura levans, ad navira cum ingenti universorum 
subseąuentium tripudio detulit; ac deinde Georgiam ') metro- 
polina cum hymnis et laudłbus roaximis transportavit. Interea 
cum jam civitati appropinąuarent, vir npbilis Nicephorus efusdem 
civitatis dux, illis cum pluribus aliis obviavit, et adoratis sanctis 
reliquiis, cum multis grati^rum actionibus praecedens sanctum 
loculum, ad urbem cum gaudio remeare properabat. Ibi etiaro 
cum ingenti uniyersorura tripudio sanctum ac venerabile corpus 
receptura adorayit, et recitato coram omni populo inyentionis 
ejus mysterio, cum Jaro advesperasceret, et prae nimia populi 
freąuentia ingredi ultra non posset, in templo S. Sożontis ^), 
quod urbi erat contiguum, cum diligenti custodia posuerunt : 
demum vero ad ecciesiara S Leuntii ^) transtulerunt. Inde 
cum mane factum esset, universa civitatis multitudo conyeniens, 
assumpto sanctarum reliąuiarum loculo, totam cum magnis 
laudibus in circuitu lustraverunt urbem, et sic ad raajorem ba- 
silicara veni€ntes, in ea ipsura- honorifice locaverunt: sicque 
omnes demura ad sua gaudenles reyersi sunt, 

6. 

Post haec praedictus Pbilosophus iter arripiens, et ad 
gentem illara, ad quara raiss.us fuerat, yeniens, comitatus Re- 
demptoris omnium Dei praedicationibus et rationibus eloąuio- 
rum suoruro, conyertit omnes illos ab errofibus, quos tam de 



1) Boli. minus reete: Grloriam. 

sjggregio perfrinetiis martyrio esi S. /Sozon Pompej opoli In Oiłleia. 
Nota BoUand. 

3) Multi jn inartyrologils tum Latiiiorum tum Graeeoruin memorantiir 
Leontii. (i\ń potissimum in Tiiiiriea Chersoń eso dieata fueritcieelesia, nos 
latet. Not. Boli. 



Prilog B. 



Saracenorum quara de Judaeorum perfidia retinebant. Unde 
pluriraura exhilarati, et in fide catholica corroborati atque 
edocti, gratias referebant oranipotenti Deo et faraulo ejus Con- 
stantino Philosopho. Litteras iosuper Itnperatori cura raultis 
gratiarura actionibus transraiserunt; quia eos studio suo ad 
Yerara et catholicam revocare studuerit fidem; affirmaotes .se 
ob eam rera iraperio ejus seraper subditos et fidelissiraos de 
cetero velle raanere. Deducentes autem Philosophum cum raulto 
honore, obtulerunt ei raunera maxima, quae ilłe orania, ut 
revera Pbilosopus, respuens, rogavit ut pro rauneribus iłlis 
quotquot captivos externos haberent, sibi secum raox rever- 
suro dirailterent. Ouod protinus corapłetum est. 

7. 
Philosopho autem reverso Gonstantinopoiim, audiens Rasti- 
hus princeps Moraviae, quod faćtum fuerat a Philosopho ia 
proyincia Cazarorum ; ipse quoque genti suae consulens, ad 
praedictura Imperatorem nuntios roisit, nuntians hoc, qiiod 
popułus suus ab idolorum quidera cultura recesserat, et chri- 
stianam legem obseryare desiderabat; verura doctorero talem 
non habent, qui ad legenduna eos et ad perfectara legem ipsam 
edoceat: rogare se ut talem borainem ad partes illas dirigat, 
qui pleniter fidem et ordinera diyinae legis et viam yeritatis 
populo illi ostendere valeat. Gujus precibus annuens Imperator, 
eundem supernominatum Philosophum ad se venire rogayit; 
eumque illuc, id est, in terram Sclavorum, simul cum Mełhodio 
germano suo, transraisit, copiosis valde illi de palatio suo datis 
expendiis. Cumque ad partes illas, Deo praeparante, venissent; 
cognoscentes loci indigenae adventum illorum, valde gavisi 
sunt; quia et reliquias B. Cleraentis secum ferre audierant, 
et Evangelium in eorum linguara a Philosopho praedicto tran- 
slatum. Exeuntes igitur extra ciyitatem obyiara, honorificc et 
cum ingenti laetitia receperunt eos. Coeperunt ilaque ad id 
quod yenerant peragendura studiose insistere, et parvuIos 



8 Prilog B. 



eorum litteras edocere, officia ecclesiastica instruere, et ad 
correptionera diversorum errorura, quos in populo illo repe- 
rerant, falcem eloąuiorura suorum inducere; sicąue abrasis et 
extirpatis de agro iłło pestifero multifariis vitiorum sentibus, 
dmni verbi graraina seminare. Maaserunt ergo in Moravia per 
annos quatuor et diraidiura, et direxerunt populum illius in 
fide catholica, et scripta ibi reliquerunt orania, quae ad Ec- 
clesiae raińisterium yidebantur esse necessaria. 

8. 

His omnibus auditis, Papa gloriosissimus Nicolaus, valde 
Jaetus super his quae sibi ex hoc relata fuerant reddilus, raan- 
davit et ad se yenire illos litteris Apostolicis invitavit. Quo 
niintio ilłi percepto valde gayisi sunt, gratias agentes Deo, 
quod tanti erant habiti, quod mererentur ab Apostolica Sede 
vocari. Mok igitur iter aggressi, duxerunt etiam secum aliquos 
de discipulis suis, quos dignos esse ad Episcopatus honorem 
recipiendum censebant: sicque post aliquos dies Roraam ap- 
plicoerant. 

-9. 
Sed cum antę non raultos dies supradictus Papa Nicolaus 
transiiset ad Dominum, secundus Adrianus, qlii illi in Romano 
Pontificatu successerat, audiens quod praefatus Philosophus 
corpus B. Clementis, quod studio suo repererat, secum de- 
fcrret, valde nimis exhiłaratus est, et extra Urbeno cum clero 
et populo precedens obviam ilHs, honorifice satis eos recepit. 
Goeperunt interea ad praesentiam sanctarum reliquiarum, per 
yirtutem omnipotentis Dei, sanitates rairabiles fieri; ita ut 
quovis languore quilibet oppressus fuisset, adoratis pretiosi 
Martyris reliquiis sacrosanctis, protinus salvaretur. Quapropter 
tam Yenerabilis Apostolicus quam et totius Roraani populi 
uniyersitas, gratias et laudes Deo maximas referentes, gaude- 
hant et jocundabantur in ipso, qui iis post tara prolixi tem- 



Peilog B. 9 



poris spatia concesserit in diebus suis sanctum et Apostolicura 
virunQ, et ipsius Apostolorum Principis Petri successorem, in 
Sede sua recipere; et non solum Urbem totara, sed et Orbem 
quoque totum Romani Imperii, signis ejus ac yirtutibus illu- 
strare. Multis itaque gratiarura actionibus praefato Philosopho 
pro tanto beneficio redditis, consecraverunt ipsum et Metho- 
dium Jn Episcopos, nec non et ccteros eorura discipulos in 
Presbyteros et Diaconos. 

10.- 
Cura auterei Philosophus, qui et Costantinus, diem tran- 
situs sui imnainere sibi sensisset, ex concessione Summi Pon- 
sificis imposuit sibi nomen Cyrillum, dicens hoc reyelatutn 
sibi fuisse: et sic post quadraginta dies dormitionem accepit 
in Dominio sexto decimo Kalendas Martias. Praecepit autem 
sanctus Apostolicus, ut oranes tara Graeci quam Romani cle- 
rici ad exequłas ejus accurrerent cum psalmis et canticis, cum 
cereis et thuris odoribus, et non aliter ei, quara ipsi quoque- 
Apostolico, funeris honorem impenderent. 

11. 

Tunc supradictus frater ejus Methodius accedens ad 
sanctum Pontificem, et procidens ad vestigia ejus, ait: Dignura 
ac necessarium duxi suggerere Beatitudini Tuae, Apostolice 
Pater, quoniam quando ex domo nostra ad servitium, quod 
auxiliantc Domino fecirous, suraus egressi; roater cura multis 
lacryrais obteslata est, ^ si aliquem ex nobis, antequam re-^ 
yerteremur, obiisse contingeret, defunctum fratrem frater vivens 
ad raonasterium suum reduceret, et ibidem illum digno et 
competenti obsequio sepeliret, Dignetur igitur Sanctitas vestra 
hoc munus raeae parvitati concedere, ne precibus raatris vel 
contestationibus videar aliquatenus contraire. Non est yisura 
Apostołico, quamvis grave sibi aliquantulura yideretur, petitioni 
et yoluntati hujuscemodi retragari: sed clausum dihgenterdefunctt 



30 Peilog B. 



corpus in locello marmoreo, et proprio insuper sigillo signatum, 
post septem dies dat el licentiam recedendi, Tunc Romanus 
clerus simul cum Episcopis ac Cardinalibus et nobilibus Urbiś 
consilio habito convenientes ad Apostolicum coeperunt dicere : 
Indignum nobis valde videtur, venerabilis Pater et Domine, ut 
tantum tamque magnificum virum, per quem tara pretiosum 
thesaurura Urbs et Ecclesia nostra recuperare promeruit, et 
quem Deus ex tam longinquis regionibus et exteris ad nos 
sua gratuita pietate perducere, et adhuc etiam ex hoc loco ad 
sua regna est dignatus assumere, qualibet interveniente occa- 
sione in alias patiamini partes transferri: sed hic potius, placet, 
honorifice turauletur, quia et dignum valde est, ut faraae tam 
celebris homo, in tam celeberrima urbe, celebrem locum habeat 
sepulturae. Placuit hoc consilium Apostolico, et statuit ut in 
B. Petri basilica poneretur, in suo yidelicet proprio monumento. 

12. 

Cernens Methodiuś jara suura defecisse propositum, oravit 
iterum dicens : Obsecro vos Domini mei, quandoquidera non 
est placitum vobis, meara petitiunculam adiraplere, ut in ecclesia 
B. Cleraentis, cujus corpus mułto suoJaboreac studio repertum 
huc detulit, recondatur. Annuit hujusmodi petitioni Praesul 
sanctissimus, et concurrente cleri ac populi maxima frequentia, 
cum łngenti laetitia et reverentia multa, simul cum locello 
raarraoreo, in quo pridera illum praedictus Papa condiderat, 
posuerunt in monumento ad id praeparato in basilica B. Cle- 
mentis ad dexteraro partem altaris '^ipsius, euro hymnis et 
laudibus, maximas gratias agentes Deo : qui in loco eodem 
multa et miranda operatuf, ad laudem et gloriam nominis sui^ 
per merita et orationćs Sanctorum suorum, qui est benedictus 
€t gloriosus in secula seculorum. Amen. 



II. 



Legenda Moravica. 



Legenda Sanctorum Cyrilli et Methodii Patro- 

norum Moraviae '). 

Cha^ari, Bulgari, Moravi, Bohemi per eos conversi; corpus 
S. Clementis Papae Romam allatum; usus linguae slayo- 
nicae in sacris ; adpersa Metht)dio Ulata. 

1. 
Tempore Michaelis Iroperatoris fuit quidam vir genere 
nobiłis, ciyitate Tessalonica ortus, noroine Constantinus, qui 
propter rairabile ejus ingeniuna dictus est Philosophus. (Hic 
quinquagesimo die antę obitura suura, concessione Summi 
Pontificis imposuit sibi nomen Cyrillus, asserens sibi nomen 
hoc revelatum diyioitus). Cumque adokvisset, magna reHgione 
et prudentia est praeditus, honoremque sacerdotii ibidem est 
adeptus. Eodem temperę ad praefatum Imperatorem in Corj- 
stantinopoli yenerunt Gazaroruin legati, supplicantes quatenus 
digoaretur aHquem ad illos mittcre virura eruditum, qui eos 
fidera ćatholicaio yeraciter edoceret; adjicientes inter cetera, 
quomodo nunc Jadaei, modo Saraceni, ad suam fidem eos 
rcolirentur convertere. Tunc Imperator simul cum Patriarcha 
habito consiito, praefatum Philosophum illuc transroisit, optiroe 
confidens de ejus prudentia, conversationeque ]audabiłt, et 
raorum probitate. 



*) Mahrische Legendę von Cyrill und Method. Nach Handsdiriftea 
hei-ansgegeben von Joseph Dohroiosky. Prag 1836. 

Acta Sauctorum Bolłand. Martii Tom. II. Aatverpiae 1668. Fol. 

pag. 22. s. 



n PiuLOG B. 



2. 
Vir autera clarus iter arripiens, venit Cersonam, quae 
Ga:{arorum terrae yicina et contigua est, et ibi gratia discendi 
linguam gentis illius, tst aliquantulura commoratus. Interea. 
Deo iaspirante, interrogavit habitatores loci illius de corpore 
S. Clementis. Sed quia advenae potius erant quatn indigenae, 
professi sunt se nescire. Miraculum enira raarini recessus ob 
culpanc inhabitantium Jam dudum cessaverat, et ob incursum 
barbarorum teraplura fuerat destructum. Porro vir sanctus ad 
yigiłias, ad jejunia et orationes convertitur, supplicans Domino, 
ut quae per homines explo'rare non poterat, diyina sibi reve- 
iatione pandere dignaretur. Tunc mari siccato diyinitus ecclesiara 
ibi dudum constructam ingreditur, et corpus S. Clementis 
Papae et Martyris cum anchora inyenit, et reyerenter sustoUens, 
quocumque iret loco, secura deportabat. 

3. 

Post haec iter arripiens ad terram Gazarorura peryeniens 
prophetica et eyangelica semina serebat in populo, virtutibus 
et exemplo lucebat omnibus, dulci praedicationis sermone corda 
refecit esurientiuro, ita ut ab errore idololatriae ad viam ve- 
ritatis terram illam reduceret. At illi plurimura exhilarati, et 
in fide catholica roborati omnipotenti Deo, et famulo ejus 
Gonstantino, quod ab errore draconis flammimoyi essect eruti, 
gratias referebant, offerentes Philosopho maxima munera, 
xąuae ilie orania, ut revera Philosophus, respuens, rogavit eos, 
quatenus pro rauneribusillis, quotquot captiyos haberent Ghri- 
stianos servituti deditos, dimitterent liberos, quod protinus 
adimpletum est. Quo facto Philosophus reversus est Gon- 
stantinopolim. 

4. 

Audiens autem '<princeps Moraviae, quod factum fuerat a 
Philosopho in Gazarorura provincia, ipse quoque genti suae 



PiULOG B. ^ 



9 



consulens, raisit ad praedictum Imperatorem nuntios rogans, 
quatenus genti suae verura doctorem dirigat, qui eis pleniter 
lidem rectam, legis prdinem, et viam yeritatis valeat ostendere. 
Gujus precibus annuens Imperator praenuotiatum Philosophura 
cum Methudio germano suo illuc transmisit, mandans ei co- 
,piosas expensas dari pro itinere, Egressus vero venit prirao 
ad Bulgaros, quos divina cooperatrice gratia, sua praedicatione 
conyertit ad fidera. 

5- 

Abinde procedens devenit in terrara Moraviae, securo 
portans corpus beati Glementis. Goepit autem ad id, propter 
quod yenerat, peragendura studJose insistere, et ad correctionera 
diyersorum errorum, quos in populo repe''erat,falceraeloqułorura 
suorura inducere, et de agro illo pestifero vitiorum sentes ex- 
tirpare, et divini verbi germina seminare. Unde quotidie cum 
fratre suo Meihudio perlustrabat civitates, vicos et oppida, 
stillando in auribus infideliura verba ritae, docens populura 
per baptismum remissionera peccatorum percipere, nec eos 
aliter salyari posse, veracite- proclamabat. Dum haec saluber- 
rima vir Dei praedicaret eloąuia, et in corde Regis ac populi 
jam inspirata divinitus illuxisset gratia, Rex ipse cum murti- 
tudine populi sui hac doctrina firmiter confortatus, non mo- 
jatus in via, nil dubitans in fide, magna hilaritate animi, magna 
spe salutis et praesentis et futurae, intimis instabat postula- 
tionibus, quatenus, catbolicae fidei firmis initiaretur sacramentis. 
Hoc ut audierunt vin sancti prae gaudio lacrymati pro eorum 
conversione et desiderio Domin um dęprecabantur instaotius, 
deinde sacri baptismatis undis mundatum aeterno Regi munus 
acceptabile regem obtulerunt mortalem. 

Hi sunt duo luminaria, a quibus praefatuś Rex iri via 
-Dei eruditus et ab ore dracoois erutus, miserante Deo" portum 
perpetuae securitatis cum illustrissima Mpravorum gente, non 



14 Prilog B. 



pugna sed fide est ingressus. Et ideo facta est gens sancta, 
populus acquisitionis, ut annucientur in eo virtutes iłlius, qui 
eos de tenebris yocavit in admirabile lumen suum. Quale tunc 
fuit Sanctis Dei gaudium, qualis in ecclesia dei laetitia, cum 
yiderent regem Ninive ad praedicationem Jonae de solio ma- 
jestatis suae descendere, in cinere poenitenliae sedere et sub 
pia sacerdotum Dei dextera caput humiliare. O mira omnipo- 
tentis Dei clementia ! O ineffabilis divinae bonitatis dulcedo ! 
Et qui sic vocat et respicit, rigat et erudit quaerentes se, 
numquam derelinquet sperantes in se. 

Cumque viri Dei ipsum Regeipi cum populo suo religiosa 
solicitudine ad fidei lumen omnino provocassent, illis deinde 
vetus et novum testamentum ,vigilanti cura exponentes, et in- 
formantes eos, plura de Graeco et Latino transferentes, in 
Sclayonica lingua canonicas horas et • missas in ecclesia Dei 
publice statuerunt decantare. 

6. 

Manserunt autem in Moravia annis quatuor et dimidium, 
ąuibus illius terrae populum direxerunt in viam salutarem. His 
omnibus auditis Papa Nicoldus laetus facrus super his, quae 
sibi relata fuerant, scilicet de conversione gentis Bulgarorum et 
Moraviae, et de reliquiis inyentis S. Glementis. Mirabatur au- 
tem ex alia parte, quod ausi fuissent sacerdotes Domini, Cy- 
rillus et Melhodius, horas canonicas in Sclayonico psallendo 
statuere idiomate. Quapropter mandayit per litteras Apostolicas 
illos ad se Romam yenire. Qui mox iter aggressi applicueruńt 
Romam. Interim yero Papa Nicołaus moritur. Audiens autem 
Papa Adrianus, quod Cyrillus S. Glementis corpus s«cum de- 
ferret, exhilaratus yalde cum clero et pópulo precedens illis 
obyiam, honorifice eos cum sacris suscepit reliquiis. Coeperunt 
interea ad praesentiam reliquiarum sanctarum, per yirtutem 
omnipotentis Dei sanitates innumerabiles fieri, ita ut quovis 



Peilog B. 15 



languore quilibet oppressus fuiset, veneratis sacris reliąuiis 
sancti Mariyris protinus sanaretur. Seppelierunt autem corpus 
Sancti in ecclesia> quae in ejus nomine diu antea fuerat con- 
structa. 



Apostolicus vero et reliqui rectores ecclesiae corripiebant 
S. Cyrillum, cur ausus fuerit canonicas horas in Slavonica 
lingua statuere, et in hoc sanctorum Patrum statuta immutare. 
At ille humiliter respondens dixit: Attendite Fratres et Domini 
sermoncm Apostoli : Loąui pariis lingiiis nolite prohibere, se- 
cutus ego apostolicam doctr-inam, quam impugnatis, iństitui. 
At illi dixerunt: quamvis Apostolus variis linguis loqui per- 
suaserit, non tamen per hoc in ipsa, quam statuisti, lingua, 
divina solennia voluit canere. Cum autem propter hujusmodi 
institutionem plus et plus inter eos cresceret altercatio, B. 
Cyrillus dictum Dayidicum attulit in medium dicens: Scriptum 
est enim, Omnis Spiritus laudeł Dominmn. Et si omnis Spi- 
ritus laudando magnificat Dominum, cur me prołiibetis sa- 
crarum Missarum solennia et horarum SIavónice modulari ? 
Siquidem si quivissem illi populo aliter aliquomodo, ut ceteris 
nationibus, subvenire in lingua graeca vel latina, omnino quae 
reprehenditis, non sanxissem: sed quia idiota viarum Dei to- 
taliter reperiens eos et ignaros, solura hoc ingenium almiflua 
Sancti Spiritus gratia cordi meo inspirante comperi, per quod 
etiam Deo inriumerosum pópulum acquisivi. Quapropter Pa- 
tres et Domini, cogitate consultius, si hanc institutiónis meae 
normam expediat immutare. At illi audientes et admirantes 
tanti viri industriam et fidem, studiosa deliberatione praehabita, 
statueriint supradicto ordine et śermone in illis partibus, quas 
Cyrillus Deo acquisierat, et sićat statuerat, canonicas horas 
cum missarum sotenniis ita debere deiiiceps celebrari. 



16 Peilog B. 



8. 

Cum igitur fama viri Dei magnicaretur in populo, expa- 
vescens ne rumigero popuH celebraretur favore, sub magna vi- 
gilantia deliberavit, potius Deo soli cognitus esse, quam ho- 
minum eflerri laudibus. Sciens omnium esse virtutum veram 
in humilitate custodiam episcopatum renuncians, habitum in- 
duit monachalem et ex auctoritate Apostolica dereliquit post 
se sanctum Methudium fratreni suum, gloriosis virtulibus, glo- 
lificandum, cui pro foedere caritatis aeternae, tamquam pius 
Magister discipulo suo, amore devoto curam commendavit pa- 
storałem, in quo caritatis munificentia, religio oplimae vitae, 
et yerbi Dei instantia yeraciter residebat. Factus ergo Mora- 
^orum antistes et lucerna patriae, gregem commissum curae 
suae discreta pietare monuil, docuit et correxit, evellens nocua, 
^alutaria seminans, ecclesias Dei ad culmen summi decoris e- 
rigens, mira exercens, unumquemque a polluta gentilium re- 
ligione persuasit discedere, et per baptismum induere Chri- 
stom. Tali instantia vir Dei rexit Ecdesiam sibi commissam. 
Sic per suam salutarem doctrińam sanctissimum Christi nomen 
cunctorum resonabat in ore. Sic omnes quiescebant in pul- 
chritudine pacis, omnes gaudebant in agnitione veritatis, uni- 
-"/ersi laetati sunt in sanctitate christianae religioniś, 

9. 

Cernens autem ludificator animarum diabolus populum 
suis semper mancipatum servitłi? sibi subtrahi, et vero Regi 
Ghristo Jesu applicari, nequiliarum indutus armis ad tantam 
Tnalignitatis Deo odibiles excitavit perfidiam, ut seditiosus Swa- 
tojpluk pńnceps doli, cum sibi adhaerentibus fraudum compli- 
cibus fremeret in tantum, quod religiosum principerai ayuncu- 
lum suum occulti potione veneni appeteret occidere, quatenus 
in loco ejus posset regnare. Sedpius Rex sumto ignoranter lethali 
potu, divina se prótegente gratią, njl nocuum seqsit m corpore. 



Prilog B. 1'?' 



10. 

Postquam vero devotus Rex fuisset naturali morte de- 
functus et Swatopluk regnura Moraviae gubernaret sua feritate, 
fastu infiatus arrogantiae cum ministris satanae, qui sibi pari 
conspiratione tamąuara canes rabidissirai erant connexi, doctri- 
nara viri Dei vanam fore asserebant, et eos, qui una secum 
erroneos reyocabant ad viam salutis et gratiae, laborabant exter- 
rainare. Praeco autem Ghristi constantissimus plebem Deo fi- 
delem admonuit, ut in via veritatis persisteret, qui alacri corde 
salutaria ejus raonita capaciter susceperunt. Rebelłes vero con- 
tumaciter aspernabantur legem Domini, plurimis injuriis affi- 
cientes sacerdotes Domini. 

11. 

Pater autem angelicus ąlta consideratione perpendens, 
quoraodo nonnullos pie credentes splendor lucis accenderat, 
et ąlios iropie derogantes tetra caligo diifuderat, et quomodo 
sequaces boni currunt ad gloriam, et perfidi trahuntur ad 
poenara, illorum declinans pertinaciara, illos tamquam hostes 
religionis caihplicae abhorruit, oranera eorum conversationenq 
detestans, Davidico suffultus exemplo dixit intra se: De cetero 
non sedebo cum consilio malignantium, et cum sceleratis non 
manebo, sed adhaerebo innocentibus, et circumdabo altare Dei 
mei, Quapropter in ipsum Swatopluk, frontosum principem 
et suos satellites, et in omnes ejus Gades excoramunicationis 
fulrainarit sententiam. 

12. 

Quo facto Roroam adiit volens beątum CyriUum secum 
reducere, sed inveniens eum tportiium, petiit Pgpam, ut saltem 
fraternum corpus exaniffłe secum p.ossit Mjcfayiam deferre, 
pro deyotione gentis ipsius noyiter conYersae. Gui petitioni 
cum non annuisset Apostoli.cus, sanctus Methu4iiłs occulte pro 



18 Prilog B. 



tempore stetit Roraae et tandem ąuadam nocte ingrediens 
ecclesiam S. Clementis, in qua fraternum corpus fuerat se- 
pultum, id occulte recipiens, secura versus Moraviara voluit 
deportare. Gumque jam per aliquot dies corpus sanctum se- 
cura portasset in via, in loco ąuodara amoeno pausabat causa 
reąuiei. PoStąuam autem vir sanctus ulterius yoluisset cum 
corpore sancto procedere, nulla ratione ab illo loco potuit re- 
cedere. At beatus Meihudius orationibus insistens petlit sibi 
diyinitus revelari, quonam corpus illud sacrum deberet deferre. 
Tunc S. Gyrillus manu dextra elevata ostendit fratri suo Me- 
thudio multis videntibus, quod Romam debeat reportari. Quo 
reportato Papa cum populo Romano sancto occurrens corpori, 
illud reyerenter recipiens in ecclesia S. Clementis, ubi antea 
jacuerat, iterum sepelivit. 

13. 

Post haec Swatopluk poenitentia ductus super his, quae 
viro sancto injuste intuierat, per nuntios raisit ad yirura sanc- 
tum, per quos petiit, quatenus revertatur ad ecclesiam suara, 
promittens errata emendare. Tunc vir Dei gregera suum re- 
yisere properat, quem corpore reliquerat non affectu. Ad cu- 
jus adyentum occurrentes nobiłes cum ciyibus patriae et in 
mirum exultationis gaudium yersi, gratulantes Deo dixerunt: 
yis'tasti Domine terram nostram, laetificasti eam, remittens 
nobis nostrarum pastorem animarum. 

14. 

Accidit autem, ut rex Swatopluk in quodam conyiyio 
ducem Boemiae Bon^iwojr sub mensa sua in detestationem 
suae perfidiae locaret incongrum asserens debere cum Ghri- 
sticolis horainem gentilem edere, quem S. Methudius conyertit 
ad fidera catholicam, praedicens ei ore propiietico, si bapti- 
zaretur, quod ipse et sui successores potentiores omnibus prin- 



PRILOG B. 19 



cipibus et regibus fierent. Gujus yerbis dux Borziwoy consen- 
tiens, se petiit cum XXX suis numero baptizari. Quo baptizato, 
sacerdotibus secura receptis, Boemiam revertitur, et uxorem 
suana S. Ludmilam cura raultitudine gentis Boemiae procurat 
baptizari. Qut in Ghristi fide viventes post multa tempera a- 
nimas Ghristo rćddiderunt, sancta exempla post se relinquen- 
les posteris usque in bodiernum diem, ad laudera et gloriam 
Dei oranipotentis, cui est honor et gloria in secula seculorura, 
Amen, 



III. 

Legenda Bohemiea. 

Ex Legenda de S. Ludtnilla ^). 

1. 
Diffundente sole justitiae radios sanctae fidei chriśtianaie 
orbis per climata universa, teraporibus magnifici Doctoris bea- 
tissimi Augustini, sanctus Cyrillus, graecis et latinis apicibus 
sufficientissime instructus, postquam Bulgariam ^) ad fidem 
Jesuboni convertisset, in nomine sanctae trinitatis et indiyi- 
duae unitatis Moraviam est ingressus, ubi oranipotenti Deo, 
cum ejus adjutorio, non raodicura populum acquisivit. 

2. 
Inventisque novis apicibus sive literis yetus et novum 
testamentum, pluraque ałia de graeco sive latino sermone in 
Sclayonicum transtulit idioma, missas ceterasque canonicas ho- 
ras resonare sclavonica voce in ecciesia statuendo, quod usque 
hodie in Bułgaria et in pluribus Sclavonorum regionibus 
observatur, multaeque ex hoc aniraae Christo Domino aqui- 
runtur. 

3. 
Qui Cyrillus postquam niultos manipulos in horreum 
Domini congregaret, fratrem suum Methudium virum strenuum 



^) Eritiselie Yersuehe, die altere bołiiniselie Geseliielite von spatern 
Erdichtungen zu reinigen. I. Boriwoy's Taufe. Von J. D(obrowsky). Prag 
1803. S. 70 ff. Acta Sanctorum BoUand, 16. Septemb. 

2) Dobrowsky 1. e. seribebat „Ungariam", et e. 3 „in Ungaria"; sed 
seriori temperę in eodiee, qui „per fratrem Johannem de Saezka, exulem 
in Eudniez, 1440 seriptus erat, inveniebat leetionem „Bulgariam". Vide 
ejusdem Cyrill u. Method, der Slawen Apostel. Prag 1823. S. 41 Anmerkg. 



PEILOG B. 31 



omnique sanctitate decoratura, in Moravia relinąuens, Romam 
causa deyotionis est profectus. 



Ubi a summo pontifice et aliis sapientibus redargutus pro 
eo, quod in Sclavonico idiomate missarum solemnia ordina- 
yerit, se humiliter excusaYit accepto psalterio et reperto versu, 
in quo dicitur: omnis spiritus laudet Dominum. Si omnis spi- 
ritus laudare debet Dominum, cur patres electi prohibe- 
tis missarum solemnia sclavonice modulari, cum illud i- 
dioma ita bene Deus fecit, sicut cetera idiomata. Et cum illis 
ad salutem animarum aliter non potui subvenire, Deus illud 
remedium mihi ihspiravit, pier quod sibi plurimoś acquisivi. 
Quapropter ighoscite mihi patres sancti et Domini, siquidem 
et beatuś Paulus, egregius doctor gentiuna, in epistoła ad Go- 
rińthios dicit: loąui linguis nolite prohibere. At illi haec au 
dientes et admirantes tanti viri (fidem), solemnia missarum cete- 
rarumque canonicarura horarum in sermone praefato, in parti- 
bus iiiiś hyranizare auctoritate Apostolica statuuot et confirmant. 

5. 
Idem vóf'o beatus Cyrillus Romae remanens eidem genti 
gratiam śedis Apostolicae destinavit, monachicumque habitura 
suscijpienś diera clausit extreraum. 

6. 

(Ipse) vero Methudius per regem Moraviae, qui yocaba- 
tur Swatopluk, religiosum utique et devotum, qui tunc tem- 
poriś potentissimus erat, quasi imperator habens latissimum 
regimen, quod postea per insipientiam secundi Swatopluk ne- 
potis primi diraembratum est, in archiepiscopum ordinatur, 
sibi aliis septem suffraganeis surrogatis. 



lY. 

Ijegonda Pannoiiica ^). 

Mensis Aprilis VI. die Commemoratio et Tita beati pairis 
nosiri et doctoris Mełhodii archiepiscopi Moravici. 

1. 

Bcnedic paler! 
Deus benigous et omnipotens, qui creaylt a nonexisten- 
tia in existentiam omaia visibilia et invisibilia et ornavit ea 
omni pulchrłtudine, quam si quis singilatim perpendit, ex parte 
potest cognosceie et intelligere euni, qui fecit talia opera mi- 
rabilia et multa; e magnitudine enim et pulchritudine operuni 
etiam parens eorum perspicitur, quem canunt angeli ter saucta 
Yoce et omnes orthodoxi praedicamus in sancta trinitato, vi- 
delicet in Patre et Filio et Sancto Spiritu, id est in tiibus 
substantiis, quas possumus trćs personas vocare, at ia una di- 
yinitate: antę omne enim teinpus praeter orauem rationcm et 
intelligentiam incarnaliter Pater ipse Filium genuit, sicuti dixit 
Sapientia'^): Antę colles ego parturiebary et in evangelio^) di- 
xit ipsum diyinum Yerbutń purissirao ore caro factum iiltimis 
teroporibus nostrae salutis gratia: Ego in Patie et Pater in 
me: ab eodem Patre Sanctus Spiritus quoque procedit, sicuti 
dixit ipse filius diyina yoce*): Spiritus veritatis, qiii a Patre 
procedit — hic Deus perfecit omnem creaturam, sicuti dicit 



i) i,rehiv fiir Eunde osteiTeieliłseher Goseliiehtsmiellen. Xin. Bd. 
1. H. Wien 1854. S. 156-63. 

2) Proverb. 8, 25. 

3) Joh. 14, 11. 

4) Joh. 15^ 26. 



PrILUG B. 33 



David^): Terto Domini coeli firmati sunt et spiriłu oris ejus 
oin:iis rirUis corum; ipse dixit et facta sunt, ipse mandavit 
et creata sunt. Antę orania creavit hominera, limura e terra 
sascipiens, a se aniraara vivificante inspiratione inflans ratio- 
iiisque cojjitalionera et yoluntatera dans ut intraret in para- 
disura. Praeceptum dedit ei ad tentandum, ut, si observaverit 
id, iieret immortalis, si vero transcenderit, morte moreretur 
sua ipsius Yoluntate, non autem jussu divino. Diabolus vero 
cum homineni ita honoratum yideret atque evectum ad eum 
locum, de quo ipse superbia sua decidit, effecit ut transgre- 
deretur praeceptum, ac Deus e paradiso expulit horainem ad 
mortera condemnatum. Et ab eo tempore ■ exagitare coepit dia- 
bolus et teniare multis insidiis genus huraanum, sed Deus pro 
magna misericordia et amore hominem haud prorsus dereli- 
quit, yerum quovis anno et tempore elegit yiros et ostendit 
hominibus opera et certaracn eorum, ut illis similes se reddentes 
ad yirtutem excitarentur. Ejusmodi fuit Enoch, qui primus 
ausus est appellare nomen Domini, Enoch vero postea Deo 
gratus mortuus est. Noe Justus inventus est ex generatione 
sua atque a diluyio in arca liberatus est, ut terra iterum di- 
vina creatura irapleretur et ornaretur, Abraham post diyisio- 
nem gentium dum omnes erant, Deura cognoyit et socius ejus 
dictus est et proraissionem accepit^): Benedicentur in semine 
tuo omnes genies terrae. Isaac ad effigiera Ghristi in montem 
ad sacrificlura ductus esl. Jacob idola loci deleyit et scalam 
yidit a terra i!sque ad coelum et angelos in illa ascendentes 
et descendcntes et in benedictione filiorum suorum de Ghristo 
praedixit. Joscphus in Aegypto homines nutriyit diyinum se 
exhibens. Job Aphsitidicura^) justura rectum irreprehensum 
scriptura vocat, qui tentationem suscipiens et perpessus be- 



1) Psalm. 33, 6, 9. 

2) Genes. 23, 18, 26, 4. 

3) Legendum fortasse Usilicim. 



24 PrILOG B. 



nedictus fuit a domino. Moyses cum Aarone a preębyteris 
Deł Deus Pharaonis appellatus est et Aegyptum cruciavit, Dei 
homines eduxit, interdiu nube lucida noctu columna ignea, 
raare divisit et transiyit per siccura, Aegyptios submersit et 
in deserto arido hominibus aquam praebuit et pane angelico 
et avibus satiavit et collocutus cum Deo coram eo quantum 
homo cum Deo loqui potest, legem hominibus dedit Dei di- 
gito scriptam. Jesus Nave hostibus debellatis terram homini- 
bus Dei distribuit. Judices etiam rrultas yictorias reporta- 
runt. Samuel Dei gratia accepta regem unxit pt constituit 
verbo Domini. David clementia populum salvavit et cantica 
diyina docuit. Salomon sapientiara a Deo accipiens majo- 
rem sapientia omnium hominum multa dicta bona cumpa- 
rabolis edidit licet ipse non perfecerit. Elias malitiam po- 
puli famę castigayit et mortuum puerum resuscitayit et ignem 
de coelo yerbo attulit, multos corabussit et sacrificia mira- 
bili igne cremayit. Abominandos vero sacerdotes occidens 
ascendit in cadum in curru igneo et equis, discipulo duplicem 
spiritum largitus. Eliseus pallium excipiens duplicia miracula 
fecit. Ceteri prophetae suo quisque tempore prodigia, quae 
futura erant praedixerunt, Deinde Johannes magnus mediator 
inter vetus testaraentum et novum, baptistes Ghristi et testis 
et praedicator vivis et mortuis factus est. Sancti Apostoli Pe- 
trus et Paulus cum ceteris discipulis Ghristi, qui tanquam ful- 
gura totum orbem permearunt, illustrarunt totam terram. Dein- 
ceps martyres sanguine suo maculam abluerunt et successores 
sanctorum apostolorura, reges baptizantes, mullo certamine 
et labore paganismum extirparunt. Sylyester venerandus cum 
trecentis octodecira patribus magnum imperatorem Gonstan- 
tinum in adjuroentum accipiens, synodo prima Nicaeae con- 
Yocata vicit damnavitque Arium et haeresim ejus, quam exci- 
tabat contra sanctam trinitatera, sicuti Abraham olira cum 
trecentis octodecim yernaculis regem percusserat; „et a Melchi- 



PEILOG B. 25 



sedeko rege Salem benedictionem accepit et panem vłnumque. 
Erat enim sacerdos Dei altissimi. Et ipse theologus Gregorius 
cum centuiE yiginti quinque patribus et cura magno impera- 
tore Theodosio Gonstantinopoli confirmayit symboluno, id est, 
credo in unum Deum, et Macedonium excommunicatum damna- 
runt et blasphemiam ejus, quam proauntiabat contra sanctura 
Spiritum. Coelestinus et Cyrillus cum ducentis patribus et cum 
alio imperatore Ephesi Nestorium yicerunt cum omni errore, 
quem pionu.itiabat contra Ghristura. Leo et Anatolius cum 
orthodoxo imperatore Marciano et cum centum octoginta pa- 
tribus Chakedone Eulychii amentiam et errorera damnarunt. 
Yigilius cum Deo grato Justiniano ei cum sexcentis triginta 
patribus quinta synodo conyocata scrutati . . . . ^) damnarunt, 
Agathon papa aposlolicus cum centum septuaginta patribus et 
cum yenerando Gonstantioo imperatore in sexta synodo mul- 
tas turbas oppresserunt expulsasque damnarunt cum omnibus 
illis qui in synodo aderant, yidelicet Theodorum Pharanicum, 
Sergiura et Pyrrhum, Gyrum Alexatjdrinum, Honorium Roma- 
num, Macarium Antiochenura ceterosque socios eorum, chri- 
stianara yero fidem ad yeritatem constituentes confirmarunt. 

2. 

Post hos aułem omnes Deus misericors, qui yult ut 
omnis homo salyetur atque in cognitjonem yeritatis peryeniat 
iiostro tempore nostri populi gratia, cujus nerao unquam curam 
gessit, ad yirtutem erexit magislrum nostrum beatum Methodium 
cujus omnes yirtuies et certamina cura his Deo gratis yiris 
singulatim coraparare non erubescimus, Aliis enim sirailis erat 
aliis yero paullo minor, et magis quara alii facundos stre- 
nuitate, strenuos lacundia superabat; omnibus enim similis 
factus omniuro imaginera in se ostondebat, timorem Dei, legura 
reyerentiara, carnis castitatem, assiduas preces et sanctitatem 



1) Desujit uoiimilła. 



Prilog B. 



sermonem vehcraentem et lenem, vehetnentem in adversarios, 
lenem in eos, qui praecepta suscipiebant, iram, hilaritateni' 
raisericordiam, amorem, constantiam, patientiara, omnia omni- 
bus factus est, ut omnes lucrifaceret '). Erat autem utrimąue 
haud infiroo genere natus sed adraodum nobili et honesto, noto 
antea Deo et imperatori et omni regioni Thessalonicensi, uli 
forma quoque corporis ejus excellebat. Postea vero etiam 
Gtaeci illum a puero amantes magni faciebant, donec iaipe- 
rator, sagacitate ejus cognita, principatum Stovenicum eum 
tenere juberet. Dico vero ego tanąuam futura praevidens vo- 
luisse eum Slovenis tuagistrum raittere, primum archiepiscopum 
ut omnes mores Slovenicos disceret et iis paullatim assuefieret. 



Multis io illo principatu annis peractis cum in hac vita 
turbas innumeras (esse) ^) yideret transmutavit tenebras ler- 
renas cogitationibus coelestibus. Nolebat enim animam pre- 
tiosam inąuietare rebus non manentibus in aeternum, et data. 
occasione principatu solutus ivit in Olympiim, ubi sancti pa- 
tres vivunt et postąuara se totondit nigra yestimenta (cepit) 
et obediebat hurailiter. perficiens omnia et totano explens mo- 
nasticam regulam' in libros incurabebat. 

4. 

Gum vero occasio venisset, accersiyit imperator philo- 
sophura fratrem ejus, (ut) ad Kozaros (iter aggrederetur) et 
hic assumpsit eum secura in auxilium: erant enim ibi Judaei, 
qui christianam religionem adraodum blasphemabant. Ule autem 
dicens: Paratus sum pro Christiana reh'gione raori (hoc) non 
detrectavit, sed iens servivit minori fratri velut servus eique 
se subjecit. Hic orando, philosophus vero v.erbis, vicerunt eos 



1) 1. Cor. 9, 32. 

2) Yerba uiieis inclusa ad seiisuin faeilius explieandiun addłta suiit. 



PfilLOG B. 27 



ruboreque suffuderunt. Gum imperator et patriarcha pulchrum 
ejus certamen In via Del yidissent, cogere eum yoluerunt, ut 
ordinaretur archiepiscopus in nobiliJoco, ubi tali viro opus 
esset, cum ille autem nollet constituerunt inyitura abbatem in 
raonasterio, quod nominatur Pułychron, cujus reditus est qua- 
tuordecira modiorum auri; in patrum autem nuraero in illo 
habentur plus quam septuaginta. 

5. 

Fuit vero in.illis di^on^ Rostislav cum Suiatopolko prin- 
ceps Sloyenorum et raiserunt ex Morapia (nuntios) ad impe- 
ratorem Michaelem loąuentes ita: Misericordia Dei bene va- 
lemus et intraverunt ad nos doctores raulti christiani ex Italia 
et ex Graecia et ex Germania, docentes nos contrario modo, verura 
nos Sloyeni simpiices homines sumus neque habemus quempiara. 
qui nos in yeritale instituat et sensum (scripturae) interpretetur. 
Age igitur, doraine, mitte talem yirum, qui nos omnem veri- 
tatem doceat. Tum dixic Michael imperator Constantino philo- 
sopho; Audisne phiłosophe yerba ista ? Alius hoc perficere 
non potest nisi tu. Ideo dabo tibi munera multa et assurapto 
fratre tuo Methodio abbate, proficiscere: etenim vos estis Thes- 
salonicenses, Thessalonicenses yero omnes pure Sloyenice lo- 
quuntur. Tunc non ausi sunt repugnare Deo atque imperatori 
secundura yerbum sancti apostoli Petri *), prout dixit: Deum 
timete, regem honori/icate ; sed cum magnum audiyissent ser- 
raonem in preces incubuerunt cum aliis qui erant ejusdem in- 
genii atque hi. Ibiąue manifestayir Deus phllosopho Slopenicas 
litteras, et iiłico htteris forraatis et sermone composito cum 
Meihodio iter aggressus est Morayicum, Qui iterum coepit hu- 
militer obtemperans seryire philosopho et docere cum eo. Ac 
tribus annis elapsis reversi sunt ambo ex Morayia, postquam 
discipulos instituerunt. 



1) i. Fetr. 3, li. 



28 PeILOG B. 



6. 

Nicolaus apostolicus de talibus viris certior factus, ac- 
cersivit utrumque desiderans eos yidere, tanquam angelos Dei; 
sansit doctriuam amborum, evangelio Sloyenico in altari sancti 
apostoli Petri deposito, et ordinavit presbyterum beatura Me- 
łhodium, Erant autem (ibi) mułti alii homines, qui blasphe- 
mabant Slovenicas litteras, loquentes: Dedecet ullum populum 
habere libros hos, nisi Hćbraeos Graecos Latinosque secundum 
titulura Pilati, quem in cruce Donuni scripsit ^), quos papa 
Pilaticos asseclas et trilingues nominans damnavit et mandavit 
episcopo cuidara qui eodem raorbo laboraverat, ut ordinaret 
ex discipulis Siovenicis tres presbyteros et duos lectores. 



Post multos vero dies philosophus in judicium '^) iturus 
dixit ad Methodium fratrem suum*. Ecce frater nos consortes 
eramus, unum sulcum iraprimentes atque ego in agro cado, 
po8tquam diem meum terminavi, tu autem amas montera^) 
valde, noli relinquere montis gratia disciplinam tuam, hac re 
enira potes raelius salvus fieri. 

8. 

Kocel vero ad apostolicura mittens rogavit eura, ut sibi 
cederet Methodium beatura doctorera nostrum et dixit apo- 
stolicus: Non tibi tantum, sed omnibus partibus illis Slove- 
nicis mitto illum magistrum a Deo et a sancto apostole Petro, 
primo episcopo et clavigero regni coelestis. Et dimisit illum post- 
quara cripsit epistoJam hanc: Andrianus^) episcopus et servus ^) 



1) Lue. 23, 38. Joh. 19, 20. 

2) i. e. ad mortem. 

3) i. e. Olympuin. 

^) i. e. Hadrianus (II). 
^) Suppl. seryorum, 



Prilog B. 



29 



Dei Rostis!avo et Kocelo, gloria in altissimis Deo et in 
terra paxy hominibus bonae voluntaHs^). Audiyimus de vobis 
spiritaalia, quae sitiebamus cum desiderio et precibus yestrae 
salutis gratia, quoniara expergefecit Domimis corda vestra, ut 
eum quaereretis, et monstravit vobis, ąuoraodo non solum 
fide, verum etiam bonis operibus oporteret Deo servire, fides 
enim sine operibus mortua est'^, et fałluntur ii, qui putant, 
Deura se cognoscere, in operibus autem ab eo desciscunt. Non 
enim apud hunc episcopalćm thronura tantum rogastis docto- 
rem, sćd etiam ab orthodoxo iraperatore Michaele, misitque 
Yobis beatum philosophum Gonstantinura cum fratre, cum 
nobis occasio deesset. Uli vero jurę sedis apostolicae in yestras 
partes cognito, contra canonem nihil fecerunt, sed ad nos ve- 
nerunt sancti Clementis reliquias ferentes. Nos autem tripHci 
gaudio repleti statuiraus re considerata Methodium in partes 
yestras mittere filium nostrum, postquam eum cum discipulis 
ordinayimus, yirum perfectum intellectu et orthodoxum, ut 
vos edóceret, quemadmodum rogastis libros in yestram linguam 
interpretans secundum omnia Ecclesiae praecepta plene cum 
sancta missa, id est, cum liturgia et baptisrao, sicuti Gonstan- 
tinus philosophus diyina gratia et sancti Clementis inyocatione 
coepit, item si quis alius potuerit digne et orthodoxe docere, 
sit sanctum et benedictum a Djo et nobis et omni catholica 
et apostolica ecclesia, ut facile praecepta diyina discatis. Hunc 
unum seryate morem, ut in missa primo legant apostolum et 
eyangeliura Romanę, dein Sloyenice, ut expleatur verbum 
scripturae ^) : Laudate Dominum omnes genłe, atque alio loco ^) : 
Omnes loquentur pariis linguis magnalia Dei, prout Spiritus 
sanctus dabat loqui illis. Si quis vero ex doctoribus ad vos 



1) Lue. 2, 14. 

2) Jacob. 2, 26. 

3) Psalm. 116, 1. 

4) Aot. Apost. 2, 11. 



80 PRILOG B. 



yenientibus et ćx discipuiis (eorum) aures suas a yeritate aver- 
tentibus, ausus fuerit aliter vos in errores seducere, yituperans 
litteras linguae vestrae, sit excommunicatus, sed tantum in ju- 
dicium detur ecclesiae, donec se correxerit; isti enim sunt łupi 
et non oves, quos conyenit a fructibus eorum cognoscere ^), 
et cayere ab illis, Vos autem filii carissimi, audite praecepta 
Dei nec repudietis institutionem ecclesiae, ut inyeniamini veri 
adoratores Dei Patris nostri coelestis atque oranium Sancto- 
rura. Amen '^). — Excepit autem illura Kocel cum magno ho- 
nore et iterum misit eutn ad apostolicum et yigir.ti yiros ho- 
nestos, ut illum ordinaret episcopum in Pannonia in sedem 
sancti Andrónici apostoli, qui ex septuaginta fuit. 

9- 

Post hoc yero antiąuus inimicus inyidus bono et adyer- 
sarius yeritatis incitayit cor hostis Moravici regis cum omni- 
bus episcopis contra nos. In nostro (inquiunt) imperió doces. 
Ule autem respondit: Ego quoque, si intelligerera, yestrum id 
esse, abscederem, sed sancti Petri est; et in yeritate, si yos 
propter ambitionem atque appetitum antiquos fines praeter 
canones exceditis, prohibentes institutionem diyinam, cayete 
ne ferreum montem osseo yertice pertundere conati cerebrum 
yestrum effundatis. Dixerunt autem illi : Iracunde loquendo 
malum accipies. Respodit ille: Yeritatem loquar coram re- 
gibus neque (ejus) me pudebit, yos autem yoluntatem yestram 
persequimini contra me, non suiii enira praestantior illis, qui 
yeritatem loquentes raultis cruciatibus hanc yitam araiserunt. 
Multis yerbiis factis cum illi respondere non potuissent, dixit 
rex pronus^): Ne fatigetis Metodium meum, jam enim sudare 



1) Matth. 7, 15, 16 

2) Vicle aeeiiratiorem hujus epistolae spuriae yersionem infra B. II. 

3) i. e. hnuiiliter. 



Prilog B. 31 



coepit, ac si esset prope fornacem. Dixit ille: Nae domine, phi- 
losopho sudanti ąuondam tacti homines dixerunt ei: Quid 
sudas? Ille: Gum idiotis, inquit, disceptayi. Postquara de illa 
re contenderunt, discesseruat, illum vero miserunt in Suevos 
et detinebant annos duos et dimidium. 

10. 

Venit nuntius ad apostolicum, qui de hac re certior factus 
anathęma contra illos mtsit, ne ullus regis episcopus caneret 
raissas id est officia, dum eum detineient, atque ita eum di- 
miserutit dicentes Kocelo: Si hunc retines apud te, te a no- 
bis haud facile absolyes, Sed illi non siint absoluti- a judicio 
sancti Petri, nam quatuor ex illis episcopis obierunt. Accidit 
vero tunc temporis, ut Morapi, postquam cognoyerunt presby- 
teros Germanicos qui apud se vivebant, non favere sibi, sed 
insidias struere, omnes expellerent, Ad apostolicum autem nun- 
tium miserunt: Quoniam antea patres nostri baptisma a sancto 
Petro jam acceperunt, da nobis Methodium archiepiscopum et 
doctórem. Ulico raisit eum apostolicus et Suiatopolk princeps 
cum omnibus Morayis accipiens illum commendayit ei omnes 
ećcłesias et clericos in omnibus oppidis. Ab isto tempore coe- 
pit doctrina Dei valde crescere et tonsi multiplicari in omni- 
bus ciyitatibus et paganł credere in verum Deum a nugis suis 
deficientes ; tanto magis etiam imperium Moravicum coepit 
dilatare omnes fines et hostes suos vincere cum omni prospe- 
ritate, quemadraodum et ipsi seraper narrant. 

11. 

Etat autem prophetica quoque gratia in illo, quoniam 
multae ejus prophetiae impletae sunt, e quibus unam vel duas 
referara. Princeps paganus admodum potens, qui inter Vistulae 
accolas sedebat, illudebat christianis vexabatque eos. (Metho- 
dius) mittens ad illum dixit: Bonum tibi esset, fili, baptizari 



32 PrILOG B. 



ultro in tua terra, ne captus inyitus baptizeris in aliena et re- 
corderis mei; quod etiam contigit. Alio vero tempore iterum 
Suiatopolko belluni gerente cum paganis neque proficiente 
quidpiam sed cunctante, dum sancti Petri missa id est liturgia 
appropinąuat, misit ad illum loquens: Si mihi promittis, fore 
ut diem sancti Petri cum militibus tuis apud rae transigas, 
credo in Deum, eum tibi illos brevi traditurum esse. Quod et 
factum est (Homo) a]iquis admodum dives et consiliarius 
(regis) duxit fratriam suam in matrimonium et (Methddius) 
multum instituens docens monensque non potuit eos disjun- 
gere (Homines vero quidam) Dei servos se esse simulantes clam 
corrumpebant eos, propter pecuniam adulatł et tandem eos 
ab ecclesia seduxerunt. Et dixit: Yeniet tempus, quando non 
poterunt vos juvare, meorum autera yerborum recordabimini, 
sed non poterit quidpiam effici. Repente postquam ii a Deo 
defecerunt periculum eis injectum est et locus eorum non est 
inpentus ^), sed turbo quasi puiverem tollens dispersit eos. Et 
alia multa similia his (acciderunt), quae in parabolis pałam 
monstrabat, 

12. 

Quae orania cum antiquus inimicus perosus genus hu- 
manum ferre non posset, excitavit aHquos adversus illum, si- 
cut Dathan et Abiron contra Moysen, alios pałam alios clara, 
qui laborant yiopatorica haeresi et infirraiores de via recta ad 
se devertunt dicentes: Nobis dedit papa potćstatem, hunc au- 
tem et doctrinam ejus jubet expelli. Tura congregati omnes 
Moravici homines jusserunt coram se recitari epistolara, ut 
audirent expulsionem ejus, homines vero, prout mos est homi- 
nibus, contristabantur et dolebant, quia tali pastore et doctore 
privabantur, esceptis debilibus, quos error movebat sicut ventus 



i) Psalm. 103. 16. 



PRILOG B. 33 



folia. Honorantes autem apostolicos libros inyenerunt scriptu- 
ram: Frater noster Methodius sanctus, orthodoxus est, aposto- 
licum opus perficit et manibus ejus sunt a Deo et ab apostd- 
lica sede omnes partes Slovenicae traditae, ut quem condem- 
naverit sit condemnatus, quera vero sanctificaverit sit sanctus, 
et rubore sufifusi digressi sunt cum pudore sicut nebula. 

13. 

Malitia eorum nondum hic substitit sed dixerunt lo- 
quentes: Imperator illi irascitur adeo, ut si ilium repererit, 
haud amplius sit ei vivendum, sed Deus raisericors neque in 
hac re volens reprehensum servum suum, imposuit in cor regi, 
prout cor regis semper in manu domini est ^), ut mitteret lit- 
teras ad eum: Pater venerande valde desidero te yidere; hoc 
mihi gratificatus ad nos venire festina, ut te yideamus, donec 
es in hac vita et preces tuas accipiamus. Imperator eum statim 
illuc profectum cum magno honore et gaudio suscepit, et dpc- 
trinam ejus coIJaudayit atque ex discipulis ejus presbyterum 
et diaconum cum libris retinuit; omnem yoluntatem ejus per- 
fecit, quantumcunque yoluit, nulla re ei recusata, et osculatus 
eum Gomitatus est raultis donis instructum iterum solemniter 
ad ejus sedem, item et patriarcha. 

14. 
In omnibus itineribus in multa pericuła a diabolo addu- 
cebatur, in desertis in praedones, in mari in undas turbulentas, 
in fluyiis in syrtes insperatas, ita ut in eo irapleretur aposto- 
licum yerbum^): Pericuła lałronum, pericuła in mari, pericuła 
fluminum, pericuła in fałsis fratribus, in łabore et aerumna, n 
ińgiliis multis, in famę et siti, et in ceteris tribulationibus, 
quas apostolus memorat. 



1) Proyerb. 21, 1. 

2) 3. Oor. 11, 26, 27. 



34 PrILOCt B. 



15. 

Post ista autem relicto tumultu et dolore suo Deo cora- 
mendato, prius vero ex discipulis suis duobus presbyteris con- 
stitutis, qui yalde velociter scribebant, vertit breyi tempore 
oranes libros (scripturae) plene, exceptis Maccabaeis, ex Graeca 
lingua in Sloyenicara, intra sex menseSj a Martio mensę in- 
choans usque ad yicesiraam sextam diem Octobris mensis. 
Operę vero finito debitas gratias et laudem Deo egit concedenti 
talem gratiam atqae eventum, et sanctam elevatiooem myste- 
riosara ^) cum clero suo (laudibus ex-)tollens fecit raeraoriam 
sancti Deraetri. Psalterium enim tantum et evangelium cum 
apostolo et electis officiis ecclesiasticis cum philosopho antea 
conyerterat. Tunc nomocanonem quoque id est regulam łegis 
et patericon transtulit, 

16. 

Dum Ungricus rex,in partes Danubii venit, yoluit illum 
yidere et licet (horaines) quidaai loquerentur et putarent, eum 
non posse sine cruclatu ab illo Hberari, ivit ad euro. Ule vero, 
prout decet dominuni, ita hunc suscepit honorifice et solerani- 
ter cum gaudio; et collocutus cum eo prout tales yiros de- 
cebat sermones facere, dimisit illum cum amore et cum donis 
magnis, deosculatus eura, atque dixit: Memento mei semper, 
pater yenerabilis, in sanctis precibus tuis. 

17. 
Omnibus causis ita ex sua parte dimotis, ora multilo- 
quorum obserayit, cursum perfecit, fidem seryans et justitiae 
coronam exspectans; et quoniam sic Deo i^ratus et amabilis 
erat, appropinquabat tempus pacem accipiendi a passione et 
raultorum laborum mercedem. Interrogarunt autem et dixć- 
runt: Quem agnoscis pater et doctor honorabilis inter disci- 



1) St. Demetrii, cujus memoria eelebrabatur die XXVI. mens. Oc- 
tobris. 



PrILOG- B. 35 



pulos tuos in instituendo tibi successorem ? Monstrayit vero 
illis unum ex fidis discipulis suis dictum Gora^^d, dicens: Hic 
e5t vestrae patriae vir ingenuus atque in Latinis libris apprirae 
eruditus et orlhodoxus; hoc sit Deo gratura et vobis sicuti 
et mihi. Congregatis vero per illum dominica palmarum omni- 
bus hominibus ecclesiara ingressus et non multum locutus be- 
nedixit regem et principem et clericos et omaes homines et 
dixit: Custodite me proles, usque ad tertium diem. Sic etiara 
factum est. Gura tertia dies illucesceret dixil igitur^): Domine 
in manus tims commendo spiritum meum, In manibus pres- 
byterorura requievit sexta die niensis Aprilis tertia indictione 
anno millesimo trecentesimo nonagesirao tertio a creatura to- 
tius mundi. Discipuli ejus re considerata debitos honores red- 
diderunt et officium ecclesiasticum Latioe, Graece, Slovenice 
instituerunt et sacrificium peregerunt et coUocarunt (cum) in 
synodaii ecclesia. Et collectus est ad patres suos, ad patriar- 
chas et apostolos, doctores et martyres. Homines vero po- 
pulus innumerabilis congregatus, in funus yenerunt, deflentes 
doctorem et pastorem bonum, viri et raulieres, parvi et magni, 
diyites et pauperes, liberi et servi, yiduae et orphani, peregrini 
et domestici, infirmi et sani, omnes łii ejus funus yenerunt, 
qui 2] omnia ojjtnibus factus est, ut omnes lucńfaceret. 

Tu vero desuper sanctum et venerabile caput^), preci- 
bus tuis nos respiciens desiderantes te, libera discipulos tuos 
ab omni periculo, et doctrinam propagans et haereses perse- 
queos, ut postąuam tali modo, qualis yocatione nostra dignus 
est, viximus hic, peryeniamus ad te tuus grex, ad dexteram 
Christi Dei nostri, aeternam vitam ab illo percipientes; ipsi enim 
est gloria et honor in secula seculorum. Amen. 



n Liic. 23. 46. 

2) I Gor. 9, 22. 

3) Oonfer vitam S. CJeuientis e. 29. 



Legenda Bulgariea. 

E Vita Olementis Episcopi Bulgarornm^). 

1. 

Yenite, filii, audite me, venite et narrabo vobis, omnes 
qui timetis Deum, ut cognoscat generatio altera, lilii, qui na- 
scentur, et populus, qui creabitur, laudet Dominum. Quae qui- 
dem David jara dixit, nos vero cum illo hodie. Oportet enim 
diyinam raagoitudinera orani tempore et oranibus, non solum 
hoc loco nos enarremus. Quam multa enim nuntiavenraus et 
enarrayeriraus, numerura exsuperant ea, quae relinquuntur. 
Sed et leyiorćs et eos, qui in bono agendo dormitant, exper- 
gefacit celebrata Dei miraculorum raagnificentia. Putant enim 
plerique, nostram aetatem nihil antiqui in se contłnere, sed 
priores quidem aetates et miraculis ornari et vitis virorum 
decorari, qui fere sine ćorpore viverent in corpore; nostrae 
vero generationi nihil tale datura a Deo esse. Qua de causa 
etiam ad diligentem yitara, tanquara natura praesens eam non 
acciperet, misere obtorpuerunt, małe id scientes et valde faise; 
naturae enira ratio eadem, neque rautata est, et reliquit sibi 
Dominus et in nostris teraporibus viros sat multos, qui genu non 
ciiryantes antę deorsum trahentium quemquam in gloriam 
coelestis Patris vitae luce eluxerunt, luraina in mundo facti, 
yerbura yitae ferentes. Ita nunc etiam Bulgarorum terram illu- 
strayerunt in his ultirais teraporibus patres beati et magistri, 



1) Vita S. Clementis Episeopi Bulgarorum. Graece edidit Dr. Fran- 
cisous Miklosich, Yindobouae 1847. 



PeILUG B. 37 



lucentes praeceptis et miraculis, vita et serraone, positi ad 
dexteram Dei, c[uorum omnem quidem yitura describere res 
voti raihi est, sed major verbi facultate. Pauca ąuaedam ante- 
ponens, Dei erga homines araorera gratiaraque ostendam, qui 
nobiscuro est et erit per oranes dies usque ad finem, sicut 
ejus promissura est; et omnibus ostendam hominibus, naturam 
nostram non mutatara, sed yoluntatem depravatara esse. 

Qui igitur hi sint palres, forsan cognoscere studetis. Me- 
ihodius qui Panonum eparchiam ornavit archiepiscopus Moravi 
(Mopdpoo) creatus, et Cyrillus, multus in CKteriori philosophia 
sed major in interiori, rerumque naiurae peritus, magis vero 
ejus Unius, qui est, a quo omnia ex non apparentibus exi-. 
stentiam acceperunt. Hi enim vitae puritate Deum in se ipsis 
habentes et timore concepto in corpore salvantem Spiritum gi- 
gnere studentes, satis quidem poliebant oratione didactica, quae 
graeco sermone profertur, multosque traiiebal hujus sapientiae 
catena: cum autem Slorenorum gens sive Bulgarorum non in- 
telligeret libros graece conscriptos, damnum hoc raaximum re- 
putabant Sancti, et facem scripturarnm caliginosae Bulgarorum 
regioni non accendi inconsolabilis doloris faciebant materiam: 
conturbati erant, ferre non poterant, vitam abdicabant. Quid 
tandem faciunt ? Ad Paracletum respiciunt, cujus primum do- 
num linguae et sermonis auxilium, et ab illo gratiam petunt, 
literas inveniendi, asperitati Bulgarorum linguae respondentes, 
ut possent sacras scripturas ad linguara hujus gentis interpre- 
tatione transferre. Et revera jejunio intenso et precatior.e con- 
stanti, corpcris macerationi et anirai contritioni ac humilia- 
tioni cum se dedissent, cupitum consequuntur. Prope eniro, 
ajunt, est Domińus omnibus invocantibus eura in veritate, et 
te adhuc loquente, &cce, inquiet, adsum. Deus enira e yicino 
ego sum, et non Deus de longe. Impetrant nunc et hi Spi- 



38 PrILOG B. 



ritus gratiara ut raatutinam dotem, et lux orta est justis co- 
gnilione, et comraunis eorurn laetitia priorem tristitiam ipso- 
rura abslulit. Nacti igitur hanc optatam gratiam excogitant 
sloyenicas literas, et divinitus inspiratas scripturas e graeca 
lingua in bulgaricam yertuut, el magno cum studio acutio- 
ribus discipulis tradunt sacras doctrinas. Non pauci ex eorum 
doctrinae fonte biberunt, ąuorura praecipui sunt et chori cory- 
phaei: Gorasdus et Clemens, et Naum et Angelarius et 
Sab bas. 

3. 

Gumque etiam Pauium nossent cum Apostolis evange- 
lium contulisse, currunt et ipsi Romam, beato Papae opus 
interpretationis sciipturarum ośtensuri, quod feliciter successit 
iis, nec incassum cucurrere. Nam qui eo temperę apostplicam 
ornabat sedem Adrianus, audito illorum adyentu laetatus est 
gaudio magno valde ; e longinquo enim tornitru Sanctorum 
faraae perculsus cupiebat et fulmen yidere gratiae, que in illis 
erat, illud sentiens erga viros divinos, quod Moyses erga Deum, 
et faciem sibi apparere eosque clare adspicere desiderans; non 
poterat se continere, sed sumto secum orani sacerdotio cum 
praesenti tunc apud ilium episcopatu, Sanctis obviam proces- 
sit, signo crucis, ut mos est, praelato, faciuraque luminibus 
significans et gaudii serenitatem — licet autera dicere — etiam 
hospitum adyentantium splendorem, quos glorificans glorifi- 
catus in Sanctis Dominus multa ab illis miracula lempore eo- 
rum introitus patrari largitus est, Gum opus ostenderetur 
Papae, et ipse scripturarum yersionem apostolicum esse fruc- 
tura cognosceret, non habebat quod prae gaudio faceref, beatos 
praedicabat yiros, omnigenis nominibus yocabat, patres, desi- 
deratissimos filios, gaudium suum, coronam fidei, gloriae et 
decorłs ecclesiae diadema. Deinde, quid facit? Libros yersos 
diyino altari imponit, quasi sacrificiura offerens Deo; ostęndens, 



Prilog B. 39 



talibus sacrificiis fructuum oris Deum laetari et in odorem 
jucundum ejusinodi sacrificia accipere, Quid enim Yerbo (Dei) 
jucundius, quam verbum homines (inteiligentia praeditos) a 
non — intelligentia liberans '), quandoquidem sinaili simile 
gaudet? — Apostolicos viros in ecclesia proclamavit, qui idem 
quod Paulus certamen subierint, et gentium oblationem per- 
jectam et sanctam Dec reddere conati sunt 

Tum ex Sanctorura comitibus, quos sloyenicarum lite- 
rarum idoneam peritiam habere et yenerabili vita ornatos esse 
magistri testificabantur, alios ad presbyterorum, alios ad dia- 
conorum, quosdam et ad subdiaconorum gradum evexit, ipsum 
autem magnum Methodium, etsi multu^n refugientem et de- 
precantera; episcopum Morari Panoniae (Mopa^oD tyjc IIavoviac) 
ordinat, fas non esse judicans, carere nomine euio, qui re 
dignus sit inventus; nam idem peccatum esse, si quis nominis 
particeps sit, qui permultum absit a re, ac si quis, cum epi- 
scopus sit factis et dignitate, negligatur in serie idiotarum oc- 
cultatus, et fax quum sit, iu lectum obscuritatis ponatur. Sed 
Methodium ita Romae Pontifex dignitate episcopali honorat, 
vel potius espiscopatum per illum. 

Cyrillum autem, revera philosophum, magnus Pontifex 
in sancta sanctorum adyocat, ibi sacrificiura missae celebratu- 
rum (XstTOt)pYi^ov'ca) intra tabernaculum verum, et mysteriis 
functurum modo spiritualiore et diyiniore novique poculi par- 
ticipem futurum. Quasi enim ad eum finem manere in carne 
ei concessura esset, ut inyentionem literarum et translationem 
scripturarum efficeret, postquam hoc praestiterat diyinae vo- 
iuntati, ab eo, qui ipsi Dei cognitionem tradiderat, adsumitur. 



') T'l Yis^-P '^^^ Aó^cp XÓYOD TODę XoYWOOc aXoYiac Xu'cpou[j.evoD 
tspir^i^ÓTepoy ; Graeeus to verhimi interpretans iugeuiose recldidit verbjs : 
XÓYO(; TpDc XoYao6c alo^lac, XoTpoD[J.£Vo<; 1. e. yerbum, qnod intelligentia 
[>i'aeditos (liomiues) a non-iatelligentia liberat. 



40 Peilog B. 



Praesciens autem finem suura raonachorum habitum induit, 
quod jara dudum desiderabat, ssd ob raodestiam tanąuam 
magnum ąuiddam et suam facultatem excedens, refugerat, et 
ad lucem lucem accipiens in coelum demigrayit, ubi Ghristus 
est, quum lacrimarum locum, tenebrarum vallem, fimum sor- 
dium, hocce habitaculum deseruisset. Et spiritum quidem Deo 
spirituum tradidit, corpus vero ejus quod anie naturalera raor- 
tem ex voto mortuum erat, hymnis a diyino Papa et a clero 
omni honoratum sepultura est in templo Clementis, illius Cle- 
mentis, qui Apostolorum coryphaeo Petro convixit, et Christi 
sapientiae hellenicam, uti dominae servam, subjecit. Et excipit 
philoscphura philosophus, magnus magister Verbi vocera per- 
cipit, formator gentium eum, qui reliquas gentes luce cogni- 
tionis collustrayerat, in sua recipit, Significat etiam Deus suo 
testimonio Cyrillo captam in coelo gloriam, et apparentia non 
app^rentium facit praecones. Nam etiam a daemone occupati, 
ad feretrura accedentes, sanitatem inyenerunt, multisque aliis 
morbis gratia sancti Spiritus expellens facta est fiagellum. Si- 
rauiac quis ad feretrum accessit, aut nomen invocavit hujus 
^sotpópoD patris, doloris discessus iŁensuram fidem inveniebat, 
unde multus in Romanorum ore Cyrillus erat, magisque in 
eorum mentibus. Ita erant miracula fundaraentum cif ca eum 
gloriae, haec vero adhuc majoris honoris causa, et Sancti ho- 
nor divinae gloriae firmamentum, 

4. 

Atque Cyrillo quidem talis mors et talis honor a divi- 
nissimo Papa et a Deo contigit. Methodius vero laborum et 
yiarum socio amisso, germano in omnibus, et in carne et in 
Domino, fratre, tristitiae animura dedebat, patiens hoc huma- 
num et consuetudine captus erat. Gonsolabatur autem altera 
ex parte non minus, nisi forte vel magis sperans, haber^ Gy- 
rillura adjutorem rauneris doctrinae, et quo extra carnem pro- 



Prilog B. *i 



pinquior sit Deo, eo efficaciorem habere rogandi liberta- 
tem. 

Cum jara tempus esset Methodio ilHus regionis episco- 
patum aspicere, et postquam ad mohumentum fratris crebro 
carum nomen Cyrilli vocasset, corporis quidem solitudinem 
deflesset, orationera autem roanum in auxilium inyocasset, ia 
viam cum discipulis se dedit. Ubi in Moravum yenerat, epi- 
scopus erat ibi, tantos, quanti episcopali Pauli imagini colores 
adjecti erant, prac se ferens, et in magisterio omnibus prae- 
lucens ; non enim talentum defodiens, neque gratiam spiritualis 
doni vendens, munus suum mollitiei initiura fecit, sed omnes 
reddidit participes boni, aeque verbi solem augens, et cum 
distribuit, non mensuram • eyangelii defmitam omittens; nam 
qui et antę episcopatum itą verbo doctrinae studebat, et id 
non periclitans in re, quoraodo is, cum opus ei confisum esset 
pignusque accepisset et vae jam Apostolo non evengelizanti 
assignatum, disciplinam non amplecteretur eique,adhaeresceret, 
et totum per diem diligenter curae haberet divina eJTata, ma- 
jorem super md et fayum dulcedinem ei parantia? 

Non solum tunc temporis ducem Moravi Rastislavum 
[apyom Mopa^oD 'Pa(3to^Xaptj)) quotidie hortabatur divinisque 
praeceptis informabat ejus mentenr., sed etiam Panoniae uni- 
yersae imperantem, cui Cot^eles (Kot4^X7]c) nomen erat, insti- 
tuebat et monebat, ut timori Domini adhaereret, et eura ab 
omni mało remoYcbat, sicut quodam freno corapressum et 
retentum. Quin etiam Bulgarorum ducem Borisen (Boptoiqv), 
qui sub Romanorum iroperatore Michaele erat, quem magnus 
Methodius jara olira filium suum fecerat, et suae linguae omnino 
pulchrae aff]xerat, tunc sermonis beneficiis indesinenter donans 
captabat; erat enim Borises hic ingenii dextri et boni capacis' 
sub quo Bulgarorum gens diyini baptismatis dignari et chri- 
stianizare coeperat,. quando Sancti hi, Cyrillus inquam et Me- 
thodius, raultitudinem credentiara yidentes, et ut multi quidem 



42 PeILOG B. 



liberi nascantur ex aqua et Spiritu et spiritualis otunino cibi 
indigeant, literas ejcogitarunt, uti supra diximus, et scriptu- 
rarum in linguara bulgaricam yęrsionem fecerunt, i^t nati filii 
Dei divini cibi satis haberent, et ut ad augmentum spirituale 
et ad mensuram aetatis Ghristi pervenirent. Sic scylhico errore 
Bulgarorum gens liberata veram et certam viara, Christura, 
cogiiovit, sero quidem et circa undecimam aut duodecimam 
yineara diyinara ingressa yocantis gratia; anno enira sexies 
millesimo trecentesimo septuagesimo septimo a mundi crea- 
tione*) hujus gentis yocatio facta cst. 



Non cessabat magnus Methodius omnera adhortationem 
ducibus adhibere, tum ad yitam honestam eos dirigens, tum 
ecc'esiae non adulteratura dogma tradens, quasi regium quem- 
dam nummum et sincerura, et animis eorum salutem et asylum 
mandans. Erant enim et tunc, qui id adulterareat et diraove- 
rent termmos, quos patres nostri ecciesiae Dei posuerant, et 
multi inyecta a Francis corruptela aniraas sauciarunt, qui Fi- 
liura gcnitura e Patre et Spiritura sanctum a Filio procedere 
contendebant, quorum ratiocinationes Sanctus partim e Domini 
verbis partim e yocibus patrum evertit et omnera altitudinem 
extoIIentem se adversus scientiam Dei, et niultos in captiyi- 
tatem redigebat in obsequium Ghristi, ayertens ab opinione 
erroris ad yeritatem irreprehensibilera, et dignos educens ex 
indignis et propterea Dei os et factus et nominatus. 

Itaque fidelibus quotidie dilatatio flebat et verbura Dei 
crescebat, quod dicentem de doctrina Apostolorum audiyiraus 
Lucam; si vis antiquum illud: doraus quidem David proficie- 
bat, domus vero Saul decrescebat ąuotidie. Haerelicorura yero 
systema yerbi vi et yeritate deyictum quum esset, quod unum 



^) i, e. oetingentesimo sexagesimo nono a Cliristo nato. 



Prilog B. 43 



poterant, vel potius ab ipsorum patre iis subministrabatur, 
qui ab initio homicida erat et małe faciendo gloriabatur, hoc 
tractabant: innumeris nialitiis et tentationibus Sanctura tor- 
ąuentes. 

Tum etiam Sphentoplicwn (S(psV'cÓ7:Xaov), qui post Ra- 
stislavum princeps erat Morayi circumvenientes dolo, barbarum 
hominem et pulchri iguarura, totum suis dogmatis fecerunt. Et 
ąuomodo ille, mancipiura Yoluptatum rauliebriura et in luto 
obscoenarum se yolutans actionum, non iłlis potius raentera 
suam traderet portam ad ómnem libidinem ei aperientibus, 
quara Methodio, omne yoluptatis virus ut anirao perniciosum 
notanti? Ouod enim Eunomius ille, qui Anomoeorum coepit 
haeresin, invenerat, ut plures discipulos attraheret, idem etiara 
Francorum gens demens excogitavit, peccantibus nempe ad 
omnia indulgere, sine labore et sine cura, pro unico consensu 
cum suis dogmatibus, et obscoenam vitam praebere pro dog- 
raate peryerso acquirendo, quasi si qui mutuo sibi darent, 
alter stercus, alter lutum; digaique talium illi » copiarura trac- 
tatione, in qua et merx lutura, et pretium sordes. 

Ab his, igitur SphentopUcus corruptus. orania ipsi perrait- 
tentibus, ad Methodii verba minime anirnum advertebat, imo 
ut erga inimitura se gerebat. Monstrum enira, inquit, pecca- 
tori pietas. Quid non dicebat hilare, quid non minabatur ter- 
ribiJe Magnus duci? Modo a diyinis scripturis veritatem dog- 
matis deducens, et his ut yitara conciliantibus et fontibus sa- 
luiis aniraura advertere eum jubens (Dcminus eoim in studio 
scripturarum yitam esse positam docebat, Isaias nos haurire 
aquara non ex haereticorum coeno sed ex fontibus salutis 
jubet), modo etiam eum exterrens, si adłiaereret haereticis, et 
se ipsum corrupturum esse et omnes subditos, iniraicis 
factus facilis captu et doraitu ; impietas enim, etiamsi paululuna 
floreat, tempore yero circa se defluit, ne improbitatera pii 
discant, et haec, dicebat, post suura finem duci eyentura esse, 



44 PeILOG B. 



quae quidem etiam secundum Sancti praedictionem facta sunt. 
Nam quamdiu Methodius inter vivos yersabatur, neque dux 
partum sui cordijs edidit, sed basiliscujn in ovis anguiura re- 
conditura et nutritum tenebat, neque justitia suum adraoyit 
flagellum, sed tenebat quidecu arcum intensura et gladium di- 
strictum, sed numquam eraisit sagittara in cor inimici, neque 
raanum injecit ad plagam. Cum aułem Sanctus abesset, omnis- 
que improbitas adesset, non sub relo et larva turpitudinem 
abscondens, sed sub facie scorti abundans impudentia, et in- 
sćctationera orthodoxorum excitans, tum vero et Deus ducena 
poemis exagitare non omisit. Sed haec postea. 

6. 

Tum Methodius principi praedixit suum finem post tres 
futurum dies, frequentium adhortationum hanc praedictionem 
confirmationem, uti ego judico, faciens; si enim praedictio 
ćxitum nacta prophetara eum faciebat, cui futurorum praevisio 
Spiritu data sit, manifestum erat, etiam dograa ab ipso enun- 
tiatum spirituale et a Deo inspiratum esse, Gonvocabat disci- 
pulos imitans Paulum vel potius meum Jesum, eosque ultimis 
verbis consolatur et confiimat, pulchram sortem discipulis 
postquara inforraayerat, et laboribus, quos tuler^, dignam ut 
talem sibi thesaurura compararet. Quae, sors sit haec, fortasse 
optatis cognoscere : Dei effata, magis auro gemmisque cupienda, 
et sapientia, quam comparare melius quam opes auri et ar- 
geiiti. Nostis enim, inquit, vos, qui mihi cordi estis, haereti- 
corura in impietate potestatem, et quo dolo verbum Dei omni 
modo corrumpant, proximo cuique corruptionem obscoenara 
ceu potum praebere studentes, haec duo cum adhibent et 
adjungunt: vim persuadendi et severitatera, alteram simplicio- 
ribus, alteram timidioribus; vestras vero animas hłnc atque 
illinc be'.ie se gesturas esse spero precorque. Neque enim vi 
persuadendi a dictis abstrahemini, perque van«m fraudem iis 



PeILOG B. 45 



spoliabimini; fundati enim estis in apostolici consensus et ma- 
gisterii petram, in qua cura condita sit ecclesia, portae inferi 
non praevalebunt ; fidelis enim est is, qui promisit. Neque 
cuiąuam terrorem incutienti vobis in fundamentis cordium 
concutieraini ; nam didicistis: haud timeatis a supremo die, 
neque ab iis, qui corpus quidem occidere, sed animam per- 
dere non possunt. Potius ceteros co.iiirmate, ut setvent de- 
positum, quod ab Apostolis et successive a Patribus accepi- 
mus, quod a nobis repetent die restitutionis. Ecce, praedixi 
yobis et peccato implicitos hac praedictione feci ; si enim non 
yenissem, inquit, iisque locutus non fuissera, peccatum non 
haberent. Innocens sum a sanguine vestro, non enim mętu 
reticui, quin yobis loquerer, sed in munere custodis secundura 
Jezekiel invigiłavi; videte, quomodo caute ambuletis, non ut 
insipientes, sed ut sapientes, et quomodo omni yigilantia yestra 
ipsorum et fratrum vestrorum corda seryetis; nam in mediis 
laqueis pergrediemini et in pinnaculis urbium ambulabitis; 
nam et post meum finem ad vos yenient łupi rapaces, non 
parcentes gregi, ut populum post se abducant, quibus resistite 
fortes in fide. Paulus yobis haec per me indicat. Omnipotens 
Deus et Pater, et ex eo antę saecula genitus irapassibilis Fi- 
lius, et Spiritus Sanctus, qui a Patre procedit, docebit vos 
omnem yeritatem, inculpatosque constituet ad gloriam meara 
in die Ghristi. 

Haec et plura hisce quum di^isset, spiritum angelis, qui 
eum stipayerarit omnibusque in yiis custodierant, ducendum 
tradidit, postquara ąuatuor et viginti annos episcopatum or- 
nayerat, multo labore et aerumnis non solura suam sed etiam 
aliorum salutem operatus; non enim sua spectabat, sed mul- 
torum ut salyarentur, et per dies noctesque huic soli yiyens^ 
quod aliis ęsset saluti. Ostendit hoc etiam multitudo presby- 
terorum et diaconorum et subdioconorum, quos moriens du- 
centos intra fines ecclesiasticae suae dioecesis reliquit. Nam si 



46 pEiLoa B. 



soli clerici tam itiultł erant, ąuantam laicorum multitudinem 
fuisse conjiciamus, Horum vero primas tenebat Corasdus, quem 
jam supra praecipuis Methodii discipulis adnumerayimus, qui 
ab ipso Sancto finis sui conscio archiepiscopus Morayi renun- 
ciatus est. 

7. 

Sed non tulit audacissiraa haereticorum multitudo, Me- 
thodium habere post mortem vlvum propugnatorem ; sed ve- 
nite, dicebant, Gorasdum opprimamus eique insidiemur. Di- 
screpans est enira vita ejus a noslra et diversae ejus viae, no- 
bisąue exprobrat peccata ; si hunc vivere sineremus, revivisceret 
nobis Methodius. Hunc ergo ab episcopatu raovent, et Vichni- 
cum (Biyyl%ov) quemdara haereseos mero inebriatuna, aliosque 
inebriantem, et propterea a Methodio anaihea.atł Satanae tra- 
ditura, cum agmine comitum furentium, hunc — o labores et 
ćertamina Methodii et Trinitas in proprietatibus confusa ! — 
in sedem episcopalem evehunt, vel potius per hunc sedem de- 
yehunt, et quanto per Methodium clara erat et raultis prae- 
lUcens, tanto per Yichnicum in obscuritatis spelunca dedinata. 



MONUMENTA EPISTOLARIA 



DE 



SS. CYRILLO ET METHODIO 



AGENTIA. 



-^^— 4^^— 4--^ 
-^®&^- 



I. 

Testimonia Anastasii Bibliothecarii Eomani de 

. S. Oyrillo. 

1. 

Ex Praefatione ejusdem in Concilium Constanti- 
nopolitanum IV. a. 869 habitum. 

Antę annos aliquot Photius ide.B duarum ununoąueni- 
que hominem aniraarum consistere praedicabat. Qui ąuum a 
Constantino Philosopho, maąnae sanciitatis viro, fortissimo ejus 
amico, increpatus fuisset, dicente: cur tantum errorem in po- 
pulum spargens, tot animas interfecisti ? Respondit: non studio 
queraquam laedendi, talia, inquit, dicta proposui; sed probandi, 
quid Patriarcha Ignatius ageret, si suo tempore quaelibet hae- 
resis per śyllogismos Philosophorum exorta patesceret, qui 
scilicet viros exterioris sapiehtiae repulisset; verura igiioravi 
me sub hujus foraite propositionis tot animos fore laesurum. 
Ad quod iłle : o sapientia raundi, quae infatuatur et destrui- 
tur! Jactasti sagittas in multitudinera copiosae turbae, et igno- 
rasti quemlibet ex his omnibus vulnerandum. Certę omnibus 
liquet, quia sicut oculi quantumlibet sint majeni et aperti, si 
fumus palearum interjacuerit, yidere ultra non possunt; ita 
oculi sapientiae tuae quantumlibet sint ampli et patuli, ava- 
ritiae tamen et invidiae fumo penitus obcoecati, tramitem ju- 
stitiae yidere non possunt. Ac per id verum est, quod dicis 
neminem ictu tuo putasse esse laedendum, quum si obcoeca- 
tum sensum praedictis adyersum Patriarcham passionibus ha- 
bens, nec quid emiseris praevidisti. 

(Mansi, Conc. Coli. Tom. XVI. pag. 6.) 



50 Prilog B. 



2. " 

Ex Epistoła ejusdem ad Karolum (Calvum) 

Regem a. 875. 

Denique vir magnus et apostolicae śedis^) praeceptor 

Cosłantinus Philosophus, qui Romam sub penerabilis memortae 

Adriano juniori papa veniens, S. Clementis ccrjpus sedi suae 

restituit — qufque totum codicem saepe memorati et memo- 

randi patris memoriae commendabat, et quantum utilitatis me- 

dulla ejus haberet, auditoribus commendabat, solitus erat di- 

cere: quod si sanctos yidelicet priores institutores nostros, qui 

haereticos vix et quodararaodo cum fuste decollaverunt, Dio- 

nysiura contigissct habefe, cum acuto illos gladio procul dubio 

trucidassent. — Kalend. Aprilis. Indictione VIII. 

(Yeterum episfcolarura Hibeniiearum sylloge. CoUegit Jae. Usserius. Du- 
bliiiii 1633. m IV. pag. 67. apud Wattenhach, Beitrage zur Gesehichte 
der ehristl. Eirelie in Mahren. Wien 1849. S. 14.) 



^) Loco „sedis" alii legunt: vitae; quae leetio et mihi magis arridet. 



II. 

Epistoła Hadriarii P. II. acl Eastilayiim, Swato- 
pulcum et Oozelnm spuria. 

(Ex P. J. Safarik: Pamatky clrevn. pisemnietiii Jilioslov. Źivot S. Motjiodi.a. 
V. Praze 1851. pag. 5. Hae literae extant versionen tantum in lingua 
vełeri Pannoniea. sjve Slaviea, enjas tenor una cum reversioiie latiiia 
liie subseąnitur:) 

Hadrianus episcopus et servus dei Rostislavo et Svjato- 
polco et Cocelo. Gloria in excelsis deo et in terra pax ho- 
roinibus bonae yoluntatis! Quemadmodum de vobis spiritualia 
audivlrous, quae optabamus cum desiderio et precibus propter 
yestram salutem, quod elevavit dominus corda yestra ad quae- 
rendum eum, et ostendit vobis, quod non solum fide, verum 
et bonis factis deceat seryire deo. Fides enira sine factis mortua 
est, et falluntar ii, qui se putant deum noscentes, et factis ab 
eo decidunt. Non solum enim ab hacce sacrosancta sede pe- 
tiistis praeceptorem, verum et a pio imperatore Michaele. Hic 
misit Yobis beatum philosophum Gonstantinum una cum fratre, 
prius quara nos approperaremus. Hi autem cognoscentes apo- 
stolicae sedi hereditarie obvenire yestras partes, extra canones 
nihil fecerunt, sed ad nos venerunt, simul sancti Glementis re- 
liquias ferentes. Nós autem trina laetitia, percepta, constitui- 
mus animo, habita exploratione, mittere Methodium presbyte- 
rum una cum discipulis, filium nostrum, in partes yestras^ 
yirura perfectum ingenio- et orthodoxum, ut vos edoceret, que- 
madmodum petiistis, interpretans libros in linguara yestram, 
in omni ecciesiastico facto totaliter, una cum sacra missa, no- 
rainatim cum liturgia et baptismate. Sicuti philosophus Gon- 



52 PeILOG B. 



stantinus inchoavit diyinum evangelium et per sanctum Gie- 
mentem preces: ita et si quis alius poterit digne et ortho- 
doxe interpretari, (hoc) sanctum et beatum deo et nobis et 
omni catholicae et apostolicae ecclesiae sit, ut facile praecepta 
divina discatis. Hanc autem unara seryate consuetudinem: ut 
in missa priraum legatur epistoła et tviangelium lingua Ro- 
mana, postmodum Slavica, ut impleatur verbum scriptum : 
quod laudant deura omnes linguae; et alias: omnes loquuntur 
linguae diversae magnitudinem dei, ut fecit eas spiritus sanctus 
respondere. Si quis collectorum vobis magistrorum et ąudien- 
tium auditus, et a yeritate avertentiura in nugas incipiet te- 
merarie aliter persvadere vobis, yituperans libros linguae y.estrae, 
excommunicetur, imo vero in judicium detur ecclesiae, den ec 
sese correxerit. Hi enim sunt łupi, et non oves, hosque oportet 
secundura fructus eorum noscere et yitare eos. Vos autem, 
filii dilectil audite doctrinam diyinam, neque contemnatis prae- 
ceptum ecclesiae, ut convertamini veri cultores dei ad patrera 
nostrum coelestem cum omnibus sanctis. Amen, 

(Car, Jarom. Erben Eegesta Bołiemiae el MoravJae. Pars I. Pragae 1855. 
in IV. pag. 14 s.) 



m. 

Anonymi Salisbiirgcnsis A. 873. scriptoris, Historia 

conyersionis Oarantanorum et de S. Methodio 

testimonium querulum. 

(Editio nova ope c[uinciiie codd. plenior et emendatior a B. Kopitar \n 
„Glagolita Gloziamis" Windobonae 1836. pag. LXXn— LXXVI.) 

„Hactenus praenotatum est, qualiter bmparii facti sunt 
christiani, seu numerus episcoporum et abbatum conscriptus 
in sede Juvavensi.. Nunc adiciendum est, qualiter Sclam, qui 
dicuntur Quarantani et confines ^) eorum fide sancta instructi, 
chrłstianiąue eflfecti sunt Seu quoraodo Huni Romanos etGothos 



O Ex lis, qtiae sequuntur, patebit, horum „Carantauorum, et oon- 
finiiim eorum" nomine intelligi SlaYos reliąiios, qui e i>iorico releguntur 
per totam Pannouiam, exeeptis liodienia Slayonia et Sirmio in dextra in- 
ferioris Dravi ripa, quippe tum Bulgarorum ditioni parentibus; esceptis- 
que ex parte etiam Slavis Carniolanis qui Aquilejensium patriai-charnm 
opera fuerant conversi. Hie nonnisi 8alisburgensium missiouariorum res 
gestae enarrantur: idque eo fine, ut ostendatur, iis mjuria nunc intrudi 
ab ipso summo pontitiee graeeum Metbodium. Hanc illi querelam fusiiis 
etiam extendunt in epistoła Ą. 900 ad Joannem iX. papam! Hujus qui- 
dem tum responsum interoeperę pagani Panonniae domini Hungari: at sa- 
tis postea deelaravere et ipsi Salisburgenses fundatione episoopatuum See- 
coviensis, Lavantini et óurcensis, et Hungari suam Pannoniae partem 
quinque episcopis eommittentes : Jaiirinensi, Sabariensi, Yesprimiensi, Alba- 
Regalensi et Quinqi]e-eeclesiensi; ut de Strigoniensis pai-te itemque Vien- 
nensi archiepiscopatu taceamus. Yides Salisburgensem dioecesin nuue non 
in quinque (ut Ą. 900 lamentabantur Bavari) sed in his ąuinąiie episco- 
patus esse divisam, communi bono, ipsisque Salisburgensibus non nolen- 
tibus. Ex Joh. Yllf. autem papae Epistolis patet, Methodii dioecesin ex 
una parte et ultra DraYum Savumque Dalmatiam yersus fuisse protensam, 
ex alt era ultra Danubium! Oumque suis oculis usnrpasset Chazariam Me- 
tliodii frater Cyrillus, Tix dubites his praesertim in Transdanubianos Slayos 
prospeetibus motum Joh. VIII. et SlaYinieas jurę laudasse litteras, et Me- 
thodii dioecesin pro antiqua Sirmiensi libenter instaurasse et ampfilieasse.. 



54 PrILOG B. 



atque Gepidos de inferiori Pannonia expuleruntj et illam pos- 
sederunt regionem. Quoadusque franci el ban^arii cum qua- 
rantanis continuis affligendo bellis superaverunt, eos autem 
qui obediebant fidei et baptizmura sunt consecuti, tributarios 
fecerunt reguno. Et terram quam possident residui, adhuc pro 
tributo retinent regis usque iti hodiernum diera. 

Nunc recapitulandum est de Qiiarantanis. 

Temporibus gloriosi regis francorum dagoberti Samo 
quidara nomine, Sclavus manens in guaranłanis, tuit dux gen- 
tis illius. Qui venientes negociatores dagoberti regis interficere 
Jassit et regia exspoliavit pecunia. Quod dum comperit dago- 
bertus rex, misit exercituio suum et damnum quod ei idem 
Samo fecerat yindicare jussit. Sicque fecerunt qui ab eo illuc 
raissi sunt, et regis seryitio subdiderunt illos. Non multo post 
tempore coeperunt Huni eosdem Quarantanos hostili seditione 
grayiter affligere. Fuitque tunc dux eorum nomine boruth, qui 
hunorura exercitura contra eos iturura bawariis nunciari fecit, 
eosque rogayit sibi in auxilium yenire. Uli quoque festinan-do 
yenientes expugnayerunt hunos, et obfirmarunt Quarantanos 
seryitutique eos regura subjecerunt similiterque confines eorum, 
duxeruntque inde secum obsides in baw^ariam. Inter quos 
erat filius boruth, nomine cacałius, quem pater ejus morę 
christiano nutrire rogayit, et christianum facere; sicut et factum 
est. Et de chettimaro^) filio fratris sui similiter postulayit. 
Mortuo autem boruth, per jussionera francorum bay^arii ca- 
catium jam christianum factum petentibus eisdem sclayis re- 
miserunfj et illi eum ducem sibi fecerunt. Sed ille tertio postea 
anno defunctus est. Iterum autem permissione domini pippini 



^) Alii codd. liabent Chettumarus, Chetmarus. Yerum nomen putes 
HOTHMHpz (pacis amans). Patruelis item nomen quł hic est cacatius, bio- 
graplio S. Yirgilii sonat carastus; aYiinculi et boruch. 



Peilog B. 55 



regis ipsis populis petentibus, redditus est eis Gheltimarus chri- 
stianus factus; cui etiam /m^o presbyter ordinatus de Juvavensi 
sede in insulam Chemingi lacus, quae et auua Yocatur dedit 
ei nepotem suum, nomtne majoranum ad presbyterum jam 
ordinatura. Et quia compater ejus erat idem lupo presbyter, 
docuit eum, ut ad juvavense monasteriura se devota mente ad 
christlanitalis officium subdidisset. Quem suscipientes idem 
populi, ducatum illi dederunt. Ule yero secum habens majo- 
ranum presbyterum, in juvavensi monasterio ordinatum pres- 
byterum, qui admonuit eum ad ipsura raonasterium suum 
caput declinare in seryitium dei. Et ille ita fecit ac promisit 
se ad ipsam sedera serviturum. Sic et fecit, atque annis sin- 
gulis ibidem suum seryitium persolyebat, et inde semper doc- 
trinam et officium christianitatis percepit usąue dum yixit. 

Peraćtis aliquantis temporibus praenominalus dux Ga- 
rąntanjrum petiit Yirgilium episcopum yisitare populura gentis 
illius eosque in fide firmiter confortare. Quod ille tunc minłme 
adiroplere yaluit, sed sua yice misso suo episcopo nomine 
modesto ad docendam illam plebera ; et cum eo wałonem, re- 
ginberium, coj^^cznwm atque latinum presbyteros suos, et eki- 
hardum diaconura, cum aliis clericis, dans eis licentiam eccle- 
sias consecrare et clericos ordinare juxta canonum diffinitio- 
nem, nihilque sibi usurpare quod decretis sanctorum patrura 
contrairet. Qui yenientes carantanis, dedicayerunt ibi ecclesiam 
S. Mariae ^) et aliam in Liburnia ciyitate, seu ad Undrimas, 
et in aliis quam plurimis locis. Ibique perraansit usque ad 
yitae suae finem. Eo igitur defuncto episcopo postulayit iterum 
idem Chettimarus dux Yirgilium episcopum, si fieri posset ut 
ad se yeniret.' Quod ille renuit, orta seditione quod carmula 
dicimus. Se inito consilio misit ibidem Latinum presbyterum, 
et non multo post orta seditione alia exivit inde ipse Latinus 



9 Cod. 73. see. Xin: S. Mariae iii solio: Et mox: ad imdńmas. 



56 PrILOG B. 



prtsbyter, Sedata autem carmula, misit iterum Yirgilius epi- 
scopus ibidem Madalhohum presbyterum, et post eum War- 
manum presbyterum. 

. Mortuo autem Ghettimaro, et orta seditione, aliquot annis 
nullus presbyter ibi erat; usque dum Waltunc dux eorum 
misit iterum ad yirgilium episcopura; et petiit ibidem presby- 
teros mittere. Qui tunc misit eis heimonem presbyterum, et 
reginhaldum presbyterum, atque majoranum diaconum cum 
aliis clericis. Et non multo post misit iterum ibidem eumdem 
heimonem et dupliterum *) ac majoranum presbyteros et alios 
clericos cum eis. Iterumąue misit eis g-o^/iarmm presbyterum, 
majoranum et erchanbertum. Post eos reginhaldum et regin- 
harium presbyteros. Ac deinde majoranum et augustinum pres- 
byteros. Iterumąue reginhaldum et gundharium Et hoc sub 
Yirgilio factum est episcopo. 

Item anacephalaeosis de Avaris. 

Antiquis enim temporibus ex raeridiana parte danubii in 
plagis pannoniae inferioris et circa confines regiones romani 
possederunt, ipsique ibi ciyitates et munitiones ad defensionem 
sui fecerunt, aliaąue aedificia multa, sicut adhuc apparet. Qui 
etiam Gothos et Gepidos suae ditioni subdiderunt. Sed post 
annos natiyitatis domini CCC. LXX VII et amplius huni ex se- 
dibus suis in aquilonis parte danubii in desertis locis habitan- 
tes, transfretantes danubium expu!erunt romanos et gothos 
atque gepidos. De gepidis autem quidam adhuc ibi resident. 
Tunc vero Sclavi post hunos inde expulsos coeperunt istis 
partibus danubii diyersas regiones habitare. Sed nunc qualiter 
huni inde expulsi sunt, et Sclayi inhabitare coeperunt, et illa 
pars Pannoniae ad dioecesin JuvaveDsem conyersa est, edicen- 
dum putamus. 



1) Cod. S. 79 duplicerum. 



PrILOG B. ' 57 



Igitur Karolus imperator anno nativitatis domini 
DGG.XG.VI, aericum comitem destinavit et cum co iramen- 
sara multitudinera, hiinoś exterminare. Qui minime resistentes 
reddiderunt se per praefatura comitem Karolo imperatori. !^o- 
dem igitur anno misit Karolus ^fp^/nMm filium suum in huniam 
cum exercitu multo, qui perveniens usque ad celebrem eorum 
locum qui dicitur rinch, ubi iterum omnes eorum principes 
se reddiderunt pippino. Qui inde revertens partem Pannoniae 
circa lacuni pellissa \ni&ńov\s, ultra') jfluyium qui dicitur ^roj^a^ 
et sic. usque ad dravum fiuvium et eo usque ubi dravus fluit 
in danubium, prout potestatem habuit, praenorainayit curri 
doctrina et ecclesiastico officio procurare pdpulum qui remansit 
de hunis in sclavis in illis partibus, arnoni JuYayensium epi- 
scopo usque ad praesentiam genitoris sui, Karoli imperatoris. 
Postraodum ergo anno DGCG.III. Karolus imperator bawariam 
intrayit, et in mensę Octobrio Salzpurc venit. Et praefatam 
concessionłm fiUi sui iterans potestatiye multis astautibus fi- 
delibus suis affirmayit, ot in aevum inconvułsam fieri concessit. 

Simili modo etiam Am episcopuś, successor Yirgilii, 
sedis Juvavensis deinceps curam gessit pastorałem, undique 
ordinans presbyteros et mittens in Schiviniam in partes vide- 
licet ąuarantanas atque infeńoris Pannoniae illis ducibus atque 
comitibus, sicut pridem Yirgilius fecit. Quorum unus Ingo vo- 
cabatur, multum carus populis et amabilis propter suam pru- 
dentiam ; cui tam obediens fuit oranis populus, ut si cuiquara 
vel charta sine litteris ab eo directa fuit, nuUus ausus est negli- 
gere suum praeceptum. Qui etiam m'rabiliter fecit. 

Vere servos credentes secum vocavit ad mensam, et qui 
eorum dominabantur infideles foris quasi canes sedeł-e fecit po- 
nendo antę illos panem et carnes et fusca vasa cum vino, ut 



_ ^) Nota %dtra fl. hrapa. Ergo et liino liąuet, perperam laeiim ijelissa 
liaberi a ąiiibusdam pro reeentius iiato Neusiedkr See. Auctor noster 
Blątensęm intelligit. 



58 PeILOG B. 



sic suraerent yictus: seryis autem staupis deaurati? propinare 
jussit. Tunc interrogantes primi de foris dixerunt: cur facis 
nobis sic? At ille: Non estis digni, non ablutis corporibus cum 
sacro fonte renatis communicare, sed foris domum ut canes 
sumere yictus. Hoc facto fide sancta instructi certatim cucur- 
rerunt baptizari.. Et sic deinceps religio Christiana succreyit^). 
Interim contigit, anno yidelicet natiyitatis domini DGG.KG. 
VIII. amonem jam archiepiscopum a Leone papa accepto pallio 
remeando de Roma yenisse ultra padum eique obyiasse missum 
Karoli cum epistoła sua, mandans illo^) ipso itinere in partes 
sclavorum ire et exquirere yoluntatem populi illius et prae- 
dicare ibi yerbum dei..Sed quia hoc facere neąuiyit, antequam 
responsura referret suae legationis, festine perrexit ad impera- 
torem, et retulit ei quidquid per eum domnus Leo papa man- 
dayit. Post expletam legationem ipse imperator praecepit arnoni 
archiepiscopo pergere in partes Sclavorum et providere omnem 
iłlam regionem, et ecclesiasticum ofjicium morę episcopali colere, 
populosqae in fide et christianitate praedicando confortare. 
Sicut ille praecepit, fecit illuc yeniendoj consecrayit ecclesias, 
ordinayit presbyteros, populumque praedicando docuit. Et inde 
rediens nunciayit imperatori quod magna utilitas ibi potuisset 
effici si quis inde habuisset certarcen^). Tunc interrogayit iłlura 
imperator, si aliquera habuisset ejclesiasticum yirum, qai ibi 
lucrum potuisset agere deo. Et ille dixit se habere talem, qui 
deo placuisset et illi populo pastor fieri potuisset. Tunc jussu 
imperatoris ordinatus est Theodericus episcopus ab Arnone 
archiepiscopo Juyayensium; quem ipse arno et Geroldus comes 
perducentes in sclayiniam dederunt in manus principum, cora- 
mendantes illi ejńscopo regionem carantanorum et confines eorum 



1) Cod. S. 79, see. XIII: crevit Non małe. 

2) Codd. pleriqiie: illi. 

3) i. e. liujus rei diligentem euram. V. Cangii Glossarium, Idem 
quod ArnO; sensit et Johannes VIII. papa. 



PeILOG B. 59 



occidenłali^) parte dravi fluminis, usque dum drayus fluit in 
ancinem danubii, ut potestatiya populum regeret sua praedi- 
catione et evangelica doctrina doceret seryire deo, et ut ec- 
clesias constructas dedicasset, presbyteros ordinando consti- 
tuisset, totumque etclesiasticurn officiutn in illis partib.us, prout 
canonicus ordo exposcit perficeret, dorainationem et subjectio- 
nem habens juvavensium rectorum; sicut ille fecit ąuanądjii vixtt. 
Post diem vero transitus de hoc seculo Arnonis afcŁife^ 
piscopi, anno natiyitatis domini DCCCXKl. adalrammus piis- 
simus doctor sedem juvavensem suscepit regendara; qui inter 
cetera beneficiorum opera finito cursu Theoderici episcopi, prout 
arno archiepiscopus antea Theoderico epłscopo sclavos cora- 
raisit, ita et ipse Ottonem constituit episcopum. Ipse enira Adal- 
rammus anno natiyitatis Christi DCCGXX.III. pailium accepit 
ab Eugenio papa rexitque gregem sibi commissum XV annos: 
eoque superna clementia yocante a nexibus corporis absoluto 
Liuprammus yenerabilis praedictae sedis pontificatum accepit 
pastor, quem Gregorius pallio honorayit DCCG.XXXVI. qui 
innumerabilibus Deo placitis operibus peractis sydęreas con- 
scendit sedes anno natiyitatis Christi DGGC.L.YIII. Gui successor 
quem ipse nutriyit Ądahpinus yenerabilis praesul pallio honoratus 
a Nicolao papa ad praesens enitet tempus, cum omni regens 
diligentia diyinitus sibi gregem commissum Quorura temporibus, 
Liuprammi yidelicet et ^rfa/;^inf archiepiscoporum, Osbaldus"^) 



^) Hanc occidentalem partem intelligimus eum doctissimo Consłliario 
aulico Tli. Dolliner Dravi superioris per Carinthiam et Styriam et Groa- 
tiae hodieniae partem exeepta hodierna Slayonia, quae Bulgarorum erat. 
Nisi ^lane malis occidentalem Dravi. partem negligentius dietam pro aqui- 
lonari, quam A.. 810 Oarolus M. adjudicavit Salisburgeusibus, australi 
Aquilejensibus reliota. 

2) Hine freguens per Carinthiam et Camiolam Osbaldi nomen. Ad 
liunc „Osialdum Chorepiseopum Quadrantiniim" exstant binae in Oorpore 
Juris Oanoniei Nicolai papae decretales (dist. 50, eap. 6 et 39), unde videas, 
maluisse illnm papae proponere dubia, quam suo metropolitae. Hinc deinceps 
plerumque maliierint „in nomine domini per semetipsos regere gentenfl 
Ułam" Salisburgenses, 



60 Prilog B. 



episcopus Sclayorura regebat gentem prout jam dicti episcopi 
fecerunt subjecti episcópis juvavensium, et adhuc ipse Adal- 
winus archiepiscopus per semetipsum regere studit illam gen- 
tem in nomine domini, sicut jara multis in illis regionibus 
claret locis. ' 

Enumeratis itaque episcópis Juvavensiura conamur prout 
yeracius in chronicis imperatorura et regum francorum et ba- 
wariorum scriptum reperimus, scire yolentibus raanifestare. 
Postquam ergo Karolus imperator hunis rejectis episcopatus 
dignitatem Juvavensis ecciesiae rectori commendavit, arnon 
yidelicet archiepiscopo et suis successoribus tenendi perpetualiter 
alque regendi perdonavit, coeperunt populi sive sclavi vel ba- 
warii inhabitare terram, unde illi expulsi snnlhuni, et multiplicari. 
Tunc priraus ab imperatore constitutus est ćow/zwn corwes gofó- 
rammus, secundus werinharius, IIIus albricus, IVus gotefridus, 
Yus geroldus^). Interim vero, dum praedicti comites orientalem 
procurabant plagam, aHqui duces habitayetunt in illis partibus 
ad jara dictam sedera pertinentibus, qui comitibus praefalis 
subditi fuerunt ad seryitium impera{oris ; ąnorura nominą sunt 
privvi\lauga, cemicas, :{loimar, eigar"^) Post istos yero duces 
bayvarii coeperunt praedictam terram dato regum habere in 
comitatum .. N. 3) Heimwinus, albgarius, et pabo. His ita 
peractis ratbodus suscepit defensionem termini. 

In cujus spacio temporis quidam prijpina exulatus a moi- 
maro duce maravorum supra danubium yenit ud ratbodum, 



1) Nos cum aliis sie intełliglmus, hane „Tnaximam" proyineiam a 
Carolo M. in quinque łwarcas iuisse divisam, singulis praetecto. eomite, 
primae Goterammo, secundae Werinliario, tertiae Albrieo, ąuartae -Gote- 
frido, ąuintae demuin Geroldo. 

2) Praeter lios ąuattuor posterioresque Nostri Ratimarum, Pminam, 
et Hezilonem, ex JEginhardo aliisque novimus Brazlayonem et Ljudeyituiu, 
quorum ultro eitroque penitiorem historiam perqiiirendam i*elinqiumus 
Palmatis et Croatis, Lueii et Kereselicsii sueoessoribus, 

3} Legę : nomine ; . 



Peilog B. 61 



qui statim illum praesentayit domno nostro regł Hludyico. Et 
suo jussu fide instructus baptizatus est in ecclesia S. Martini 
loco treisma nuncupato, curte yidelicet pertinenti ad sedem 
juvavensem. Qui et postea rarbodo commissus aliquot cum 
illo fuit tempus. Interim exorta est inter illos aliqua *) dissensio; 
quaro Priyina timens fugam iniit in regionem Wulgariam cum 
suis et cho:[il filius ejus cn\xx eo. Et non raulto post de Wul- 
gariis Ratimari ducis adiit regionem. Illoque temperę Hłudo- 
yicus rex Bawariorum misit Ratbodura cum exercitu multo 
ad exterminandum Ratimarum ducem; qui diffidens se defendi 
posse, in fugam conyersiis est cum suis qui caedem eyaserunt 2). 
Et praedictus 'Priwinus substixit, et cum suis pertransivJt 
fiuviara Sawa, ibJque susceptus a Salachone ^) comite pacificatus 
est cum Ratbodo. 

Aliqua vero interim occasione percepta rogantibus prae- 
dicti regis fidelibus praestitit .^) rex Pn>m<je aliquam inferioris 
Pannoniae in beneficium partem circa fluviura' qui dicitur 
Sala, Tunc coepit ibi ille babitare et munimen aedificare in 
quodam nemore et palude Salae ^) fluminis, et circumquaque 
populos congregare ac multum ampliari in terra illa : cui 



1) Sic oiniies eodd. Oportet ergo małe legisse „antiqua" editorem 
Juvaviae. 

2) Hune Ratimarum dueem, praeter Nostfum nemini nominatum, 
praeelare iłlusti*avit Th. Dolliner in laudata dissertatione p. 64, liabens 
illnm pro Oroatarum Duce Crasimere, filio Terpimeris, quo regnante Mar- 
tlnus ille podagi'ieus e Franoia Oroatas in flde eonfortabat. Cf. nos supra 
p. XXXI. Glara liine pateseit Privinae fuga daplex, et reditus. 

3) Sic eodd. omnes. Małe legeiit „Juyayiae" auotor: Saladione. 

4) Sie eodd. S. 414 see. IH. et S. 76 sec. XIV. At Caes. vetustiss. 
hist. eoel. 148, earet lioc folio : alter vero 73 see. XIII. lialbef Sana. 

'^j Sio disertim eodd. supradietł. Yides paHit sellede natum esse e 
praepostere. coUoeato cle, quod prior eodex per eorrectionem habuerit 
mj^erne aut in margine, utpote speetans ad ^jflJM-f^e. Śimilis- error e małe 
iiitelleeta glossa natus est in Jordanis eivitate N'ovi et Sclavinorumunense 
pro eWitate Novidimense, eui voei curiosus quidam superseripserat glossam 
Sclavinorum. 



62 PRILOG B. 

quondam Adalrammus archiepiscopus ultra danubium in sua 
proprietate loco vocato nitrapa consecravit ecclesiatn. Sed 
postquam praefatum munimentum aedificavit, construxit infra ^) 
primitus ecclesiam, quam Liuprammus archiepiscopus, cum 
in illa regione ministerium sacerdotale potestatiye exercuit, in 
illud yeniens castruni in honore s, Dei genitricis Mariae con- 
secrayit anno yidelicet DGCGL, Ibi fuerunt praesentes chen^il 
un\hat, chotemir, liwttmir, icurben, silą, wulkina, mtemir, 
trebą, brisnu^, ^wemin, :{eska, crimisin, goymer, :{istilo, amel- 
rich, altjpart, wellehelm, fridepercht, serot, cunther, arfrit, 
nidrid, isanpero, rato, deoterih itera deoterih, madalpercht^ 
engelhadt, waltker, deobald. Ipsi yiderunt et audiyerunt cora- 
płacitationem illo die inter Liuprammum et Privlnam, quando 
ilie dedicata est ecclesia, id est IX. Kai. Febr. Tunc dedit 
Priwina iitCAsbyterum suum, nomine Dominicum, in raanus et 
potestatem Liuprammi archiepiscopi, et Liwprammus illi pres- 
bytero licentiam concessit in sua dioecesi missam canendi ; 
commendans illi ecclesiam illara et populum procurandum 
sicut ordo presbyteratus exposcit. Indeque rediens idem pon- 
tifex, et cum eo He^hil, consecrayit ecclesiam Sandrati ^) pres- 
byteri, ad quam He:{il territorium et silvam ac prata in 
praesentia praefatorum yirorum tradidit et circumddxit in ipsum 
terminum. Tunc quoque ad ecclesiam Erinperti prćsbyteri, 
quam memoratus praesul consecrayit, tradidit He:{il, sicut 
Engildeo et filii ejus duo, et Erenpercht presbyter, habuerunt, 
et circuraduxit praefatos yiros in ipsum terminum. Transactis 
namque fere duorum aut trium annorura ^) spatiis ad Salapiugin 



1) Sic omnes eodd. sensu infimae latinitatis pro: intra? Vlde 
Canginm. 

2) Cod. 148: sandiati. 

3) Cod. 148: trium spatii rannorum. Hine vides ipsum uostrum an- 
tiąuissiraum eodieem apographum esse, non autographum; librarius lite- 
ram post xb spatii eredebat esse r. ' 



Peilog B. 



consecrayit in honore S. Hrodberti ecclesiam, quam priwina 
cum orrini superposito tradidit deo et S. Petro atque S, Hrod- 
berto in perpetuum usum fructuarium viris dei Salzburgensibus 
habendi. Postmodum Yero roganti Priwino misit Liuprammusł 
archiepiscopus magistros de Salzburch muratores et pictores 
fabros et lignarios, qui infra cipitatem Privinae honorabilem 
ecclesiam construxerunt, quam ipse Liuprammus aedificari 
coepit, officium ecclesiasticum ibidem colere peregit. In qua 
ecclesia Adrianus martyr humatus pausat. Itern in eadem ci- 
vitate ecclesia S. Johannis Baptistae constat dedicata, et foris 
civitatem ad dudleipin, ad ussitin, ad businiza,- ad bettoviara, 
ad stępili perć, ad lindolueschirichun, ad keisi, ad uveidhere- 
schirichun, ad isangrimeschłrichun, ad beatuseschirichun, ad 
quinque basilicas temporibus Liuprammi dedicatae sunt ec- 
clesiae. Et ad otachareschirichun, et ad palmuDteschirichun 
ceterisque locis ubi priwina et sui yoluerunt populi. Quae 
oranes temporibus priwinae constructae sunt et consecratae 
a praesulibus Juvaveasibus. 

Peryenit igitur ad notitiam Ludopici piissimi Regis, quod 
prippina piissimus fuit ac beniyolus erga dei servitium et suum; 
fidelibus suis quibusdam saepius araraonentibus concessit illi 
in proprium ^) totum, quod prius habuit in beneficium, ex- 
ceptis illis rebus, quae ad episcopatum Juvavensis ecclesiae 
yiderentur pertinere, scilicet ad S. Petrura principem aposto- 
lorum et beatissimum Hrodbertum ubi ipse corpore requiescit. 
Ubi tunc ad praesens ^) rector venerabilis Liuprammus archie- 
piscopus praeesse dinoscitur. Ea ratione diffinipit domnus 
senior noster rex easdem res, quae tunc ad ipsum episcopum 



1) Sie eodd. omnes. Perperain ergo resolvit Juvaviae aiietor eom- 
pendium -cou proprmm, in x6 : perpetuum. 

2) Yides liiue, Salisbiu-geiisem nostriim e seliedis liiuprammi aequa- 
libus congessisse liane diatribae siiae partem. 



64 PeILOG B. 



in ipsis locis conquaesitae sunt, et quae inantea deo propitio 
augerł possunt, ut sine ullius hominis contradiclione et judi- 
ciaria consignatione illibate ad ipsa loca supra dictorura per- 

petualiter yaleant perseverare. Isti fiebant praesentes : . N. liu- 
phrammus archiepiscopus, erchanberius ep,, erchanfridus ep,, 
hartwigus ep., Karolomannus. hludovicus. ernust. ratpot, 
werinheri. pabo. fritilo. tacholf. deotrih. vuaninc. gerolt.liutolt. 
deotheri. wuolfregi. Jezo. egilolf. puopo. adaiptrht. megingoz. 
Item adalperht. odalrih. peringer. managolt. Actum loco publice 
in reganespurc. Anno domini DCGGo.KL^^.Ynn". Indictione XI, 

sub die IIII idus octobris ^). 

Quaradiu enim ille vixit, nihil minuit rerum ecclesiasti- 

carum nec subtraxit de potestate praedictae sedis, sed amrao- 

nente archiepiscopo, prout valuit, augere studuit; quia ad 

augmentura servitii dei primitus post obitum Dominici pres- 

byteri, Swarnagal presbyter.ac praeclarus doctor illuc missus 

est, cura diaconis et clericis. Post illum vero Altfridum pres- 

byterura et magistrum cujusąue artis Liupraramus illuc 

direxit ; quem Adalwinus successor Liupramrai archipresby- 

terum ibi constituit, commendans illi claves ecclesiae, curamque 

post illum totius populi gerendara. Similiter, eo defuncto, 

rihbaldum constituit archipresbyterum. Qui multum terapore 

ibi comraoratus est, exercens suum potestatiye officiura, sicut 

\\\\. licuit'^) archiepiscopus suus, — usąue dum ąuidam graecus, 

mełhodius nomine, noviter inventis sciapinis litteris, lingudm 

laiinam doctrinamąue romanam ałąue literas auctorales latinas 

philosophice superducens, ullescere fecit cuncto populo ex parte ^) 

1) Sic correcto e nostris eodd. anno 849 pro 869bene ąuadrant omnia. 

2) Sie nostri omnes, praeler S. 79, sec. XIII— XIV., ex quo Juva- 
via liabet: injwnxit. 

3) Bene interpretatus est summns Dobrovuis : ex parte se. Selavo- 
rum; nam „Bawarioriim" ąuidein, qiii Nosh'o auetore „eum Slavig inhabi- 
tabant lias terras," qnorainqiie hmarica eeelesianim nomiria ad Isangri- 
ineschirichim et similium satis indioant parocliias, vix quidquam intererat, 
sive latine sive slavłniee sacra fierent. At intererat Salisburgensium ne 
latius serperet eiemplum. 



PEILOG B. 65 



missas et evangelia ecclesiasticumque officium illorum, qui 
hoc latine celebraverunt . Quod ille ferre non valens sedem 
repetiyit Juvavensem 

Anno igitur DCGG.LXV. ^) venerabiłis archiepiscopus 
Juvavensium Adalwinus nativilatem Christi celebravit in castro 
Heiilonis, noviter Moseburch vocato, quod illi successit mo> 
riente patre suo priwino quem AfaraW occiderunt;illo quoque 
die ibi officium celebrayit ecclesiasticum. Sequentique ó\q in 
proprietate Wittimaris dedicavit ecclesiam in honore S. Ste- 
phani protomartyris. Die vero Kai. Jan. ad ortahu consecrayit 
ecclesiam in honore S. Michaelis archangeli in proprietate 
Hezilonis. Idem eodem anno ad iperide in honore S. Pauli, 
apostoli id. Nov. dedicavit ecclesiam. Item in eodem anno 
XIX. Kai. Febr. ad Spą^un in honore S. Margarethae yirginis 
ecclesiam dedicavit. Ad Termperch dedicayit ecclesiam in honore 
S. Laurentii, Ad Fiskere eodem anno dedicayit ecclesiam. Et 
singulis proprium dedit presbyterum ecclesiis. Sequenti quoque 
tempore yeniens iterum in illam partem causa confirmationis 
et praedicationis, contigit, illum yenire in locum, qui dicitur 
cella, proprium ^) yidelicet unzatonis, ibique apta fuit ecclesia 
consecrandi, quam dedicayit in honore S. Petri principis apo- 
stolorura, constituitque ibi proprium presbyterum. Ecclesiam 
Stradachi dedicayit in honore S. Stephani. Iterum in y^^eride 
ecclesia dedicata floruit in honore Petri principis apostolorura 
Postea yero tres ecclesias consecrayit, unam ad ąuartinacha 
in honore S. Johannis eyangelistae; alteram ad A/M:(^i7Me5 chiri- 
chun, tertiam ad ablan^a; quibus constituit proprios sacerdotes ^). 

1) Sie eodd. nostri yetustissimi ambo. Reefcissime; nam A. 875 jam 
duclum erat moituus Adalwinus. 

2) Sie. eodd. omnes. Auctor Juvaviao mak legit solitura eompen- 
dinm xoD proprium ; itemque małe mizatonis pro unzatonis, eujum nomen 

snperius reote legerat. 

3) Cod. 148 in margiae inferiori liabet ab eadem manu notatnm 
inimernm eeelesiarum a Salzburgensi Arohłepiseopo Adalwino dedieatarum, 
sic: „Est summa eeelesiarum XXX.II. et amplius.^^ 



66 PRILOG B. 



A tenopore igitur, quo dato et praecepto domni Karuli 
Imperatoris orientalis Pannoniae populus a Juvavensibus regi 
coepit praesulibus, usque in praesens tempus sunt anni LXXV '), 
quod nullus episcopus alicubi yeniens potestatem habuit eccle- 
siasticam in illo confinio nisi Salzburgenses rectores: neque 
presbyter aliunde veniens plus tribus mensibus ibi ausus est 
colere officium, priusquam suam dimissoriam episcopo prae- 
sentaverit epistolam. Hog enim ibi obseryatum fuit> usgue 
dum nopa orta est doctrina Mełhodii philosophi.^^ 



') Sic retinuimus e cod. S. 79, quamquam codd. sec. XII, ambo 
habeant: L.XXX.V. quod non ąuadrat cum Adalwini tempore Yita functi 
-die 21. Apr. anni 873. Quamquam nil irapedit, imo quod supra vidisti de 
Liuprammi tempore aeque praesente, invitat eredere, Nostrum sive 873, 
sive etiam 883, uteunque fuerit, aeąualem Methoclii, quidni vel ipsum 
Rielibaldum, diyersas liujus negotii scliedas obiter ąuidein disposuisse, quin 
tamen suam eompilationem denuo examinaverit diligentius. 



im. 

Epistolae Joannis Papae VIII. genuinae. 



1. 

Joannes P. VIII. Karolomanno regi Methodium, ordinatum 
episcopum Pannoniensium, commendał a. 8y5. 

„Reddito ac restituto nobis Pannoniensium episcopatu 
Hceat fratri nostro Methodio, qui illic a sede apostolica ordi- 
natus est, secundura priscam consuetudinem liberę, qaae sunt 
episcopi, gerere." 

(A. Boczek Oodex diplom. et epistoł. Moraviae. Olomueii 1836. I. 
pag. 36. — Erben Eegesta diplomatioa neo non epistolaria Boliemiac et 
Moraviae. Pragae 1855. I. pag. 16). 

Joannes P: VIII. Chocili comiti de non dimittendis uxoribus 
scribit. E concilio III apud Ravennam a. 877. 

Joannes VIII. papa Cozłli comiti de his, qui uxores suas 
dimiserint, vel ad alias, illis viventibus, roigraverint. — „Porro 
eos, qui uxores suas dimiserint, vel illis ad alias viventibus 
migraverjnt nupcias, tara diu cum consentaneis eorum excom- 
raunicamus, quousque posterioribus remotis priores penitendo 
receperint. Sicut enim nupciae a Deo, ita diyortium a diabolo 
est, teste S. Augustino, repertum. Praecipue cum hąec pessima 
consuetudo ex paganorum morę remanserit, quorum in talibus 
non alius, nisi ipse diabolus erat magistei* et auctor.* 

{Boczek 1. e. p. 36. s. — Erlen 1. c. p. 15). 



68 PEIŁOG B. 



Joannes P. VIII. Methodium, archiepiscopum Panno ^ 
niensem (Morapiensem) ad reddendam doctrinae suae rationem 
et ritus Slavici in Moraviam inducti Romam erocat. \% Kalend 
Julii, 879. 

Joannes episcopus, seryus servorum Dei, reverentissimo 
Meihodio arcliiepiscopo Pannoniensis ecclesie. — Predicationis 
tue doctrinis populum domini tibi quasi spiritali pastori co- 
missum, salvare instruereque cum debeas, audivimus, quod 
non ea, que sancta Romana ecclesia ab ipso apostoloium 
principe didicit, et cottidie predicat, tu docendo doceas, et 
ipsura populum in errore(ra) mittas. Unde his apostolatus 
nostri litteris tibi iubemus, ut, orani occasione postposita, ad 
nos de presenti yenire procures, ut ex ore tuo audiamus, et 
cognoscamus, utrum sic teneas, et sic predices, sicut verbis, ac 
litteris te sancte Romanę ecclesie credere promisisti, aut oon^ 
Yeraciter cognoscamus doctrinam tuam. Audimus et iam, quod 
missas cantes in barbara, hoc est in sclayina lingua. Unde 
iam litteris nostris, per Paulum episcopum Anconitanum tibi 
directis prohibuimus, ne in ea lingua sacra raissarum solempnia 
celebrares, sed vel in latina, vel greca lingua, sicut ecclesia 
Dei toto terrarura orbe diffusa, et in omnibus gentibus dilatata 
cantat; Predicare vero, aut sermonem in populo facere tibi 
licet, quum psalmista omnes coramonst Deura gentes laudare, 
et apostolus omnis inquit lingua confiteatur quia:Jhesus in 
gloria est Dei Patris. — Data XVIII. Kalendas Julii, In- 
dictione XII. 



(Boczek p. 39. s. ad exemplum ex Eogestis poiitifieiis, eni per M. 
Marini, Tabulariorum Pj-aefeetum, fides faeta. — Erbe7i, 1. e. p. 17 
exliibet liane epistolani, proiit ipsam Palachy in Tabnlariis Vatieanis de- 
seripsit sub d. XIIIL Kai. Jul.) 



PrILOG B. 69 



4. 

Joannes P. VIII. Sjpatopluk, duceni Morapiae, ad fidem 
hortalur, miraturque, Mełhodium archiepiscopum aliter, quam 
sit professus, docere, ac ideo illum Romam esse pocatum in- 
sinuat, j8. Kalend. Julii, 879. 

Joannss episcopus, seryus servorum Dei, Zuventapu de 
Marayna. Scire vos yolumus, quia nos, qui per Dei gratiam 
beati petri Apostolorura principis yicem tenemus, pio amore 
vos qaasi karissimos fiłios amplectamur, et paterna dilectione 
amamus, nostrisąue assiduis precibus vos omnes Jhesu Christo 
Domino commendamus orantes semper pro vobis, ut Deus 
omnipotens, qui cer Ja yestra inluminayit, et ad viam yeritatis 
perduxtt, in bonis operibus conllrmet, et usque ad finem in 
recta fide, bonaque,actione decoratos vos atque incolumes 
dignetur perducere. Quod autem, sicut Johanne presbitero 
yestro, quem nobis mtsistis, referente didicimus, in recta fide 
dubitetis. Monemus, dilectionem yestram, ut sic teneatis, sic 
credatis, sicut Sancta Romana Ecciesia ab ipso Apostolorum 
principe didicit, tenuit, et usque ad finem seculi tenebit. Atque 
per totura raundum cottidie sancte fidei yerba, rectaque pre- 
dicationis semina raittit. Et sicut antecessores nostros, sanctos 
yidelicet Sedis Apostolice PresUles parentes yestros ab initio 
docuisse cognoscitis. Si autem aliquis vobis, vel Episcopus 
yester, yel quilłbet sacerdos aliter adnunctiare, aut predicare 
presumpserit, zelo Dei accensi uno animp, unaque voIu)itate 
doctrinam falsara abiicite, stantes, et tenentes traditionem Sedis 
Apostolice. Quia Yero audiyimus, quia Methodius yester ar- 
chiepiscopus ab antecessore nostro Adriano scilicet papa or- 
dinatus, yobisque directus, aliter doceat, quam coram Sede 
Apostolica se credere et yerbis et litteris professus est, yalde 
rairamur. Tamen propter hoc direximus illi, ut abfque omni 



70 Prilog B. 



occasione ad nos yenire procuret, quatenus ex ore eius audia- 

mus, utrum sic teneat et credat, skut promisit, aut non. Data 

XVIIL Kalendas Julii, Indictione XII. 

(Boczek 1. e. pag. 40. s. — Erlcn 1. e. p. 16. s. sub de. Xliii, 
Kai. Jul.) 



Joannes P. VIII ad Swatopluk comitem. Gratulatur de 
ejus et subditorum illius observantia erga sedem apostolicam, 
recipit eos in fidem suam, ostendit Melhodiumarchiepiscopum 
orthodoxam fidem fuisse professum, cujus jura confirmat 
eumąue ad eos regendos remiłtit. Nitriensis ecclesiae episcopum 
(Wichinum) consecratum significat, et alium ad se vult mittit, 
quem alteri ecclesiae praeficiat. Juhet omnes ipsi archiepiscopo 
Methodio obedire: concedit ut divina offlcia sclarinica lingua 
recitari possinł, dummodo epangelium honorificentiae causa 
latine prius recitetur. Mensę Junio, 88o. 

Dilecto filio Sfentopulcho glorioso comiti. Industriae tuae 
notura esse yoluraus, ąuoniam confratre nostro Methodio re- 
yerentissimo archiepiscopo sanclae ecclesiae Marabensis, una 
cum Sernisisno, fideli tuo, ad liraina SS, apostolorum Petri 
et Pauli, nostramque pontificalem praesentiam yeniente, atque 
sermone lucifluo referente, didicimus tuae deyotionis sinceritatem 
et totius populi tui desiderium, quod circa sedem apostolicam 
et nostram paternitatem habctis. Nam, diyina j^raiia inspirante, 
contemptis aliis seculi hujus principibus beatum Petrum apo- 
stolici ordinis principem vicariumque illius habere patronum 
et in omnibus adjutorem* ac defensorem pariter cum nobilibus 
yiris fidelibus tuis et cum omni populo terrae tuae amore fi 
delissirao elegisti ; et usque ad finem, sub ipsius et yicarłi ejus 
defensione colla summittens, pio affectu cupis, auxiliante Do- 
mino, utpote filius deyotissimus, permanere. Pro qua scilicet 
tanta fide ac deyotionc tua et populi tui apostolatus nostri 



Prilog B. ^i 



ulnis extensis te quasi unicura filium amore ingenti aniplec- 

timur; et cura omnibus ifidelibus tuis paternitatis nostrae 

gremio, yeluti ov€s Domini nobis commissas, recipiraus, yitaeąue 

pabulo clementer iiutrire optamus atque nostris assiduis pre- 

cibus omnipotenti te Domino commendare studenms : quatenus 

sanctorum apostolorura sufFragantibus meritis, et in hoc seculo 

adyersa omnia superare, et in coelesti postraodura regione, 

cum Ghristo Deo nostro valeas triumphare. Igitur hunc Me- 

thodium, yenerabilem archiepiscopum yestrum, interrogayiraus 

corara positis fratribus nostris episcopis, si orthodoxae fidei 

symbolura ita crederet, et inter sacra missarum sollempnia 

caneret, sicuti S. Roraanam ecclesiam tenere, et in sanctis sex 

uaiyersalibus synodis, a sanctis patribus, secundura eyange- 

licam Christi Dei nostri auctoritatem, promulgatum atque 

traditum constat. Ilłe autem professus est, se juxta eyangelicam 

et apostolicam doctrinam, sicuti sancta Romana ecclesia docet, 

et a patribus traditum est, tenere et psaliere. Nos autem illum 

in omnibus ecclesiasticis doctrinis et utilitatibus ^) orthodosum 

et proficuum essę reperientes, yobis iterutn ad regendam com- 

missam sibi ecclesiara dei remisimus, quem yeluti pastorem 

proprium ut digno honore et reyerentia, laetaque mente reci- 

piatis juberaus, quia nostrae apostolicae auctoritatis praecepto 

ejus archiepiscopatus ei priyilegium confirmayiraus, et in per- 

petuum, Deo juyante, firmuno manere statuimus; sicuti ante- 

cessorum nostrorum a.uctoritate omnium ecclesiarum dei jura 

et priyilegia statuta et firmata consistunt, ita sanę, ut juxta 

canonicam traditionem omnium negotiorum ecclesiasticorura 

curam habeat ipse et ea, yelut Deo contemplante, dispenset. 

Nam populus Domini illi ccmmissus est et pro animabus 

eorura hic redditurus erit rationem. Ipsum quoque presbiterum, 



i) F. Palaeky censet, legeudum esse: veHtatibus, Literarisolie Reisę 
iiaeli .Itąlien. Prag 1838. S, 15. 



72 PeILOG B. 



noraine Yichinum, quera nobis direxisti, electum episcopum 
consecraylmus sanctae ecclesiae Nitrensis ; quem suo archiepi- 
scopo in omnibus obedientera, sicuti sancti canones docent, 
esse jubemus, et yolumus, ut pariter cum ipsius archiepiscopi 
consensu et proyidentia et alterum nobis apto tempore utilem 
presbiterum vel diaconura dirigas, quem similiter in alia ec- 
clesia, in qua episcopalera curam noYsris esse necessariam, 
ordineraus episcopum; ut cum his duobus a nobis ordinatis 
cpiscopis praefalus archiepiscopus vester, juxta decretum apo- 
stolicum, per alia loca, in quibus episcopi honorifice debent 
et possunt exsistere, postraodura yaleat ordinare. Presbiteros 
vero, diacones, seu cujuscunąue ordinis clericos, .sive ScIavos, 
sive cujuslibet gentis, qui intra proyinciae tuae fines consistunt, 
praecipimus esse subjectos et obedientes in omnibus jam dieto 
confratri nostro, archiepiscopo veslro, ut nihil omnino praeter 
ejus conscientiam agant, Quod si contumaces et inobedientes 
exsistentes scandalum aliqaod aut schisma facere praesurapse- 
rint, et post primam et secundam admonitionem se rainirae 
correxerint, quasi zizaniorum seminatores ab ecclesiis.et finibus 
vestris auctoritate nostra precipimuś esse procul abiiciendos, 
secundum auctoritatem capitulorum qae illi dedimus et vobis 
direximus. Litteras denique sclayiniscas a Gostantino quondam 
philosopho repertas, quibus deo laudes debite resonent, jurę 
laudamus ; et in eadem lingua Ghristi domini nostri preconia 
et opera enarrentur jubemus. Neque enim tribus tantum sed 
omnibus linguis dominum laudare auctoritate sacra monemur, 
que precipit dicens*. Laudate dominum omnes gentes et col- 
laudate eum omnes popuH. Et apostoli repleti Spiritu sancto 
locuti sunt omnibus linguis magnalia dei. Hinc et Paulus 
coelestis quoque tuba insonat raonens: Omnis lingua confi- 
teatur, quifX dominus noster Jesus Christus in gloria est Dei 
Patris. De quibus etiam linguis in prima ad Corinthios epi- 
stoła satis et manifeste nos adraonet, quatenus linguis łoquentes 



Prilog B. 73 



ccclesiam dei edificemus. Nec sanae fidei vel doctrinae allquid 
obslat slve missas in eadem sclayinica lingua canere, sive sa- 
crum eyangelium vel lectiones divinas novi et vetens testa- 
menti bene translatas et interpretatas legere aut alia horarum 
oflicia omnia psallere: quoniam qui fecit tres linguas princi- 
pales, hebreara scilicet, grecam et latinam, ipse creavit et alias 
omnes ad łaudem et gloriam suam. Jubemus tamen, ut in 
omnibus ecclesiis terrae vestrae propter majorem honorifi- 
centiam evangelium latine legatur et postmodura sclavinica 
lingua translatum in auribus populi, latina verba non intelli- 
gentis, adnuncietur, sicut in quibusdam ecclesiis fisri videtur. 
Et si tibi et judicibus tuis placet, missas latina lingua magis 
audire, precipimus, ut latine missarum tibi soUemnia celebren- 
tur. Data mensę Junio, indictione XIII. 

(Erhen Regesta Bohemiae ed. c. p. 17. s. — Harduin Aota Coneil. 
Tom. VI. P. I. Edit. Paris. 1714. eol. 85. ss.) 

6. 

Joannes P, VIII Methodium, archiepiscopum Moraviensem, a 
fidei orthodoxae cultu ejusąue propagandae studio laudat, 
et de malis, quae perpessus est, humanissime solatur, X, 
Kai. Aprilis, 88i. 

Joannes episcopus, servus servorum Dei. Melhodio archi- 
episcopó pro fide. Pastoralis sollicitudinis tue curam, quam in 
lucrandis animabus fidelium Domino Deo nostro exhibes, ap- 
probantes, et orthodoxe fidei te cultorem strenuum existere 
contemplantes, nirais in eodem Domino iocundamur, et ei 
immensas laudes, et gratias agere non cessamus, qui te magis 
ac magis in suis mandatis accendat, et ad sancte sue Ecdesie 
profeclum ab omnibus adversitatibus clementer eripiat. Verum 
auditis per tuas litteras variis casibus, vel eveDtibus tuis, quanta 
compassione tibi condoluerimus ex hoc advertere poteris, in 
quo te coram nobis positum sancte Romanę Ecdesie d-oc- 



74 Peilog B. 



trinam juxta sanctorum patrura traditioncna sequi debere mo~ 
nuimus, et tara sirabolum, quam rectam fidena a te docen- 
dara, et predicandan subdimus *), nostrisque apostolicis litteris 
glorioso Principi Sphentopulcho quas et assęris fuisse delatas, 
hoc ipsum significavimus, et neque alie littere nostre ad eura 
directe sunt, neque Episcopo illi pałam, vel secreto aliud fa- 
ciendiim iniunximus, et aliud a te peragendum decrevimus. 
Quanto minus credendum est, ut sacramentum ab eodem E- 
piscopo exhjgeremus, quem saltem levi sermone super hoc 
negotio allocuti non fufmus. Ideoque cesset ista dubietas, et 
Deo cooperante, sicut eyangelica, et apostolicą se habet doctrina, 
orthodoxe fiJei cultum fidelibus cunctis inculca, ut de labore 
tui certaminis Domino Jhesu Ghristo fructum alTeras abun- 
dantem, et gratia eius remuneratus mercedera recipias compe- 
tentem. Geterum de aliis temptationibuś, quas diyerso modo 
perpessus es, noli tristari, quin potius hoc secundum Aposto- 
lum om;ie gaudium prorsus exhistima, quia si Deus pro te, 
nemo esse poterit contra te, tamen cum, Deo duce, reyersus 
fueris, quicquid inhormiter adversum te est commissum, quie- 
quid iam dictis epistolis ') contra suura ministerium in te exer- 
cuit, utramque audientiam coram nobis discussam, adiuyante 
Domino, legitimo fini trademus, et illius pertinaciara iudicii no- 
stri sententią corripere non oraittemus. Data X, Kalend. Apri- 
lis, Indictione XIII. 

(Boczek 1. 0. pag. 44. b. — Erhen Regesta Boliemiae I. 18. s.) 



1) Assemani (Kalendaria Eeolesiae univ. III. Romae 1755. p. 159. 
legit: subdidimus. ^) F. Palaeky et antę ipsnm jam Assemani 1. e. censct 
legenduni esse: dictus episcojous. I. e. 



Y. 

Epistoła Stephani P. V. ad Swatopluk Morayiae 
- Prineipem spuria. 

EPISTOIA. STEPHANI. PAPĘ. AD. ZVENTOP0LCVM. REGEM. 

Stephanus episcopus, seruus seruorum dei, Zuentopolco 
regl Sclauorum. Quia te zelo iidei sanGtorum apostolorum 
principi Petro uidelieet regni celestis clauigero, omiił deuo- 
cione deuouisti, eiu'que uicarium pre cunctłs hujus-flucti uagi 
secuH principibus principalem patronura elegisti, eiusąue te 
cum primatibus ac reliąuo terre populo tuicioni pariter cora- 
misisti: continuis precibus deura bonorum omnium largitorem 
exoramus, ut ipsius muniaris suffragio, in cuius manu sunt 
omnia iura regnorum quateaus eius uallatus auxilio et inte- 
ruenciońibus apostolorum principum Petri et Pauli et adia- 
bolicłs muniaris insidiis, et corporali sospitate laeteris, ut a- 
nima et corpore tutus abeterno iudice bonis operibus decora- 
tus, perpetua felicitate doneris. Nos eciam qui eius uicariacione 
fungimur, debitam solicitudinem prote gerentes, inquocumque 
indigueris negocio, inhis que ad salutem tuam pertinent deo 
auxiliante protectorem inuenies inomnibus, Quem obfideł di- 
dignitatem cum omnibus tuis fidelibus, nulla terrarum obsi- 
stente inter capedine, spiritualibus ulnis quasi presentem ara- 
plectimur amore ut spiritualera filium. Igitur quia orthodoxe 
fidei anhelare te studio audiuimus, et certo indicio exhoc agno- 
scimus, quod admatrem tuam sanctiam uidelieet romanam 
aecclesiam recurrere uoluisti, quae capud est omnium aeccle- 
rum coUato sibi priuilegio inbeato Petro principe apostolorum, 
cui suas oues uerus pastor commisit dicens: Tu es Petrus et 



76 PrILOG B. 



super hanc petram edificabo aecclesiam, et porte inferi non 
preualebunt aduersus eam — portas inferi, ora othodoxam 
fidena blasfemancium appellans; que auctore Christo omnes 
hereses destruxit, et uacillantes omnes infide solidauit creatoris 
sui munita auxilio, dicente domino nostro Jesu Christo : Si- 
mon ecce satanas expetit uos ut cribraret sicut triticum. Ego 
autem rogaui prote ne deficiat fides tua et tu aliquando co- 
nuersus confirma fratres tuos. Quis rogo nisi insipiens intan- 
tum audeat blasphemie baratrura mergi ut Petri fidem infa- 
met ? proąuo uerbum dei induabus naturis existens, quod natura 
serui autem natura contulit deitatis. Tuam deuocionem amplecti- 
mur, uolentem discere utprudenciam tuam digna attollamuslaude, 
quaenon alibi uagari, sedipsam quae capui est studuit consulere, 
aqua eciam omnes ecclesiae sumpserunt exordium. Uerump- 
tamen fundamentum fidei super quod suam Ghristus constituit 
aecclesiam istud est: Tres certę personę subsistentes, patris, et 
filii, et spiritus sancti coaeterne sibi sunt et coequales, et ista- 
rum trium personarum una est deitas natura, una substancia, 
una diuinitas, una maiestas. Inquibus personis d-^^crecio est 
non .confusio, distinccio non separacio. Distinccionem dico 
quia alia est persona patris, alia filii, alia spiritus sancti; pater 
enim anuUo, filius apatre, spiritus sanctus ab utroque, unius 
eiusdemque substanciae cuius pater et filius est. Et hec sancta 
trinitas, unus, et uerus, deus est, que nec inicio incipit, aut 
fine cłauditur, nec loco comprehenditur, nec tempore uariatur. 
Pater enim solus dealio non est, et ideo solus ingenitus ap- 
pellatur, filius autem depatre sempiternus filius et ideo geni- 
tus dicitur, spiritus uero sanctus patris et filii est spiritus sine 
uUo inter uallo, ubi nulla tempora quaeque habent prius uel 
posterius, sunt cogitanda : et ideo nec iagenitus, nec genitus, 
sed procedens dicitur, nec duo patres nec duo filii credantur, 
Quod filii sit spiritus apostolus, et ineuangełista testatur: Si 
quis spiritum Christi non habet hic non est eius; et Paulus 



PRILOG B. ^^ 



apostolus quod palrjs filiiąue sit spiritus testatur: Uos autem 
non estis incarne, sed inspiritu ; sł taraen spiritus dei habitat 
inuobis, Et iterura ut patris sit spiritus, lucidissime distinguit 
dicens: Quod si spiritus eius qui suscitauit Jesum amortuis 
habitat inuobis, uiuificauit et raortalia corpora uestra. Ut uero 
filii sit spiritus, idem Paulus testatur: Quoniam autem estis 
filii dei, misit deus spiritum filii sui in corda nostra, claman- 
tem abba pater. Ut a patre procedat ipsa ueritas dicit: Spi- 
ritus qui apatre procedit, ille me clarificauit. Ut afilio procedat 
eodem ueritas testatur: Ille me clarificabit, quia demeo acci- 
piet. Absit enim ut spiritus sańctus credatur depatre infiliura, 
et defilio ad sanctificandam creaturam qiiasi quibusdam gra- 
dibus procedere, sedąuem admodum depatre, ita et defilio si- 
mul procedit. Quis enim negabit essc spiritum sanctum uitam? 
et cui uita pater, uita sit filius; sicut pater uitara habet inse- 
met ipso, sic dedit et fi^lio uitam habere insemet ipso, Haec 
tibi demultis pauca dixisse sufficiant, quae te absque ambi- 
guitate lingua confiteri et corde oportet credere sed nonultra 
uires examinare. Quia solis corporei radio oculorum retunditur 
intuitus, quanto raagis ineffabilis deitatis claritate terreoa mens 
retunditur. Hanc fidem adomino inapostolos et apostolis fun- 
datara sancta catholica et apostolica romana tenet ecclesia: 
quam tu ut firmiter teneas monemus, exoramus, et testifica- 
mus. Inqua et Wichingum uentrandum episcopura et carissi- 
raum confratrera aecclesiastica doctrina eruditum repperimus, 
et ideo eam uobis adregendam sibi comissam adeo aecclesiam 
remisimus, quia fidelissimum eum tibi, et prote satis solicitum 
inomnibus agnouimus. Quem ueluti spiritualem patrem, et 
proprium pastorem digno honore et debita reuerencia sincera 
raente recipite tenete et aropłectiraini, quia in eo extbitum 
honorem Ghristo conferitis, ipso dicente: Qui uos recipit, me 
recipit. Et qui me recipit, recipit eum quł me misit. Ipse itaque 
omniura aecclesiasticorura negociorum officiorura habeat curara, 



78 Prilog B. 



et dei timorera pre oculis habens dispenset eadem, quia et 
prohis et proaniraabus commissi sibi populł ipse redditurus 
erit districto iudici radonem. Deieiunio ltaque scias dlege, pro- 
phaetis, et abipso domino ineuangelio approbatum Moyses 
namque ut legem acciperet ąuadraginta diebus et noctibus 
ieiunayit. Haelias cjui caelum orando clausit, ut non plueret 
annos tres et mences sex, et rursum orando aperuit, et caelum 
dedit pluuiam et terra dedit fructum suura, ąuadraginta die- 
bus et noctibus jejunavit, Auctor et ipse legis Jesus Ghristus 
dominus noster ąuadraginta diebus et noctibus ieiunauit. Si- 
quis uero ieiunium reprobat, reprobet et oracionem et blasphe- 
met esse malum demones eici, dicente domino: Hoc genus 
noneicitur nisi inoracione et ieiunio. Preceptum quippe est 
ieiunare, sedquibus diebus sit ieiunandum quibus ue pranden- 
dum, precepto domini uel apostolorum non est diffinitum a- 
sercione, sedantiqua patrum consuetudine tenet aecclesia, quia 
et priorum instituta et consuetudo raaiorum prolege tenenda 
sunt. Quarta feria ieiunandum est, quia considćrato euangelio 
quarta sabbati Judei consilium inierunt, ut Jesum dolo te- 
nerent et occiderent. Sexta autem sabbati recte ieiunio de- 
putatur, propter dominice passionis reuerenciara. Sabbato quo- 
que nihil omiiius ieiunandum est propter renouandam me- 
raoriam rei gęste, quia discipuli dominum humane intellegen- 
tes eo die in sepulchro quiescentem doluerunt. Quintam uero 
feriam quidam arbitrati sunt esse dissolutam quia eo die re- 
conciliacio sit penitencium, et eo die sanctum crisma confici- 
tur, et eo die redemptor cumdiscipulis cenauit, et eis sacra- 
mentum sui corporis et sanguinis tradidit, eo die uidentibus 
discipulis ad caelos ascendit. Dominicus certę dies propter re- 
surreccionis gloriam et aduentum sancti spiritus laeticie con- 
secratus est. Duos quiremanent, proprio unius cuiujque relin- 
quamus arbitrio; in quibus id obseruandum censeo utqui man- 
ducat nonmanducantem nonspernat, et qui nonmanducat man- 



PBILOG B. ^^ 



ducantem noniudicet, utquicquid agimus, ingloria deł facia- 
mus. Jeiunium scilicet quod quatuor temporum dicitur antiqui 
patres celebrandum nonfrustra sanxerunt, dicente psalmista : 
Benedicam dominum inomni tempore, utsingulis quibusque 
temporibus anni humilieraus aniraam inieiunio. Primi itaque 
mensis ieiunium dominus inexodo, quarti, septimi, et decimi 
ieiunium per Zachariam prophaetam celebrari precepit, utqui 
orani tempore demisericordia confidamus penitendo. Haec tibi 
deieiunio pauca dixisse sufficiant, quam uis plurinia dici pos- 
sent eius misteria que nunc exponere non est temporis. Hoc 
tamen ieiunium deo preceteris acceptabile credito : dissolue 
colligaciones impietatis, solue fasciculos deprimentis, dimitte 
eos qui confracti sunt liberos, et omne onus disrumpe. Quod 
his adornandum est monilibus : Frange esurienti panem tuum 
et egenos uagośque induc indomum tuam. Has scias deo ac- 
ceptabiles lampades, quibus ieiunium adornandum est cotidie 
ut deo sit placitum, Methodium namque supersticioni, none- 
dificacioni, contecioni nonpaci insislentem audientes plurimum 
rairati suraus; et si ita est ut audiuimus, supersticionem eius 
penitus abdicamus. Anathema uero procontemnenda catholica 
fide, qui indixit injaput redundabit eius. Tu autem et popu- 
lus tuus sancti spiritus iudicio eritis innoxii, sitamen fidem 
quam roraana praedicat aecclesia tenueritis inuiolabiter. Diuina 
autem officia et sacra misteria ac niissarum ścierania que idem 
Metho^ius Sclauorura lingua celebrare presumpsit, quod neul- 
terius faceret supra sacratissimum beali Petri corpus iuramento 
firraauerat, sui periurii reatum perhorrescentes nuUo modo 
cleincęps aquolibet presuraatur. Dei namque nostraque aposto- 
lica auctoritate subanathematis uinculo inter dicimus, excepto 
qaod adsimplicis populi et nonintelligentis aedificacionem at- 
tinet, si euangelii, uel apostoli exposicio aberuditis eadem lin- 
gua annuncietur.. et largimur et exortamur, et ut frequentis- 
sirae fiat monemus, ut omnis lingua łaudet deum, et confi- 



80 PEILOG B. 



teatur ei. Gonturaaces autem et inobedientes, contencioni et 
scandalo insistentes, postprimam et secundam admonicionem 
si se minime correkerit, quasi zizaniorum seminatores ab aec- 
desie gremio abici sancimus, et neuna ouis moruida totum 
gregem contaminet nostro uigore refrenari et auestris finibus 
procul excludi precipimus. 

(Wilh. WaUenbach's Beitrage zur Geseliielite der ehrłstl. Kirclie ia 
Maliren und Bohmen. Wien 1849. S. 43. ff.) 



YI. 

Excerptum e libello de eoiiversione Carantanoriim 

Ex eod. MM. caes. 423 olim liist. eeol. 73, saee. Xin. 

Karentanis primo predicayit Modestus episcopus missus 
et consecratus a beatb Yirgilio sub Pippino Francorum rege. 
Post hunc raissus et consecratus est Theodoricus episcopus in 
presentia Karoli imperatoris ab Arnone aichiepiscopo. Post 
hunc Otto episcopus consecratus ab Adelrammo archiepiscopo. 
Post hunc Hosbaldus episcopus sub Liupramnao et Adelwino 
archiepiscopis. Huic Osbaldo scripsit Nicoiaus papa duos ca- 
nones qui in corpore decretorum inyeniuntur. Post hunc in- 
teriecto aliquo tempore super uenit quidam Sclauus ab Hy- 
strie et Dalmatie partibus nomine Methodius qui ad inuenit Scla- 
uicas literas et Slauice celebrauit diuinum officium et uilescere 
fecit Latinum; tandem fugatus a Karentanis partibus intrauit 
Morauiam, ibique quiescit. 

(Wattenbach. Beitrage pag. 50.) 



YII. 

Epistoła Episeoporiim Bavariensium ad Joannem 
P. IX. scripta a. 900. 



Querunłur unum archiepiscopum et episcopos tres in Mora- 
vorum terris, prius Pataviensi episcopo subjectis, creatos esse. 

Summo Pontifići, et universali Papae, non unius Urbis, 
sed totius Orbis, domino Jcanni, Romanae Sedis gubernatori 
magni^co, humillimi Pa^ernitatis pestrae filii. Theotmarus Ju- 
vavensis ecclesiae archiepiscopus Waldo Frisingensis, Erchen- 
paldus Eystatensis, Zacharias Saebonensis, Tutto Ratisponen- 
s\s, Richarius Patayiensis ecclesiae episcopus. Nec non et uni- 
. yersus clerus, populusąue christianus per totam Noricam, quae 
et Bawaria yocatur; prosperum in Salyatore nostro profectum, 
catholicae pacis augmentuna, et regnum optanaus aeternum, 

Antecessorum yestrorum decretis et catholicorum patrum 
institutis plenissime instruimur, in omnibus nostro rainisterio 
sacerdotali obstantibus et adyersantibus Ronaanum appellare 
Pontificem: ut, quod ad unitatem concordiae et ad custodiam 
pertinet disciplinae, nuUa dissensione yioletur, sed ab ipso 
summa provisione decernatur, Nequaquara enim credimus, 
quod coacti quottidie audimus, ut de illa sancta et Apostolica 
sede, quae nobis sacerdotalis raater est digiiitatis, et origo 
christianae religionis, profłuxerit quippiam peryersitalis, sed 
doctrina et auctoritas ecdesiasticae rationis. Sed yenerunt, ut 
ipsi promulgayeruut, de latere yestro tres episcopi, yidelicet 
Joannes archiepiscopus, Benedictus et Daniel episcopi, in terram 
Slayinorum, qui Moravi dicuntur: quae regibus nostris et po- 
pulo nostro, nobis quoque cum habitatoribus suis subacta 



PRILOG B. ^S 



fuerat, tam in cultu christianae religionis quani in tributo 
substantiaa saecularis; quia exlnde primum irabuti et ex pa- 
ganis Christian! facti sunt. Et idcirco Patamensis episcopus 
civitatis, in cujus dioecesi sunt illius terrae populi ab exordio 
christianitatis eorum, quando voluit et debuit, illuc nullo ob- 
stante intrayit, et synodalem cum suis, et etiam ibi inventis, 
conyentum frequentavit, et omnia quae agenda sunt potenter 
egit, et nullus ei in faciem restitit. Etiam et nostri comites 
illi terrae confines placiia saecularia illic continuayerunt, et 
quae corrigenda sunt, correxerunt, tributa tulerunt, et nulli 
eis restiterunt; usque dura incessente corda eorum diaboło 
christianitatem abhorrere, et omnem justitiam detrectare bello- 
qae lacesscre et obsistere saevissime coeperunt : adeo ut via 
episcopo et praedicatoribus illuc non esset, sed łibitu suo 
egerunt quae yoluetunt. Nunc vero, quod grave nobis yidetur 
et inciedibile, in augmentum injuriae jactitant se magnitudine 
pecuniae id egisse: qualia de illa Apostolica sede numquara 
audiyimus exisse, neque canonum decreta sanxisse, ut tantum 
schisraa una pateretur ecclesia. Est enim.unus episcopatus in 
quinque diyisus. Intrantes enim praedicti episcopi in nomine 
vestro, ut ipsi dixerunt, ordinayerunt in uno eodenaque epi- 
scopatu unum archiepiscopum (si tamen in altStius episcopatu 
archiepiscopium esse potest) et tres. suffraganeos ejus episco- 
pos, absque scientia archiepiscopi, et consensu episcopi, in 
cujus fuerunt dioecesi. Gum in concilio Africano cap, XX. de- 
cretum sit, ut plebes qaae in dioecesibus ab episcopis retinen, 
tur, quąe numq[uara episcopos habuerunt, nonnisi cum volun- 
tate ejus episcopi, a quo tenentur, proprios accipiant rectores 
vel episcopos. Et item in eodem concilio, cap. LXV. ut plebes, 
qi:ae nutrquam habuerunt proprios episcopos, nisi ex concilio 
plenario uniuscuju£qae provinciae et piimatis, atque consensu 
ejus, ad cujus dioccesin eadera plebs pertinebat, episcopos mi- 
nime accipiant. In decretis Papae Leonis cap. XV. scriptura est: 



84 PEILOG B. 



Nulla ratio sinit, ut inter episcopos habeantur, qui a proyin- 
cialibas episcopis cum raetropoHtani judicio non consecrantur. 
Item cap. XLIK. Si indignis quibusque et Jonge extra sacer- 
dotale meritum constitutis pastorale fastigtum et jjubernatio 
ecclesiae detur : non esf hoc consulere populis, sed noccre, nec 
praestare regimen, sed augere discrimen. Et in eodem capite 
post pauca: Difficile est, ut bono peragantur exitu, quae mało 
sunt inchoata principio. Et in decreto Papae Goelestini ante- 
cessoris vestri cap. XVII. contjnetur, ne alicui locus conceda- 
tur sacerdoti in alterius injuriam. 

Antecessor yester Zuentibaldo duce impetrante Yichingum 
consecrayit episcopum; et nequaquam in illum antiquum Pa- 
tayiensem episcopatura eum transmisit, sed in quamdam neo- 
phytam gentem, quam ipse dux domuit bello, et ex paganis 
Christianos esse patrayit. Cum autem iisdem Slafis locus fa- 
miliaritatis apud legatos yestros dabatur, accusabant nos et 
diffamabant nos in multis et verbis mendacibus instabant, quia 
nerao ei.s vera respondebat, dicentes: nos et cum Francis et 
Alemannis scandalum et discordiam habuisse ; cum hoc falsum 
esse ex hoc convincitur, quia amicissimi nostri sunt et caritative 
cooperantes. Et etiara cum ipsis impacatos nos esse accusa- 
bant; quod non nostra culpa exigente, sed sua proteryia fa- 
ciente, ita fatemur esse. Quia quando christianitas illis coepit 
yilescere, et insuper debitum tributum senioribus nostris re- 
gibus, et principibus eorum solvere respuerunt, belloque resi- 
stere et gentem nośtram coeperunt lacessere, orta est seditio 
inter illos. Et quoniam armis si eos defeńderint, in seryitiura 
redegerint: idcirco jurę proprio tributarios habere debuerunt 
et debent; et siye yelint siye nolint, regno nostro subacti e- 
runt. Quapropter oportet yos ab alto speculari, et moderaminis 
teioperiem prae omnibus tenere, ne pejor pars confortetur et 
melior infirmetur. 

Progenitores namque serenissimi senioris nostri, Hludo- 



Peilog B. 85 



pici yidelicet, imperatores et reges ex christianissiraa Francorum 
gente prodierunt Moravi vero Sclavi a paganis et ethnicis ve- 
nerunt. Uli piotentia imperiali Romanam rempublicam sublima- 
yerunt, isti damnaveruat. Illi christianum regnum conforta- 
yerunt, isti infirmaverunt. Illi toti mundo spectabiles apparue- 
unt, isti latibulis et urbibus occultati fuerunt, Illorum consilio 
Apostolica sedes pollebat, istorum persecutione christianitas 
dolebat. In omnibus his juyenculus rex noster, nulli praede- 
cessorum suorum secundus, nulli et inferior, sed secundum 
yirtutem a Deo sibi datam sanctae Romanae ecclesiae et vobis, 
summo Pontifici, cum omnibus regni sui principibus adjutor 
optat esse fortissiraus. Orane naraque regnum diyinitus sibi 
commissum ad Dei servitium suumque adjutorium unum vult 
et operatur, Unde et pace viget, et Concordia gratulatur, atque 
ad yestram paternitatem, sicut patres sui, se pertinere laetatur. 

Quod nos praefati Sclavi criminabantur, cum Ungaris 
fidera catholicam yiolasse, et per canem seu lupum aliasque 
nefandissimas et ethnicas res sacramenta et pacem egisse, atque 
ut in Jtaliam transirent pecuniam dedisse: si vobis coram 
posito ratio inter nos agitaretur antę Deum, quł cuncta novit 
antequara fiant, et coram vobis qui yicera ejus Apostolicam 
tenetis, eorum falsitas raanifestaretur et innocentia nostra pro- 
baretur. Quia enim Ghristianis nostris longe a nobis positis 
semper irarainebant et persecutione nimia atfligebant, donavi- 
raus illis nullius pretiosae pecuniam substantiae, sed tantum 
nostra linea yestiraenta; quatenus aHquatenus eorum feritatem 
moUireraus et ab eorum persecutione quiescereraus. Talia nam- 
que, ut paescripsimus, juxta malitiara cordis sui argumencantes, 
et Pontifices nostros ad injuriara nostram incitantes; adeo ut 
directa nobis epistoła, quasi ab Apostolica sede, haec cmnia 
iraproperabant et diyersas injurias ingerebant, atque inter alia 
diyino gladio feriendos dignos dicebant. Impletur enim in no- 
bis, quod quidam sapiens ait: Justus tulit crimen iniqui. Ipsi 



86 Prilog B. 



enim crimen quod nobis falso semel factum iraposuerunt, 
multis annis peregerunt. Ipsi Ungarorum non modicana raul- 
titudinetn ad se sumpserunt, et morę eorum capita suorum 
pseudochristiaf.oruin penitus detonderunt et super nos Ghri- 
stianos iraraiserunt ; atque ipsi superyenerunt et alios capti- 
Tos duxerunt, alios occiderunt, alios ferina carcerum farae et 
siti perdiderunt, innuraeros vero exitio deputarunt et nobiles 
Yiros ac honestas mulieres in seryitium redegerunt, ecclesias 
Dei incenderunt et omnia aedificia deleyeruot; ita ut in tota 
Pannonia, nostra maxima proyincia, tantuna una non appa- 
reat ecclesia, prout episcopi a yobis destinati, si fateri yelint, 
enarrare possunt, quantos dies transierint et totara terram de- 
solatam yiderint. 

Quando yero Ungaros Italiam intrasse comperimus, pa- 
cificare cum eisdera Sclayis teste Deo multum desideraymus, 
promittentes eis, propter Deum omnipotentem ad perfectum in- 
dulgere omnia mała contra nos nostraąue acta, et omnia red- 
dere, quae de suis nostros constaret haberej quatenus ex illis 
securos nos redderent et tamdiu spatium darent, quamdiu Lon- 
gobardiam nobis intrare et res sancti Petri defendere popu- 
lumque christianum diyino adjutorio redimere liceret. Et nec 
ipsum ab eis obtinere potuimus, ut post tania maleficia ha- 
berent beneficia; et sunt falsi accusatores, qui semper fuere 
Christianorum persecutores. 

Si quis in toto mundo aliorsum nos oberrasse et justi- 
tiae restitisse probare conetur, yeniaC praesens, ćt eum ludifi- 
casse no3que de hac re sentietis purissimos esse. Idcirco sin- 
guli oranesque admonendo precamur, ne uUo modo alicui 
falso de nobis aliquam suspicionem referenti creduli sitis, an- 
tequam opportunitas exigat, ut hujus rei gratia missus de ye- 
stra celsitudine nobis, aut a nostra paryitate directus appareat 
yobis. Communis gemitus et generalis dołor angustat, quos 
Germania et tota tenet Norlca, quod unitas ecclesiae diyiditur 



PeILOG B. 87 



scissura. Est enim, us praetnisitnus, unus episcopatus in quin- 
que diyisus. Ideo si quid fraus maligni Sclavorura calliditate 
adduxerit, justitia ayertat. Vosque virtute ex alto induti et A- 
postolica potestate armali juxta Prophetam : quod fractwn est 
alligate, quod infirmum consolidale, quod abjectum reducite; 
ut deinceps populus et fidei inlegritate gratuletur, et sancta 
ecclesla tranquil!a devotione laetetur. 

Theołmanis indignus archiepiscopus et Apostolicarum 
rerum procurator pronoptissimus. Pecuniara yestro juri debi- 
tam, propter infestam paganorum saeyitiam, nec per vne po- 
teram nec per alios transmittere; sed quia Dei gratia liberata 
est Italia, qiiantocius potero, vobis transmittam. Precatur nostra 
humilitas, ut dignetur vestra sublimitas respondere per singula 
transmissa cum epistoła. 

Abne Pater mundi, dignus praenomine Petri, 
Nomint quem sequeris, utinam virtute sequaris; 
Sisque iuis famuUs protector verus, et ipsos 
Commendes Domino, coelo qui praesidet alto. 
(Harduin, Acta Coneil. loco supra cit. eol. 12G. s. et 483. ss.) 



MONUMENTA 



HISTOEIAM 



LITURGIAE SLAYICAE 



ILLUSTEANTIA. 



r»^-;;y,r »^ 




w 



XK 



I, 

Epistoła Joannis P. X. ad Joannem III. Arełii- 

episcopnm Spalatensem et Episcopos proyinciae 

Spalatensis eft-ea a. 925 scripta. 

Joannes Episcopus Servus servorum Dei. Reverendissiroo 
et Sanctissimo Confratri nostro Joanni S. Salonitanae Ecclesiae 
Archiepiscopo ómnibusque Suffraganeis. 

Gum religio vestrae dilectionis pet tot annorum curricula 
et raensium spatia sanctara Romanam et Apostolicam atque 
uniyersalem Ecclesiam, in cujus cathedra Deo auctore nos prae- 
sidemus, visitare neglexerit, omaino miraraur. Cura per cari- 
tatis auguraentum ononis religio ad soliditatem fidei et ad la- 
pidem pertinet, sicut scriptum est: Tu es Petrus et super hanc 
petrana aedificabo Ecclesiam meam; meam videlicet quod aliud 
dicere^) nisi absque reprehensione et in fidei robore solida- 
tam non habentem raaculara aut rugam, a qua cmnes Eccle- 
siae augmentum intelligentiae atque saporem bonae doctrinae 
suscipere debent. Et quia fama revelante cognoyimus per con- 
finia yestrae Parochiae aliam doctrinam pullulare, quae in sa- 
cris yoluminibus non reperitur, vobjs tacentibus et consentien- 
tibus yalde doluimus juxta illud Apostoli: Si quis aliter do- 
cuerit, praeter id quod in sacris Canbnibus atque ydiuminibus 
reperitur, etiam si Angelus de coelo fuerit, Anathema sit. Sed 
absit hoc a fidelibus, qui Chriscum colunt, et aliam vitara per 
operationen se credunt posse łiabere; ut doctrinam Eyangelii 
atque Canonum yoluraina Apostolicaque etiam praecepta prae- 



1) Quod non est aliud dicere. Nota Parlati. 



92 PeILOG>B. 



termittentes, ad Methodii doctrlnam confugiant, quem in nullo 
Yolumine inter sacros Auctores comperimus. Unde hortamur 
Yos, dilectissimi, ut cum nostris Episcopis Joannę scilicet sanctae 
Anconitanae et Leone sanctae Palestrinae Ecclesiarum Dei 
juncti, cuncta per Slayinicam terrara audacter corrigere sata- 
gatis: ea videlicet ratione, ut nullo modo ab illorum supra- 
dictorum Episcoporum doctrina in.ałiąuo deyiare praesumatis. 
Ita ut secundum mores Romanae Ecclesiae ScJavinorura terrae 
rainisteriura sacrificii peragant, in Latina scilicet lingua, non 
autem in extranea, quia nullus filius aliąuid lcqui debet vel 
sapere, nisi ut pater ei insinuaverit; et quia Sclavi specialis- 
simi filii sanctae Romanae Ecclesiae sunt, in doctrina matris 
perraanere debent, sicut ait Apostolus : Filioli, quos per doc- 
tridam Eyangelii ego genui, — et iterum: Filius sapiens łae- 
tificat patrem. — In hoc utique gauderaus, si Sclavi nostram 
doctrinam sequi delectentur, ut Deo sacrificium gratum exhi- 
beant. Quoniam qui non fide sacrificant et Deo pura libamina 
offerunt, yereor ne illis veniat, quod scriptum est: Maledictus 
homo, qui opera Dei negligenter facit. — Unde vos moneo, 
ut mała radix in yestris partibus minime pullulet; sed yestra 
praedicatione assidua defaecata maneat; ut Deo fructum offerre 
yaleatis per praedicationem yestri roinisterii, alium centesimum, 
aliura sexagesimum; qui habet aures audiendi audiat. — 

(Farlati, Illyriei sacri Tom. III. Yeiietiis 1765 apud Sebastiaimm 
Coleti. pag. 93.) 



11. 

Kpi>stola Joannis P. X. ad Tainislavam, Oroatarum 
Regem, eodem tempore soripta. 

Joannes Episcopus, servus seryorum Dei dilecto filio Ta-, 
mislao Regi Groatorum et Michaeli excellentissimo Duci Chul- 
raorum, nec non Reverendissimo et Sanctissirao confratri 
nostro Joanni sanctae Salonitanae Ecclesiae Archiepiscopo, 
omnibusąue Episcopis suffraganeis; verum etiam et omnibus 
Zupanis, cunctisąue Sacerdotibus et uniyerso populo per Scla- 
Yoniam et Dałmatiana commorantibus, dilectissimis filiis nostris. 

Diyina omnipotentis Dei dispensatione hoc factuni est, 
ut sollicitudo omnium Ecclesiarum nobis commissa esse cre- 
datur; ea yidelicet ratione, ut spirituali augumento valeamus 
neąuitiae caliginem radicitus extirpare ab omni coetu Christia- 
noruio, praesertira in illis, qui specialissimi filii S. R. Ecclesiae 
coraprobantur. Quis enim arabigit, ^clavinorura Regna iii pri- 
mitiae Apostolorum et universalis Ecclesiae esse commemorata, 
cum a cunabulis escam praedicationis Apostolicae Ecclesiae 
perceperunt cum lacte carnis, sicut Saxones novo tempore a 
nostro Antecessore piae raemoriae Gregorio Papa doctrinam 
pariter, et litterarum studia in ea yidelicet lingua, in qua il- 
lorum mater Apostolica Ecclesia infułata ') raanebat. Unde 
hortamur vos, dilectissimi filii, ut caritas Dei per zelum recti- 
tudinis in vfcstris resplendeat cordibus, ąuatenus ab omni tor- 
pore mentis expulsi Deo omnipotenti placere possitis; et quia 
in Decalogi raandato coramissum est, ut deciraas et primitias 



*) i. e. infulis ornata. Nota Farlati. 



94 PEILOG-B. 



ex nostris facultatibus contulissemas, in novo quippe prae- 
ceptum est, ut non solum ex facultatibus, verum etiara ex 
nostris diebus in spatio vitae praefms Deo decimas offeramus. 
Unde hortamur vos, o dilectissimi filii, ut vestros tenerrimos 
pueros a cunabulis in studio litterarum Deo offeratis. Qua- 
tenus diyinitus inforraati vos suis adraonitionibus yaleant re- 
levare ab illecebris delictorum ad supernam patriam, in qua 
r.hristus est ciim omnibus electorum agminibus. Quis etenim 
specialis fiiius sanctae Romanae Ecclesiae, sicut vos estis, in 
barbara seu Sclavinica lingua Deo sacrificium offerre delecta- 
tur? Non quippe ambigo, ut in eis aliud maneat, qui in Scla- 
yinica lingua sacrificare contendunt, nisi illud quod scriptum 
est: Ex yobis exierunt et non sunt ex nobis. Nam śi ex no- 
bis essent, raanerent utique nobiscuno, nisi in nostra conver- 
satione et lingua. Unde iterum atque iterum vos monemus, 
dilectissinoi filii, ut in vestra conversatione maneatis, et lin- 
guam et praecepta Reyerendissimorum Episcoporum Joannis 
sanctae Anconitanae Ecclesiae et Leonis nostri familiarissimi 
a nostio latere vobis transmissi, io omnibus nobis creduli, at- 
que perspicaci industria suffulti sanctae Palestrinae Ecclesiae 
audiatis, Quod vobis attentius commendamus, ut illorura ad- 
raonitionibus obediatis, et quidquid vobis ab illis injunctum 
fuerit ex Diyinis sive Ganonicis argumentis, sub omni celeri- 
tate obedienter adimplere satagite, si non vultis sequestrari a 
nostro GoUegio. — 

(Tbiclein p. 94. s.) ■ 



III. 

Canon X. Cpncilii Nationalis Spalatensis e. a. 

925 habiti. 



Ut nullus Episcopus nostrae provinciae audeat in quo- 
libet gradu Slavinica lingua pronaovere^); tamen in clericatu 
et monachatu Deo deseryire^). Nec in sua Ecclesia sinat eum 
missas facere; praeter si necessitatem sacerdotum haberet, per 
supplicationera a Romano Pontificć licentiam ei sacerdotalis 
ministerii tribuat^). 

(Ibidem pag. 97.) 



1) Deest una yoeabula, puta ąuemlihet. Faii. 

2) HoG meinbru^m mutilatum est; quae deśuut, ita suppleas velira: 
Qui tamen promoti smit in Clericatu et Monacliatu Deo deservire pote- 
runt. Idem. 

3) Sieubi Sacerdotum, qui latine seiant, inopia laboretur, orandus 
est Pontifex, ut Saeerdotibus indigenis Slayonice sacrifioił faeiendi pote- 
statem permittat. Id. 



IT. 

Literae eonfirmatoriae Joannis P. X. 



Joannes Episcopus Servus servorum Dei Reverendissimo 
et Sanctissimo confratri nostro Joanni sanctae Salonitanae 
Ecclesiae Archiepiscopo, omnil?usque suis suffraganeis Episcopis, 

Quia in vobis orta fuit contentio antę nostrorum Lega- 
torum praesentiam de Ecclesiasticis negotiis, volumus ad limina 
Apostolorum yecientes antę nostram nostrorumąue Episco- 
porum praesentiam cuncta definire satagatis; quia tunc per- 
fectio religionis adimpletur, cum per canonicae disciplinae re- 
gulas, quod ąuondam ordinatum fuerat, per nos emendare 
comprobatur. Nam yestras litteras suscipientes inyestigare non 
detuliraus, et quia illic maxima erat impressa murmuratio, su- 
spendere hoc curayimus, ut antę nostram praesentiam, aut tu 
cum Gregorio, aut unus yester suITraganeus Episcopus yeniens 
cuncta per ordinem nobis revelent; quatenus per viam Justi- 
tiae incedentes, quidquid rectura est inter vos definire valea- 
mus. De caeteris autem Capitulis yobis innotescimus, quatenus 
■hac ratione excepta, quidquid synódaliter nostri Legati Epi- 
scopi Yobiscum una statuerunt, a nobis confirmata existant. Sed 
quia minime res praelibata turaultuantibus vobis finiri yaluit, 
nihil dignura religionis Ecclesiastica dogmata sumere potuit. 

(Ibidem p. 101.) 



T. . 

Joannis P. XIIL litterae acl Boleslaum II. Bo- 
hemiae ducem seriptae a. circiter 912. 

Johannes, servus servorura Dei, Bolesiao, catholicae fidei 

alurano, apostolicam benedictionem. Justum est benivolas aures. 

justis accommodare petitionibus : quia Deus est justitia, et qui 

diligunt Deum justificabuntur, et omnia diligentibus Dei iusti- 

tiam cooperantur in bonum. Filia nostra, tua relativa, nomine 

Mlada, quaę et Maria- inter caeteras haud abnegandas peti- 

tiones cordi nostro dulces intulit ex parte tui preces, scilicet, 

ut nostro assensu in tuo principatu ad laudem et gloriam Dei 

Ecclesiae liceret fieri Episcopatum. Quod nos utique laeto animo 

suscipientes, Deo grates retulinous, qui suam Ecclesiam seraper 

et ubique dilatat et magnificat in omnibus nationibus. Unde 

apostolica auctoritate et sancti Pstri Principis Apostolorum 

potestate, cujus licet indigni, taraen sumus vicarii, annuimus 

et collaudamus, atque incanonizamus, quo ad Ecclesiam sancti 

Viti, Wenceslai fiat sedes episcopalis; ad Ecclesiam vero S, 

Georgii Martyris sub reguła sancti Benedicti et obedientia filiae 

nostrae, Abbatissae Mariae, constituatur congregatio Sancti- 

raonialium. Yerumtaraen non secundum ritus aut sectam Bul- 

gariae gentis vel Ruziae, aut Siayonicae linguae, sed magis 

sequens instituta et decreta apostolica, unum potiorera totius 

Ecclesiae ad placitum eligas in hoc opus Glericura, latinis ad- 

prime literis eruditum, qui yerbi yomere novaIia cordis gen- 

tilium scindere, et triticum bonae operationis serere, atque noa- 

nipulos frugum yestrae fidei Ghristo reportare sufficiat. Yale. 

(Ex clironico Cosmae Pragensis 1. I, in Seript-or. rerum Ijohemie. 
Tom, I. Pragae 1783. p. 48. s.) 



Liturgia slavica in monasterio Sazaviensi Bolie- 
miae ab a. 1035 — 1096. 

Ex elironieo monaclii Sazayiensis. 



Hoc in loco congiuum yidetur non debere praetermitti, 
ąualiter coenobiura Za\avense diyinae dispositionis gratia exor- 
dium suraserit, sub quibus Principibus et quaHter ex tenui 
origine auctore Dec, in tantam, ut hodie cernitur, amplitudi- 
nera excreverit, ut et in hoc, sicut in caeteris pietatis suae 
operibus divinae bonitatis magnificentia ab omnibus fidelibus 
laudetur. Tempore siquidem praefati Ducis Oudairici, in divino 
cultu viri magnifici, fuit heremita Procopins noraine natione 
Boheraicus de villa Ghotum, S/avonicis litteris, a sanctissimo 
Ouirillo Episcopo quondam inventis et statutis, canonice ad- 
modum imbutus, in seculo praesbyter eximius, honesta vitae 
et casta mysteria celebrans, postmodura infuła raonasticae par- 
matus professionis, solus cum solo Deo in fidei pignore in- 
convulsus deguit. Hic quippe pro amore Jhesu Ghristi toto 
spiritus sui ardore fervens, vanitatera neqaam hujus mundi 
contempsit, et domura uxoreraque, agros, cognatos atąue a- 
micos, imo semetipsura sibi abnegans yersutiali seculo et pora- 
pis suis raiserabilibus valedixit, a cujus tumultuoso turbinę 
fugiens secreta solitudinis petilt atque śupercilio cujusdam de- 
sertae speluncae, quam mille Daemonia, ut fertur, inhabita- 
bant, coelestibus armis loricatus, consedit, ibique, quibus se 
posset tueri, obstaculis yirtulum constructis, contra canes vi- 
tiorum et impetura spiritualium nequitiarum, ac suggestionum 
sagittas, ad petram, quae Ghristus est, orationibus, yigiliis, je- 



PrILOG B. 99 



juniis, allidens, yimiter pugnare coepir. Dura igitur in dilecta 
sibi solitudine a naufragio secularis turaultus liber, ac ab omni- 
bus occultus, per multum tempus Deo indefessus agonizaret, 
pia divinitaas dispositio civitatem in monie positani latere, 
et lucernara sub modio abscondi rainime voluit, sed ad lau- 
dem et gloriam nominis sui in propatulo exempIo mułtorum 
fidelium lucere, Coelesti namąue gratia dictante, dum idem 
Dux consuelo raore illum locum quem ad venandura specia- 
tim elegerat, quodam temperę yenandi gratia adisset, interim 
dum venationi daret operaro, unum ex multitudine cervum 
ad secretiora nemoris profugientem, insecutus usque in verti- 
cem praedictae speluncae, reperit exili tugurio Procopium, vi- 
rum monachili sub habitu eremiticara excolere vitam. Primo 
igitur rei novitatem principalis Gelsitudinis modificato tenore, 
mentis alacritate, dulci yerborum affabilitate singula ex ordine 
percunctatur: quis et quibus ab oris yenerit, vel qua de causa 
vir talis tamque rarus eas solitudines incolere voluerit? Gujus 
ad interrogata Procoplus breviter ac humiliter respondens, 
omnem, sicut res erat, yeritatera seriati|n exposuit, et ad ulti- 
mum subjunxit, se, pro amore Dei et spe supernae retiibu- 
tioois mundo funditus renunciasse, et in eodem deserto, si 
Deo placeret, finetenus velle persistere. 

Princeps igitur in Domino adrairans viri tam arduura 
propositura, et attendtns vultum sanctae religionis gratia prae- 
ditura, utrasque manus coelis tetendit, Deura lacrymis perfusus 
benedixit, deinde orationibus ejus sese attentius comraendat, 
et in spiritualera patrem sibi adoptat, et larga manu subsidium 
exhibens, ad militum stationem regreditur gaudens. Exinde 
igitur, coelesti dictante gratia, crescebat adeo łonge lateque 
per cuncta compita fama virtutum illius, multiplici sermone 
discurrens, ut ad ejus opinionem catervatim Provinciae ejusdem 
homines xenia olTerent ipsiusque orationibus sese devote raan- 
ciparent. Qui caritati flagrantia plenus, hospitalitate pie prae- 



100 Prilo;q- B. 



ditus, prudentia sancta decenter ornatus, castimpnia purus, hu- . 
railitatis misericordia proyidus, temperantia clarus, abundantia 
żeli fidei plenus, qui sermone praedicationis sanctae pectora 
audientium, ut imber teraporaneus oportuno tempore infusus 
irrigabat, ac doctrinae suae voraere mentes utillime reformabat, 
Pauperes denique tanta pietatis lagitione sibi diyinitus ingenita 
suscipiebat, tamque prona et laeta famulatus sollicitudine rni- 
nistrabat, ac si raanifestissirae Ghristus adesset, ut omnis terri- 
torii ejus industria raendici atque pifaudi pascerentur, Prope- 
rabat equidein ad eum raaltitudo fideliura, habentes in desi- 
derio animi sui, seculi lucris renunciare, secum jfinetenus com- 
raanere, quos benigne aroplectans fovebat, sicut galłina pullos 
suos sub alis. Brevi itaque temporis dilapso . inlerstitio felix 
Pater Procopius coadunatis, qaibus potuit, sumptibus, jecit 
fundamentum in nomine Domini et basilicam in honore sanc- 
tissinoae Dei genitricis Mariae et S. Joannis Baptistae con- 
struxit, et aggiegayit quosdam fratres, vita et raoribus religio- 
sos, quibus spiritualiter concordantibus unanimi caritate mo- 
nastica fieri, moderamina et mysteria diyina juxta exemplar 
almifici Patris Benedicti constituit, ipse vero noinimus in nii- 
nimis effectus. Gujus quantum prudens et efficax diligentia 
mentis, industriaque ac sollicitudo, et quam pia caritatis afflu- 
entia erga fratres eystiterit, nuliius facundia digne sufficit enar- 
rare. Dux ergo praedictus et primatus curialis Patrem Yocitare 
usui suo coramendaverunt, quem etiam paterna yeneratione 
diligere decenter affectabat. Unde idem Dux magnanimiter cura 
Satraparum suorum ingeniositate perspicaci prudentique consilio 
discretionis initio eum ad Abbatiae inyestiturara debere pro- 
moveri decrevit, quaedam coenobiali usui necessaria decenter 
coaptans, quaedara pollicens, quae tandem decenter coraplevit. 
Ule vero sese caeteris praeferre pertiraescens summo mansue 
tudinis humilitatisque emolumento omnino recusabat, semet 
asserens imperitura hominem et indignura, operam obedien- 



Prilog B. 101 



tiae minime subjectis impendere valere, Deum, qui omnium 
occułtorum solus cognitor est, intimae suae inspectionis testem 
praeponens. 

Interim piae raemoriae Duce Oudalrico ex hac luce sub- 
tracto Braci^laus, filius ejus, regni Principatum obtinuit, vir 
per omnia diyinae religionis cultura diligens, opus, quod Pa- 
ter suus iraperfectum reliąuerat, omni sagacitatis diligentia ad 
perfectum cjnsumare decreyit, Audiens namąue beati viri sanc- 
tam opinionem, immenso tripudio, ultra quam credi posset, 
cum Optimatibus suis gavisus est, cuj.us sese gratulabundus 
commendans orationibus, seorsim assumpsit et de suscipienda 
Abbatiae infuła commonuit: deinde iterata vice in praesentia 
omnis curialis dignitatis verbis persuasoriis aggreditur, et licet 
velit nolit, pastoralis curae moderamina suscipere deberet. Sed 
vir Dei in sibi solita perdurans pertinacia omnino sese asse- 
rens indignuro, nuUateaus ad consensum Ducis flecti potuit, 
sed diyinae ordinationi quis est, qui contradicat ? Yictus nam- 
que omni instantia precum, oranique dilectionis adraonitione, 
atque affabilitate Optimatum yiolenter Abbas ordinatur. Facta 
igitur celebri promotione Duic Bracąlaus primo quidem do- 
nationero, quam Pater suus eidera Patri adhuc antę suscep- 
tionem Abbatiae fecerat, flumen yidelicet subterfluens Amilo- 
buz, usque ad speluncam, quae vulgo Zacolnica dicitur, cum 
pratis et sylva circum[acente, principali corroborayit auctoritate, 
dein etiam hanc eandem donatioraera supervenientibus haere- 
dibus et eam suo juri usurpatiye yindicare molientibus, nolens 
paterna cassare statuta seraet opposuit, litem direrait et eidem 
Patri Procopio omnem utilitatem in aqua et sylva a praedictis 
terminis redonayit, agros yero et prata ex utraque parte adja- 
centia, sub testimonio et confirmatione filii sui Wratąlai et 
Principum suorum, sexceQtorum denariorum pretio redemit, 
et Abbati Procopio scriptis et legitimis testibus reconsignavit, 
Ad extreraura quoque ex propria largitione terram, quae circa 



102 Prilog B. 



est, usque ad sylvam Strnounic, nec noJi yillam Zcramnik et 
unura stagnum et structuram lignorum ad piscandum centutn 
denariis comparatam, eidem Abbati et suis successoribus pro 
remedio animae suae in perpetuum possidenda contradidit. 

Tam igitur felici processu jara factus Abbas nec se su- 
per se extulit, sed firmiori virtutum soliditate fundatus, humi- 
litatis.quoque ac caritatis constanli excellentia stabilitus, tam 
hilaris et affectione benevolentiae continens extitit, ut a sub- 
jectis sibi plus amori haberetur, quam timori, quibus tam 
publice quara singillatira salutaria ministrare monita multaque 
exemplis priscorum dogmata pigmenta non desistebat. In tem- 
pore siquidem suo omnium rerum opulentia non defuit, qut 
tara exercitio laboris manuum suarum sustentabatur, et pau- 
perum inopiam refocillabat, atque in tristitia positorum curam 
supportans cunctorum, eos uti prudens medicus infirmos an- 
tidoto paterno et solatio recreabat. Qai dum tam beatam vitam 
et iUustrera duxit, yirtutum signis in templo Dei ceu sol usq"ue 
ad consumraationem yitae refulsit, qain imo S. Pneunoatis 
instinctu prophetiae mysterio cłaruit praesagus futurorum. Ante 
biduura siquidera suae terminationem resolutionis revelante 
diyinitatis gratia praesciyit, qui accersito bonae qualitatis ne- 
pote Viło, et filio suo bonae indoliś Emmerammo, seriatim 
exposuit eis futura, sicuti et postea rei comprobavit successus, 
singultuose tali yerbi nobilitate inquiens: Glarissimi mei fi- 
lioli, quos utpote gallina puilos educayi, perpendite, quia tera- 
pus meae resolutionis adest, tertia certissirae die, Domino an- 
nuente, de hujus carnis tabernaculo migrabo, yos commen- 
dans Deo,- sed yestrae circumspectioni innotesco, quod post 
discessum meum fiuctiyagorura detractionum yarietate impe- 
tuosa quassabimini, ac pestifero persecutionura tribulabimmi 
naufragio, atque extorres efficiemini sex annis in terra aliena, 
et iste locus potestativa manu Ducis tradetur possibilitati aiie- 
nigenarura. Yos autem dilectissimi filioli idcirco nolite a fide 



Prilog B. 103 



naufragare, fratres vestros confirmate, Deum expedibiliter lau- 
date, in prosperis benedicite, in adyersis supplicate, in laetis 
gratias agite, in tristibus ąuaerite eventibus, cujus pietatis ma- 
gnificentia tandem consolabimtni. Nam reyolutis sex annis exilii 
vestri raisertus, tranquillitatis reparabit vobis statum, ac de- 
tractoribus ycstris talionem mefito reddet, vosque ad portum 
coDsolationJs reducet. Defuncto namque praesente Principe pio 
Bracąlao succedet Zpitigneus, qui vos persequetur, quo raor- 
ruo Wratiilaus regimen Principatus Bohemiae suscipiet, vir 
timoratus, beneyolus. Hic reducet vos de exil!o et dabit vobis 
Jhesu Christus Dominus noster in loco isto pacem et securi- 
tatem omnibus diebus vitae yestrae Amen 

Jam vero decedente die sequente, dum finita canonice 
yespertinali synaxi et coropletorio resideret in leclulo, infir- 
roitate vehementi correptus est, qui in articulo mortis posilus, 
quanquam ultimura anhelitum traheret, tamen antiquura hostem 
orationis rancrone viriliter brachio extenso jaculari non cessa- 
bat. Adesse eitenoplo fratres jubet, quos in memoris afflictio- 
nem fletumque inconsolabilem conyersos paternae informatione 
consolationis corroborat: commonensque eos de corpore suo, 
de mundi hujus naufragio, migravit ad Dorainum, de seryitio 
ad regnum, de labore ad requiem, de roorte ad yitam sempi- 
ternara, praestante Domino nostro Jhesu Christo, qui trinitate 
perfecta vivit et gloriatur Deus unus per infinita secula secu- 
lorum. Amen. Consuraavit autem beatus Abba Procopius cur- 
sum vitae suae fdiciter in Domino anno ab incarnatione Do- 
mini MLIII, et ejusdem anni VIII. Kai. Aprilis, praesente iSe- 
vero Episcopo Pragensi, in Ecclesia S. Dei genitricis Mariae, 
quam ipse construxit, honorifice est sepulturae commendatus. 

Post discessum igilur beatissimi Patris Procopii consors 
societas propria Yoluntate de congregatione Vitum nepotem 
ejus elegit, qui electus sine dolo, sine yenalitate ordinatus est, 
vir in humanis et diyinis rebus idoneus, seculi hujus inimicus, 



104 Peilog B. 



inclite mongeratus, sapientia peryigil, reverendus in vultu, af- 
fabilis alloąuio, lenitate placabilis. Quo in Abbatia expedibi- 
liter degente Bracąlaus Dux ultimura raundo vale dixit, cujus 
loco Zpitigneus Monarchiae gubernacula suscepit. Quo terapore 
sąncti Patris Procppii vaticinii ordo completur. Instigante nam- 
que zelo diaboli multi aemuli, fictitia yenenosa detractionum 
conspirantes, laqueos cavillationum in curia Ducis contra 
Yitum Abbatera et fratres ejus astruere coeperunt, atque aures 
Principis favorabiliter compositis mendaciis obfuscantes, eos 
raultiphariis yituperiis publicabant, scilicet dicentes, per scla- 
ronicas litteras haeresis secła ypochrisisąue esse aperte irre- 
tiios ac omnino peryersos ; quam ob rem ejectis eis in loco 
eorum latinae auctoritatis Abbatem et fratres constituere omnino 
esse honestum, constanter affirraabant. O inyidia, incKtrigabilis 
malitiae zelus! O inyidia detestanda, omnimoda malitia con- 
globata, ignis inextinguibilis! sed revera sicut tinea yestimen- 
tum consumitur, sic is, qui illam zelatur; cui autem inyidet, 
clariorem reddit. Yitus itaque Abbas assiimjjtis fratri.bus suis, 
quos unitas caritatis concordayerat, peregre profectus est in 
terram Hunorum. Nunc operę pretiura duximus, unum ex 
multis beati viri miraculis compendio styli ac yeridica relatione 
fidelium noemoriae cantatiyae tradere, quod Domini nostri ma- 
gnificentia per merita ejus post mortem declarare dignata est. 
Memoratus naraque Dux, Tito Abbate cum nepote suo Em- 
merammo et fratribus, quos unitas caritatis concordayerat, in 
terram Hunorum peregre proficiscentibus, propria fautorum 
suorum consiliaria diffinitione utens, in loco illo Abbatem ge- 
nere Tęutonicum constituit, hominem turbida indignatione 
plenum, ubi dum nocte prima adyentus sui ex morę ad raa- 
tutinalem synaxin pergens foribus Ecciesiae appropinquaret, 
apparuit yir S, Procopius infra januara oratorii appodiąns et 
dicens ei: unde tibi potestas hic degendi? Quid quaeris? At 
ille: Potestatiya, inquit, Ducis majestas et ejus Primatum in- 



PeILOG B. 305 



conyulsa sublimitas meae possibilitatis regimini hoc coenobium 
usque ad finem vitae meae tradidit. Gui sanctus Pater, citis- 
sime, inquit, sine confusionis yerecundia discede, quod si non 
feceris, ultio diyinitus yeniet super te. Et haec dicens evanuil. 
At ille aestimans esse delusionem Sathanae, omnino nihili 
pendebat. Qui dura sequenti et tertia nocte minacera parvi 
penderet, quarta nocte apparuit ei ad raatutinum obsequium 
eunti sanctus yir, dicens: Cur monitis amicabilibus obtempe- 
rare recusasti ? Filiis meis spiritalibus a Domino impetrayi hunc 
locum, non tibi qui supplantatim intrasti. Et si a Domino tuo 
tibi Duce haec hactenus potestas fuit inhibita, a me sit amodo 
prohibita. Et haec dicens impetuose fortissimis ictibus Cara- 
butta, quara manu gestabat, illura ferire coepit, qui mox quasi 
Bellonae percussus aestro sine dilatione locum mutavit, et vo- 
latili cursu ad Ducem terrae pervenit, ac omnera rei eyentum 
ilii patefecit. At ille attonitus vehementi aramiratione yacillare 
coepit, et ambiguitatis laqueo irretitus usque ad finem yitae 
suae permansit. 

Defuncto igitur Zpitigneo Duce diyinitas fideli seryo suo 
Wratislao memorali titulo Ducalus gubernationem tradidit. 
Qui cum diyinum Ecclesiae diligeret unice cultura, et illum 
toto cordis affectu locum dilesit. Qui raissis legatis Hunorum 
ad Regem de exilio Vitum Abbatera et fratres ejus cum ho- 
nore reduxit et in loco suo decenter restituit. Quibus per me- 
rita et orationes beati Patroni Procopii ononipotentis Dei pro- 
pitia consolatio affuit, quae ipsura locum omnium rerum pro- 
fectibus abundantera redundantemque in pristinum imo in 
arapliorem honorem ónceniayit. Felix igitur Abba Viius, yir 
ingentis industriae consiliique, consensu fratrum, appropin- 
quante yitae suae terraino, arcisterii sui comraisit jus regirai- 
nis abbatialis Emmerammo, consanguineo suó, yiro sanctitate 
conspicuo, in placito Ducis Satrapumque ejus. Ipse denique 
postea breyi transacto dierum spatio diera clausit extremum, 



8 



106 Prilog B. 



cum Doralno yicturus in aeternum. Cujus corpus juxta fores 
in sinistra parte, in ingressu Ecclesiae S. Dei Genitricis Mariac 
humatum est. 

Post discessum igitur ejus Emmerammus Abba benignus 
homo simplicitatis columbinae sanctae vitae meritis et virtutuni 
gemm's eilalsit, qui, nequaquam serpentinae prudentiae ani- 
mum admittens, fidei catholicae inconcussam, dum vixłt, eon- 
stantiam tenuit, ac multorum dubia corda in fiJe Christi sta- 
biliter solidayit. Vir per orania perspicuae felicitatis in omncs 
et liberalitatis. Hic deniąue non aliter nisi malum nominabat: 
pecuniara, quam ex toto nihili pendens nec manu tangeie 
Yolebat, imo gressibus calcandam adjudicabat, SS. Apostolo- 
rum yestigia secutus, qui preria eorum, quae yendebantur, sa- 
cris tangere dextris yitabant, sed pedibus gazam ut lutum cal- 
candam fore nobis exempla reliąuerunt. Igitur beatus Abba 
cuai jam monachilis railitiae ordine apuJ homines Pater egre- 
giae perfectionis, sanctae conycrsationis praedicaretur, et affec- 
tione justi anaoris peroptime polleret, quia secundura yeritatem 
nec ciyitas in monte posita nec lucerna sub modio latere po- 
test, misit diyinitatis dispensatio infirmitatum castigationes in 
orania membra ejus, ne laudantium extollentiara ei ingereret 
adulatio ne mens ejus elationes per humanas laudationes in- 
curreret, donec post periculum nayigationis hoc mari raagno 
et spatioso securus ad felicitatis portum* peryeniret. Is igitur 
longo tempore, sicut Dominus noster yoluit, multis calamita- 
tura passionibus usque quaque afflictus, rebus humanis exera- 
tus est, multis suis succassoribus, quia discessit, flendus; sed 
quia ad regna coelestia pervenit orani gaudio prosequendus. 
Hunc equidem fratrum unanimitas dextra parte ingressus ja- 
nuae supradictae F>cclesiae sepelivit. 

Hoc ita tempore Rex Wratislaus, piae memoriae com- 
raendandus, qui jam dicti claustri Ecciesiara iibenter ditabat, 
Boeaiiensis Monarchiae arcem regebat. Hujus pia voluntate 



PKiLoa B. 10? 



cum fratrura electione in locum Patris Eramerammi Boietechus 
Abbatiae nactus est dignitatem, homo nimium circa omnes 
coramunis, liberalis in cunctos. Hic pingere yenustissime me- 
ininit, fingere vel sculpere ligno Iapideque, ac osse tornare pe- 
roptime noyit. Vir ingentis facundiae et promptae memoriae, 
sed gloriae popularis avidus, praesumptuosus, iracundus, ali- 
quantulum yitiis deditus. Ipse siąuidem locum illum laudabi- 
liter omni ornatu, sicuti hodierna die apparet, decorayit. Eccle- 
siaro łongitudine, altitudine yenustissime ampliando fundayit, 
imo paliis, campanis, crucibus, et omnibus monasticis rebus 
adornayit. Goenobiura totum omni ex part2 aedificiis et omni 
supellectili renoyayit. Hujus siąuidem studium ad orania ne- 
cessaria monasticae utilitatis yigilabat, unde magnus discor- 
diarum fames, diaboli inyidia instigante et faraulante, inter 
fratres monasterii contra eum oritur, et lamentabilis ira sca- 
turire coepit, scilicet per miseros fratres, Demetrium et Cana. 
mim et Golissonem presbyteros, homines tunc ineptos et inju- 
riosos, et alios coraplices et fautores eorum, qui bachantes 
bachabantur operę et serraone turpi contra eum truces exi- 
stentes. Rex autem supradictus, homo christianissimus, unice 
diligebat eum, cujus gratia idem Abbas in tantum sublimatus 
erat, ut fere omnes Bohemienses Abbates dignitate praecellere 
yideretur. Quam ob rem idem Abbas praesumptuose agens 
Episcopo suo officium praeripuit quadam summa festiyitate. 
Nam Regis supra nominati capiti coronam imposuir, quod 
Praesulj suus Comas facere debuit. Igitur iratus est Episcopus 
Comas ei furorę inextinguibili, quare sibi calumpniis illatis, eum 
degradere conabatur; sed Optimatum regalium precibus conti- 
nuis resistere non yalens vix debitori suo Bo:{etecho Abbati 
debitum iracundiae licet non ex toto corde dimisit, eo tamen 
tenore, uti respondit ei idem ad ultimum Episcopus: Sed quia 
tu Abba bene nosti sculpere et tornare, per sanctae obedien- 
tiae nostrae praeceptum, ob diluendam culpam tuam, quara 



108 Peiłog B. 



ex contumacia tua praesuroptuose perpetrasti, tibi praecipimus, 
ąuatenus tuae longitudinis et latitudinis magnum mensuram 
crucifixum factum, cum cruce in dorso tuo usque Romam 
deferas, et in Ecclesia Metropolitana S. Petri Apostoli ponas- 
Haec ipse Abbas lubenti animo cum cordis contritione perfi- 
cere non tardavit, et majestati praesulari satisfecit. 

Post aliąuantum tenipus, ąuantum coenobii fratres, de 
quibus superius praemisimus, contra eum zaloiypiae yenenum 
velut mortiferi serpentes conspirayere, nullo morę dicendum. 
Nam unusquisque eorura accusationes quaerebat adyersus eum, 
sed conyenientia testimonia non inyeniebantur. Nam idem 
fratres, merabra sathanae, existimabant, si Abbas jara nomi- 
natus quoquomodo expeUeretur, sperabant aliquem ex eis, eo- 
rura errorum coraplicem, Abbatiae jura suscepturura. Rex autem 
Wrati:{laus jara migraverat ad Dominum, cujus tunc succes- 
sor Braciilaus suWimitate Ducatus Bohemiae pollebat. Hujus 
aures cum supra notati fratres per se et per amicos multis 
fictitiis et innumeris yituperiis contra Abbatem suum Bo^etechum 
compositis obpulsando multiplicarent; idem Dux nominatum 
Abbatem de loco superius dieto extirpavit et fratres ejecit. Ibi 
irapleta sura verba yeritatis : Percutiam pastorem, et disper- 
gentur oves grcgis. Abbate itaque ejecto, ejus tratres, qui pro- 
ditionis auctores contra eura extiterant, ex tunc erraverunt 
usque quaque per incerta loca giroyagi, donec ad ultiraum 
ałiqui corde compuncti vix in loco proprio recepti, eidera loco 
inepti vitam finierunt, et libri Unguae eorum deleti omnino et 
disperditi,, nequaquam ulterius in eodem loco recitahuntur. 

(Seriptores rerum bohemie. Tom. I. Ed. e. pag. 89 — 102.) 



YII. 

Coneilium provinciale Spalatense et Alexander 
P. II. contra litargiani slavicam. 



Fucrat tempore Alexandri Papae (1061—72) a Domino 
Maynardo, Episcopo Gardinali, quaedam synodus oranium prae- 
latorum Dalmatiae et Groatiae multum solenniter celebrata, in 
la multa fuerunt conscripta capitula, inter quae siąuidem 
hoc firraatura est et statutum: ut nullus de caetero in lingua 
slavonica praesumeret diuina mysteria celebrare, nisi tantum 
in latina et graeca, nec aliąuis ejusdem linguae promopereHur ad 
sacros ordines. Dicebant enim gothicas litteras a quodara Me- 
thodio haeretico fuisse repertas, qui multa contra catholicae 
fidei normam in eadem slayonica lingua meatiendo conscrip- 
sit, quam ob rem diyino judicio repentina dicitur morte fuisse 
damnatus. Denique cum hoc statutum fuisset synodali sententia 
promulgatura et apostolica auctoritate confirmatum, omnes sacer- 
dotes Sclavorum raagno sunt moeroreconfecti, omnes quippe eo- 
rum ecclesiae clausae fuerunt, ipsi a consuetis officiis siłuerunt, 
Alexander autem P. Slavis illyricis pro usu linguae sla- 
vicae in liturgia coram se perorantibus reposuit: 

„Scitote filii, quia haec, quae Gothi petere student, saepe 
numero audisse me recolo, sed propter Arianos inventores lite- 
raturae hujusmodi dare eis licentiara in sua lingua tractare 
diyina sicut praedecessores mei, sic et ego nuUatenus audeo. 
Nunc vero euntes gentem illam facite obseryare omnia, quae a 
Yenerabili fratre nostro Maynardo, sanctae Rufmae Episcopo Gar- 
dinali, synodaliter statuta sunt, quoadusque legati nostri accedant." 

{Thomas arcliidiaconus Spalatensis apiul Sclmandherum Tom. Ifl. 
'Seriptor rerum Hungaric, p. 553. 54.) 



VIII. 

Gregorios P. VIL in litteris ad Wratislaiim Bo- 

hemorinu Eegem diviniim officiiim in slayoiiiea 

lingua celebrari proliibet. 2. Jan. 1080. 



Gregorius episcopus servus servorum Dei, Uratislao Bohe- 
morum duci salutem et Apostolicara benedictionem. 

Hujusmodi salutationis nostrae consuetudinem, scilicet 
Apostolicae benedictionis, eam tibi rnittentes, non sine haesi- 
tatione modo servavin3us, propterea quod yideris excomrauni- 
catis ipse communicare : quicunque enim bona ecclesiarum 
inyadunt, id est, sine certa licentia episcoporum vel abbatum 
diripiunt, vel ab aliąua persona accipiunt, non solura ab Apo- 
lica sede hoc tempore, verum etiana a multis sanctis patribus, 
sicut in scripturis eorum reperimus Verum utcumque se res 
habeat, saluti tuae internae providere non modo ex antiqua 
tui dilectione moveraur, verum etiara ex suscepti honoris, immo 
laboris intuitu profecto compellimur; eo magis quod multorum 
profectui tua sublimitas esse potest exeraplura. Neque enim 
hoc tibi relinquitur vel dicere vel ccgitare: Meum non est 
alienam yitam vel mores in spiritualibus exquirere sive distrin- 
gere. Procul dubio nanQque tantorum reus exsistis, quantorum 
vias ab interitus praecipitio poteras voIens reflectere. Ułud quo- 
que vigili raente pertractes oportet, ne honorem tuura divino 
honori, sive pecuniam praeponas Justitiae; neu quod in te ci- 
nerem a subdito tibi consiraili fieri non sine gravi animadver- 
sione patereris, in creatorera tuura et omnium praesumi ae- 
quaniraiter feras. Indubitanter eteuim non Dei sed diaboli 
membra et falsi Christiani convincuntur, qui suas injurias per- 



Prilog B. lii 



seąuuntur usque ad sanguinem, et Dei contumelias negligunt 
usque ad obliyionem. Diyitias autem potcntia tua quas habet, 
non ob meritura datas, sed ob solicitudinera putare debet 
sibi coramissas. Deniąue non tantum saecularibus oneri vi- 
letur inopia, quaDtura spirituales viros gravant diyitiae, simul 
am diffusa potestas. Perpendunt quippe, si ille cui una ovis 
sub necis suae conditione committitur non solura centum eo- 
(iem pacto non cuperet redpere, yerum etiam illa ne aHquo 
casu dispereat haud sine timore sołicitus est obseryare; quod 
sibi tanto sit irremissius yigilandum magisque timeaduro, quanto 
super plures curam seu potestatern acceperit 

His ita perspectis, ad majorem te mentis yigilantiam 
praesentis saeculi fugaciras inyitat: et cum illud quod in hac 
luce raagis diligitur, vita scilicet praesens, ad occasum furti 
lestinet; profecto quo magis ad districti examinis diem pro- 
pinquas, eo amplius ad aeterna praeraeditanda et adipiscenda 
te. sana ratio mittit. Haec itaque nostra monita sive mandata 
Yolumus, imrao jubemus, ut antę mentis suae oculos excel- 
lentia tua saepius ponat, et crebrius legendo, audiendo raedi- 
tetur: non quod elegantius scripta nequeas in sanctorura pa- 
ginis inyenire, sed quia haec ad te specialiter ex nobis, immo 
ex beato Petro missa sunt; et ista frequentius recogitando po- 
teris Deo propitiatore ad potiora cognoscenda exsurgere. 

Quia vero nobilitas tua postulayit, quo secundura Scla- 
vonicam linguam apud vos diyinum celebrari annueremus 
offiicium, scias nos huic petitioni tuae nequaquam posse fa- 
vere. Ex hoc nempe saepe Yolyentibus iiquet non immerito 
sacram scripturam omnipotenti Deo placuisse quibusdam locis 
esse occultam: ne, si ad liquidunQ cunctis pateret, forte vile- 
sceret et subjaceret despectui, aut praye intellecta a mediocribus 
m errorem mduceret. Neque enim excusationem juvat, quod 
quidara religiosi yiri hoc quod simpHciter populus quaerit pa- 
tienter tulerunt, seu incorrectum dimiserunt; cum priraitiya 



112 Prilog B. 



ecclesia multa dissimulaverit, quae a sanctis patribus, postmo- 
dum firmata christianitate, et religione crescente, subtili exami- 
natione correcta sunt. Unde ne id fiat quod a yestris impru- 
denter exposcitur auctoritate beati Petri inhibemus, teque ad 
honorem omnipotentis Dei huic vanae teraeritati yiribus totis 
resistere praecipimus. 

De legato autem nostro, quem mitti ad se tua devotio 
poposcit, noyeris item nos preces tuas ad praesens commode 
efficere minime potuisse: taraen in hoc anno, diyina favente 
clementia, tales procurabimus inyenire personas, quae et ne- 
gotiis yestris yaleant utiliter deputari, et necessitudines vestras 
plenius cognoscentes ad notitiam nostram deducere. Ut ergo 
tutę possimus ad vos legatos nostros dirigere, necesse arbitra- 
mur et yolumus, ut filium nostrum Frederigum, et hunc Feli- 
cem ad nos iterura siudeas aut horum alterura mittere, qua- 
tenus ita possint quo destinabimus secure venire. Data Romae, 
quarto Nonas Januarii, indictione tertia. 

(Hardnin, Acta Oone. loco supra cii;, eol. 1434. s.) 



Ylłl!. 

Jnnoeentius P. lY. ad episcopum Seniensem li- 

eentiam concedit, in partibus Slavoniae divinum 

officium slayiee celebrandi A. 1248. 

Porrecta nobis petitio tua continebat, quod in Słavonia 
est Httera specialis, quam illius terrae clerici se habere a B. 
Hieronymo asserentes, eam obseryant in diyinis officiis cele- 
brandis. Unde ut illis efficiaris conformis, et terrae consuetu- 
dinem, in qua existis epłscopus, imiteris, celebrandi diyina 
otficia secundum praedictam litteram, a nobis licentiam sup- 
pliciter postulasti. Nos igitur attendentes, quod sermo rei, et non 
res sermoni subjecta, licentiam tibi in illis dumtaxat partibus, 
ubi de consuetudine observantur praeraissa, dumnaodo ex ipsius 
yarietate litterae sententia non laedatur, auctoritate praesentium 
concedimus postulatara. Lungduni Xiy. Kai. Aprilis, 1248 

(l^aynahhis in Annal. ocel. ad a. 1248.) 



Cleinens P. VL ad Arnestiim areliiepiseopum 
Pragensem eoncedit, monachos de partibus Sla- 
yonlae in Bohemiam immigrantes in iino dantaxat 
dieti regni loco posse diviniim offieiiim slayice 
celebrare. 9. Maii 1346. 



Clemens Episcopus servus servorum Dei. Yenerabili Fratri, 
Archiepiscopo Pragensi salutem et apóstolicam btnedictionem. 
Significayłt nobis dilectus filius nobilis vir Karohis Marchio 
Móravie ąuod in Slavonie et non nullis partibus de Slavonica 
lingua existentibus misse et alie horę canonice ad laudem 
Christi in eorum yulgari de licentia et ex indulto sedis apo- 
stolice leguntur, et etiam decantantur, et quod multa raona- 
steria et loca Monachorum nigrorum sancti Benedicti et alio- 
rum ordinum in iilis partibus huiusmodi ritura ex antiqua 
consuetudine usque łn hodiernum diem tenentiura propter 
brigas et guerras illarura partium destructa et ad nihilum sunt 
redacta. Monachi quoque et fratres Monasteriorum et locorum 
predictorum occasione huiusmodi nec Deo, nec Ghristianis 
proficere, nec etiam Monasteria et loca ipsorum comraode 
obtinere valentes remanent yagabundi propter quod cultus di- 
vinus et fides Christiana in illis partibus minuitur. Gum autem, 
sicut huiusmodi insinuatio subiungebat in confinibus et circa 
partes Regni Boemie que de eadem lingua et yulgari existunt, 
sunt raulti scismatici et infedeles, qui cum eis sacra scriptura 
latine dicitur, exponitur, vel predicatur, nec intelligere yolunt 
nec commode ad fidem christianam possunt conyerti, dictique 



Peilog B. 115 



Monachi, et fratres yulgares predicatores riturn predictura ha- 
bentes in dieto regno, et ipsius confinibus summe necessarii 
et utiles pro Dei laude et augmentatione christiane fidei esse 
noscantur. Idem Marchio nobis humiliter supplicayit, ut eisdem 
fratribus ćt Religiosis, quod in regno Boemie et confinibus 
supra dictis loca eligere, in quibus et circa qae possint stare, 
et yerbum Dei exponere predicare et missas celebrare, secun- 
dum ritum et consuetudinem partium ipsarum łicentiam con- 
cedere de speciali gratia dignareraur. Nos igitur de predictis 
notitiam non habentes fraternitati tue, de qua plenam in Do- 
mino fiduciam gerimus, eisdem Monachis seu fratribus dicti 
sancti Benedicti vel alterius ordinis per sedem eandem appro- 
bati, recipiendi unum lojum duntaxat in dieto regno vel ejus 
confinibus, in quo servare valeant dictum ritum, alias tamen 
per sedem approbatum, eandem auctoritate nostra concedas 
plenam et liberam facultatem, Jurę tamen Parochialis Ecclesie 
ipsius loci, quem ut premittitur dicti Monachi seu fratres re- 
ceperunt, et cuiuslibet alterius alieni in omnibus semper saIvo. 
Datum Auinione VII. idus Maii, Pontificatus nostri anno quarto. 

(Kx Iłegistro S!avoriiin apiid PcJzel, Kaiser Karl dor Yiftrte. 1. Thl. 
Prag- I7«0. pa'X. 90. s.) 



XL' 

Karoli IV. Imperatoris et Eegis Bohemiae, in- 
strumentu iii fundationis monasterii Slavorura in 
eivitate Neo-Pragensi, Emmaus dicti, de 21. Nov. 

1347. 

Karolus Dei gratia Romanorum Rex semper Augustus, 
et Boemie Rex. Ad perpetuam rei memoriam. Rex magnificus, 
qui facit rairabilia magna solus, aperiens manura Magnificentie, 
et implens omnia bonitate ad hoc nos Principalis in Monar- 
chia constituit dignitatis, binique regni contulit diadema, ut si 
ad aliqua extrinseca debita sollicitudo nos proyocat, ad ea 
tameo, que incrementum cultus diyini respiciunt, tanto spe- 
cialius, et solertius convertamus aciera nientis nostre, quanto 
patrona justitie manus ejus nostrum pre ceteris Principibus 
ałtius nomen erexit et solium, sueque clementie roborayit au- 
xilio et honoris splendoribus licet insufficientibus meritis in- 
signiuit, largitorem donorum huiusmodi cum tharsis et insule 
Regibus inciytis, quos iłle comraemorat eximius Prophetarum, 
ut sibi offerat nostra deyotio munera, prout nostra fragilitas 
patitur, pretiosa, presertira in regno nostro Boemie, quod pre 
ceteris augustę fortunę carius estiraaraus, pie mentis studio 
queritantes. 

Dudura siquidem sanctissimus Pater Dominus noster 
Papa Clemens VI. Yenerabili Arnesto Archiepiscopo Pragensi 
Principi et Gonsiliario nostro karissimo, ad nostri instantiara 
et requestam committere yoluit, ut ipse in nostra ciyitate Pra- 
gensi raonasterium conuentuale et claustrale ordinis sancti Be- 
nedicti instituere et autoritate posset apostoliea ordinare, in- 



PlilLOG B. li^ 



stitutis ibidem Abbate et fratribus, ' qui Domino faraulantes 
diuina officia in lingua Slayonica duntaxat ob reuerentiara et 
raemoriara gloriosissimi Confessoris Beati Jeronymi Strydo- 
niensis Doctoris egregii, et tianslatoris, interpretisque exiraii 
sacre scripture de Ebraica in latinam et Slauonicam linguas, 
de qua siąuidem Slauonica nostri regni Boemie idioraa surapsit 
exordiurD primordialiter et processit, debeant futuris tempo- 
ribus celebrare, ad quod siquidenQ Monasterium construendum 
et edificandUm Parochialem Ecciesiara sanctoruro Cosme et 
Damiani in suburbiis nostre civitatis Pragensis predicte in 
Podschal inter Wyssegradum et Sderaz situatara, cuius jus 
patronatus ad Ecciesiara Wyssegradensera tunc teraporis per- 
tinebat, facta per nos dicte Ecciesie Wyssegradensi pio iure 
patronatus dicte parochialis Ecciesie restitutione et satisfactione 
condigna duximus ordinandum, quam prefatara parochialem 
Ecciesiara in dictum Monasteriura claustrale et conuentuale ad 
ad honorem Dei, beatissimeque Marie Yirginis Matris ejus, ac 
gloriosorum Jeronymi prefati, Girullique, Methudii, Adalberti 
et Procopii Patronorura dicti Regni Boemie Martyrum et Con- 
fessorum titulum et honorem prefatum Archiepiscopum re- 
quiriraus et hortamur attente, iuxta comraissionera a sede a- 
postolica sibi factam erigi, et etiam exaltari inibi Abbate et 
fratribus auctoritate predicta institutis, qui sub reguła et regu- 
lari habitu ordinis sancti Benedicti, cui dictorum sanctorum 
conyersatio głoriosa suis tribuit temporibus quos adhuc per 
Dei gratiara retinet, speciem et decorem in lingua Slayonica 
duntaxat futuris et perpetuis temporibus ob memoriam et re- 
yerentiam prefati beatissirai Jeronymi, ut ipse in dieto regno 
velut inter gentera suara et palfiara reddatur perpetuo glo- 
riosus, ipsiusque digoissima memoria celebris habcatur per- 
petuo Domino famulantes, diyinum officium nocturnum vide- 
licet et diurnum yaleant celebrare. 

Yerum cum spiritualia sine temporalibus nequeant diu 



118 Peilog B. 



subsistere erectionem et exaltationem huiusmodi gratam et ac- 
ceptabilem, yelut opus manuura nostrarum, quara plurimura 
habentes et habituri fragrantł et sincera erga prefatos Martyres 
et Gonfessores deuotione accensi extreraamque diera judicii, 
ad quam cum sederit filius hominis in sede Majestatis sue 
bonos a malis, yelut oves ab edis segregans duodecim tribus 
Israel iudicabit, prevenire piis et bonis operibus et elemosynis, 
per quas fit ablutio scelerum et contra omnia mundi pericula 
firrnamentum, summopere cupientes ut Deus abstergat omnem 
lacrymam ab oculis nostris, et non sit nobis luctus ulterior, 
neque clamor neque ullus damnabilis pene dolor, transitoriis, 
in perpetuis felici comercio coramutatis, ad dotationem et fun- 
dationeno prefati Monasterii, sustentationemque, usum et opus 
dictorum Abbatis et fratrum ibidem de novo instituendorum 
suorumque successorum, ut predicitur, in perpetuura infra 
scriptos redditus, allodiura, araturas, et cetera, que nostre pre- 
sentes continent una cum dicta parochiali Ecclesia, de nostra 
auctoritate regia, et ex certa scientia liberaliter damus, dona- 
mus, concedimus, conferinaus et assignamus, et pure ac sim- 
pliciter tenore presentium transferimus in eosdem, ut ipsorura 
Abbatis et fratrum modernorum, ipsorumque successorum o- 
rationes et suffragia pro nobis, Illustri Blanchia consorte ka- 
rissiraa, liberis, antecessoribus et successoribus nostris Regibus 
Boemie statuque felici Regni ipsius erga Regem celorum et Do- 
minum iugiter intercedant. Hec igitur sunt donata et assignata, 
primo sexdecim Marche grossorura denariorum Pragensium 
annui et perpetui redditus supra Macella carnium minoris ci- 
yitatis Pragensis anno quolibet capiendorum. Item in yilla 
Genez triginta tres Marche, item allodium seu curia in yilla 
Wallew, cum aratura et quatuor Marchia, item dictarn Eccle- 
siam parochialem una cum quatuor Marchis redituum antę 
hujusraodi erectionem spectantibus ad parochialem Ecclesiam 
prelibatam nostris indicentes successoribus ac ipsos attentis- 



PiilLOG B. Ii9 



sime cohortantes per viscera misericordie Jesu Ghristi ul no- 
stras donationem, fundationem et concessionem ratas et gratas 
habentes perpetuo ipsas studeant, et satagant in suorum re- 
niissionem peccarainum et sub attestatione diuini łudicii non 
diminuere sed augere, siąuis autem contentis presentibus seu 
alicul ips^rum ausu temerario contradicere presumpserit, quod 
absit, maleJictionem Dei Patris ornnipotentis, et Beatorum Je- 
ronymi, Girulli et Methudii, Adalbert! et Procopii prefatorum 
icicurrat, p!agisque scriptis in libro vite sentiat se percussum, 
In quorum omniurn et singulorura teslimontum, et ad certi- 
ludinem pleniorem presentes fieri jussiraus et nostre Majestatis 
sigiUi appensione communiri. 

Datum Nuremberg anno Domini Millesimo Trecentesirao 
quadragesimo septimo, Indictione decima quinta, XI Kalendas 
Decembris, Regnorura nostrorum anno secundo. Hujus rei 
testes sunt Fridericus Bambergensis, Joannes Olomuce.isis E- 
piscopi, et Rudolphus Saxonie sacri Imperii Archiraarschalcus, 
Nicolaus Opawie Duces, Eberhardus et Ulricus de Wirten- 
berg fratres, Joannes et Albatus Burgravii de Nurenberg fra- 
tres, et ego Nicolaus Decanus Ołomucensis aule regie Gan- 
cel'arius recognoyi. 

(Ex originiili arcluvii Arcliiejjisuopjitiis Pragonsis apud l\-lzd 1. c. 

\K Ul. SS.) 



X 



Literae breyes Urbani P. V11L datae 29. Aprilis 
1631., ąuibus Missale Eomano-SJayomeiiiu reeo~ 

gnitum approbatur. 



Ecclesia catholica, cui diyina favente clementia, nuUo 
meritorum nostrorura suffragio, praesidemus, sicuti una est, 
ita reąułrit nostrae pastoralis ylgilantiae sollicitudo, uc Ghristi- 
fideles idipsura non solum sapiant, sed etiam ąuantum possi- 
bile est, omnes etiam unanimes uno ore, in orationibus et sa- 
crificiis honorificent Deum. Quum itaąue, sicut accepimus, 
Missale idiomate Slaponico olim a fel. rec. Joannę VIII. prae- 
decessore nostro ćoncessum, a centum circiter annis typis e- 
ditum non fuerit, atque inde acciderit, ut Slavonum Ecclesiae 
Missalium inopia adeo laboraverint, ut plerisąue in locis, nec 
Sacerdotes sacrosanctae Missae sacrificium oflferre, nec populi 
Ecclesiae praecepto de illo audiendo satisfacere coraode po- 
tuerint: nos Missalium inopiae hujusmodi ad divini ncminis 
laudera et gloriam, animaramque Christifidelium illarum partium 
salutem occurrere yolentes, yenerabilibus Fratribus nostris Sahc- 
tae Romanae Ecclesiae Gardinalibus negotio fidei in uniyersum 
Orbem propagandae praepositis, injunximus, ut ąuamplura 
Missalia, Slayonico conscripta idiomate, a Proyincia Dalmatiae 
Romam jussu nostro afferri, iisque per nonnuUos linguae Sla- 
Yonicae peritos, juxta emendationes a fel. etiam rec. Pio V- 
et Clemente VIII. Roraanis Pontificibus, similiter praedecesso- 
ribus nostris, factas, et eorum literis Apostolicis approbatas, 
correctis, Missale, quod Romano prorsus conforme esset, com- 
poni, illudque praefato idiomate slavonico, ad usura et com- 



Peilog B. ^^1 



modura eorumdem Ghristifidelium Ecclesiarum, locorum et pro- 
yinciarum, ubi hactenus praefato idiomate celebiatum fuit, 
iroprimi curarent. Quae omnia quuro praefati Cardinales 
diligenter praestiterint, eadera per praefatos Cardinales, et pie 
et accurate in praemissis ordinata et gęsta approbantes^ 
ac praefatum MJssale antiquum abrogantes, motu proprio, et 
ex certa sctentia ac matura deliberatione nostris, deque Apo- 
stolicae potestatis plenitudir.e, antiąuorura Missalium SIavonicł 
idiomatis tam impressorum quam manuscriptorum usum, tenore 
praesentium, sub indigaationis nostrae, ac aliis arbitrii nostri, 
imo iis etiam poenis, quae eorumdem Pii et Clementis prae- 
decessorura nostrorum literis continentur, tenore praesentium, 
pćnitus et omnino interdicimus. Praetere^ sub eisdem poenis 
eo ipso absque aliqua declaratione incurreiidis, Apostolica auc- 
toritate earumdem tenore praesentium prohibemus oronibuS' 
et singulis Presbyteris et Cłericis, tam Saecularibus, quam cu- 
jusyis Ordinis, Congregationis, Societatis et Instituti, etiam 
speciali nota dignis Regularibus, earundem Ecclesiarum, łocorum 
et proyinciaruro, ubi hactenus, ut praefertur praefato idiomate 
Slayonico celebratum fuit, ne elapsis octo mensibus a die 
publicationis praesentium in Urbe, alio, quara hujusmodi novo 
Missaji, nisi roaluerint Latino, utantur. Romae apud Sanctam 
Mariam Majorem die 2g. Aprilis i63i, Pontificatus nostri anno 
octayo. 

(Josephi Simonii Asscmani Kalendaria Eeelesiae nni\ersae. Tom. I. 
fiomae 1755. in^YI. pag. 116. s.) 



X11L 

Litterae Innoceiitii P. X. circa Breviariiim 
Eomanum Illyriciim datae 22. Februarii 1648. 



Romanura Pontificem, cui ex dispositione diyina omniura 
Orbis Ecclesiarum cura incumbit, sednlo decet invigilare, ut 
cuncta ad Gatholicam fidem, divinumque cultura pertinentia, 
rite recteąue in Ecclesiis praedictis peragantur; et praesertim 
ut sacrae Scripturae et alii Godices, qui fidei cuitusque hu- 
jusmodj fundamenta, et sacras preces, laudibuś gratiisąue Deo 
persolyendis, continent, quocumque tempore, vel idiomate, aut 
charactere conscripti sint, mendis atquc erroribus piane careant,, 
illisque omnino expertes ab omnibus habeantur. Quum jgitur 
lUyricarum gentium, quae longe lateque per Europam diffusae 
sunt, atque ab ipsis gloriosis Apostolorum principibus Petro 
Paulo potissimum Ghrisli fidem edoctae fuerunt, libros sacros 
jam inde a D. Hieronymi tempóribus, ut peryetusta ad nos 
detulit traditio, vel cerie a Pontificatu fel. rec. Joannis Papae 
Vin. Praedecessoris nostri, uti ex ejusdera data super ea re 
epistoła constat, ritu quidem Romano, sed idiomate SlavonicOy 
et charactere S. Hieronymi vulgo nuncupato conscriptos, op- 
portuna recognitione indigere compertum sit: nos rec. mem. 
Urbani Papae VIII. etiam Praedecessoris nostri, qui Missale 
Illyricura emendatum juxta nuperrimas illius reformationes 
charactere Hieronymiano, ac lingua Slavonica typis yulgari 
mandayit, vestigiis inhaerentes, de venerabilium Fratrum no- 
strorum S. R. E, Gardinalium, negotio propagationis fidei per 
universum Mundum praepositorum consilio, venerabili fratri 
Raphaeli Archiepiscopo Achridae seu Primae Justinianae, raan- 



PrILOG B. 123 



daylmus, ut Breviarum lllj-ricum, antę annos centum itn- 
pressum, recogaosceret, et ad forraam Breviani Romani Latini 
nuper a praedicto Urbano Praedecessore reformati in praedictam 
iinguatn Slavonicam redigeret. Quod quum idem Raphael 
Archiepiscopus diligenter praestiterit, dictumque novum Bre- 
yiariura lUyricum a peritis praedictae linguae, et in sacris li- 
teris edoctis yiris comprobatum fuerit: idcirco nos motu proprio, 
ac ex certa scientia et matura deliberatione nostris, deąue 
Aposlolicae potestatis plcnitudine, de simili praedictorum Fratrura 
nostrorura consilio, Breviarium praedictum tenore praesentium 
confirmamus et approbamus, typisque mandari juberaus. 

(Ibidem p:ig. 118.) ' 



Methodii Terlecki, Episcopi Ghelmensis et Bel- 

eensis, testiinonium de Psalterio, in Breviario 

Illyrico imprimendo, adYulgatam,quantum phrasis 

Illyrieae linguae pateretur, aeeommodato. 



Ego Methodius Terlecki, Episcopus Chelroensis et Beł- 
censis: dum anno infrascripto pro grayissimis negotiis totius 
Russiae, nonnullisque raeae dioecesis, in prirais vero, quae 
opportuoa atque pernecessaria arbitratus sum, pro sanctissima 
unione in Russia, et aliis Slavonicae nationis Proyinciis con- 
seryanda et promovenda, apud Sedem Apostclicara summo 
studio łaborarcm, atque in dies expeditionem eorumdem pro 
voto praestolarer, Eminentissimi et Reyerendissimi Domini 
Gardinales Sacrae Gongregationis de Propaganda Fide instan- 
tiam apud me fecerunt, ut juxta eorumdem Decretum sub die 
prima Sept. anni praesentis 1643. editum, vocato R. P. Raphaele 
Croato Ord. Minorum de Obseryantia, ad impressionem Bre- 
yiarii lUjrrici deputato, Psalterium in eodem Breviario impri- 
mendum, cum memorato R. P. Raphaele, ad Yulgatam traosla- 
tionero, quantum phrasis Illyrieae linguae pateretur, de yerbo 
ad yerbum accoramodarem. Itaque quo in causa tam pia eo- 
rum yoluntati morem gererero, sepositis quibuscumque priyatis 
meis negotiis et occupationibus, accersire curayi ilHco prae- 
fatum R. P. Raphaelem, afferreque plura yetustorum Illyrieae 
linguae Breyiariorura roanuscripta et impressa exemplaria, atque 
autographum, quod idem R. P. 7^a^^<3;e7, ad Yulgatae editionis 
seasum parayerat, adhibitis etiam antiquissimis, quibus ab ipso 



PkILOG B. ^25 



suo exordio Ruthena et cuncta Slavonica usa est et utitur 
Ecciesia, codicibus: post diyinum imploratuni auxilium, dili- 
genlissirae insimul contuliraus ipsius R. P. Raphaelis autogra- 
phura supradictum, cum atiquis Breyiarii Ilirrici Psalteriis, 
Latina Yulgata semper prae oculis existente, atque an confor- 
ruis esset, exarainavimus. Ita factura est, ut sollicita adhibita 
cura, tale reddituna est Psalterium, quaie a supradicta Sacra 
Gongregatione expeteretur, hoc est, adamassira Yulgatae trans- 
latioai concordans. Nacn explosis nonnullis vulgatis Sermonis 
Dałmatici yocabulis, quae scriptorum licentia in vetusta Illy- 
rica Breyiaria intrasa fuerant, quaeque R. P. Raphael suae 
translationi inseruerat, pura, quae in incorruptis apud me ha- 
bebantur, Slayonica, eorum loco reposuimus; punctationemque 
et periodos atque initia versuum singulorum, quucn łonge aliter 
in Illyricis leguntur, ubique juxta Yulgatam accommodavimus, 
ita ut divina opitulante gratia Psalteriura ipsum per nos revi- 
sura, atque ut dictum est, a peregrinis Dalmaticis yocibus pur- 
gatum; concordet in praesens in omnibus el per omnia cum 
desiderato Psałterio novissimi Breyiarii moderni SS. D, N. 
Papae Urbani VIIL yulgatae editionis: neque est, ut eara ob 
causara Illyrici Breyiarii impressio, suramopere necessaria, et 
ab lUyricanae Ecclesiae Presbyteris quotidie expetita, diutius 
oifferatur. In cujus rei fidem praesens testimonium, raea manu 
subscriptum, atque sigillo munitum dedi. In Palatio Quirina!i 
SS. D, N, die i6. Sepr. anno a creatione Mundi secundum 
nostrum computum yiSi., a Natiyitate vero Ghiisti Domini 
1643. Indicir. Xl. Idera qui supra Methodius Episcopus Chei- 
raensis et Belcensis manu propria. 

(Ibidem pag. 114. ss.) 



Gaput XXIV. synodi dioecesanae Spalatensis 
a. 1688 (edit. Patavii 1690). 



Cum inter triginta parochias foraneas hujus dioecesis 
octo tantum sint ritus latini, ceterae Illyricorum; quoniam pe- 
culiari et speciosissimo sanctae matris Ecclesiae privilegio, in 
idiomate ilJyrłco sacra habetur liturgia, maxinQa habenda est 
ratio ejusdem idiomatis probe addiscendi et docendi. Clerici 
noverint Ashuąuidarium ^) atque a peritis sacerdotibus eru- 
diantur, qui in eam praecipue curam incumbant, ut Iliyricum 
Iłtterale, quo Missale et Breviarium perscripta sunt, perfecte 
calleant; alioquin scient, se ad ordines non promoyendos, quura 
apud Illyrios eadern sit ratio illyrici idiomatis litteralis, quae 
apud nos latini. Sex sacerdotes in proyincia Politii deputentur, 
qui alios sacerdotes in perfecta Missalis et Breyiarii et in sa- 
crarum functionum administralione observent, exarainenti. et 
corrigant. 

{Kopitar Glagolita Clozianus. Edit. eit. p. XVni. 



ij Małe sie loco: Azbiikividarumi i. e. Alpbabetmn S]avoruin; uam 
nomijia slaybniea trium priorum Alpliabeti litterarum sonant: Az, Buki. 
Wiedi. 



XVI. 

OoBstitutio Beiiedieti P. XIV., qua Eeelesiastieis 
omnibus Eitus Slavo-Latini praecipitur iit in Missis 
et Divims Officiis Slavuin Litterale idioma cum 
charaeteribus HieroDymianis retineant, et Missa- 
libus Breviariis etc. utantur typis Congregationis 
Propagaiidae Fidei editis, data 15. Aug. 1754. 

Benedictus Episcopas Servus Seryorum Dei. Ad perpe- 
tuam rei memoriam. Ex pastorałi raunere, quo Roraani Pon- 
tifices Gatholicae praesunt Ecclesiae, eamque moderantur, con- 
sueverunt Praedecessores Nostri yigilem navare curam, ut in 
Sacris peragendis, suos unaquaeque Natio legitime inyectos 
Ritus religiose custodiat, ejusque idiomatis uniformitatem re- 
tineat, quo illius respectiye Majores in Missae Sacrificio, Divi- 
nisquc Officiis usi dignoscuntur; prohibentes ne quid a prisca 
lingua, Yulgaribus licet dicendi formulis immutata, deflectatur, 
omnemque adhibentes operam, ut abusus procedentibus tem- 
poribus inolescentes eradicarent. 

§. I. Gum itaque ex fidis dignorum testimonio accepe- 
rimus, in 'Ritum Siavo-Latinum, quem felicis recordationis 
Praedecessor Noster Joannes Papa VIII. fideli ac religiosae 
nationi Illyricae, una cum idiomate, quod nunc Slavum lit- 
terale appellant, et charaeteribus, quos Hieronymianos dicunt, 
adhibendum. concessit, et successivis temporibus recolendae 
memoriae Praedecessores pariter Nostri Urbanas VIII., et In- 
nocentius X., dum Missale, et Breyiarium eodera idioraąte, et 
charaeteribus, excudenda typis traderentur, iteratis yicibus eon- 



128 Priłog B. 



firmamut; nonnulios irrepere abusus, Apostolicae Sedis in- 
tentionibus, institutisque contrarios, perniciosa aHquorura li- 
bertate, qui audent Missas, inssrtis Oratioriibus et precibus 
Slavo Yulgari serraone conscriptis, coraponere, laitium quoque 
Eyangelii secundum Joannera, et Psalmum Lavabo, eadem 
yulgari lingua, latinisąue characteribus imprcssa, nuUa desuper 
a Nobis facultate, et approbatione praeobteota, sibi, alii£que 
Sacerdotibus legenda proponere: Idcirco ne hujusmodi abusus, 
qui eumdera Ritura miscere ac turbare facile posset, latius 
progrediatur; postąuam aliis Nostris ediris Constitutionibus, 
nimirum quioquagesima septima cui initium Etsi pastoralis, 
et octogcsima septima incipieote Demandatum coelitus, quae 
cKstant in Bullarii Nostri Tom. I. p. 167. et 290. Graecorum 
Rituum conseryationi, et integritati, pro Italo- Graecorum, et 
Graeco-Melchitarura Nalionibus, abunde proyidimus; eamdem 
nunc soUicitudinis Nostrae curara ad lilyricara Nationem con- 
yertentes, suprem^a, qua fungimur Apostolica auctoritate, yolu- 
mus, praecipimus, atque raandamus, ut Ecclesiastici omnes et 
Saccrdotes tam Seculares, quam cujuscunque Ordinis, aut In- 
stituti Regulajes, qui Ritum Siavo-Latinura profitentur, in Au- 
gusto Altaris Sacrificio, et in Horis Ganonicis, aliisąue Diyinis 
Officiis persolyendis ac obeundis, Missalia, Tabelias, et Bre- 
yiaria characteribus Hieronymianis impressis typis Gongrega- 
tionis Propagandae Fidei, quaeque in posterum ibidem im- 
priracntur, non sine praeyiis opportunis revisionibus, et appro- 
bationibus, aliisque diligentiis hucu?que adhibitis, et deinceps 
adhibendis a Yiris doctis, et Slayo-Latinum idioma, ac Hie- 
ronymianos characteres apprime callentibus, queraadmodum 
per plura anteacta saecula ab Illyrico Glero seryatum siudiose 
fuit, ita deinceps oranino adhibere debeant, et teneantur: urque 
in posterum ncmo ex pracdicto Glero, in Missis celebrandis, 
aut in diyinis Officiis persolyendis, Orationcs et Preces, quae 
nostra, et Apostolicae Sedis auctoritate exarainatae non fuerint^ 



PrILOG B. 129 



et approbatae, recitare, aut quoquo modo adhibere audeat, seu 
praesumat. 

§. 2. Quocirca Yenerabilibus Fratribus Nostris Archiepi- 
scopis, et Episcopis, in quorum Dioecesibus Ritus Slavo-Latinus 
viget, committimus, atque injungiraus, ut pro zelo et sołlici- 
tudine, qua tenentur concreditis sibi Ovibus praeesse, et Sa- 
crorum Ecclesiae Rituum integritati adylgilare, sedulam exac- 
tamque hujusce Nostrae yoluntatis, ac districti praecepti exe- 
cutionem curent, atque urgeant, ac novitates omnes, irreptos- 
que quoslibet abusus elimineat, adhibitis efficacioribus remediis 
a Sacris Ganonibus in peryicaces et refractarios indictis; si- 
milia vero successiyis temporibus attentari minime patiantur. 

§. 3. Decernentes has nostras Litteras, et in eis contenta 
hujusmodi, semper et perpetuo firma, yalida, et efficacia exi-. 
stere et fore, suosque plenarios et integros effectus sortiri, et 
obtinere, et ab illis, ad quos spectat, et pro tempore specta- 
bit, inyiolabiliter observari debere: sicque, et non aliter in 
praeraissis per quoscumque Judices Ordinarios, et Delegatos, 
etiara Sanctae Romanae Ecclesiae Gardinales, horumque Gon- 
gregationes, nec non Apostolicae Sedis Nuntios, et quosvis 
alios quacunque praeeminentia, et potestate fungeotes, et func- 
turos, sublata eis, et eorum cuilibet quavis aliter judicandi, et 
interpretandi facultate et auctoritate, judicari, et definiri debere j 
ac irritura et inane, si secus super his a quoquam quavis 
auctoritate scienter, vel ignoranter contigerir attentari. 

§. 4. Non obstantibus contrariis quibusvis, etiam in Sy- 
nodalibus forsan, aut Provincialibus Conciliis editis (^iOnstitu- 
tionibus, aut Dećretis; Privilegiis quoque, et Indultis eidem 
Nationi Illyricae, ejusque Ecclesiis, atque Praesulibus, quavis 
etiam Apostolica. auctoritate concessis, ac iteratis yicibus con- 
firmatis, et innovatis, ac usibus, stylis, et consuetudinibus quan- 
tumyis diuturna obseryantia firmatis"; qmbus omnibus, et sin- 



130 Pkilog B. 



gulis, tenore praesentiura, et ad praemissura effectum, specia- 
liter et expresse derogamus, caeterisque contrariis quibuscunQque. 

§. 5. Yolumas autem, ut earumdem praesentiura Litte- 
rarum transuraptis seu exempHs, etiam impressis, manu ali- 
cujus Notarii publici subscriptis, et sigillo Personae in digni- 
tate Ecciesiastica constitutae munitis, eadem prorsus fides ad- 
hibeatur, quae ipsis praesentibus adhiberetur, si forent exhi- 
bitae vel ostensae, 

§. 6, NuUi ergo Horainum liceat paginam hanc Nostrae 
Declarationis, inhibitionis, praecepti, mandati, commissionis, et 
Yoluntatis infringere, vel et ausu temerario contraire. Si quis 
autem hoc attentare praesumpserit, indignationera Omnipo- 
tentis Dei, ac Beatorum Petri et Pauli Apostolorum ej as, se 
noverit incursurura. 

Datura Romae apud S. Marłam Majorem Anno Incarna- 
tionis Dominicae Millesimo septingentesimo quinquagesimo 
quarto, decimo octavo Kalendas Septembris, Pontificatus Nostri 
anno Quatordecimo. 

(Benedieti P. XIV. BiiUarium Tom. IV. Romae 1757 fol. pag. 233. ss.) 



Lipsiac) typis B. G. Teubneri. 



Anhan 



') 



1) Prvi je GinzeloY „Aahang" od str. 1-130 ovoga Priloga (B.) 



Glagolitische Fragmente. 



Aufgefunden 
Ton 

Dr. K A. C. Hofłer, 

K. K. Ujiirersitatsprofessor in Prag; 

beleuchtet 
von 

Dr. P. J. Śafarik 

IL. K. Un.iveisi<&ts-Bibi)oihekar in Tras. 



Die fokenden MittheiUuiffen shid entnouimen der Schrift: 



'& 



Glagolitische Fragmente. Herausgegeben von Dr. Karl 
Adolph Gonstantin Hofler, K. K. UniyersiUltsprofessor 
und Dr. Paul Joseph Safarik, K. K. Universitats- 
Bibliothekar, Aus den Abhandl. der K. Bohm. Ges. 
Wiss. V. Folgę lo. Band. Prag iSSy. gr. 4. 62 
Seiten mit 5 Hthografischen Tafeln : Tab. I. ein 
altbohraisches Miniaturgemalde, Tab. II. Synopsis 
alphabeti glagolitici, und Tab. III. IV. V. Facsirailen 
der glagolitischen Fragmente. 

Da diese Schrift mir erst zukam, naelidem der grosste Tlieil meines 
Buches selion gedruckt war, und die aufgefundenen glagolitischen Frag- 
mente, von denen dieselbe handelt, ein sehr wiehtiger Beitrag zur Ge- 
schiehte der slawischen Liturgie siad, so wiirde der zweite Theil meines 
Buches offenbar mangelhaft seyn, wen ich das Ergebniss der „Fragmente" 
nieh wenigstens in einem Anhange darlegte, und das Yerhiiltniss wiirdigte, 
in welchem dasselbe zu den Resultaten meiner gesehiehtlichen Forsehungen 
und ansehauungen iiber slawisehe Liturgie steht. 



PeILOG B. - 135 



Am 14. November j855 unterwarf Herr Professor Dr. 
Hofler bei Durchsicht einiger Handschriften der Biblioihek 
des Prager Metropolitancapitels auch den Codex A. LX, einer 
nilheren Prufung und liberzeugte sich sehr bald, das sein Werth 
nicht bios in dem hohen Alter seiner Abfassung, sondern in 
seinera unscheinbaren Aohange liege. 

Neben dem eigentlichen Inhalte, der lateinischen Ueberset- 
zungder Apocalypse, der Apostelgeschichte, der Briefe des h. Pau- 
lus und spateren Zusatzen welche dit Jiingere Hand augenblicklicłi 
kenntlich machten, fanden sich namlich auf der inneren Seite 
des Ruckdeckels 2 gleichgrose, wenn auch nicht gleichartige 
Pergamentstreifen, welche, wie es scheint, unmittelbar bei dem- 
Binden des Godex mit eingeklebt wurden und mit dem Ein- 
bande fast zu einer Masse vereint waren — und auf denen 
sich Schriftziige dem Auge darstellten, die der gewandte 
Paliiograph nicht zu entziffern yermochte. 

Herr Bibliothekar Dr. Safarik, dera die Handschrift am 
23. Noyember vorgelegt wurde, erkannte die Schrift der auf 
der inneren Seite des Hinterdeckels angeklebten zwei Perga- 
mentblatter, nachdem er die Handschrift in die rechte Lagę 
gebracht, auf den ersten Blick ais glagolitisch und sehr alt, 
beim naheren Besehen auch ais unzweifelhaft acht und daher 
iiusserst wichtig. 

Dieser Codex sowohl ais die in ihm enthaltenen glago- 
litischen Fragmente haben fur dis Geschichte der slawischen 
Liturgie eine solche Bedeutung, dass wir Beide gesondert be- 
trachten miissen. 



136 PrILOG B. 



I. 

Der Oodex. 

Die Handschrift, in welcher sich die glagolitischen Frag- 
mente erhalten habeo, ist ein lateinischer Praxaposiolus, d. i. 
jener Theil des N. Testamentes, welcher die Apocalypse, die 
kanonischen Briefe, die Apostelgeschichte und die Briete Pauli 
enthalt, Sie zahlt zusammen 198 BI. in Folioformat, ist auf 
weissen diinnen leicht roUenden Pergament sehr schon noit 
"wenigen Abbreviaturen geschrieben und gehort nach yerlassli- 
chen palaographischen Kennzeichen ins XI. Jahrhundert und 
zwar wahrscheinlich in die erste Halfte desselben. Nach der 
sorgfaltigen Ausstattung in Bezug auf Pergament, Schrift und 
kunstYolle Ausfiihrung der reichlich yergoldeten Initialen kann 
sie mit Recht, wenn auch nicht grade zu den Prachthand- 
schriften, so doch zu den sehr schonen und werthycHen Hand- 
schriften gezahlt werden. 

Das erste Blatt des Godex ist auf der Riickseite mit 
einem sinnreichen, jetzt leider, trotz des dabti nach beiden 
Seiten hin angebrachten Schutzes von eingelegtem Seideostoff, 
stark beschadigtem Miniaturgemalde versehen, dessen richtige 
Deutung fiir die Geschichte der Handschrift sehr wichtig, aber 
zugleich auch sehr schwierig ist. 

Diess Gemalde ist durch vier horizontal laufende Linien 
-queer in der Mitte in zwei gleiche Felder getheilt, um die sich 
ein Rahmen im langlichten Yiereck zieht, der selbst an den 
4 Ecken und recht und links in der Mitte, ałso von 6 runden 
Medailions, Brustbildern von Heiligen auf Goldrund durch- 
brochen wird. 

In dera oberen Felde wird die Yision des h. Johannes 

dargestellt, von welcher in der Apocalypse die Redę, namlich 

'Christus, in Mitte siebSn goldner Leuchter mit dera Scbwerte 



PrILOGB. 137 



im Munde und dem Kranze von sieben Sternen in der Linken 
(nach der Apocalypse in der Rechten) ; rechts vor ihm der h. 
Johannes. 

la dem unteren Felde steht ein bohmischer Herzog in 
furstlichem Gewande, mit der Lanze in der Rechten ; hinter ihm 
ein Waffentrager mit entblosten Schwerte. Vor dera Herzog steht 
ein Abt rait dem Krumrastab, der so eben ein 3uch (wahr- 
scheinlich eine Anspielung aul unsern Praxapostel) vom Herzoge 
zum Geschenk empfangęn hat und im Begriffe steht es dem 
hinter ihm stehenden Ordensbruder zu iibergeben. Die jetzt 
stark beschadigten Inschrifton zwischen den Linien auf der ais 
Grenzscheide der beiden Felder queer iiber den Goldgrund 
laufenden blauen Leiste scheinen vollstandig gelautet zu haben : 
I. (Si neq)uis solem, debes (aspic)ere (Christum) — und 
^. (Si . , .) paru(m) dabi(t). Munus votu(ra su)perabit — 
jene mit Beziehung auf das obere, diese mit Beziehung auf 
das untere Bild. Auf dera Buche selbst ist das Wort „dominus" 
ganz deutlich zu lesen. Das Miniaturgemalde wird von Kennern 
fiir einheimisch d. i, bShmisch gehalten und ins Xf. Jahrhun- 
dert gesetzt. 

Herr Professor Dr. Hofler hat in seinera am ly. December 
1 855 in der Sectionsversamralung der k. bohmischen Gesell- 
schaft der Wissenschaftcn gehaltenen Yortrage das Gemalde 
des Codex folgender Weise gedeutct. 

„Wer ist der Herzog rait der Fahne, welche das Her- 
zegthum und zwar das Lehenherzogthum bedcutet? Anschei- 
nend ist kein Anhaltspunkt, dieses zu entrathseln, und doch 
bietet nahere Betrachtung des Kopfschmuckes einea ganz si- 
cheren dar. Es ist offcnbar nicht bios eine Binde, sondern 
auch eine rothliche niedrige Mitra, welche uns in dem Geber 
eines Godex des XI. Jahrhunderts den Herzog Spytigney II. 
Yorfahrt, welchen Papst Nicolaus II. loSg mit der Mitra be- 
schenkte . . . Wer ist der Abt, welchem der bohmische Herzog, 



10 



138 PeILOG B. 



den wir fiar Spytignśr mit allem Fugę zu halten berechtigt 
sind, das lateinische Exemplar der Apostelbriefe in so schoner 
Ausstattung bestiramte? Es łiegt sehr nalie, das es lateinische 
und nicht griechische oder slawische Monche gewesen sein 
diirften und in der That wissen wir ja das grade Spytigney 
es war, welcher die slawischeo Monche aus S^zawa verjagtc 
und deutsche Monche (des lateinischen Ritus) dort einsetzte... 
Somit war es Spytignev, der bohmische Herzog, selbst, der 
den lateinischen Ritus zum Siege iiber den slawischen erhob 
und von dem es, ais er die Deutschen einfiihrte, mit Recht 
heisen konnte, wie die Umschrift des untern Theiles des Mi- 
niaturbildes besagt: Si parum dabit (resp. dedit), munus votum 
superabit — wenn er auch jetzt wenig gab, so wird das Ge- 
schenk (des lateinischen Klosters) den Wunsch der Monche 
noch iibertreffen. — Somit ist denn in allem bisher Erwahnten 
ein yollstandiger Einklang. Die Miniaturę, wahrscheinlich ers^ 
ira Kloster, jedenfalls in Bohmen gemacht, hat eine feste hi- 
storische Grundlage und steht in Yerbindung mit einer That- 
sache, von welcher man sich einć neue Aera erwartete, was 
nicht ohne Beziehung zu dem apocalyptischen Bilde stehen 
mag, wo Ghristi Angesicht gleich der Sonne leuchtete. Herzog 
und Abt erklaren sich gegenseitig; die Ueberreichung des la- 
teinischen Buches, welche sinnbildlich der Einsetzung eines 
lateinischen Abtcs voranging; die Gewisheit, das es sich hier 
ura ein Geschenk an den Abt, nicht von dera Abte handle! 
die Gęste des Bruders, wie die des Schwerttragers, dessen 
offene Hand gleichfalls andeutet, das eine Gabe stattgefunden 
habe und gleichsara die Uebereinstinamung des Yolkes (Adels) 
erweist; endlich der Herzog mit der Mitra, zuletzt das Buch 
selbst mit seincr prachtvollen Ausstattung und der praktisch 
ełngerichteten Form seines Inhaltes lassen wohl keine andere 
Dcutung zu''. 

Ich stimme in dem Hauptgedanken dieser Auflfassung 



PeILOG B. 139 



des Gemaldes, das uamlich dasselbe den Sieg des lateinischen 
Ritus liber den slawischen in Sazawa darstellt und feiert, mit 
tneinera hochverehrten Freunde Herrn Prof. Dr. Hofler voll- 
komnoen uberein, kann aber nicht umhin, gegen die Deutung 
auf Herzog Spitihnew II. meine historischen Bedenken aus- 
zusprechen. 

Die Annahme, das der auf dem Gemalde dargestellte 
bohmische Herzog Spitihnśw II. sei, stutzt sich yorzuglich 
auf den Kopfschrauck desselben, welcher offenbar nicht bios 
eine Binde, sondern eine rothliche niedrige Mitra sey, mit 
der P. Nicolaus II. den Herzog Spitihnew loSg auszeichnete. 
Die „mitra" des Gencius Gamerarius war jedenfalls nichts 
Anderes ais die „pellicea episcopalis" des Cosmas, eine Her- 
melin-Ghorkappe, welche der geistlichgesinnte Herzog vom 
Aschermittwoch durch die ganze Quadragesima fiber dem 
geistlichen Gewande zu tragen pflegte, und an einen Kopf- 
schmuck scheint mir dabei nicht zu denken zu seyn. Da der 
auf dem Gemalde dargestellte Herzog mit seinem weltlłchen 
herzogiichen Ornate angethan ist, só wiirde die Hinzuthat 
einer geistlichen Auszeichnung dem Maler kaum asthetisch 
erschienen seyn. 

Es ist aber meines Ermessens um so mehr von Spi- 
tihnew der fraglichen „mitra* wegen abzusehen, weil die zu 
berLicksichtigenden historischen Momente der Zeit nicht zu- 
sammenstimmen. Sazawa wurde von Spitihnew dem lateinischen 
Abte gleich nach Antritt seiner Regierung, also, wenn nicht 
schon im J, io55, sicher zu Anfang io56 ubergeben'); die 
»initra" aber wurde ihm erst im J. loSg verliehen. Vor diesem 
Jahre konnte daher der Herzog mit der „mitra" laberhaupt 
nicht gemalt werden. SoUte man aber die bildliche Darstellung 
tles Sieges der lateinischen Liturgie uber die slawische, der 



1) S. oben §. 37. S. 142. 



140 Prilog B. 



Yoraussetzungsweise to55 und spatestens io56 stattfand, bis 
nach loSg yerschoben haben? Ich sagę: yoraussetzungsweise' 
denn in Wahrheit feieite der lateinische Ritus iiber den sla- 
wiłchen in Sdzawa seinen yollendeten Sieg nicht unter Spi- 
tihnśw II, sondern unter Brźetislaw II. im J. logy^). Das 
aber die unter Spitihnśw eintretende Reaction gegen den sla- 
wischen Ritus kein bleibender Sieg, sondern eine bald yorii- 
bergehende Erscheinung seyn werde, konnte dem hellen Auge 
seibst der Zeitgenossen sich nicht verbergen, und der einge- 
setzte lateinische Abt tauschte sich seibst schwerlich uber die 
wahre Lagę der Dinge. 

Was nun ferner die Handlung seibst bctrifft, die auf 
dera untern Felde der Miniaturę dargestellt ist, nSmlich die 
Schenkung des lateinischen Praxapostolus durch den Herzog 
an den Abt, so deutet auch diese, raeines Erachtens, vielmehr 
auf Brźetislaw U. ais Spitihnśw II. Denn nach dem Zeugniss 
der Sźizawer-Chronik fand der von Brźetislaw nach Yertrei- 
bung der slawischen Monche ais Abt in Sazawa eingesetzte 
Brźewnower Propst dort nichts ais slawische Biicher vor, so 
das er die nothwendigen lateinischen Biacher seibst Tag und 
Nacht mit ungeheurcr Miihe zusammenschreiben, kaufen, durch 
gedungene Schreiber fertigen und auf alle mogliche Weise zu 
erwerben suchen musste^\ War bei soicher Biichernoth das 
Geschsnk eines lateinischen Kirchenbuchs nicht die willkom- 
menste und kostbarste Gabe? Der Herzog, der dtr sonstigen Noth 
des gepliinderten Klosters grosmlithig abhalf ^) muste sich ganz 



1) S. oben §. 39. S. 145. 

2) Ebendaselbst S. 145 f. 

3) Ad locum igitur, ad quem Abbas intitulatus extłtit, dum priraiłus 
adyenit, rebus monastieae suppellectilis omnimodis adnicliilatis, ineommodum 
inyenit in tantum, ut iiec uno mensę eo vietu, quem illic inyeiiit, einn 
fratribus sustentari potuerit, nis supra nominatus Dux adjumentum ex 
propria Camera sua praebuisset. Chroń. Sazav. apud Cosmam ad a. 1097. 
Script. rer. Boh. I. 203. » 



Prilog B. 141 



besonders berufen fiihlen, demselben mit einena Biichergc- 
5chenke beizuspringen. 

Die Zeit, in welche die auf dem Getnalde dargestellte 
Handlung zu setzen ist scheint mir aber endlich vorzuglich 
durch die kostbare Entdeckung des Herrn Prof. Dr, Hofler, 
die dem Godex beigebundenen glagolitischen Fragmente ausser 
Streit gesetzt zu werden, tiber welche er die sehr feine Be- 
merkung raacht: „Das die Pergamentblatter nicht vor dem 
Miniaturbilde, soodern riickwarts eingebundea sind, wo sic 
weniger gesucht und eben desshalb weniger abgeniitzt, werden, 
scheint uns von Bedeutung. Sie sind gleichsam das Gegenbild 
d« im Anfang stehenden." 

Fiirwahr sind diese Triimmer der glagolitischen Kirchen- 
biicher aus Sazawa ein Bild der Niederlage und des Unter- 
gangs der slawischen Liturgie daselbst und sonach das wahre 
Gegenbild des im lateinischen Praxapo$tel symbolisirten Sieges 
und Auflebens der lateinischen Liturgie daselbst. Trtimmer 
der glagolitischen Kirchenbucher in Sdzawa gab es aber wieder 
nicht zur Zeit SpitihnSw II., sondern erst unter Brzetislaw II. 
Denn im Jahre io56, ais der Abt Veit mit seinen slawischen 
Monchen yon Sśzawa auszog, nahmen sie selbstverstandlicher 
Weise ihre glagolitischen Kirchenbucher ais ihren kostbarstcn 
Schatz mit nach Ungarn, von wo sie dieselben nach Spitihnśw's 
Tode wieder nach Sdzawa brachten, wo sie das Schicksal der 
ganzh'chen Yernichtung erst im J. 1097 ^^^^- ^®" ^^ 8^*0 cr«t 
datiren in Bohmen glagolitische Fragmente ais Gegenbild der 
sicgreicheo lateinischen Kirchenbucher. 

Und jetzt erlaube ich mir, das den Codex schmflckcnde 
Miniaturgeraalde also zu deuten: Das Bild stellt den durch 
Christus, den Hort aller Kirchen, auf Fiirbitte der Heiligen 
unter Herzog Brzetislaw II. und Abt Diethard herbeigefuhrten 
Sieg der lateinischen Liturgie iiber die griechisch-slawische im 
Kloster von S&zawa dar. 



142 PrILOG B. 



Diese Idee ist sinnreich durch die Abtheilung des Ganzen 
in zwei Felder, ein Oberes und Unteres, ausgefuhrt. Der Ge- 
danke, das der Sieg des Jateinischen Ritus iiber den slawischeo 
auf den Herm zuruckzufiihren und ihm zu yerdanken sey, 
wird im oberen Felde durch die Yision in der Apocalypse I, 
12 17 dargestellt, in welcher Johannes den Sohn des Menschen 
sah in Mitten sieben goldner Leuchter, in dessen Rechter sieben 
Sterne, von dessen Munde ein zweischneidiges Schwert ausging, 
und dessen Antlitz wie die Senne leuchtet, und zu dessen 
Fiissen der Seher wie todt niederfiel, und der ihn aufrichtet 
nait seiner Rechten, Er das Alpha und Oraega, der mit dera 
Schwerte seines Mundes alle Feinde der Kirche vernichtet, hat 
den von Menschen eingefuhrten slawischen Ritus in S^zawa 
gesturzt, und den von Ihm stararaenden Jateinischen Ritus 
siegen gemacht. Diesen Gedanken, das die lateinische Liturgie 
im Gegensatze zur slawischen vom Herrn stamrat, hat der 
Maler durch das „Dominus* auf dem Codex im untern Felde 
ausgedriickt, wodurch er zugleich aussprach, das der Herr es 
sey, welcher woUe, das fortan zu seiner Ehre der Gottesdienst 
in S^zawa lateini?ch gefeiert werde und Herzog Brzetislaw nur 
der Yollstrecker dieses gottlichen Willens sey. 

Das untere Feld, das im innigsten Bezuge zu dem Oberen 
steht, stellt also nicht bios die Schenkung eines lateinischen 
Kirchenbuchs an den neuen Abt Diethard durch Herzog Brze- 
tislaw dar, sondern wie die Haltung des Herzogs deutlich 
anzuzeigen scheint, die mit der Uebergabe des lateinischen 
Kirchenbuchs symbolisch ausgesprochene Weisung, den Got- 
tesdienst in Sźizawa fortan lateinisch zu begehen. 

Der Herr hat aber diese siegreiche Wendung der Dinge 
in Sazawa, den Sieg des Lichtes ilber die Finsternis, herbei- 
gefiihrt auf die Fiirbitte seiner Heihgen, Die Brustbilder dieser 
Heiligen durchbrechen den Rahmen des Gemaldes an den 4 
Ecken und rechts und links in der Mitte. Ohne Zwelfel stelkn 



PrILOG B. 143 



die in runden Medaillons befindlichen Brustbilder Heilige dar; 
den Alle haben, gleichwie der Herr und Johannes im oberen 
Felde den Heiligenschein, die lanula, um das Ilaupt. Herr 
Pfof. Dr. Hofler meint: Zweifelsohne seyen die Heiligen in 
den 4 Ecken die vier Evangelisten. Ich vermisse aber bei den- 
selben die gewohnlichen aus der altesten christlichen Zeit stam- 
menden Symbole der Evangelisten, und nur das Bild in der 
ersten untern Ecke hat das Symbol des h, Johannes, namlich 
den Giftkelch. Aber auch dieses Bild durfte den h. Johannes 
nicht darstellen, weil das Sujet desselben das Monchsgewand 
tiagt Weil nun der h. Benedict ais Symbol auch den Gift- 
kelch fiihrt, so durfte das Brustbild ihn darstellen. 

Ais die Hauptfurbitter fiir den Sieg des lateinischen 
Ritus bei dem Herrn erscheinen aber offenbar die links und 
rechts in der Mitte dargestellten Heiligen, dereń Bildnisse das 
obere Feld mit dem untern yerbinden, also dadurch sinnreich 
ais die yorzuglichsten Yermittler der neuen Gestaltung der 
Dinge in Sźizawa bezeichnet sind. Herr Prof. Dr. Hofler meint, 
diese Heiligen in der Mitte seien ein Bischof mit segnender 
Hand (Me[hod?}, ihra gegeniiber ein Monch (Gynll?). — An 
Method und CyriU zu denken hihdert, abgesehen von Ande- 
rem, meines Erachtens die Grundidee des ganzen Gemaldes; 
denn der von ihnen stammende slawische Ritus ist hier die 
besiegte Sache. Es sind vielraehr Heilige, welche die siegreiche 
Sache bei Christus vertrelen haben, und demgemass ist die 
Haltung der Hande bei Beiden eine, wie ich deutlich zu er- 
kennen glaube, bethend stehende. Daher deute ich die auf das 
ober Fel dasich beziehende und die Bitte fiir den durch Chri- 
stus herbeizufiihrenden Sieg aussprehende Inschrift: Vis solem, 
debes aspicere Christum — Willst du Sonnenlicht, must du 
auf Christus blicken. Sicher stellt das Bild rechts einen heiligen 
Bischof dar, und an Wen durfte man zunachst mit mehr 
Recht denken ais — an den h. Adalbert? 



144 PeILOG B. 



So stellt dean also dies Geraalde Hie Einfuhrung der 
lateinischen Liturgie an der Stelle der slawischen in Sźizawa 
dar, und der Godex, den es schmucket, ist demnach derjenige, 
den Herzog Brźetislaw ais Symbol des lateinischen Ritus, der 
hinfort im Kloster herrschen sollte, dem Abte Diethard feierlich 
iibergab. 



Die glagolitischen Fragmente 

Wir werden uns nun zur Betrachtung des „Gegenbildes", 
den in dem Codex aufbewahrten glagolitischen Fragmenten. 
Herr Bibliothekar Dr. Safarzik, der gelehrteste Kenner slawischcr 
Alterthiimer, hat dieselben in iiberaus griindlicher und um- 
fa«sender Weise nach ihrem auseren Habitus, Pergament, 
Tinte, Inhalt, Text, Sprache, Rechtschreibung, Interpunction, 
grammatischen Formen, so wie Yaterland und Alter beleuchtet, 
und diese seine gelehrten Abhandlung am 17. Dec. i855 und 
am 3. Nov. i856 in den Sectionsversammlungen der k. bohm 
Gesellschaft der Wissenschaften gelesen. Wir heben aus der- 
selben das fiir unsern historischen Zweck Wichtige aus. 

;,Die zwei glagolitischen Fragmente sind Bestandtheilc 
von liturgischen Biichern nach griechischem Ritus, dereń sum- 
marischer Inhalt folgender ist. Das erste Fragment enthalt 
zehn sogenannte „Svetilnen", griechisch Exapostolarien, d. i. 
solche kurze Hymnen, welche an Sonnund Festtagen bei der 
Mette (matutinum) gefunden werden. Die Sonnund Festtage, 
zu denen sie gehoren, sind, das erste unlesbare abgerechnet, 
folgende: 2) die h. Mesopentecoste, d. i. Mittwoch nach dem 
4 Ostersontag; 3) die Yerklarung Ghristi am 6. August; 4) 
der AUerheiligensonntag, d. i. der este Sonntag nach Pńngsten; 



PrILOG B. 145 



5) der Sonntag des Blinden, d. i. der 6. Ostersonntag; 6) 
das Fest der Himmclfahrt Christi; 7) das h. Pfingstfest; 8) 
die Geburt des h. Johannes des Taufers, am 24. Juni; 9) das 
Fest des h. Petrus und Paulus, ara 28. Juni; und 10) das 
Fest der Himmclfahrt Maria, am 1 5. August. Das zweite Blatt 
enthalt einen Theil des Officiums am Passionstage, namlich 
drei Antiphonien, ein Kathisraa und zwei Makarismen". 

Herr Dr. Safarzik hat den Text der beiden Fragmente, 
so weit es ihm gelungen, denselben zu entziffern, seiner ganzen 
Gestaltung nach sowohl in der urspriinglichen glagolitischen 
Schrift, ais in einer adaąuaten lateinisch-slawisch orthographirten 
Transscription mitgetheilt, und dem allen am Ende noch eine 
cyriłlische Umschrsibuog des glagolitischen Tcxtes beigetiigt. 

„Die Sprache dieser Fragmente stimmt zwar im Ganzen 
mit jener der altslawischen Kirchenbiicher, wie wir dieselbe 
in der altesten Handschriften finden, liberein, wcicht jcdoch im 
Einzclnen bedeutend von derselben ab und bietet Formen 
dar, welche der westlichen Sprachordnung der Slawen und 
zwar dem Dialect der Bohraen, Mahrer und Slowaken angc- 
horen. Wir finden hier die wesenllichsten Kennzeichen dieses 
Dialects so yollstandig und schlagend beisaramen, das dadurch 
jćder Zweifel ganzlich beseitigt wird." 

„Die Frage nach dera Yaterland und Alter der Fragmente 
ist zwar die interessanteste, aber zugleich die schwierigstc und 
dunkelste Partie unserer Aufgabe. Diese Schwierigkeiten wurden 
weit geringer seyn, wenn sich uns au» den ersten zwei Jahr- 
hunderten nach der Einfiihrung der slawischen Liturgie bei 
den mahrischen und pannonischen Slawen zahlreichere, zumal 
datirte Handschriften und Reste crhalten hatten und wenn 
wir liber den Ursprung der beiden slawischen Alphabete, des 
glagolitischen und cyriliischen, iiber die Prioritat des einen oder 
des andern oder liber die Paritat beider schon im Klaren 
Waren. So aber fehlt uns iw der cyriliischen PalSographie jeder 



146 PElLOa B. 



stchere Maasstab iiber das Jahr io56 (bekanntlich das Datura 
des Ostrorairischen Evangeliariums) hinaus. Noch schliramer 
sieht es mit der Palaographie der glagolitischen Handschriften 
aus, da die iiitesten unter denselben sammtlich ohne Datum 
sind, eingestreute glagolitische Buchstaben zwar schon in den 
altesten aber leider undatirten cyrillischen Handschriften vor- 
komraen, der datirte glagolitische Psalter vom J. 1222 jetzt 
yerschwiinden ist, und die glagolitische Unterschrift in einer 
griechischen Urkaode vora J. 982 im Kloster Iveri auf dem 
Athos bis jetzt nur der Archiniandrit Porphyrij (1846), zwar 
ein unyerdachtiger Zeuge, abcr immer nur ein Zeuge, gesehen 
und leider in getreucr Abbildung noch nicht ycroffentlicht hat. 
Historische Zeugnisse, wie sie zur Zeit yorliegen, entscheiden 
fur sich allein die Sache nicht, indem Cyriirs Erfindung ciner 
neuen Schrift fiir die Slawen zwar historisch unantastbar 
feststeht, aber auch die Thatsache glaubwiirdig gemeldet wird, 
das dessea Schiller und Gehilfe Glenaens ais nachraahger Bi- 
schof in Bulgarien ein anderes deuthcheres Alphabet fiir die 
Siidslawen zusammengestellt habe, so das bei dem ganzlichen 
Schweigen iiber die Figurę ndes einen oder des andern eine 
spatere Yerwechselung oder Uebertragung des Naraens von 
dem einen auf das andere (urspriinglich hies das Alphabet 
nur das slawische) nicht unmoglich ware. Kein Wunder also, 
das unter den slawischen Gelehrten ^uber das rel^'^'ve Alter 
und gegenseiti^e Yerhaltnis der beiden slawischen Aiphabete 
keine Meinungseinheit herrscht! Auch ich unterzog mich von 
neuera der Revision der Streitfrage, aber noch sind raeine 
Untersuchungen zu keinera endlichen Schlusse gediehen, so 
das ich die Mittheilung der Resultate meiner wiederholten 
Forschung der Zukunft anheimstellen muss." 

„Ich habe nachgewiesen, das das an und fiir sich kir- 
chenslawische Grundgewebe des Textes durchgangig rait Laut- 
und Sprachformen versetzt ist, welche unzwelfelhaft dera Dialect 



PrILOG B. 147 

der Bohmen, Mahrer und Slowaken, im Gegensatz zu den 
ubrigen slawischen Dialecten, angehoren. Da jedoch die Area 
dieses Dialects in alten Zeiten in der einen Richtung zum 
mindesten vom Riesengebfrg bis Pesthj in der andern aber 
YOm Egerlande bis Bartfeld und Uogvar reichte und dieselbe 
uberdies von drei historis'bh getrenntćn Yolkszweigen einge- 
nommen wird; so ware eine genauere Bestinamung der Hei- 
math unserer Reste allerdings erwiinscht, wenn sie uberhaupt 
raoglich ware. Hiezu fehlt es aber an hinreichenden Anhalts- 
punkten." 

„Ich habe bereits bemerkt, das uns zu einer bestimimten 
und pracisen Fixirung des Alters der Fragmente die nothigen 
Behelfe, vor allem aber datirte glagolitische Codices fehlen. 
Denn es ist in der Palaographie wie in der Mathematik, das 
man unbekannte Grossen nur durch bekannte bestiramen kann: 
Wenn ich es demnach dennoch wagę, im Interesse der Wis- 
senschaft und dem Triebe eines Jeden selbststandigen For- 
schers folgend, das Alter der beiden Fragmente etwas genauer 
zu bestinaraen und dieselben in eine relativ hohe Zeit zu 
yerselzen, so bin ich schuldir, die Griinde, welche mich dazu 
ermuthigen, offen und vollstandig darzulegen." 

Herr Dr. Safarźik macht darauf in acht Punkten aus dem 
ganzen ausseren Habitus der Membranen, der Tinten und der 
Schrift, aus dem Charakter der Schrift ais einer reinen Un- 
cialschrift, aus der gleichen Figur der Majuskeln und Minus- 
keln, aus der Art, wie die Linien gezogen sind, aus der Sepia- 
tinte des Fragmentes, dem embryonischen Zustande der Ortho- 
graphie und Gramraatik, aus der Abwesenheit aller diakritischen 
Zeichen liber den Zeilen, und der eigenthtimlichen Interpunction 
geltend, das die Fragmente einer ungewohnlichhohen dem 
Xli— XIII. Jahrh. bedeutend vorausgehenden Zeit angehoren. 

„Endhch fallt hier auch der Umstand gewichtig in die 
Wa3'gschale, da.ss der Text unserer Fragaiente, namenilich 



148 PeILOG B. 



des ersten oder der Exapostolarien, dem alteren Zustande der 
Kirhenbiicher, nicht dem spateren, wie er scit dem Anfang 
des X. Jahrhunderts oder seit Leo dera Weisen (f 911) und 
Gonstantin Porpyhrogenet (f g^g) geworden ist, entspricht; 
denn es ist unwahrscheinlich, das man einen antiquirten Text 
spater neu iibersetzt oder auch nur durch Abschriften fur den 
Kirchengebrauch vervielfaltigt hatte." 

„Wenn ich nun das Gewicht dieser sammtlichen Grunde 
iiberlege und dabei erwage, das einersets an eine Uebersetzung 
der griechischen Kirchenbilcher filr die Slaven in Mahren und 
Pannonicn vor Cyrill und Method nicht zu denken ist, an- 
dererseits aber der wirkliche augenfallige Sachverhalt es nicht 
zulast, diese Fragraente in eine und dieselbe Zeit mit den be- 
kannten datirten und undatirten cyrillischen und glagolitischen 
Denkmalern des XI. Jahrh, zu stellen, so trage ich kein Be- 
denken, ihrcn Ursprung innerhalb der esten hundert Jahre 
nach GyrilFs und Method's Auftreten in Mahren, oder zwischen 
die Jahre 862-950 zu setzen/' 



Wie yerhalten sich diese glagolitischen Fragmente zu 
meinen iiber die slawische Liturgie dargelegten historiechen 
Anschauungen? 

Diese glagolitischen Fragmente, we'che — wie Herr Dr. 
Hofler schreibt — sich wie eine Siegestrophae des lateinischen 
Ritus Ober den slawischen aus dem Schiffbruche der slawłschen 
Bibłiothek von S^zawa gerettet haben, sprechen dafur, das es 
griechisch-slawische Monche, wahrscheinlich aus den in Ungarn 
bestehenden Klostern, waren, welche der h. Prokop fiir Sk- 
zawa gewann, um dort die slawische Liturgie einzufiihren. 
Diese brachten jene Kirchenbiicher mit, dereń kostbare Ueber- 
reste sich in diesen „Fragmenten" erhalten haben. Es bedienten 
sich also auch die Griechen nach Method's Tode bis um die 



PrILOG B. 149 



Mitte des lo. Jahrh. hin der glagolitischen Schrift, und es ist 
meine Anschauung liber Gyrill ais Erfinder derselben und 
jener Schrift, in welcher zuerst in Mahren und Pannonien 
die slawischen Kirchenbiacher geschrieben wurden, durch die 
„Fragmentc" nur bestatigt worden. 

Das diese Fragmente Bestandtheile liturgischer Biicher 
nach griechischem Ritus sind, yermag meinen Satz, das die 
von Method in slawischer Sprache gefeierte Liturgie jene der 
romischen Kirche war^), nicht zu entkraften. Sie wiirden dics 
nur dann, wenn sie sich auf ganz unwidersprechliche Weise 
ais ursprunglichen methodianischen Handschriften angehorig 
erwiesen. Einen solchen Ursprung und Charakter derselben 
zu pradićiren, wagt der ausgezeichnete Beleuchter derselben 
nicht; und meines Erachcens śpricht vorztiglich die Sprache 
dieser Fragmente, dereń der westlichen Sprachordnung der 
Slawen und zwar dem Dialect der Bohmen, Mahrer und 
Slowaken angehorenden Forraen von der Sprache der altsla- 
wischen Kirchenbiicher bedeutend abweichen, sehr deutlich 
dafiir, das die slawische Uebersetzung jener Kirchenbiicher, 
denen sie angehorten, nicht von Gyrill und Method stamme, 
sondern einer spateren Zeit angehore und von Mannner stamme, 
aus dereń Yaterlande sich am besten diese bohmischen, mahri- 
schen und slowakischen Sprachformen erklaren. Denn (gyrill 
und Method iiberselzten doch gewiss die Kirchenbiicher in einen 
reinen unvermischten slawischen Dialect. Es waren aber die 
liturgischen Bucher, welche die Apostel der mahrischen und 
pannonischen Slawen in die Sprache derselben ubertrugen, jene 
der lateinischen Kirche, wenn es auch immerhin zugegeben 
werden muss, dass sie die kirchlichen Lesestiicke aus dem A. und 
N. T. sowie den Psalter unmittelbar aus dera griechischen 



^) S. §. 28. S. 107 flg. 



150 Peilog^B. 



Texte iibersetzten. Ein Schluss aber aus dem Yorhandenseyn 
und der Beschaffenheit dieser „glagolitischen Fragmente" auf 

die unaiittelbare Wirksarakeit Method's in Bohraen erscheint 

V- • 1 * 
ais so wenig gerechtfertigt das ihn Herr Dr. Safarzik nicnt von 

ferne zu ziehen wagt. 



Anhang III 



Verzeichnis 



der 



glagolitisclilii Kirchcngemeinden in den Diocesen 



von 



¥e||!ią Zara, Spalato und Sebenico 

1 dcnen der Gottesdicnst in altslowenisclier Spracłie 

gefeiert wird, 



U 



Nachdem das ganze Buch samrat den beiden Anhangen 
schon gedruckt war, erhielt ich durch die Gnade des P. T. 
Herrn Fursten-Erzbischofs von Gorz, Dr. Andreas Gollmayr, 
slatistische Ausweise des glagolitischen Kirchenwesens in den 
Diocesen von Veglia, Zara, Spalato und Sebenico. Durch die- 
selben wird der § 48. meines Buches, der den gegenwartigen 
Bestand der slawischen Liturgie zum Yorwurfie hat, um ein 
Bedeutendes vervoJlstandig|jt; und ich habe n* noch zu be- 
merken, das ich diese statistischen Daten, w. he von den 
hochwiirdigsten Ordinariaten der genannten Diocesen ausgehen 
und daher von der grosten Yerlaslichkeit sind, in der Gestalt 
veroffentlichen zu sollen glaube, in welcher mir dieselben zu- 
gegangen sind. , 

Leitmeritz, den 5. Mai 1857. 

Ginzel, 



I. 

Dimostrazione 

delia localita in cui viene praticata la liturgia slava 
glagolita del rito latino 

nella Diocesi di Yeglia. 



Denominazione 

delie locałii^ 



J-iescanuova . 

Castelmuschio 
Dobrigno 
Dobasnizza 
Verbenico 
Poglizza . 
Bescayalle 
Ponte . . 
Bescavecchia 
Gornichia 
S. Fosca . 
Micoglizze 
Monte . . 

Yeglia*) . 



\ 



Titolo 

delia rispettiva Chiesa 



No. 

delie Anime 



Parrocchia coi Capitolo 

lurale 

detto 

detto 

detto ...... 

detto 

Parrocchia 

detto ...... 

detto 

Gurazia 

detto 

detto 

detto 

detto 

Gonvento del 3. o Ordine 

illirico di S. Francesco 



I 



236o 

1449 
2667 
1471 
1825 

637 

772 
ii35 

279 

420 

497 
437 

336 
2 Sacer. 



*) Mit Ausnalime der Stadt Yeglia ist auf der ganzen Insel Veglia 
die glagolitiselie Spraelie zu finden iind in Uebung beim Grottesdienste, 



156 



Prilog B. 



Denominazione 

delie localit^ 




S, Maria Gapo (in ca- 

pite insulae Yegliae) 

Dobasnizza . . . . 

Yalle di S. Martino sul 

r isola di Cherso (ad 

S. Hieronymum in 

Grepta insula) . . 



Gonyento del 3. o Ordine 
iliirico di S. Francesco 
detto 

detto 



^ 4 Sacer. 
3 detto 

1 

I delto 



Dali' Ordinariato Vescovile. 



Veglia, 14 Apnle 1857, 



GioYanni Titesicli, m. p. 

Vescovo 



li. 

Synopticus 

monasteriomm III, Ordinis Proyinciaa Illyricae S. 

Francisci, Paroeciarum, Capellaniarum expositaruni, 

niimeri animarum earumdem nec non Sacerdotum, 

qui in his et illis slavice liturgiam exercent 

in 

Dioecesi Jaclerlina. 



Nomen loci. 



Ecclesia 

et Sacerdotum nuraerus. 



Numerus 



animarum. 



Jadrae 



• \ 



Galovaz in scolio ■ 



{ 



Gonyentus ad S, Michaelem 
cum 2 Sacerd 

Gony. S. Pauli cum i Sacerd. 
adrainistratore paroeciae 
Ultra marę (Preko) . . 



Jadrae . . 


• "j 


Boccagnazzo . 




Malpaga . . 


. . 


Diclo . . . 


, , 


Gorizza , . 


• 


GaIovaz , . 


■\ 



Deeanatus Jadrensis: 

Paroecia Metrop. i Sacerd. 

defic 

Gapellania exposita — Ca- 

pellanus 

detto 

Paroecia cam Administr. 
Paroecia cura parocho 
Gapellania exposita euro. 

capell 



917 



56o6 

23l 

t56 
382 
446 

337 



158 



Prilog B. 



^omen 


loci. 


Ecclesia 

et Sacerdotura numerus. 


Numerus 

animarum. 


Decanatus Aenonensis : 




Aenona (N 


ona) . Paroecia — Gooperat 


759 


Yerhe . . 


. 


Capell. expos. — Capell. . 


4i5 


Viso($ane . 


• 


Paroecia — Paroch. 


36i 


Radovin . 


. 


Capell. expos. — Capell . 


258 




Decanatus Easanze: 




Sliyniza. 


Capell, expos. — Capell. . 

Decanatus Novogradensis: 


32g 


Popović . 


. 


Capell. expos, — Capell. . 


377 


Rastevi5 . 


• 


dśtto — detto 


189 


Benkovaz 


• 


Paroecia — Administr. — 


3o8 


SmilciC . 


. . . 


Capell. expGs, — Capell. . 


93 




Decanatus Albaemaris: 




TinJ . 


Capell. expos. — Capell. . 

Decanatus Salbensis: 


180 


Ulbo . . 




Paroecia — Paroch, 


I 186 


Premuda 


. 


detto — Administr. . 


544 


fsto . . 


1 


Capell. expos. — Capella- 
nus et 2 Sacerd. def. 


1 35o 







Prilog B. 


159 




Nomen loci. 


Ecciesia 

et Sacerdotum numerus. 


Numerus 

animarum. 


Melada . . . 


j 


Paroecia — Paroch. . . 


400 


Zapuntello . 


r 


Gapell expos. — Adrainłstr. 
et Cooper. , . . , . 


( 243 


Sale .... 


. 


Paroecia — Adrainistr. . 


578 


Źman .... 


{ 


Capell. expos. — Admi- 
nistr. et Cooper. . . . 


} 357 


Rava .... 


a 


Capell. expos. — Capell. , 


178 


Bozaya . 


{ 


Paroecia — Paroch. et 2 
Cooper 


} 717 


Dragona . . 


. 


Capell. expos. — Gapell. , 


206 


Birbigno . . . 


{ 


Paroecia — Administr. et 
I Sacerd. defic. . . . . 


I ^77 


Savro .... 


, 


Paroecia — Paroch. . . 


t39 


Esi major . 


, 


detto — detto . . . 


823 


Esi rainor . 

D 


eeai 


Capell. expos. — Capell. . 

aatus S. Euphemiae: 


370 


S, Euphemiae 


■{ 


Paroecia — Paroch, et i 
Sacerd. defic. . . . . 


} 987 


Lukoran . . 


. 


Paroecia — Administr. . 


522 


Ugljan . . 


. 


detto — Paroch. et Provisor. 


695 


Sestrunj . . 


. 


Capell. expos, — Administr, 


i6r 


Calle . . . 


{ 


Paroecia — Paroch, et 1 
Sacerd. defic 


} 559 


Neyidjane 


. 


Paroecia — Administr. . 


353 


Zdrelaz . . 


. 


detto — detto .... 


245 


Pasm a n . . 


, 


detto — Paroch. . . . 


67 1 


Tkon . . . 


> . 


detto ~ Administr. . . 


443 



III. 



Synopsis 



r 



paroeciarum et capellaniarum, nec non nuraeri sacer- 
dotiim, a ąuibus in illis yeterosloyeaice divina cele- 

brantnr mysteria 



m 



Dioecesi Spalatensi. 



Nomen loci. 



Ecciesta 

et Sacerdotura nuraerus. 



Numerus 

animarum. 



Decanatus Spalati : 



Spalali Civit 



Postrana . 
Jessenizze 
Sitno . . 
Kottlenizze 
Dugopolje 
Grohote (de Solra) 
Villa superior (Selo 
gornje) . . . . 
Lusić . . . . . 
Sucuraz . . , . 



Paroecia — Paroch. et 2 

Sacerd. defic 

Paroecia — Paroch, . 
detto — detto — et i Sac.def. 

detto — detto 

Capellania — Gapellanus 
Paroecia — Parochus . 
Paroecia — Paroch. , . 

j- detto — Paroch. et 2 Gapell. 

Paroecia — Paroch. et i Gap. 
detto — Paroch. et i Sac.def, 



I 



4460 

570 
735 
533 
274 
1280 
695 

480 

160 
816 



Drvenik . 



Decanatus Tragurii 



Paroecia — Parochus 



320 



PRILOG B. 



161 



Nomen ioci. 



Ecciesia 

et Sacerdotum numerus. 



Numerus 



animarura. 



Caporizze 
Ku2ine 
Strizirep 
Trilj . 
Grab . 
Yostane 
Bajagie 
Bitelie . 
Zasiok 
Turiake 
Kopriyno 
Ruda . . . 

Dolaz gornje 

Sriane . 

Putissić . . 
Do!az donJ§ . 
Bisko . . 
Vojni£, 
Trimbusi . 



Podgora . 
Dusina 
Oraz . . 



Deeanatiis Sign: 



Paroecia 

Gapellania 

detlo 

detto 

detto 

detto 

detto 

detto 

detto 

detto 

detto ....... 

detto 

Paroecia — Capeilaa. ec i 

Sacerd, def 

Paroecia — Paroch cl i 
Sacerd. def 

detto — Paroch. . 

detto — Paroch. etCapell. 

detto — detto — detto 

Gapellania 

Paroecia 



Deeanatus Maearensis: 

Paroecia 

detto 

detto 



386 
143 
188 
662 

io85 
715 
960 

1062 
590 
38o 

1870 
675 

460 

i53 

98 
856 
480 
390 
344 



1446 
635 



162 



PeiLog B. 



Nomen loci. 



Ecciesia 

et Sacerdotum numerus. 



Numerus 



animiiiuin. 



Decanatus Neretvae 



Yidanje , 
Dobranje 
Vido . ' 
Desnę . 
Borov(5i. 
Strugę 



Paroecia 

detto . 

detto . 

detto . 

detto . 
^ detto . 



540 
3o6 
486 
loyS 
55o 
730 



Żupa . , 
Krstatizze 
ZagYozd . 
Lokvici£ . 
Graboyaz 
Medoydolaz 
Svib . . 
Dobranje 



Decanatus Imotensis: 



Paroecia 

detto . 

detto , 

detto . 

detto . 

detto . 

detto . 

detto . 



540 
592 
1286 
T006 
845 
493 
438 
372 



Zezevica . 
Slune . . 
Kuciće 
Syinisće . 
Rogozniza 
Kresevo . 



Decanatus Almissensis: 



Paroecia — Paroch. etCap, 
detto — Paroch. et i Sac. def. 
detto — detto ..... 

detto — detto 

detto — I Sac. def. . . . 
detto — Paroch. et i Sac. def. 



1070 
2o3 
408 
298 
574 
460 



t^RILOG B. 



163 



Nomen loci. 


Ecciesia 

et Sacerdotum numerus. 


Numerus 

animarum 


Blato .... 1 

Rostanje . . . . 
Zve£anje .... 

Ostrviza 

Gata . . . . . 
Tugari .... 
Dubrava .... 
Duce 


Paroecia — Paroch. Gapell 
et I Sac. def. . . . . 

detto — Paroch 

detto — detto ..... 

detto — detto 

detto —Paroch. et i Sac. def. 
detto— Paroch. et i Gapell. 
detto — Paroch. .... 
Gapellania — Gapellan. . 


J 65o 

835 
36o 
292 
398 
470 
280 
98 



In Bioccosi Sibeiiicensi: 



f^omen loci. 



Ecciesia 

et Sacerdotum numerus. 



Numerus 



animarum. 



Peryici 

Sepurina 
Kaprie 



Gonventus cum 3 Sacerd. 

administr. paroeciam 
Gapellania regular. . 

detto — detto . . . . 



!■ 1009 



881 
187 



In den yereinigten Diocesen von Paren250-Pola, welche 
zur Kirchenproyinz von Gorz gehoren, ist nach Erklarung des 
hochw. Ordinariates die glagolitische Sprache beira Gottes- 
dienste nirgends in Uebung. 








c 



■■i^r^:i 



-S^ 



Kako Ginzel oejenjuje iz\''ore o povjesti Sv. Cirila 
i Metoda i slavenske liturgije'). 



••• 

To] 






1) V. „Geschichte der Slaweuapostel Cyrill und Method und der Sla- 
wJschen Liturgie. Wieii 1861." Strana 3—18. 



Einleitung. 



Die Quellen zur Geschichte 



CyrilFs und Method's 



und derei) Grlaubwiirdigkeit. 



1. 

Quellen voii unzweifelhafter Glanbwiirdigkeit. 

Der schriftiichen Denkmale, welche von dem Schicksale 
und Wirken der Slaweoapostel Cyrłll und Method Kunde 
geben, ist eine imraerhin nicht unbedeutende Zahl yorhanden. 
Gewahren dieselben der edlen Wissbegierde des Geschichts- 
freundes auch nicht yóllkommene Befriedigung, so geben sie 
doch dem Geschićłitśrolrścher ziemlich gentigenden Aufschluss 
liber jene^Mcmentę im^IIeben der genannten Heiligen, welche 
das grosstę tnteressi?'iń 'Anspruch nehmen. 

Es steheri aber diese schriftiichen Denkmale in Betreff 
ihrer GlaiiWiirdigkeit keineswegs auf einer Linie; denn wah- 
rend eine nicht geringe Zahl derselben alle ausseren und in- 
neren Merkmale der Aechtheit und yoUkommenen Yerlasslichkeit 
an sich tragt, kann der kritische Forscher an einer Zahl An- 
derer das Geprage der Unachtheit und UnglaubwiSrdigkeit nicht 
Ycrkennen. 

Es ist eine unerlasśliche Forderung, welche die Wissen- 
schaft an den Geschichtsforscher stellt, diese zwei Classen vou 
Quellen streng zu scheiden und nach ihrera historischen Werthe 
oder Unwe.rthe genau zu kennzeichnen. 

In die Glasse der achten und glaubwi!^irdigen Zeugnisse 
iiberdas offentliche Wirken der Slawenapostel gehoren 

r. zwei Zeugnisse des Abtes und Bibliothekars der romi- 
schen Kirche, Anastasius, iiber Cyrill ^). Die ser kraft seiner 
StelluDg eben so unterrichtete ais yerlassliche Zeitgenosse lehrt 



^) Siehe Codex B. 1. 1, 3. pag. 43 s. (U nasern Prilogu B. na str. 49, 50.) 



Prilog 0. 



uns in seiner Yorrede zu den Yerhandlungen des a, 869 gehal- 
tenen achten allgemeinen Goncils den Philosophen Constantin 
(Cyrill) ais einen Mann von eben so ausgezeichneler Heiligkeit 
des Wandels wie rechtgiaubiger Gesinnung kennen, welcher 
keinen Anstand nahm, dem Photius einige Jahre vor seinem 
Eindrangen auf den Patriarchenstuhl, ais der innigste und be-, 
■wahrteste Freund desselben, aufs Entschiedenste entgegenzu- 
treten, ais derselbe den Irrthum yorbrachte: der Mensch habe 
zwei Seelen. — Ferner eiwahnt Anastasius in einem Briefe 
an Karl den Kahlen von Frankreich yom i. April 875 bei 
Gelegenheit der Uebersendung der Werke Dionysius des Areo- 
pagiten nicht nur der Ueberbringung der ,Reliquien des h. 
Clemens durch den Philosophen Constantin nach Rom unter 
Papst Hadrian II , sondern auch wieder des Eifers fur Yerthei- 
digung des wahren Glaubens, der Constantin, den grossen 
Mann und Lehrer der apostolischen Lebensweise, ausgezeichnet 
habe, und v^ie derselbe seinen Zuhorern die Schriften des 
Areopagiten ais die schneidendste Waffe wider die Irrlehrer 
enopfohlen habe. 

2. Die weitaus wichtigste Quelle fiir die Geschichte der 
Slawenapostel, insbesondere Method's, sind die Briefe Papst 
Johann YIII. (14. Decbr. 872 — i5 Decbr. 882) an Method 
und Swatopluk'), wozu noch 2 Fragmente von Briefen des- 
selben an K Karlmann und den slówenischen Fursten Kocel 
kommen ^) Ist einerseits die Aechtheit dieser Briefe durch die 
papstlichen Regesten ausser Streit gesetzt^), so nehmen die- 
selben andererseits ais amtliche, von dem apostolischen Stuhle 
ausgegangene Schreiben den hochsten Grad der historischen 



1) Codex B. IV. 3. 4. 5. 6. pag. 58-63. (U nasem pril. B. ua str. 68-74). 

2) Ebeiidaselbst 1. 2. pag 57 s. (U iiaśem pril, B. na stiv 67). 

3) Palacky's literarische Reise nach Italieu im J. 1837. Prag 1838. 
gr. 4. S. 15. 



Peilog 0. 



Glaubwiirdigkeit in Anspruch; denn wenn jedem Besónnenen 
von selbst einleuchtet das Rom, die lebendige und gestaltende 
Mitte des gesamraten kirchlichen Lebens, die genaueste Kenntniss 
aller kirchlichen Zustande und Yerhaltnisse besitzet, so btirgt 
insbesondere der briefliche Charakter der genannten Urkunden 
fiir die unbestreitbare Wahrheit ihres Inhalts, da dieser der 
Controle des Empfangers von Seite des Briefstellers selbst 
anheiragegeben wird. 

3. An die Briefe Papst Johann VIII. reihet sich ais eine 
weitere verlassliche Quelle zur Gcschichte Method*s die Ano- 
nyrai Salisburgensis historia conversionis Garantanorum ^). Diese 
Schrift, nach ihrem fttr die Geschichte Method's wichtigen 
Theile in der correctesten Gestalt von dera Carantanen Kopitar 
yeroffentlicht^), ist eine im JahreSyS^) verfasste von Salzburg 
ausgegangene Urkundę. welche es unternimmt, auf historischem 
Wege das Recht der Salzburger Erzbischofe auf das ostliche 
Pannonien darzulegen und hierait das bischofliche Walten 
Method's auf diesem Gebiete ais einen widerrechtlichen Eingriff 
in die kirchliche Jurisdiction Salzburgs zu ervi^eisen. Der Inhalt 
dieser Urkunde charakterisirt sie ais das Werk eines aus amt- 



1) Siehe Codex B. III. pag. 46-57. (U nasem pril. B. str. 53-66). 

2J Barthol. Kopitar, Glagolita Clozłanus id est Codicis glagolitiei 
inter suos facile antiaiussimi Ast,d;avoV. Yiiidobonae, 1836. fol. pag. LXXII 
LXKVI. ^ 

3) Assemani (Kalendaria Eeelesiae universae. Tom. III. Eomae 1755. 
pag. 67) und Watteiibach (Beitrage zur Geschichte der cliristl. Kirche in 
Miihren. Wien 1849 S. 4) setzen die Abfassung ins J. 871.' Der Anonymus 
liat aber die Zeit, wann er sein Memoriał verfasste, selbst ganz geuau 
bestlmtnt in den Worten: „A. tempore igitur, quo dato et praeeepto domni 
Karuli Imperatoris orientalis Pannoniae populus a luyayensibus regi coepit 
praesuUbiis, usque in praesens tempus sunt anni 75." Der Anonymus rechnet 
also (nieht wie Wattenbach a. a. O. S. 18 sohreibt: von der Anordnuug 
Pipins 796, noeh aueh von Karls Bestatigung 803), sondern, wie seine 
Worte aufs deutliek^te lehren, von dem Befehle Earls an den Salzburger 
Erzbisehof, kraft dessen er deraselben das bischofliche Eegiment iiber das 
ostliche Pannonien iibertrng. Dies gesehah aber im J. 798, wie der Salz- 
burger Ungenannte wieder ausdriieklieh bezeugt: „Anno natiyitatis domini 



8 Peilog 0. 



lichen Aufzeichnungen wie aus unmittelbarer Erfahrung und 
Anschauung schopfenden Zeitgenossen Method's. 

4. Von derselben Tendenz wie das Salzburger Memoriał 
vom J. 873 ist der Brief dei hiayerischen Bischofe an P. Johann 
IX. vom J. goo ^), welcher dem Stuhle von Passau die bischof- 
liciie Jurisdiction iiber Mahren, dessen Christianisirung von 
deraselben ausgegangen, zu wahren sucht. So leidenschaftlich 
die Sprache dieses Briefes ist, so verlassliGh sind doch die 
Angaben desselben iiber die kirchlichen Yerhaltnisse Mahrens 
vor und nach Method. 



798 . . ipse imperator praecepit arnoni archi episeopo pergere in partes 
SelaToruin et providere omnera illam regionem, et eeelesiastieum oftioium 
morę episeopali eolere. Sieut ille praecepit, feeit illue veniendo." Es uber- 
iiahm also dem kaiserlichen Befelile gemass der Erzbiseliof Arno das 
bisehoflielie Amt iinter den Slawen Paiinoniens im J. 798. S«it dieser Zeit 
sind bis auf die Tage des Anonymus 75 Jalire verflossen, also schrieb er 
unzweifelhaft im Jalare 873. Daher hat uueli Kopitar in f. Glagolita LXXI[. 
LXXV. und VIII. ganz rielitig das Jahr 873 ftir die Abfassimg gesetzet. 
Und zwar fallt die Abfassung in die eisten Monate des J. 873, weil der 
Anonymus noeh bei Lebzeiten des Efzblseliofs Adalwin sclirieb, dieser 
aber, wie Kopitar riohtig a. a. O (rjXXV. 10) angibt, am 21,' ApriI 873 
starb, nieht wie Wattenbaeii a. a 0. S. i8 sełireibt: am 14. iyiai 872. 
1} Oodex B. VJI. pag. 68-72. (II oaśem pril. B. str. 82-87). 



II. 

Quellen von zweifelliafter Glaubwiirdigkeit. 

Nebst den genannten schriftlichen Denkmalen, welche 
von dera Wirken und Schicksale Cyrili's und Method's voll- 
komraen Glaubwilrdiges berichten, weil sie von Zeitgenossen 
derselben herruhrcn, welche ihrer Stellung nach eben so un- 
terrichtet ais durch dieselbe gedrungen v\faren, die von ihnen 
beriihrten Urastande und Yerhaltnisse nach ihrem wirklichen 
Thatbestande darzulegen, hegt noch eine grossere Zahl von 
alten Schriflstiicken vor, welche den Anspruch erheben, uber 
Schicksal und Thatkraft der Slawenapostel noch weit umfas- 
sendere und genauere Kunde zu geben, die aber mehr oder 
weniger ausser Stande sind, diesen von ihnen erhobenen An- 
spruch auf historische. Glaubwiirdigkeit za erharten. Denn wie 
die Un.ilchtheit einiger dieser Schriftstucke aus inneren Merk- 
maleo sich offen zu Tage legt, wahrend die Aechtheit anderer 
sehr zweifelhaft ist, so steht der Inhalt dieser Urkunden zura 
Theil in offenbarem Widerspruche mit festgestellten Thatsachen, 
und erweckt dadurch gerechte Bedenken an der YerlSssigkeit 
und Glaubwiirdigkeit auch jener ihrer Daten, welche den achten 
und verlassigen Quellen unbekannt sind. 

A. 

Zu den offenbar uniichten Urkunden ńber Cyrill und 
Method gehSrt: 

I. der dem Papst Hadrian II, zugeschriebene Brief an 
den Mahrenherzog Rastislav und die slowenischen Fiirsten 
Swatopluk und Kocel, der sich in der pannonischen Legendę ^) 

1) Codex A. IV. pag. 20 ss. (U nas na str. 22) Siehe den Brief 
ebend. e. 8, pag. 26 s. 



1 * 



10 Peilog C. 



findet, welche Ernst DGmmler in einer zu seinem Handen von 
Prof. Dr. Miklosich gefertigten lateinischen Uebersetzung im 
ArchłY fiir Kunde osterreichischer Geschichts-Quellen XIII BJ. 
I. H, S. 145 ft. yeroffentlichte. Wir geben aber den Brief 
noch besonders ') nach einer genaueren Uebersetzung. 

Die Aecłitheit dieses Schriftstuckes sucht Diimnoler a. a. 
O. S. 181 f. also geltend zu machen. 

„Dieser hochst merkwiirdige Brief Hadrians II. ist nach 
Form und Inhalt so beschaffen, dass ich keinen trifiigen Grund 
nausste, seine Echtheit anzufechten... Die YoUmacht welche 
Hadrian II. dem Melhodius ertheilt, die slawische Sprache 
beim Gottesdienst in allen Beziehungen in Anwendung zu 
bringen und nur bei der Messę die Lectionen aus dem neuen 
Testamente zuerst nach dem Text die Yulgata und dann in 
slowenischer Uebersetzung zu lesen, stimmt so genau mit den 
spateren Yorschriften Johanns VIII. iiber diesem Punct zu- 
sammen, dass wir an der Wahrhaftigkeit dieser Angaben nicht 
zweifeln konnen... Sonach miissen wir es ais eine Thatsache 
ansehen, dass Hadrian nicht bios die slawische Bibelubersetzung 
billigte und lobte, sondern auch das im Gebiete der romischen 
wie der griechischen Kirche unerhorte Priyilegium erlheilte, 
die Liturgie in der Landessprache zu singen." — Dieses vor- 
ziiglichste Sluck vom Inhalte des Briefes, namlich d/e von 
Hadrian II. gegeben seyn sollende Erłaubniss die Liturgie in 
slawischer Sprache zu feiern, kennzeichnet ihn ais offenbar 
unacht, Denn wie kam P. Johann VIIL im Juni 880 dazu zu 
erlauben 2), was Hadrian II. schon im J 868 gestattet hatte? 
Johann VIII. wusste eben nichts von einer solchen Gestattung, 
und das er davon nichts wusste, also eine solche Erłaubniss 
seines Vorgangers Hadrian nicht vorlag, lehrt sein Brief vora 



^) Codex B. II. pag. 44 s. (U nas na str. 51). 
2j Codex B. JV. 5. p. 61 s. (U nas ua str. 72). 



JPrilog C. ii 



14. Juni 879 an Method, in wekhera er die Feier der h. Messę 
in slawischer Sprachc ais eine ihn befremdende Neuerung ab- 
solut verbot ^). — Ein fernerer Beleg der Unachtheit des Briefes 
ist die Angahe desselben: Method sey ais Presbyter voa P. 
Hadrian zu den Slawen Pannoniens und Mahrens gesendet 
worden, gestiitzt ąuf die Fabel der Pannonischen Legendę, 
Method sey erst von P. -Nikolaus zu Rom zum Priester ge- 
weiht worden, — welche im oifenbaren Widerspruche steht 
mil dem Briefe Johann's VIIL an Swatopluk vom J. 879, wo 
es ausdrucklich heisst: „Methodius vester archiepłscopus ab 
antecessore nostro Adriano scilicet papa ordinatus vobisque 
directus" — und rait der Translatio S. Glementis c. 9. ^), wie 
wir ausfuhrlich in der Geschichte der Slawenapostel darthun 
werden, Endlich finden wir ein weiteres Merkmal der Unacht- 
heit in dem Lobe, womit von Kaiser Michael III. gesprochen 
wird. Niemals hatte P. Hadrian diesen Protector des auf den 
Stuhl von Gonstantinopeł eingedrungenen Schismatiker Photius, 
welchen er rait dem Anathem belegte, weder pius noch ortho- 
doxus genannt. 

Eine andere offeiibar unachte Urkunde óber Method ist 

2, der dem Papst Stephan V. (Septemb. 885 — 891 zuge- 
schriebene Brief an Swatopluk von Mahren ^). Dieser Brief 
ward von dera Breslauer Archivar Dr. Wilhelm Waltenbach 
im J. 1847 in einer Handschrift der Bibliolhek des dsterzien- 
serstiftes Heiligenkreuz in Niederosterreich aufgefunden, und 
nach Waltenbach's Ansicht riihrt die Handschrift aus dera 11. 
Jahrhundert her. W. verpffenilichte seinen historischen Fund 
in den „Beitragen zur Geschichte der christlichen Kirche in 
Mahren und Bohmen. Wien 1849" S. 43 ff. 



') Codex B. IV. 3. pag. 58. (U nas na st.r. 68). 

2) Codex A. I. pag. 10. (U nas na str. 8). 

3) Oodex B. V. pag. 63-67. (U ni.s na str. 75-80). 



12 pRILOG O. 

Wattenbach aussert sich iiber diese Urkunde also: „Zu 
den bisher bekannten QueIIen tiber die Geschichte der raah- 
rischen Apostel tritt hier nun eine neue hinzu, und wie alle 
ubrigen wird sie sich einer strengen Priifang ihrer Echtheit 
zu unterwerfen haben. Dabei ergeben sich zwei Falle ais rao- 
glich. Ina besten Falle namlich haben wir wirklich eine auten- 
tische Bulle Stephan's V. vor uns. In den folgenden Untersu- 
chungen habe ich mich bemiaht zu zeigen, dass wenigstens 
kein Grund der Wahrscheinlichkeit dem engegenstehe. Ande- 
rerseits finden wir schon in Johann's VIII. Briefe vom 23, 
Marz 88 1 eine Andeutung, dass Wiching sich gegen Methodius 
untergeschobener papstlicher Schreiben bedient habe. Wie wenn 
auch dieses einen solchen Urspruchung hatte? Die Moglichkeit 
scheint mir nicht zu leugnen, aber auch in diesem Falle bliebe 
es ein werthvolIes Document, da es ja auch dann den Zeitum- 
standen angepasst seyn miisste ^). 

Unseres Erachtens befinden wir uns in dem bessten 
Falle, ein authentisches Breve Stephan's V. vor uns zu haben, 
nicht; yielraehr gibt sich besagte Brief ais ein, wahrscheinlich 
von Wiching selbst, untergeschobenes Schreiben sattsam zu 
erkennen. Dies leuchtet aus folgendem ein : 

Der Brief, welcher nach Wattenbach's Meinung (a. a. O. 
S. 27) im J. 890 geschriebenen seyn soli, setzt Method ais 
noch lebend yoraus. Nun starb aber Method nach der ver- 
lasslichen Angabe der pannonischen Legendę cap. 17. am 6. 
April 885, und P, Stephan V. bestieg Petri Stuhl erst im Sep- 
tember desselben Jahres. Ist es glaubłich, dass man in Rom 
nach Yerlauf eines halben Jahres noch keine Kunde von dem 
Tode Method's gehabt haben soUte? Selbst Diimmler (a. a. O. 
S. 199) findet dies „kaum glaubłich". Stellen die chronologi- 
schen Momente die Aechtheit des Breve schon in Frage, so 



1) Beitrage S. 1. 



Peilog 0. 13 



macht der Inhalt desselben yollends klar, dass di.eses Schreiben 
vom romischen Stuble nicht ausgegangenen sey. 

Method wird in dem Briefe auf Horensagen hin des 
Aberglaubens beschuldigt, derselbe Mann, der wegen seines 
gesunden, in allen Slucken mit der romischen Kirche iiberein- 
stimmenden Glaubens von P. Johann YIII. im J. 880 und 
881 *) wider seine AnklSger so glanzend gerechtfertigt worden 
war. Erscheińt es glaublich, dass Stephan V., welcher ais ein 
Glied des romischen Klerus vor seiner Erhebung auf Petri 
Stuhl den zu Rom in so hoher Achtung stehenden Method 
unzweifelhaft personiich kannte, ein ; solche Beschuldigung 
wider denselben ausgesprochen habe? Ferner wird in dem 
Briefe die slawische Liturgie aufs Entschiedenste verworfen 
und Method des Meineids beschuldigt, weil er sie zu gebrau- 
chen gewagt, óbgieich er auf den Leib des h. Petrus eidlich 
gelobt, es ferner nicht mehr zu thun. „Dass Methodius — so 
gesteht Wattenbach a. a. O. S. 28 selbst zu — , wenn er 
i!iberhaupt seit 879 wieder in Rom gewesen ist, sich nach der 
ausdriicklichen Erlaubniss Johann's VIII. hierzu je verstanden 
habe, ist mir vol)komraen ungiaublich." Ebenso unglaublich 
erscheińt es aber, dass Stephan V. sich in Betreff der slawischen 
Liturgie in einem so absoluten Widerspruch mit der Anord- 
nung seines Vorfahren Johann's VIII. gesetzt habe, da die 
politisch-kirchlichen Verhaltnisse, welche diesen Papst zur Ge- 
stattung der slawischen Liturgie bestimmt hatten, noch un-. 
yerandert forlbest^ndcn. Es ist ferner nicht romischer Ganzlei- 
sty], einen Erzbischof schlechtweg nur bei seinem Naraen zu 
nennen, wie dies hier mit „Methodius" geschieht. 

Der Inhalt des Schreibens ist yielmehr von der Art, dass 
dasselbe sich ais ein, wahrscheinlich von Bischof W^iching, 
untergeschobenes Machwerk zu erkennen gibl. Dass dieser 



^) Codex B. IV. 5. 6.. pag. 60 ss. (U nas str. 70 i dalje). 



u Prilog C. 



Gegner Method's Johann dem VIIL Briefe an Swatopluk 
untergeschóben habe, lehrt der Brief desselben Papstes an 
Method von 23. Marz 88 1. Den achten, fur Method so giinstig 
lautenden Brief Johann's VIII. vom Juni 880 mag er unter- 
schlagen und diesen yorliegenden Brief an Swatopluk dafiir 
untergeschóben haben ^). Er ist ganz im Sinne und Geiste der 
dem Method gegnerischen deutschen Partei geschrieben. Der 
alte ungerechte Vorwurf derselben gegen Method in BetrefT 
der Lehre vom Ausgange des h. Geistes tritt in Form einer 
Belehrung an Swatopluk auf. Der Goncipient des Briefes hatte 
insbesondere das Schreiben Johann's VIII. vom Juni 880 vor 
sich. Indem er dem Gedankengannge desselben ganz folgt, 
wendet er die dort dera Method gezoUte Anerkennung dem 
Bischof Wiching zu, wobei er sich grosstentheils der W^orte 
jenes Schreibens bedient. Das Verbot der slawischen Liturgie, 
dereń Verdrangung die Hauptangelegenheit der Partei war, 
macht urn des Nachdruckes wlllen den Schluss des Briefes ^). 
Zu den Quellen iiber das Leben der Slawenapostel, die 
von mehr oder weniger zweifelhafter Glaubwurdigkeit sind, 
gehoren auch jene schriftliche Denkmale, welche raan insgeraełn 
mit dem Namen der Legenden bezeichnet. 

1) Naoh meiner Meinung trug daher aueli der Brief urspriiiiglieh den 
Nainen Johannes V11J. Weil aber dieser Name in allzu grellem imverein- 
baren Widerspruehe mit seinem Inhalte fiir jeden Kenner der achten Briefe 
Johann's VIII. stand, so wurde der Name Steplian's V. spater dafiir gesetzt. 

2) Da die Unaehtheit desselben sich so offen darlegt, so ist derselbe 
anch ais untersclioben aufgefiihrt in den Regesta Bohemiae et Morayiae. 
Auetore Car. Jar. Erhen. Pars. ]. Pragae 1855. pag. 20 s. mit der Bemer- 
kung: Hasee literas ab ipso Wieliingo contra Methodium sibi invisissimum 
fuisse sublestas, non solum omnis earum tenor probat, verum et prlor 
agendi ratio Wieliingi, quem falsis literis nomine Johannis VJ11. papae 
erga Methodium usum fuisse ejusdera papae epistoła anni 881, 23. Mart. 
demcnstrat." Um so mehr ist es mir aufgefallen, dass Erben wie Palaeky 
ebendas. pag. 14 s. u. 624 den Brief Hadrian's \{. ais acht passiren liessen. 
— Ich habe die oben angedeuteten Griinde, aus denen die. Unaehtheit der 
Hadrian 11. und Steplian V. zugesehriebeuen Briefe erhellt, ausfiihrlieher 
erortet in der Zeitschrift fiir die gesammte katholisehe Theologie. VII. Bd. 
Wien 1856. S. 345—80. 



pRiLoa ,0. 15 



B. 

Die Łegenden von den heiligen Cyrill und Method. 

Die Legendę, weit enlfernt nichts ais Dichtung und Fabel 
zu seyn, ist sagenhafte Ausschmiickung der voinehmsten Le- 
bensmomente kirchlichen Personen. Der Legendę liegt sonach 
immer ein historisch2r Kern zu Grunde, und es ist Sache der 
Kritik, den Geschichtlichen Gchalt der Legendę von der Um- 
hiallung zu entldeiden, rait welcher ihn die Sagę nach Maass- 
gabe eines nationellen oder religiosen Parteeiinteresses umgeben 
und ausgeschraiickt hat. 

Ueber das Leben der hh. Cyrill und Method liegt nun 
eine nicht geringe Zahl solcher Urkunde vor, welche man 
alJgemein ais Łegenden bezeichnet. Die yorzuglichsten derselben 
sind die sogenannte italische, mahrische, bohmische, pannoni- 
sche und bulgarische Legendę, welche wir nun einzeln cha- 
rakterisiren. 

I, Die erste dieser Łegenden, weiche gewohnlich unter 
dera Titel der translatio S. Clenaentis ^) angefiihrt wird, gibt 
ausflihrliche Kunde von der Sendung des griechischen Priesters 
Gonstahtin, Philosophus, nachher Cyrill genannt, zu dera Volke, 
der Chazaren, und von der durch ihn bei Gelegenheit dieser 
Mission geschehenen Auffindung der Reliquien des h. Papstes 
Clemens 1. Nebstdem erzahlt sie die Berufung Constantin's 
und seines Bruders Method nach Mahrea durch Rastislaw, ihr 
Wirken daselbst durch funfthalb Jahre, die Berufung derselben 
nach Rora durch P. Nicolaus I, und ihr Eintreffen daselbst 
rait den kostbaren Reliquienschatze unter P. Hadrian II., ferner 
die Weihe derselben zu Blschofen, den Tod Cyriirs und endlich 
die darauf erfolgte Riickkehr Method's nach Mahren. 



1) Codex A. ]. pag. 5—11. (U nas na str. 3— iO). 



16 BeILOG C. 



Diese Legendę haben die Bollandisten in den Acta Sanc- 
torum zum g. Marz vero£fentlicht, und zwar aus einer Hand- 
schrift des gelehrten Duchesne, wo sie betitelt war: Incipit 
translatio corporis S. Clementis Martyris et Pontificis. Die 
gelehrten Herausgeber der Acta SS. raachen es sehr wahr- 
scheinlich, dass dieser Bericht von dem Bischofe Gauderich 
oder Gaudentius von Yelletri herriihre, der ein Zeitgenosse der 
Slavenapostel, auf dem 8. allgemeinen Goncil im J. 869 an- 
wesend, unter P. Johann VIII., dem Nachfolger Hadrian's IT., 
das Leben und den Martertod des h. Cleraens und die Riick- 
bringUDg seiner Reliquien nach Rom beschrieb. Am Ende des 
II. Jahrhundertes war diese translatio sicher schon vorhanden, 
indem der Gardinalbischof Leo von Ostia dieselbe nach einer 
von den Bollandisten angeiuhrten Stelle ^) vor sich hatte. 

Diese Legendę, welche ich nach ihrem Vaterłande die 
italische nenne, enihalt demnach tiber die erste Wirksamkeit 
Cyriirs und Method's die ver]assigste Kunde, welche man in 
Rom aus dem Mande der Slawenapostel seibst schopfte, und 
die Nachrichten dersełben stimmen mit allen achten historischen 
Urkunden óberein. Wie sich die italische Legendę durch schlichte 
Einfalt und Besonnenheit der Erzahlung auszeichnćt und fast 
historisches Geprage an sich tragt, so geben sich die iibrigen 
Legenden ohne Ausnahme ais durch nationelle und religiose 
Parteiansichten raehr oder weniger beeinflusste und ent&tellte 
DarstelluDgen der Lebensmomente Cyrill's und Method's zu 
erkennen. — Diesen Charakter tragt 

2, die sogenannte mahrische Legendę '^) an sich, welche 
zuerst die Bollandisten aus einem von Bartholomaus Kraffe 
im J. 1480 geschriebenen Passional des Klosters Blaubeuern 



^) Acta Sanetorum Mm-tii a Joannę Bollnndo S. J. eolligi felieiter 
coepta. A Grodefrido Henschenio et Daniele Papehrochio ejiisdein Soeietatis 
Jesu auela, digesta et illustrata. Tom II. fol. Antverpiae 1668. pag. 14. 

2) Codex A. II. pag. 12—18. (U nas na str. U -19). 



Prilog 0. 17 



unweit Ulm yeroffentlichten, I. Dobrowsky aber in viel cor- 
recterer Gestalt nach alteren Handschriften in seiner „Mahri- 
schen Legendę von Cyrill und Method. Prag 1826" herausgab. 
Sie ist nach dem Urtheile Dobrowsky ') in Mahren, elwa im 
14. Jahrhunderte, in welchem raan das Fest der heil. Cyrill 
und Method am 9. Marz zu feiern begann ^), abgefasst worden. 
Der Yerfasśer derselben yerschmolz nemlich die in seinera 
roahrischen Breviere enthaltenen Lcctionen von Cyrill uad 
Method mit der ihm bekannt gewordenen translatio S. Cle- 
mentis, wobei er so zu Werke ging, dass er oft die Worte 
seiner Quellen beibehielt, oft dafiir andere Ausdriicke wahlte, 
das Weitlau6ge yerkiirzte, das kurz Gesagte ihetorisch erwei- 
terte und zuweilen seine Yermuthungen oder Erdichtungen 
einflocht. Diese unstichhaltigen Yermuthungen und offenbaren 
Erdichtungen werde ich im Yerlaufe der geschichtlichen Dar- 
stellung bezeichnen; hier sey nur im Allgemeinen erwahnt, 
dass es dem Yerfasśer der roahrischen Legendę Yorzugsweise 
darum zu thun war, die Bekehrung der Mahrer żum Christen- 
ihurae urspriinglich und ausschliesslich Cyrill und Method 
zuzuschreiben, ura sie so ais die eigentlichen Apostel und 
Patrone Mahrens hinzustellen. 

3. Die bohmische Legendę von Cyrill und Meihod ^) ist 



1) Oyrill u. Method, der Slawen Apostel. Prag 1823. S. 17 und 
Mahrisehe Legendę. Einleitung. 

2) Naeh dem Statut des Bisehofs Johann Yon Olmiitz im J. 1380, 
in Yelohem er verordnete: Statuimus ut totus clerus et populus nostrae 
dioecesis ipsorum festum et diem debeant solemniter VI J. idus Martii una 
nobiseum digna yeneratione, per diyinorum offieiorum celebratiunem so- 
lemnem deyotis mentibus obsequi laetabundi. Jm Vorvorte werden die 
Slawenapostel genaunt beatissimi et gloriosissimi eonfessores Cliristi et 
episeopi Cyrilhis et Methodius, Patres Apostoli et Patroni nostri praeeipui. 
— Dobrowsky in s. Kritisolien Versuelien I. Prag 1803. S. 29 meint des- 
lialb aueli, die mahrisehe Legendę sey wahrsoheinlieh bei Gelegenheit der 
Einfiihrung dieses Festes am 9. Miirz dureh den Bischof Johann yon Neu- 
mark im J. 1380 oder kurz yorher entweder yon ihm selbst oder doeh yon 
einem Geistliohen seines Sprengels yerfasst worden. 

3) Codex A. iJJ. pag. 19. s. (U nas str. 20—21). 



18 Prilog 0. 



der Anfang einer Legendę der h. Ludmiła aus einer Hand- 
schrift der Prager offentlichen Bibliothek mit dem Zeichen 
Y III. 2, 33, ehemals n. 469. Dobner nennt sie uralt, Dobrow- 
sky ^) aber meint, ihr Text, der durch die Hand sehr nach- 
Jassiger Abschreiber ging, diirfte liber die Halfte des 14. 
Jahrhanderts vielleicht hinaufreichen. Sie ist voll Anachronismea 
und Unrichtigkeiten. Ihr Held ist Gyrili, desseti Name Gon- 
stantin sie gar nicht kennt. 

4. Fast auf einer und derselben Linie mit der mahrischen 
und bohmischen Legendę steht die sogenannte pannonische ^). 
Paul Joseph Safarzik machte in stinem „Pamatky Drewniho 
Pisemnictni Jihoslowanuw. Prag i85i" eine altrussische Le- 
gendę von Method bekannt, die ihrer Sprache nach dem 14. 
Jahrhundert angehort. Den altrussischen Text dieser Legendę, 
der sich aber nur ais Uebersetzung eines griechischen Textes 
zu erkennen gibt, iibersetze Dr. Franz Miklosich, Professor der 
slawischen Literatur an der Wiener Universitat, zu Handen 
Ernst Dummler's ins Lateinische, und dieser yeroffentlichte 
die Vita Methodii unter dem Titel der ^^pannonischen Legendę" 
mit einer Einleitung iiber die Glaubwurdigkeit derselben, so 
wie mit Anmerkungen und Excursen versehen im „Archiy filr 
Kunde osterreichischer Ge?chichts-Quellen" XIII. Bd. i. Hft. 
S. 145 — 99. 

Dieser Legendę kommt nach dem Urtheile Dlimmler's, 
welcher ihr das slowenische Unterpannonien ais Yaterland und 
die zweite Halfte des 9. Jahrhunderts ais Zeit der Abfassung 
anweiset, nicht geringe Glaubwurdigkeit zu; denn er spricht 
sich iiber den Charakter derselben a. a. O. S. i53 also aus: 
„Unsere Legendę in Allgemeinen, wenn wir^ sie mit unbefan- 
genem Blicke betrachten, macht ganz den Eindruck einer 



1) Kritisehe Versuelie I. Prag 1803. S. 16 f. 

2} Codex A. IV. pag. 20—32. (U nas na str. 23-35) 



Prilog C. 19 



schlichten und ungeschminkten Darstellung wirklicher "fhat- 
sachen. Viele derselben lassen sich mit unseren sonstigen 
Nachrichten sehr wohl in Einklang bringen, bei einigen fehlt 
es uns ganzlich an anderweitigen Zeugnissen, wodurch sie 
entweder bestaligt oder widerlegt werden konnen. Nirgends 
finden sich indessen unniogliche oder wunderbare Dinge be- 
richtet, welche g^gen die Glaubwiirdigkeit unserer Ouelle 
Zweifel erregten; es fehlt ihr durchaus der.sagenhafte Charak- 
ter einer im Munde des Yolkes ausgesmuckten und entstellten 
Ueberlieferung und ihre Auffassung der Begebenheiten passt 
auf keine andere Zeit und kein anderes Land, ais die denen 
wir sie zugewiesen, am wenigsten auf das strenggriechische 
Russland. Da nun auch ein bestimmter Zweck sich nicht denken 
lasst, zu welchem irgand ein spater Lebender die Legendę 
untergeschoben haben solić, so bleibt uns wohl kaum etwas 
anderes tibrig, ais ftir den Yerfasser einen der in Pannonien 
erworbenen Schuler des Methodius zn achten, welcher in der 
vona Meister erlernten griechischen Sprache die Thaten des- 
selben gleich nach seinem Tode zur Erbauung fdr die Nach- 
welt niederschrieb." Ich kann mich mit diesem Urtheile nicht 
ganz einyerstanden erklaren, soridern muss die pannonische 
Legendę yielmehr ais das Machwerk eines griechischen Schi- 
smatikers bezeichnen, der es darauf angeiegt hat, seiner Er- 
zahlung das Geprage zu gebin, ais rtihre sie von einem Zeit- 
genossen des Method her, und der zwar einige richtige Daten 
aus der kirchlichen Tradition der Slawen uns bewahret, aber 
auch nicht weniger ofłenbarer Unrichtigkeiten sich schuldig 
gemacht hat. Ich werde dieses Urtheil im Laufe der Geschichte 
der Slawenapostel rechtfertigen. Einen hoheren geschichtlichen 
Werth hat ebenso wenig 

5, die bulgarische Legendę ^), welche in den ersten sieben 

') Wir geben eine łateinisclie Uebersetzung des gi-ieehisehen Textes 
Codex A. V. pag. 33—40. 



20 Prilog C. 



Gapitełn der Vita Clementis Episcopi Bulgarorum *) enthałteti 
ist. Ihr Hauptheld ist Methodius; sie kennt keinen Goristanrin, 
sondern bios Cyrill, und stellt die Briider ais Apostel der 
Slowenen oder Bulgaren hin, denen der h. Geist die Erfindung 
der bulgarischen Schrift eingibt, worauf sie die h. Bilcher aus 
dem Griechischen ins Bulgarische dbersetzen. Die Approbation 
dieser Uebersetzung durch P. Hadrian zu erlangen begeben 
sie^sich unmittelbar aus der Bulgarei nach Rom, wo sie nicht 
nur vom Papste aufs Feierlichste empfangen, sondern auch 
Wunder von ihuen yerrichtet werden. Der Papst, die von den 
Briidern gefertigte Uebersetzung ais ein Werk apostolischen 
Geistes erkennend, legt dieselbe auf den Altar und weiht 
Schiller derselben zu Presbylern, Diakonen und Subdiakonen, 
den MetliDd aber zura Bischof Pannoniens. Cyrill stirbt, nach- 
dem er das Monhskleid genommen, wird in der Set Glemens- 
kirche beigesetzt und an seiner Bahre geschehen wunderbare 



1) Vita S. Clementis Episcopi Bulgarorum. Graece. Edidit Franc. 
Miklosich, Phil et jur. Doctor. Yindobonae 1847. Das Buch war frtiher 
sehr selteii, woriiber Miklosioli in s. Prefatio sclireibt: „Fragmentum vitae 
S. Clementis graece et latine edidit e eodiee chartaeeo bibliotheeae yatiea- 
nae 1409 fol. 348 et sc[q. Leo Allattius in libro : „In Eoberti Ohreyghtoni 
apparatum, yersionem et notas ad historiam concilii florentini seriptum a 
Sylvestro Syropulo exercitationes. Romae 1665. 4. I. 259." cujus partem 
latine repetiit Jos. Sim. Assemanus in Kalendariis eeclesiae universae III. 
147 — 49. Tota vita edita est graece in libro rarissimo, exeuso Moschopoli, 
anno 1741. 4. pag. 13-37, et in alio aeque raro : Na'rjcpópOD KcfXkiaxou 
too Sav8o7:oóXoo Tuspi aoaTCtoscDc xob aspao[jiot) o'aoo t"^? sv 
K(ovoTaVTŁVOo 'k6Xsi CwoBó^^od ttyj^/jc ^ai xtóv sv aottj) uTcspcpuwę 
T£X£a'8'eVTWv ■8-ao[J!,a'C(ov, %od b ^loą to5 sv aYioic KXi^[j.eV'co<; o.pyi^- 
7i:ia%Ó7uoo BooXYdptóV, auYYP'3''^stc irapa too aYiwcdTou ap5(i£7rioxÓ7rot) 
T^c TTpcótYję 'louaTŁWiay^c Kopioo ©socpcocć^Too v6v TcpwToy lxSo- 
■O-śyca BTCiGiaGia 'A{x[3poaiou hpoiLO^dyoD zou Hap^Ttepscoc. (yiemiae), 

acop' (1802) 8. pag. 101 et seqq. Teste Anthimo G-aza, eeclesiae graecae, 
quae est Yiennae, parocho Pampereus, Maoedo, professor in Yalacliia, edidit 
liuuc librum e eodiee monasterii S. Nai|m ad laoum Achridanum in Ma- 
cedonia." 



Peilog 0. 



Heilungen. Method kcmmt nun ais Bischof erst nach Mahren, 
was er frtiher nicht gesehen, unterrichtet den Rastislaw so wie 
den pannonischen Fńrsten Kocel und befestigt den bulgarischen 
Fiirsten Boris, den er fruher getauft, ira Glauben. Darauf wird 
die Lehrthatigkeit Method's unter den Bulgaren dargestellt und 
ais Yorziagliches Verdienst desselben hervorgehoben. dass er 
den von den Franken unter die Bulgaren eingeschwarzten 
•Irrthura, der h. Geist gehe vom Sohne aus, widerlegt und 
yernichtet habe. Swatopluk wird ais ;n diesera Irrthume be- 
fangen und ais ein Lasterknecht dargestellt, zu dessen laster- 
lichem Wandel die Franken schweigen, und alle Yorstellungen 
Method's, ihn auf bessere Wege zu bringen, sind fruchtlos. 
Method stirbt, nachdem er 24 Jahre , das bischoftiche Amt 
yerwaltet, also im J. 892, nachdem er zu seinem Nachfolger 
ira Erzbisthum Yon Pannonien seinen Schiller Gorazd be- 
stimmt hat. 

Diese, wie der Augenschein lehrt, durch und durch bul- 
garische Farbung tragende Legendę wird dem schismatischen 
Metropoliten von Achrida Theophylakt (f 1 107) zugeschneben, 
dessen Name die Vita Glementis auch ais Yerfasser an der 
Stirne tragt. Da aber cap. 18 22. 29. der Vita solche Stellen 
enthalten, welche auf cinen Schiller des Clemens (f 916) hin- 
deuten, so ware nur anzunehmen, dass Theophylakt friihere 
Aufzeichnungen aus dem 10. Jahrhunderte zu einer formlichen 
Biographie gestaltet habe. ') — So unverkennbare Yorziige in 



^) Mildosieh 1. c. pap. V]I schreibt liber den Yerfasser: „Tiieopliy- 
laetinn, Jiistiuinnae primae totiusque Bulgariae archiepiseopum, hane yitam 
Olementis seripsisse coneedere non poterit is, qui in ipso operę e. 18 
legerit, auctorem ejiis Olemeuti, menu . 916, convixisse, cum notum sit, 
TJieophylaotum anno 1107 diem obiisse supreniiira. Adde e c. 22 eolligi, 
auctorem fiiisse natione Bulgarnm, quippe qui narret : Omnia ad eeelesiam 
pertinentia Clemens nohis Bulgarjs (tolc BoDX'-(dcjoic, 'qiuv) tradidit, eum 
Theopliylaetus, nt ipsiiis verbis utar, liospit.io tantum Bulgarus, revera 
Oonstantinopolitanus fnerit (Baronius ad annum 1071). Scriptam esse hano 
yitam tempore, qi\o Bułgaria a Scythis vexaretur, patet e e. 29: Sanete 



22 PkILOG C. 



formeller Hinsicht das griechische Original der Yita Glenientis 
an sicłi tragt, von io untergeordneten Werthe ist der geschicht- 
liche Inhalt derselben. Wer iramer der Yerfasser der Yita seyn 
mag, — es war ihm eniweder ura historische YYahrłieit gar 
nicht zu thun und er hat derselben nachzuforschen durchaus 
sich keine Mlihe gegeben, oder er hat, falls sie ihm bekannt 
war, kein Bedenken getragen, dieselbe im Geiste des griechi- 
chen Schisrna aufs Grobste zu entstellen ') 



pastor serves a barbarieis incursionibus intaetos nos alumnos tuos, maxime 
nunc, cum afflietio in propinquo, iiee est, qui adjiivet, eum seytliieus 
gladłus bulgarieo sanguine iuebriatus est. Auetor hic loąui videtiir de 
Hungaris, qui annis 934, 943, 959, 963 Bj^zantium peteiites, Bulgariam 
devastabaiit : illos enim etiam Seythas appellari a seriptoribus historiae 
byzaotinae notum est. (Safarżik, Slowanskestarozitnosti, 594) Vitam igitnr 
seripsit Bulgarus saeculo decimo, nomen yero Theophylacti additum esse 
yidetm-, q\io major fides et auotoritas narrationi eonciliaretur. Dobrovio 
quidem (Cj^rill und Method, 10) auetor noster neque Clementis neque 
Theoph3'lacti yidetur fuisse aequalis: eum vero is nullas sententiae suae 

oausas adferat, nos potius cum ^pirawrdTC]) Friderico Blumberger (Jahr- 
biieher der Literatur 26. p. 214) statuemus, revera quemdam e Clementis 
diseipulis vitam magistri seripsisse". 

^) Bei der Frage nach der Aeehtheit und Glaubwiirdigkeit sehrift- 
lieher Urkunden, die von griecliischen Sehismatikern statnmen, darf man 
niemals vergessen, dass die Grleehen iiberliaupt in der Kunst der Tauschung 
und Falsoliung ihrer Meister suelien. So war es von jeher, Schon P. 
Nicolaus I. weist in seinen nach Constanstinopel gesehriebenen Briefen 
arge V erfalschungen seines an Kaiser Michael lii. gesehriebenen Briefes 
naeh und sagt in Betreff dieser Verfalscliungsmethode: Quoniam apud 
Graeeos, sieut nonnuUae diversi temporis seripturae testantur, faniiliaris 
est ista temeritas (Harduin Concil. Tom. V. fol. 180), und indem er sich 
auf einen alteren Brief des P. Hadrian I. benift, den man im Archi/ zai 
Oonstaiitinopel finden miisse, setzt er hinzu : si tamen non falsata Grae- 
corum morę (ib. f. 147). Siehe Neander, Geseh. der christl Eel. u. Kirehe. 
8. Thl. Hamburg 1836. S. 416. 



III. 

Gesetz der historisehen Kritik fiir den Gebraueh 

Yon Legenden. 



Es liegen demnach iiber das Leben und Wirken Cyrili's 
und Method's schriftliche Urkunden zweierlei Art vor: Ur- 
kunden yon unzweifelhafter Aechtheit und Giaubwńrdjgkeit, 
und Urkunden, von denen es mindestens sehr zweifelhaft ist, 
yon wem und aus wełcher Zeit sie staramen, und welchen 
Glauben ihre Daten yerdie^en. 

Da aller Geschichte die Wahrheit so wesentlich ist wie 
einem Maassstabe die Geradheit, so haben fiir sie nur jene 
Urkunden Werth und Gewicht, dereń Aechtheit und Glaub- 
wurdigkeil die Kritik ausser Streit gesetzt hat ; Urkunden 
dagegen yon zweifelhafter Aechtheit und Glaubwiirdigkeit haben 
fiir die Geschichte nur bedingten Werth und sie kann sich 
derselben nur an der Hand einer besonnenen und unasich- 
tigen Kritik bedienen. 

In Betreff der Legenden yon Cyrill und Method ist der 
Kritik ihre Aufgabe sehr klar und einfach yorgezeichnet: das 
acht Geschichtliche yom Sagenhaften ihres Inhaltes zu scheiden. 
Da nun die wichtigsten Lebensmomente der Siawenapostel 
durch das Zeugniss achtcr und glaubwurdiger Urkunden, wie 
da sind die Zeugnisse des Bibliothekar Anastasius, die Briefe 
P. Johann's VIII., die DarJegung des SaJzburger Ungenannten 
yom J. 873, der Brief der bayerischen Bischofe yora J. 900 
und die translatio S. Glementis, sicher gestellt sind, so ergibt 



24 PrILOG C. 



slch fiir die Wtirdigung der raahrischen, bomischen, panno- 
nischen, bulgarischen, so wie jeder weitern Legendę Yon Gyrill 
und Method der kritische Kanon: AUes und Jedes, was in 
dicsen Legenden den Daten jener achthistorischen Urkunden 
widerspricht, ist ais unwahr und falsch zu yerwerfen; alles 
und jedes aber in ihnen Enthaltene, was mit den yerbiirgten 
Thatsacłien im Einklange steht, stelłt sich in deraselben Grade 
ais glaubwurdig dar, in welchem es mit denselben harmoniret. 
Dieses unyerletzliche Grundgesetz der historischen Kritik 
hattcn bei Bearbeitung der Geschichte Cyriirs und Method's 
YorzLiglich Asseman ') und Dobrowsky ^) vor Augen, wenn 
auch der Letztere mitunter dasselbe in solcher Ueberstrenge 
gehandhabt hat, dass er seibst den historischen Kern der 
Legenden dann und wann in Frage stellte. 

Es kann im Interesse der historischen Wissensćhaft nur 
bedauert werden, dass neuere Forscher und Bearbeiter der 
Geschichte der Slawenapostel, wie Wattenbach und Duramler, 
stch an jenes Grundgesetz der Kritik hie und da weniger 
streng hielten, indem sie insbesondere die pannonische und 
bulgarische Legendę ais ganz yerlassliche Quellen yoraussetzend 
und ais Maassstab ihres geschichtlichen Urtheiles gebrauchend 
dem Ansehen der Glaubwlirdigen Urkunden Abbruch thaten 



1") Er spraeh dieses (Gresetz iii dom Siitze aiis: „Nootericos non 
nioramur, qui nuUo produeto antiąuo doeunieiito nniTationes tradiint a 
genuinis Romanorum Pontificuni epislolis abliorrentes." Kalendaria Ee- 
elesiae iiniversae studio et opera Joscplii Simonii Assemani. Tom. III. 
Romae 1755. in 4. pag. 178. 

2^ „Urn in die dunkle und vcrworrene Geschiclite der zwei Briider, 
Cyrill und Method, Licht und Ordnuiig zn bringen, ist vor Allem noth- 
wendig, ein genaues Zeugenverh6r yoriunehm' n, die Aussagon dei" altern 
Zeugen nach ihrer Glaubwiirdigkeit zu piiifon, die nenern Berichte mit 
den altern zu vergleielien, und jene, wenn sie diesen widersprechen, oline 
Schonung zu yerwerfen, oder wenigstens nielit zu beaehtcn Nur auf diese 
Art kann das Gold liistorischer Wahrheit vou den Sehlacken der frommen 
Fabel gesehieden werden." Oyriłl. u. Method. Prag 1833. S. 3. 



PRILOG C. S5 



und so den klareo und hellen Thatbestand in einem und dem 
andern Punkte triibten. ^) 



^) Wattenbaeh, der sich in seiuen o. a. „Beitragen" meistens ais 
besonnenen Kritiker bewahrt hat, erkennt den Kanon der historisehen 
Kritik gleiehfalls an, wenn er daselbst S. 1. f. sehreibt: „Bei dur Heraus- 
gabe dieses neuen Aetenstiieks (des von ilim fiir aeht gehaltenen Briefes 
von Stephan V.) sehien es mir pajsend zu seyn, anzugeben, wie sieli die 
diłraus gewonnenen Resnltate zu den bisher bekaunten Thatsaehen ver- 
halten, wie sie dieselben erganzen. Aber wo finden sieli diese Thatsaehen? 
1'eberall sind sie vermiseht mit Behanptungen und Muthraassungen, welche 
von anderen Seiten eben so entseh eden verneint werden. Dobrowsky hat 
freilieh das Prineip aufgestellt und befolgt, nur an den lautersten Quellen 
zu sehopfen, aber seit seiner Zeit ist neues gefunden worden, Anderem 
hatte er nieht die riehtige Geltu g zugesproehen. und maneher einzelne 
Punkt ist zum Gegenstand genauer kritiseher IJntersuchnngen gemacht 
worden Jeh s.h fiir mich keinen andern Ausweg, ais von neuem Do- 
browsky's Balin eiuzusclilagpu u. s. w." Allein er ist von dieser Bahn 
mitunter abgewiehen, indem er der pannonisehen und bulgarisehen Legendę 
allzu grosse Geltung zuerkannte, wie selbst Diimmler Arehiv Xlii. Bd. 
S. 149. bezeugt: „Wattenbaeh glaubte den historisehen Werłh der neu 
entdeekten Legenden (der pannonisehen von Method und des in altser- 
biseher Sprache gesehriebenen Lebens des h. Oonstantin) sehr hoeh an- 
sohlagen zu miissen . .' . Aueh in seiner neuen Ausgabe des libellus de 
eonversione Bagoarior. et Cnrantanor. (Pertz Mouum. Germauiae Seript. 
X'. pag. 2.) berief er sich auf dieselben und nennt der Verfasser einen 
testis haud levis." — In weit hohorm Grade ais von Wattenbaeh gilt aber 
mein Urtheil von Diimmler, wie ieh in meiner gesehichtliehen Darstellung 
naehweisen werde. 




c 



Kako stoźernik Dinko Bartolini oejenjuje izvore 
o poYJesti sv. Ćirila i Metoda i sloyjenske 

liturgije. ^) 



-C.-^«$3^^ 



1) Donosimo i oyu oejeim, jer, uz ostało, i ako nije, da se tato 
izrazimo : ureclovna (ofieijalna), może se smatrat barem kao oficijozna, u 
koliko nema sumnje, da je eielo Bartolini evo djelo bilo napisano po izrieSnu 
Papimi nałogu, kako se to vidi jasno iz prvih redaka Predgovora („Pre- 
fazione"; {\ . „Memorie Storieo-eritielie areheologiehe dei Santi Cirillo e 
Metodio e del loro apostolato fra le genti slave". Eoma Tipografia Vati- 
cana. 1881. Pag. V-XXIX). 



Órmai e mezzo secolo che i dotti affaticansi a far ricerche 
su documenti e monumenii per illustrare la storia delie genr^ 
Slave awołta in uoa certa oscuritń. 

A grandę onore di quei popoli tornano le cose fin qui 
pubblicate; imperciocche ricordano uomini insigni per piet^, 
nobili nelle imprese, e colti per Tingegno. La ciyiltk di ąuesta 
nazione numerosissima incomincia eon la vita dei due gloriosi 
loro Apostoli Girillo e Metodio, vita al certo per rapporti 
religioso e sociale degnissiraa d'esser esposta. Or dopo che il 
Sommo Pontefice Leone XIII Nostro Signore volle estendere 
il loro culto a tutta la Cłiiesa Cattolica, essendo ?tati noi 
mossi da autorevole incarico ad esporla, stimiarao necessario 
di far notę le autentiche fonti, donde attingemmo le memorie, 
che diamo alla luce. 

Queste fonti addidateci dalia veneranda antichit^ si ridu- 
cono a tre, e sono gli atti del loro Apostolato presso le diyerse 
nazioni Slave, i quali diconsi anche Leggende; le lettere dei 
Roraani Pontefici, che riguardano le gęsta e le fatiche apo- 
stoliche dei due santi fratelli ; e le pitture di quel tempo, 
monumento imperituro del loro culto. 

La prima Leggenda, che ci valse qiiasi di base e qual 
pietra di paragone per discernere le cose vere dalie false, le 
certę dalie incerte, le sincere dalie interpolate, fu in gran 
parte la narrazione lasciataci da Gauderico Vescovo di Yelletri, 
uomo autoreyolissirao, siccome cołuł che ebbe a conversare e 
traitare eon i due santi fraielli, allorche vennero in Roma, 
seco portando il corpo di s. Glemente papa e martire dal 
Ghersoneso. Questa Leggenda tenuta sempre in sommo pregio 
e coraunemente conosciuta dai dotti col nome di Leggenda 
Italica, ma a noi piace meglio intitolarla Romana, e perche 



Peilog Ć. 



scritta da Vescovo di una sede vicina a Roma, in cui conobbe 
i due santi fratellł, e perche narra ąuanto egli vide eon i 
proprii occhi; allorche in ąuesta eterna ciitk fecero dimora. 
Nella raccolta delie Leggende su i santi Cirillo e Metodio 
fatta dal Dottor Giuseppe Agostino Ginzel nell' opera Geschiclite 
der Slajyenapostel Cyrill und Method ur:d der slawischen 
Liturgie, venuta alla luce in Yienna l'anno 1861, questa ha 
ii prirao posto d' onore (pag. 6-ri). I Bollandisti l'avevano 
gik inserita nella loro collezione degli Atti dei Santi (Martii 
tom. II, Antverpiae 1668) intitolandola: Vita cum iranslałione 
s. Clementis ; iraperocche tratta principalmente di essa trasla- 
zione da Chersona a Roma dopo aver eglino eyangelizzato 
una gran parte dei popoli Slavi. Tale Leggenda per veritk e 
la piti autentica e sincera narrazione, che intorno ai detti 
Apostoli ci abbia serbata Tantichitk. Chi si fa a leggerla vi 
trova luce che rischiara, e candor di yeritk che dilegua dubbii 
ed esclude fayolose od erronee circostanze, che su i fatti 
raedesimi narrarono le posteriori Leggende. Gome ii libro 
secondo dei Dialoghi di s, Gregorio Magno h la piu limpida 
e pura fonte ,di ció, che sappiamo dei gran patriarca dei 
Monaci d'occidente s. Benedetto, tale ci sembra sia la Leg- 
genda dei YescoYO Gauderico in riguardo dei santi Cirillo e 
Metodio. Che anzi la scienza critica raettendo a confronto le 
notizie dateci intorno s. Benedetto da s. Gregorio eon quelle 
tramandateci su i due santi fratelli da Gauderico, deve dare 
la preferenza a ąueste; iraperocche raccolte o dalia bocca di 
arabedue, o da esso vedute, mentre le notizie dateci dal gran 
Gregorio furono a lui comunicate dalia bocca dei discepoli 
di s. Benedetto. La storia deli' invenzione dei corpo di s. 
Gletnente per opera di s. Cirillo esposta eon le piu minutę 
circostanze mostra eyidentem^nte che Gauderico la scrisse per 
relazioni fattegli da s. Cirillo medesirao. Questa autoreyolis- 
sima Leggenda, compresa in poche pagine, e divisa in dodici 



pRiLoa Ó. 5 

capi o paragrafi. In essa facciamo ri]evare che nella missione, 
ch'ebbe Ginllo alla Kazaria non si fa mai menzione di 
Metodio fratello di lui, e ciie espressamente si attesta esser 
stati entrambi Cirillo e Metodio consacrati Vescovi da Adriano II, 
ed ordinati preti e diaconi i discepoli yenuti eon loro in 
Roraa. Finisce poi eon la narrazione delia morte di s. Cirillo 
quivi awenuta e delia sepoltura di lui nella Basilica di s. 
Glemente. 

La seconda Leggenda appellasi Morapica: fu giń pub- 
blicata dai Bollandisti col titolo : Leggenda Sanctorum Cyrilli 
et Methodii Patronum Moraviae (Martii, luogo sopra cit., 
pagg 22 e segg), e poi riprodotta dal Ginzel (luogo cit, 
pagg T2-i8); ed e diyisa in quattordici capi o paragrafi nar- 
rando la conyersione dei Kazari, dei Bulgari, dei Morayi e 
dei Boemi per opera dei santi Cirillo e Metodio. Nei primi 
tre capi fa ii compendio di ció, che nei primi sei narra la 
leggenda Italica ; merita al certo fede, meno in ąualche 
parte, in eui da essa si discosta. Su la chiamata dei due 
santi fratelli in Roma faita da s. Nicola I v' ha diyersitk di 
giudizio tra le due Leggende. Non si puó ritenere ció, che 
poi afferma, aver cioe Cirillo per umilt^ rinunziato ii Vesco- 
vado, lasciando che fosse solo glorificato ii fratello Metodio, 
E meritevole di fede parlando dei rimproyeri ayuti in Roma 
da papa Adriano II e dagli altri dei Clero per aver osato di 
tradurre nella lingua Slaya le oie canoniche noutando gli 
statuti dei santi Padri ; riporta ii discorso in discolpa fatto 
da Cirillo, ed attesta Tapproyazione ayutane dal Papa; delie 
quali cose nulla troyasi nella Leggenda Italica. Inoportante e 
la circostanza, omessa d&W Italica, nei narrare la loro missione 
ai Morayi, che cioe i due fratelli prima d'andare colo yenis- 
sero tra i Bulgari, i quali ancor conyertirono alla feJe. Nel- 
Tesporre poi la conyersione dei detti Morayi e nei parlare 
delie yirtCi di Metodio non si scorge quello slile semplice e 



Peilog Ć. 



narratiyo tenutosi nel descrivere i primordii di Giriilo, la 
missione di lui ai Kazari, ia costoro conversione e rinven- 
zione e traslazione del corpo di s. Glemente secondo ii me- 
todo seguito dalTautore delia Leggeida Italica, raa uno stile 
piuttosto oratorio, Secondo questa Leggenda Metodio ordinato 
solo Vescovo va in Moravia, vi trova ii Principe Swatopluk, 
che tenla d'avvelenare ii Re Ratiii, a cui poi succede; Metodio 
scommanica questo duovo principe eon i suoi satelliti (n, 9, 
10, ii); indi tornato in Roma rinviene morto ii fratello suo 
Giriilo, e domanda al Papa di portarne Tesanime corpo in 
Morayia; ma essendosigli opposto ii Papa, Metodio oCcultatosi 
in Roma ed entrato una notte in s. Glemente, ove giń era 
stato sepellito Giriilo, lo invoIa e fugge da Roma; ma giunto 
ad un certo luogo, e raccoraandandosi a Dio, Giriilo alzando 
la mt^no roostró, yedendo molti, che voleva essere riportato 
in Roma, dove riceyuto dal Papa e dal Popolo Romano eon 
riyerenza fu di nuovo sepolto in s. Glemente (n. 12). Quanta 
pocą fede in ąuesta tjarrazione debba prestarsi alla Leggenda 
Moravica, ehe diyersifica da queila di Gauderico testsmone 
di yeduta, ognuno lo yede ; e perció deve ritenersi per inter- 
polata. Termina la detta Leggenda eon la penitenza fatta da 
Swatopulck la chiamata ed ii ritorno di Metodio in Morayia, 
e eon la conyersione dei Boemi, A noi parę ehe sia stata 
scritta molto dopo delia morte dei due santi, perehe essendosi 
parlato del battesimo del principe di Boemia Borziyoy e delia 
moglie s. Ludrailla eon moltitudine di gente Boema dieesi: 
Qui in Christi fide viventes post multa tcmpora animas Christo 
reddiderunt, sancta exempla post se relinąuentes posteris usąue 
in hodiernum diem (o. 14). 

. Breyissima e la terza Leggenda detta Boemica estratta 
dalia Leggenda di s. Ludmilla: yenne pubblicata dai Bollan- 
disti (Acta Sanct. 16 Septem.), poscia riprodotta dal Ginzel 
(P^gg- '9 ^ 2°)' ^ ^' eontiene in sei pieeoli paragrafi, Go- 



PjRiLOG Ć. 



mincia col confermare la notizia dataci dalia Leggenda Mora- 
vica dełla conyersione delia Bułgaria, che dicesi fatta da 
Cirillo, senza parlar di Metodio, innanzi che entrasse nella 
Morayia, affermandosi eon grosso errore cronologico esser 
ció awenuto ai tempi del magnifico Dottore U beatissimo 
Agostino (n, i); parła deirinyenzione delie nuove lettere 
Slave, in cui era stato tradotto da Cirillo ii Vecchio ed ii 
NuoYO Testamento oltre le Liturgie e le ore canoniche: nel 
che diyersifica da altra Leggenda, la quale attribuisce quasi 
rintera traduzione delia Bibbia al solo Metodio in fine di sua 
yita, affermando che 1' uso delia lingua Slava usąue hodie in 
Bułgaria et in pluribus Sclaponorum regionibus obserpatur 
(n. 2). Narra che Cirillo dopo aver introdotto parecchi ma- 
nipoli nel granaio del Signore, lasciato in Morayia ii fratello 
Methudio, venne in Roma per sua deYozione, dove fu ripreso 
dal Sommo Pontefice e da altri sapienti per 1' uso deiridioma 
Slayonico introdotto nella Liturgia, e coine essendosi difeso 
ne riportasse Tapostolica benedizione. Nella quale narrazione 
si discosta dalie due Leggende lialica e Moravica, che fanno 
venire insieme in Roma la prima volta i due santi fratelli. 
Finisce dicendo che resosi Cirillo monaco e morto in Roma, 
Metodio per mezzo del Re di Moravia Swatopulc (sic), uomo 
al certo, corae dice, religioso e deyoto, fu ordinato Arciyescoyo 
eon esserglisi assegnati sette suffraganei, cosa non ayyenuta 
mai lui yiyente, e fa parola del yastissimo regno di Swatopulk 
tenuto quasi per Imperatore, e poscia per imperizia del secondo 
Swatopulk nipote del primo disraembrato. Questa circostanza 
dimostra che la Leggenda Boemica yenne scritta molto dopo 
la morte dei due santi fratelli. Lasciando da parte gli anacro- 
nismi e le discrepanze dalie altre Leggende, per le quali 
apparisce d'essere stata interpplata o almeno d'aver attinto 
le notizie da inesatte relazioni yolgari, a noi basta rileyar d^ 
ęssa la conyersione delia Bułgaria fatta da Cirillo, 



Peilog Ć. 



La piu lunga Leggenda s'appella la Pannonica detta la 
prhna per dislinguerla da un'altra delio stesso nome: e diyisa 
in diciassette paragrafi, ed ha per titolo : Mensis Aprilis VI 
die Commemoratio et Vita bsati patris nostri et doctoris 
Methodii archiepiscopi Moravici. Venne pubblicata nel 1854. 
(Archiv filr Kunde osterreichischer Geschichtsąuellen. XIII. 
Bb I H. Wien. s. i56 63); e poscia riprodotta dal Ginzel 
(luog. cit., pagg. 20-32) In gran parte e autentica, special- 
mente in ció che riguarda s. Metodio, e senibra scritta non 
molto dopo la morte di lui; ii che dimostrano ąueste parole: 
nostro tempore, nostri populi gratia, cuius nemo unąuam 
curam gessit, ad rirtutem erexit magistrum nostrum beatum 
Methodium. Per6 si discosta dalie altre Leggende, segnata 
mente dalia Italica, scrittura, come si e detto, contemporanea, 
eon cui va quasi sempre d'accordo la Moravica. Ora secondo 
le regole delia sana critica neirammettere o negare un fatto 
diversamente narrato da documenti storici, la preferenza devesi 
dare al documento conteraporaneo al fatto, che si e veduto 
o si e udito. Per lo che ąuando detta Leggenda Pannonica 
narra cose, che si oppongono a quanto ci tramanda Yltalica, 
noi non ne faremo conto alcuno, massimamente poi se eon 
ąuesta s'accordano ancora altre Leggende. Lo stile poi e di 
persona piii versata nella letleratura greca che nella latina, e 
lo scrittore venerava nel Papa ii supremo capo delia Chiesa; 
nondimeno altra mano, che parę scismatica, vi ha dovuto farę 
qua e \k delie aggiunzioni. Precede una lunghissima introdu- 
zione, quasi la quinta parte delia Leggenda medesima, comin- 
ciando eon le parole Benedic pater ; helia e dotta intioduzione 
per verit§i; lo scrittore in essa tratteggia la storia deirantico 
Testamento facendo parola degli uomini piu segnalati, dei 
quali la Prowidenza si servi per preparare ii genere umano 
air Incarnazione del Verbo eterno: in eguał modo espone la 
storia del cristianesimo, e descriye quali organi principaU 



PiULOG Ć. 



delia diffusione e conservazione del regno di Dio, oltre gli 
Apostoli Piętro e Paolo, i Pontefici Romani, nominando Sil- 
vestro, Gelestino, Leone, Yigilio ed Agatone, i quali encomia 
eon quei titoli che dai cattolici soglionsi dare ai successori di 
s. Piętro. Novera i primi sei concilii eucuraenici, ed eccettuato 
11 Gostantinopolitano primo, nomina per gli altri cinque eon 
particoiar distinzione i Papi rispettiyi, per la cui opera furono 
condannati gli errori inyalsł, ricordando altresi gl' Inaperatori 
cristiani, solto cui i detti Concilii celebraronsi ; e tace del 
Concilio Niceno II benche gi^ tenuto. Dopo di tutti questi 
uomini Iddio suscito Magistrum nostrum beatum Methodium, 
nostro tempore, nostri popuH gratia, cuius omnes virtutes et 
certamina cum his Deo gratis piris singulatim comparare non 
erubescimus (n. 2) E dipinto ii carattere di Metodio, inco- 
mincia a narrare i prinaordii di lui, dandoci importanti notizie 
omesse da altre Leggende, da!!e quali pero discorda allorche 
associa Metodio a Girillo nella missione ai Kazarii (n. 4). 
Erra poi quando parlando delia chiamata dei due fratelli in 
Roma fatta da s. Nicola I; dice che questo Papa, ed inyece 
fu ii successore Adriano II, sanxit doctrinam amborum et 
ordinavit PRESBYTERUM beatum Methodium (n. 6), naentre 
tutte le Leggende lo dicono consacrato allora Vescovo, es- 
sendo gik prete allorche eon Girillo portossi ia Morayia. 
Narra poi che ii Papa coraandó ad un certo Vescovo, che in 
Roma si oppose ai santi Girillo e Metodio per 1' uso delia 
lingua Slava da loro intromessa nella Liturgia, che ordinasse 
ex discipulis Slopenicis tre preti e due lettori (n, 6), cosa non 
menzionata da altre Leggende. Parła delia missione generale 
data dal Papa a s, Metodio su gli Slayi, riportando la lettera 
di Adriano II, che permette 1' uso delia lingua Slava nella 
Liturgia, documento al certo preziosissimo ; ma contro Taffer- 
mazione di altre Leggende narra che Metodio riceyuto da 
Kocel eon grandę onore, fu di nuoyo mandato all' Apostolico, 



10 -^ Peu.og 0. 



cioe al Papa, insieme ad aitri venti onesti uomiiii; affinche 
fosse ordioato vescovo per la Pannonia nella sede di s. An- 
dronico Apostolo, uno dei settanta discepoli di Gristo, Qui 
confonde 1' ordinazione episcopale gik conferita a Metodio 
per la Morayia da Adriano II eon la destinazione episcopale 
ed apostolica anche per la Pannonia fattagli da Giovanni VIII. 
Entra dipoi a parlare delie contraddizioni, che ebbe s. Metodio 
dal Re dei Morami e da tutti i Vescovi contra nos quasi che 
Metodio s' ayesse usurpato 1'altrui giurisdizione. Quelie parole 
contra nos sono un' altra prova per giudicar deil' epoca delia 
Leggenda; perche mostra che 1' autore fosse stato un discepolo 
di Metodio eon esso perseguitato. Fa poi menzione ^delia 
disputa ayuta da s, Metodio eon detti Vescovi ridotti da łui 
al silenzio, raa che poi lo mandarono in Suepos, tra quali fu 
detenuto prigione per dae anni e mezzo. Descritti eosi i pati- 
raenti sofferti dal maestro e le nuove contraddizioni avute, 
rende testimonianza delio spirito profetico, che era in Metodio. 
Espone la serie delie tribolazioni avute di poi dalio stesso 
uorao santissirao sotto Giovanni YIII malamente informato 
dai contradditori ed emuli dei clero tedesco, che per ragione 
di giurisdizione osteggiayano s. Metodio. Resta oscurissimo ii 
paragrafo XIII, oye si parła di un imperatore che riceyette 
Metodio eon grandę onore e gaudio, lodandone la dotirina 
ed accettandone i discepoli eon i libri, e dandogli doni, e 
permettendo che ritornasse di nuovo alla sua seJe solenne- 
naente; item et patriarca senza indicare quale: crediamo che 
questo paragrafo sia una veia interpolazione di origine fo- 
ziana; imperciocche lo scopo di averlo introdotto nella Leg- 
genda non fu altro che quel!o di stabilire le relazioni d\ 
Metodio eon Flnaperatore Bizantino, e raolto piti col Patriarca 
Fozio; mentre dopo che Metodio pani da Costantinopoli 
insieme al fratello Girillo per la Morayia, esso non fece piu 
co\k ritorno. Prosegue a parlare delia yersionę di tutta la 



Pbilog Ć. u 



sacra Scrittura fatta in sette mesi da s. Metodio eon 1' aiuto 
di due preti nell' ultimo anno di sua vita, e delia traduzione 
eziandio del Nomocanone e de\ Patericon: sul Patericon nuila 
abbiamo a dire perche sotto tal nome sogliono intendersi le 
storie dei Padri del deserto; riguardo al Nomocanone ci sembra 
ancor questa un'altra interpolazione foziuna. Si fa quindi 
menzione del colloąuio ed abbocamento avuto cel Re degli 
Ungari. Finisce questa Leggenda narrando eon molte circo- 
stanze la morte di s. Metodio, dopo cli'ebbe questi designato 
a successore Gorazdo, e descrivendo le esequie ed ii culto a 
lui subito prestato. Notiamo che nella narrazione spesso si 
adducono autorit^ delie sacre Scritture. Dalie ultime parole 
apparisce chiaramente che 1' autore delia prima Pannonica 
Leggenda sia stato un discepolo di s. Metodio ; imperocche 
dicono: Tu vefO desuper sanctum et venerabile caput, precibus 
tuis nos respiciens desiderantes te, libera discipulos tuos ab 
omni periculo, et doctrinam propagans et haereses perseąuens : 
questo discepolo scrittore delia Leggenda dirnoraya probabil- 
mente in qualche luogo delia Pannonia inferiore prima delio 
smembramento delia Gran Moravia, la quare descriyesi esser 
tuttora nella sua. potenza; quindi V eik delia Leggenda e tra 
la fine del IX secolo ed ii principio del X. 

L'a.ltra Leggenda Pannonica detta la seconda contiene 
la vita di s. Gostantino ii Filosofo, ossia Girillo, rinvenuta in 
un codice di Mosca e data alla luce nelFidioma SIavo dal 
chiarissirao Safarick in Praga nel i85i ed atlribuita a s. Cie- 
mente Arciveseovo dei Bulgari e discepolo di s. Girillo rae- 
desimo. Ne dk una silloge ii dotto P. Martinoy nel suo eru- 
ditissimo Annus Ecclesiasiicus Graeco-Slapus stampato a Bru- 
xelles nel i865. Ha essa pure parecchie interpolazioni per 
mani russe dopo lo scisma, corae fa rilevare lo stesso Mar- 
tinoY, le quali la rendono un fonte iropuro ed intorbidato. 
La sana critica non pu6 aiuraettere certę fayole, che pur iq 



12 Prilog 0. 



essa si narrano. La variet§i poi, che si rinyiene tra le due 
Leggeiide Pannoniche, ci conferraa che i loro autori, bench^ 
discepoli dei due santi Apostoli degli S!avi, pure attinsero le 
notizie, quando si trattó di cose che non yidero, da relazioni 
spesso inesatte, se pur non yogliamo riteiiere che in epoca piCi 
tarda gli amanuensi le avessero interpolate ed ancora sfigurate. 
L' ultinaa Leggenda, di cui abbiamo memoria, e la Bul- 
garica, esiratta dalia vita di s. Clemente Vescovo dei Bulgari, 
pubbłicata in greco dal Dottor Francesco Miklosich in Yienna 
nel 1847, ^ riprodotta in latino dal Ginzel (pagg. 32-40) 
E diyisa in selte paragraf! o capi, ii primo dei quali contiene 
ii proemio; lo scopo e di raostrare che gli uomini grandi 
simili agli anttchi non mancano mai al mondo, L' autore la 
scrisse poco dopo la morte di s. Metodio ; percbe dice nel 
proemio : Ita nunc etiam Bulgarorum terram illustrarunt in 
his uliimis temporibus patres beati et magistri, lucentes prae- 
cepHs et miraculis, vita et sermone, positi ad dexteram Dei; 
e probabilmeate quando i discepoli degli Apostoli degli Slavi 
Clemente, Goiazdo, Naum, Angelario e Sabba cacciati dalia 
Moravia rifuggiaronsi neha Bułgaria. Lo stile e piuttosto ora- 
torio che storico, e pieno d* imraagini, Gomincia questa Leg- 
genda col narrare che i santi Cinłlo e Melodio iradussero 
dalia lingua Greca nella Bulgarica le diyiue Scntture, regi- 
strando i norai dei cinque pnncipali loro discepoli testd men- 
zionati; poi discende al particolare parlando dei Yangelo tra- 
dotto in Slavo e messo su T altare di s. Piętro; delia conse- 
crazione di Metodio in Vescovo delia Moravia e delia Pannonia; 
delia morte di Girillo in Roma e dei prodigi operati da Dio 
al sepolcro di lui; delia missione apostolica di Metodio nella 
Morayia e nella Pannonia, e delie fatiche in pro dei Bulgari; 
delie corruttele dei Franchi circa la fede nella SSma Trinit^ 
c come erano caduti negli e^rori degli Anomei; delia morte 
di Metodio, facendoci sapere che tenne ii yęscoyado per anni 



r 

PniLoa 0. 13 



ventiquattro, lasciando uno stuolo numeroso di ecclesiastici 
entro i confini delia sua diocesi, e destinandosi per successore 
neir Arcivescovado di Moravia Gorazdo, Del quale poi dice 
che fu cacciato dalia sede acciocche in iui non vivesse di 
nuoYO Metodio, essendogli stato sostituito 1' eretico Yichino 
da S Metodio scommunicato. Ecco le ultime parole di ąuesta 
preziosa Ltggenda: O labores et certamina Methodii et Tri- 
nitas in proprietatibus confusal in sedem episcopalem evehunt, 
vel poiius per hunc sedem devehunt, et ąiianto per Methodium 
clara erat et multis praelucens, tanto per yichnicum in ob- 
scuritatis spelunca declinata, E si noti che i nonai propri in ąuesta 
Leggenda sono riportati aląuando diyersamente dalie altre, 

Mettendo ' adunque insieme tutto cio, che queste sei 
Leggende ci narrano; e eon un buon discernimento apprez- 
zando ii loro consentimento, quando insieme conyengono nella 
narrazione dei fatti ; tenendo conto delie notizie singolari che 
qualcheduna delie Leggenda riporta eon i caratteri delia verit^ 
mentre dalie altre si tacciono; lasciando da parte le interpo- 
lazioni, gli anacronismi ed i favoIosi racconti; appianando le 
contraddi2,ioni tra una Leggenda e i'altra col mettere in ar- 
raonia le varie esposizioni delie cose e col dare quando 
occorre la preferenza alla Leggenda Italica o Romana qual 
pietra di paragone per discernere il yero, si viene facilmcnte 
ad avere da questa pnma fonte un copioso numero di circo- 
stanze delia vita dei due santi fratelli, e del loro Apostolato 
fra le genti Slave da somnninistrarci materia per una bene 
ordinata e dibgente storia. 

E sebbene molto da noi siasi detto di questa prima 
sorgente, donde attingemmo le notizie storiche, pure cio ha 
seryito per farę conoscere al lettore 1' accuratezza, che usammo 
nella ricerca delia verit^. 

Yeniamo ora a parlare delia seconda fonte, ossia delie 
lettere dei Sommi Pontefici contemporanei, che parlarono 



14 Peilog . C. 



deir Apostolato dei due santi fratelli e delie contraddizioni 
da essi incontrate. 

Alcune eran giźi conosciute dai dotti, altre teste yennero 
alla luce; noi tutte le ayemmo tra le mani. 

Celebrę e la lettera di papa Adriano II a Rastislao, 
Swatopulch e Kozel, di cui e riraasta la sola yersione nella 
vecchia lingua Pannonica o Slava; e perció da alcuni critici 
senza ragione rigettata come spuria, ma da altri eon piCi di 
assennatezza ritenuta per autentica. Riportala nella Leggenda 
Pannonica (n. 8), come vedemmo, fu riprodotta in varie col- 
lezioni di documenti Slayi, ed inserita in secondo luogo dal 
Ginzel nel titolo : Monumenta epistoJaria de ss. Cyrillo et 
Methodio agentia (n. II, pagg. 44 e 45). 

Di Papa Giovanni VIII abbiamo nove lettere, che parlano 
di s. Metodio, e tutte ritenute genuine. 

La prima al Re Garlomanno raccomandandogli Metodio 
destinato Vescovo per la Pannonia, anno 875. 

La seconda a Metodio Arcivescovo delia Pannonia chia- 
mandolo a Roma per render conto delia sua dottrina e delia 
lingua Slava introdotta nel rito; eon la data del giorno 14 
Luglio 879. 

La terza al Gonte Swatopluk significandogli ii motivo 
di aver chiamato in Roma Metodio, affinche cioe spiegasse 
alcuni dubbii in materia delia fede, di cui era stato accusaio; 
eon la stessa data. 

La quarta al medesimo Gonte attestandogli l'ortodossia 
di' Metodio, la facolt^ data di poter celebrare la Liturgia nella 
lingua Slava, Telezione del Vescovo di Nitria e ł'ordine di 
raandargli un altro ecclesiastico per ordinarlo Vescovo; scritta 
nel Giugno deli' 880. 

La quinta allo stesso Metodio lodando la sana dottrina 
di lui e consolandolo per le persecuzioni sofferte; scritta nel 
?3 Marżo dell'8Si. 



PRILOG Ó. 15 



Queste cinque lettere di Giovanni VIII, che trovanst 
anche in Boczek {Cod. diplom. et epistoł. Moraviae, Olomucii 
1 836) ed in Erben {Regesta diplomatica nec non epistolaria 
Bohemiae et Moraviae, Pragae i885) ed in Palacky. che ri- 
scontró gil esemplari negli Archiyii Yaticani. furooo raccolte dal 
Ginzelneir opera gia citata sotto ii titolo Monumentu episto- 
laria de ss. Cyrillo et Methodio agentia (n. IIII, pagg. Sy-óS). 

Altre quattfo vennero teste alla luce specialmente nel 
Yołurae intitolato: 

Starine, na sviet i^daje jugoslauenska Akademija Znanosti 
i Umjetnosti. Knjiga KIL U Zagrebu i88o. 

Son queste dirette a tre Vescovi.* una a Paolo Vescovo 
di Ancona allora Legato delia Santa Sede nella Germania, la 
seconda ad Hemerico Vescovo di Passau, la terza ad Annone 
Vescovo di Frisinga, e la quarta ad Alwino ArciYesccyo di 
Salisburgo, i quali avevano intorbidata 1' apostolica missione 
di Metodio vessandolo per due anni e mezzo. 

A questa seconda fonte delie lettere pontificie uniamo 
le due testimonianze di Ana&tasio Bibliotecario sopra s. Girillo, 
una nella prefazione del Goncilio Gostantinopolitano IV, e 
r altra nella lettera a Garlo ii Galvo ; nonche la storia delia 
conyersione dei Garantani scritta da un anoninoo di Salis- 
burgo, nella quale si muovono a torto dei lamenti contro 
s, Metodio, che evangelizzava in quelle parti, Entrambe le 
testimonianze di Anastasio e deli' anonimo trovansi raccolte 
dal Ginzel nei citati Monumenta epistolaria (pagg. 43 e 44; 
e pagg. 46 e 47). 

Le lettere dei Romani Pontefici furon sempre considerate 
quali sorgenti limpidissime per conoscere ii vero stato delie cose; 
e percio esse si ebbero sempre in somtuo pregio da quanti 
scrisserola storia delia Ghiesa uniyersale e delie chiese particolari. 

Finalmente la terza ionte, donde attingeramo le memorie, 
ce r additó la cristiana Archeologia nelle antiche pitture sco- 



16 PEILOG 0. 



pertę all' etźi nostra in Roma neila primltiya basilica di s. 
Glemente. Tre di esse riguardano i nostri santi; due appar- 
tengono alla seconda meta del secoio IX, una poi al secolo 
XI Yediamo in esse 1' Imperatore Bizantino Mictiele che spe- 
disce s Cirillo nella Morayia; s. Cirilio, che battezza Ratiz o 
Ratislao i*rincipe delia M>ravia; e la traslazione del corpo di 
s. Cirillo dalia Basilica Yaticana all' akra Gełimontana di s, 
Glemente Queste pitture sono ancora Ik a dimostrare che 
Cirillo esercito nella Moravia ii ministero apostolico, che fu 
Vescovo al pari del fratelJo Metodio, e che dal Romano Pon- 
tificato furon coronate le fatiche di lui, illustrate dai prodigi, 
eon r aureola dei celesti onori. 

Ne a queste sole fonti ci fermammo, ma ci facemmo a 
SYolgere parecchie operę, che potevano seryire al nostro scopo, 
come ąuelie di Giuseppe Simone Assemani sul Calendario 
grecó-moscovita da lui illustrato, e V Anno Ecclesiastico greco- 
slavo del dotto Martinov pubblicato in Bruxelles nel i865, 
Leggemmo ancora alcune lettere pastorali in ąuesi' anno me- 
desimo pubbłicate dai Vescovi delia Bośnia e delia Dalmazia, 
łiguardanti 1' Apostolato dei due santi fratelli in quelle parti, 
attestandoci le tradizioni locali, II codice poi Legendarum et Mo- 
numentorum, che tratta di questi santi, pubblicato in Yienna nel 
1 86 1 da Ginzel, fu quasi per intero inseriio in queste raemorie. 

In tal guisa i raonumenti ed i docuraenti di quel tempo 
fioo ai nostri dl ci apprestarono la luce, e ci furono di scorta 
per discernere la successione degli awenłmenti, eon i quali 
poterarao intessere queste raemorie. 

Nulla affermammo, che eon sodę ed incontrastabili testi- 
monianze non rimanesse proyato ; parecchie questioni poi 
risguardanti la sacra Liturgia in lingua Slava, o i caratteri 
tanto cirilliani quanto glagolitici, owero la fondazione di sedi 
episcopali fra gli Slavi, furon disćusse o nella stessa narrazione, 
o in noie. Intendimento nostro non fu di parlare delie relazioni 



Prilog Ć. i"? 

delia Santa sede eon le genti Slave, che son passate nei varił 
secoli succedutisł dali' Apostolat© dei santi Girillo e Metodio ; 
perche di qaest' argomento si occupó testd eon molta lode 
r egregio Professore Piętro Bałan nell' opera: Delie rela^ioni 
tra la Chieaa CałtoHca e gli Slavi delia Bułgaria, Bośnia, 
Serbia ed Er^egovina. Neppure voIemmo syclgere ampiamente 
r argomento su la ciyilt^ recata agli Slavi dai sanii Girillo e 
Metodio, tema, che svolse egregiamente nella Pontificia Aeea- 
demia di Religion Cattolica nel di i8 di Maggio 1880 ii Pro- 
fessore Piętro Pressutti solto ii titolo: 11 Papato e la Cirilłd 
degli Slavi meridionali; e neanco 1' altro tema: Dei Papi e 
deW Apostolato Slavo dei santi Cirillo e Methodio in ordine 
alla Reltgione, alla Letterałura ed alia Politica, che egli 
stesso, ii Pressutti, in questi giorni esporrśi nella raedesiraa 
Accademia di Religion Cattolica. Unica fu la nostra intenzione 
d' illustrare le gloriose gęsta di questi santi fratelli ed ii loro 
Apostolato su tutte le genti Slave. Facemmo incidere a bella 
posta una earta geografiea per dimostrare quanto fosse estesa 
la nazione dei Kazari al IX secolo, e per ció quanta abbon- 
dante dovś esser stata la raesse, che ii solo Girillo ebbe in 
essa a raecogliere. 

Abbiamo poi diviso 1" opera in quattro capi, studiandoci 
di esporre le cose eon stile piano e facile quale a scrittori di 
simili argomenti si conviene. In appendice poi trattammo delie 
antichissirae e yeneratissime Imagini Slave dei santi Apostoli 
Piętro e Paolo conseryate nella sacrosanta Basilica Yaticana, 
esponendo la nostra opinione d' esser state fatte dipingere da 
s. Metodio, e lasciate in Roma al Sepolcro di s. Piętro qual 
segno di fede e devozione verso la Romana Sede Mądre e 
Maestra di tutte le Ghiese. 

Si degni ii Signore Iddio di accogliere e benedire queste 
nostre fatiche rendendole utili a tutta la gente Słava 




V 

C 



Pismo Anastazija bibliotekara 
biskupu Gauderiku. ^ 



■o S iii «' >0» X - c ig«gg-o- 



^) Donosimo ovo pismo prema onomu kako glasi kod Leop. Earla 
Groetza, starokatoliókoga 2;upnika u Pasovi, u njegovoj knjlzi „Geseliielite 
der Slayenapostel Konstantinus und Methodius". Gotha. Friedrich Andreas 
Pertłies, 1897, na str. 243-246. 

Tako imamo ukiipno tri Anastazijeya pisma (dnoseea se na sv. 
Óirila (Prva dva vidi na str. 49 i 50 priloga B). 



Epistoła Anastasii apostolicae sedis bibliotheearii 
ad Gaudericuin episeopum. *) 



Sancto meritisque beato Gauderico egregio episcopo Ana- 
stasius peccator et exiguus apostolicae sedis bibliothecarius 
devotissiraus perennem orat salutem. 

I. Quia sanctitas tua, reverende pater, sanctae Yelitemensi 
praeest ecclesiae, ubi scilicet beati Glementis antiquitus insignis 
honor cum celebris memoriae titulo commendatur, non imme- 
rito mota est ad ipsius reyerentiam sublimius exco]endara, et 
vitae meritum ad raultorum imitationem excellentius praedi- 
candum. Neque enim ałiunde sanctus corara dec et hominibus 
comprobaris, nisi quia cum spiritu ergo sancto, quae sancta 
sunt, pio studio consectaris. Hinc eiusdem sancti martiris 
multa repertas cura reliquias apud eandem ecclesiam, cui praees 
in terapio nominis eius locasti. Hinc rursus oratoriam domum 
Roraae mirae pulcritudinis edificasti. Hinc totum acquisitae 
possessioni? tuae patrimonium ipsi beato Cleraenti ac per eum 
domino deo salubriter dedicasti. Hinc etiam viro peritissimo 
Jchanni, digno Christi levitae, scribenda eius vitae actus et 
passionis historiam ex diyersorura colligere latinorum volumi- 
nibus institisti. Ad extreraum hinc quoque mihi exiguo, ut si 
qua de ipso apud Grecos inyenissem, latinae traderem linguae 



1) Friedrich S. 438 ff.: „Teli lasse nun den Brief des Anastasiiis 
folgen imd bemerke bloss, dass ich ihn drueken lasse, wie er mir in der 
Abschrift Dr. Heines vorliegt. Nur die Kapitelzahlen liabe ich wegen der 
VergleichuMg des Texte!i mit dem Gauderichs imd wegen der Citate aus 
ihm beigefugt". 



V 

PEILOG 0. 



saepe iniungere voluisti. Cuius nimirum cum rerum gestarum 
monumentum iam łatinus habebat stilus, illa tantum occurrunt 
adhuc romano transferenda sermoni, quae Constantinus Thes- 
salonicensis philosophus, vir apostolicae vitae, super eiusdem 
reliąuiarum beati Glernenris inyentione paulo antę descripsir. 
Verum quia reliąuiarum hujus inventionis fecimus mentionem, 
licet idem sapientissimus vir tacito nomine suo in storiola sua 
qualiter acta sit strictim commemoret, ego tamen quae hinc 
ipse his verbis enarrare solitus erat. corapendio pandam, 

2, „Cum inquit ob nostrorum copiam peccatorum mi- 
raculum marini recessus, quod inter alia huius beati Glementis 
miracula lectitatur, apud Cersonam morę solito a multis retro 
temporibus fieri minime cerneretur, marę ąuippe fluctus suos 
ad nonnullos retractos spatia in proprios sinus collegerat, 
cepit populus a yeneratione tempii illius paulatim tepescere 
et a profectione, qua illuc a fidelibuś, et potissimum die na- 
talis eius, properabatur, quodam modo pedenat subtrahere, 
praecipue cum in confinibus ille sit romani loćus imperii et 
a diyersis barbarorum quam maxime nationibus frequentetur. 
Subducto itaque miraculo, quo carnales, ut mos se habet, 
populi delectabantur, et crescente circumquaque multitudine 
paganorum, qua sunt infirmiores quique soliti deterreri, immo 
quia ut eyangelice perhibeatur, abundayit iniquitas, refriguit 
Caritas multorum, desertus est et factus inhabitabilis locus, 
destructum templum, et tota illa pars Gersonicae regionis 
prope modum desolata est. Itą ut ibi Gersonis episcopus intra 
eandem urbem cum non plurima plebe remansisset, cerneretur, 
qui scilicet non tam urbis cłves quam esse carceris habitato- 
res, cum non auderent extra eam progredi, yiderentur. Hac 
itaque causa factum est, ut ipsa quoque archa, in qua beati 
Glementis reliąuiae conditae partira seryabantur, penitus o- 
brueretur, ita ut nec esset iam memoria prae longitudine 
temporum, ubinam ipse foret archa, declaians". 



Peilog C. 



3. Haec ąuidera ille tantus ac talis revera philosophus. 

Ceterura cum apostolicae sediś missi nuper ConsTantinopolim 

pro ceiebranda sinodo raorarentur, ubi et me quoque alia pro 

causa legatione functum per idem tempus contigit inyeniri, 

visum est nobis" in coramune huic rei ad liąuidum indagan- 

dae oranem tribuere penitus operam, et a Metrophane, viro 

sanctitate ac sapientia daro, Smirneorom metropoleos prae- 

sule, omnem super hac Yeritatis certitudinem discere, utpote 

qui sciretur a nobis penes Gersonam a Photio cum aliis exi- 

lio relegatus. Qui yidelicet quanto loco propinquior, tanto re 

gęsta doctior habitus, ea nobis hinc curiose sciscitantibus e- 

narrayit, quae praedictus philosophus fugiens arrogantiae no- 

tam referre non passus est. Perhibebat enim „quod idem 

Constantinus philosophus a Michaele imperatore in Gazaram 

pro diyino praedicando 7erbo directus^ cum Gersonam quae 

Chazarorum terrae yicina est pergens ac rediens frequentaret, 

cepit diligenter inyestigare, ubinara templum, ubi archa, ubi 

essent illa beati Gleraentis insignia, quae monumenta super 

eo descripta liquido decłarassent. Sed quod omneś accolae 

loci illius utpote non indigenae, sed ex diversis barbaricis 

gentibus adyenae, iramo valde saevi latrunculi, nescire se quae 

diceret, testabantur. Super quo stupefactus philosophus se ic, 

orationera multo tempore dedit deum reyelare, sanctura vero 

reyelare corpus deposcens. Sed quod et episcopura cum clero 

plebeque gerendum salutiferis hortationibus exciiavit, ostenso- 

que ac recitato quid de passione quidve de rairaculis, quid 

etiara de scriptis beati Glementis et praecipue quid de templi 

siti penes illos structura, et ipsius in ipsa conditione librorura 

numerositas commendabat; omnes ad illa littora fodienda et 

tara preciosas reliquias sancti raartiris et apostolici inquirćn- 

das ordine, quem ipse philosophus in historica narratione de- 

scripsit, penitus aniraayit". Hue u>que praedictus Metrophanes. 

4. Geterura, quae idem młrabilis vere philosophus in 



6 PsiLoa Ć. 

huius honorabilium inventione reliąuiarum solemniter ad 
hymnologicon dei oranipotentis edidit, Grecorum resonant 
scolae. Sed et duo eius opuscula praedicata, scilicet brevem 
historiam et sermonem dedamatorium unum, a nobis agrest! 
sermone et longe ab illius facundiae claritate distante trans- 
lata, opinionem coraraento monunientorum eius carptira ad- 
dendo paternitatis tuae officio, quaeque iudicii tui cylindro 
polienda committo. Sanę rotularo hymni quae et ad laudem 
dei et beati Glementis idem philosophus edidit, idcirco non 
transtuli, quia,. cum latine tianslatur, hic pauciores, illic płu- 
rales syjlabas generatura esset nec aptam nec sonoram cantus 
harmoniam redderet. Verum etsi hoc mihi a te, o vir deside- 
riorura, imponitur, aggrediar, deo praeduce, quod hortaris. 
Quia etsi aliis non profuero scribendo, mihi tamen prodero 
saltem obediendo. 

5, Ceterum nolo sanctiraoniam tuam latere scripsisse 
beatum elementem quaedam quae ad nostram notitiam non- 
dura venere, quae admodum sanctus Dionysius Areopagites 
meminit Aihenarum epłscopus, et beatus Johannes Scythopo- 
litanus, cuius doctrma inter gęsta sinodalia reperitur, quorura 
sensus super hac circumstantia iara dudum translatos inyenies 
in codice iam roemorati s, Dionysii Alhenarum antistitis. Quos 
oportet ut et ipsi qu'^que open, quod de vita beati Glementis 
instantia tua praedicto Ghristi ]evita sudante texitur, inseratur. 
Qualiter autem reliquiae ipsius semper memorandi Glementis 
crebro dieto asportante philosopho in Romam delatae atque 
reconditae sunt, non necesse habeo scribere, cum et ipse m- 
spector factus non nescias, et scriptpr yitae illius silentio, 
sicut credimus, non praetereat. 





Kronika Hrvatska 

drugćije nazvana 

Ljetopis popa Dakljanina. O 



-e-^»»$»^:^««»«M.|-o- 



*) Zove se tako, jer ga je sastavio ueki pop iz nekadaśnje Duklje, 
u daiiasnjoj Crnojgori. Ljetopis je napisan polovicom 12. vieka. Donosimo 
ga po tekstu obiełodanjenu od pok. D.ra iv Crnóića g. 1874 u Kraljeviei. 
Pridrźavamo i njegove opazke, akoprem nam se svaka ne svidja. 

Sto se tióe poyiestue sadrżiue ovoga Ljetopisa V. ocjenu Rafikoga 
u „Knjiźeyniku" 1, 204 iii Jagłea u „Primerim 8taro-hrv. jezika" 11 XV"IlJ. 
Prispodobi i ną§e mnienje u prilogu L. na str. i06-]09. 



Kronaka hryatskaO 



YllI. Post mortem vero 
quatuor fniquorura regum na- 
tus est ex eorum progenię qui- 
dam Zuanirairus,^) qui accepto 
regno destitit christianos per- 



^) V. Spomonutu Eroniku od str. 
10-21, a sto je prije i poslie toga, 
biva poglavje I.-V11I. i poglaylje X. 
pa daJje, to izostavljamo, jer se ne 
odnosi lia doba sy. "Óirila i Metoda, 
te je za nas predinet suyiśno. Dono- 
simo pak i latinski i hrvatski, kako 
je u Orn6iea. 

Sto je latinski, to je kronaka kako 
ju je obielodanio Luóie g. 1668 u 
Amsterdamu. Prevod je na latinski 
iićinjen iz hrvatskoga izvoraika, g. 
1510, od gIasovi,toga spljeeanina Mar- 
ka Marulića. Sto je lirvatski, to je 
krjnaka kako ju je pop Jerolim Ka- 
letió prepisao g. 1546 iz Papalióeva 
prepisa. 

1 PoYJestnićar Mavro Orbini o- 
bielodanio je ovii kronaku, g. 1601 
u Pesaru, ali on na talijanskom je- 
ziku i rek' bi iz dobra rukopisa. 
Nasa ojpazka 

2)TI:o ee uganati kako je u matici 
bilo, kadaoYde je i „Zyanimirus" 
i „Saramirus" (u IX.), a u O(rbini) 
„Syetmir", a u M(arulie) „Satimerus", 
a u Kaletieapak „Satimir" ? Za „Sva- 
timir", za 0Yujenajveea joi priJika. 
Crncićeva opazka. (Nama se ćini da 
je OrbinieY „Svetmir" i Marulieev 
„Satimer" i Kaletióev „Satimir" sve 
jedno: ono a (Sat...) sfoji na mj. u 
na pr. u Sutyid, SYetiYid. ISfaśa o- 
pazka). 



TUI. I pomanjkayse ti redeni 
i nepravedni kralji, osta siin 
jednoga, ki bi napokonji, komu 
bise irae Satimir. I ta kako 
prija gospodstyo, po£e Ijubiti 
krstjane, i ne da jih progoniti. 
I za njega opet po£e vira pro- 
cyitati, i o5itovati se krstjane, 
jere cića straha krijahu se. I u 
tom Yrimenu bise u gradu, ki 
se zovise Tesalonika, jedan 
(ni ki) 2lovik mnogo nauCen i 
filozof imenom Kostanc. I taj 
muz bise sasyim dobar i sveta 
ziyota, i u .onom raistu velik 
mestar, i velmi spametan, i od 
ditiastva muz svet. I nadahnut 
Duha Sveta, [i] izide iz Tesa- 
lonike, i pojde u Kazariku, I 
onde pripoyida viru krstjansku 
i krsćase ki se obraćahu [i] u 
ime Otca i Sina i Duha Sveta 
(Syetoga) I na viru krstjan- 
sku obrati svu Bulgariu. 



Peilog D. 



sequi. Temporibus hujus flo- 
ruit ^), ut rosa, ex ciyitate 
Thessalonica quidam philoso- 
phus Gonstantinus nomine, fi- 
lius cujusdam Leonis Patricii, 
vir per omnia sanctissimus, 
atque in divinis scriptiiris pro- 
fundissime (^ajpueritia edoctu?. 
Hic vir sanctus, a Spiritu Sancto 
adraonitus, exiens de ciyitate 
sua Thessalonica venit in Gae- 
saream ^) provinciara, ibique 
cum pluribus philosophis di- 
sputans diebus plurimis con- 
yicit eos, suaque doctrina et 
praedicatione conyertit totam 
Gaesaream ad fidem Jesu Ghri- 
sti, et baptizati sunt oranes in 
nomine Patris e Filii et Spiritus 
Sancti. Post haec conyertit to- 
tam gentem Bulgarinorum et 
similiter baptizati sunt in fide 
Sanctae Trinitatis. 



1) Morda lepo dviesta let kasuje. 

2) Ovako pusti prepisae, a u ina- 
tici je imało biti: „Cas^aria", ako nije 
,,Cosaria", kako i jest, samo mało 
driigako („Cosaria") u O. Ali i „Ca- 
zarłea", na GrSkii, mogło je biti, 
kako i jest u Hrvatskom, namesto 
„Kozari", „Kozarija", „Kozarska", 
„Kozarsko". A Cindrie i Lu6ie na 
M»rulieevom, jedan „Cassatia", dr - 
gi „ Cesar ea". A od 848 do 861, toga 
nekoga leta pojde f,v. Giril u Kozare. 



PEILOG D. 



IX. Inter haec mortuus est 
rex Saramirus, et accepit re- 
gnura ejus Sfetopelek^) nornine. 
Regnarite vero rege Suetope- 
lek, misit papa Stephanus litte- 
ras ad venerabilera yiruiu Gon- 
stantinum Doctorem, yocans 
eum ad se. ^) Audierat enim de 
eo, quod sua praedicatione con- 
verti fecerat innumerabilemgen- 
tem, et ob hanc causam desi- 
derabat eum yidere. Itaque 
Gonstantinus vir sanctissimus 
ordinayit presbvteros, ^) et lit- 
teram lingua sclavonica com- 
ponens, commutavit Eyange- 



_ 1) I Orb. „Syetopeleli" ; ali pri- 
claJG, da ovako su ga zrali pokle je 
bio krst prijeo, a prvo da su „Bu- 
dimir" : „Costui si ohiamó prima Bu- 
dimir, ma perohe fu ii primo dei re 
che si fece cristiano, fu ehiamato 
Suetopelek". A And. Dandul, iii koji 
je njegoYo prepisao, pisę ga „Suero- 
polis", uzam r za t, a iB za ec. 
Ja se cudim kako nije ve6e toga 
sliabio CU Ylali! Ali prava historija 
116 zna ni da je „Syetoplk" ni da je 
„Budimir" bio,' ni tada ni drugda, 
lnvatskim knezom iii kraljem, a ni 
srbskira. Moravskim knezom biaśe 
tada „Syatoplk", pak najbrze da je 
to smutilo OYoga pripoyedaloa, 

2) Za sv. Oirila let nije bilo papę 
„Stipana"; njega Mikuła I. pozva, 
pak 867 pojde u Eim, ter s bratom. 
I Dandul spominje papu, ali ga mu- 
dar ne imenuje 

^) Jos ne biśe biskup, pak ne 
mogaśe rediti. 



IX, 1 ta uran kralj Satamir, 
i prija kraljevstvo i po5a kra- 
]jevati muz dobar i pravden, 
imenom Budimir, *) koga bise 
meu inimi obratil re2eni Bozji 
sługa i muz Ki kralj bise 
nau5en, koji za mnogo dan 
priease se s filozofi, kojih ra- 
zumom sYOJim dobivase. *) I 
pojde i on u Kazariku, i onde 
dobroYoljno primise ga, i ve- 
seljahu se gospódstvu njegoyu. 
I onde pribiva, kraljujući sveti 
puk, koji Kostanc bise obratil. ^) 

I tada bise papa Stipan, i 
posła listoye ka svetu muzu 
Kostancu, zovući ga k sebi, 
jere slisao bise kako pripoyi- 
dase viru Isusoyu, i da bise 
tolik puk obratio na viru Isu- 



1) Hi je OYO yidio O. iii je joś 
negde bilo zapisano „kralj Budimir". 
A i u Papalieevu prepisu, po Maru- 
lieevu prevodu, bilo je „Budimir", 
pak mozemo reói, da je i u starijem. 

2) Sto Dukljanin gOYori, ter po 
pravu za sy. Cirila u Yłll.), to Er- 
Yat za kralja Budimira! 

3} Niti stało niti legio! 1 tako 
Yeć puti u OYoj glaYizni. A „Sveto- 
pelek", OYO ime je tomu kriyo : pre- 
Yodilae, iii koji god prepisaó, razu- 
mio je: syeti pik, a to: sveti puk, 
pak prama tomu drugo prenacinio: 
„Kraljujući sveti puk", to nije drugo 
nego „Regaante vero rege Sfetopelek". 
Kojemu to puku bi pristojalo: syeti? 



6 



Peilog D. 



lium Christi, atque psalterium, 
et omnes diyinos libros vete- 
ris et ńoyi testamenti de graeca 
litera in Sclavonicam, nec non 
et raissam eis ordinans morę 
Graecorum confirmavit eos in 
fide Christi et vale dicens o- 
mnibus, quos ad fidem Christi 
conyerterat, secundura Aposto- 
licum dictum Roraam pergere 
festinabat. Dum autem perge- 
ret transiens per regnum regis 
Sphetopelek, honorifice ab eo 
susceptus est. Tunc vir Dei 
Costantinus, cui nomen postea 
Kyrillus a papa Stephano im- 
positum est, ^) quando conse- 
cravit eum monacum, caepit 
praedicare regi Eyangelium 
Christi, et fidem Sanctae Tri- 
nitatis. Ad cujus praedicatio- 
nem rex Sphetopelek credidit 
Christo, et baptizatus est cum 
omni regno suo, et effectus 
est orthodoxus, et verus San- 
ctae Trinitatis cultor. AUąuan- 
tis post haec diebus immoratus 
cum rege vir beatissimus confir- 
raayit eum in fide atque doctrina 
Christi, el valefaciens omnibus 
ChristicolisRomam profectus est, 



1) Orb. ue ima. 



sovu, i zato ga yiditi źelise. 
I tako sveti muz Kostanc na- 
redi popoYe i knjigu hrvacku, 
i stumaCi iz grćkoga hrvacku, 
i (na) knjigu hryacku^) istu- 
maći eyanjelja i sve pistule 
crikyene, i tako staroga kako 
noYoga zakona, i u5ini knjige 
s papinim dopusćenjera, i na- 
redi misu, i utvrdi zemlju u 
viru IsukistoYU. I vaze prosće- 
nje, i obrati k Rimu put svoj, 
koji mu pod posluh sveti za- 
poyidin (za po yid jen) bise. 
I greduće nayrati se na kra- 
ljevstvo svetoga puka (Sve- 
topukar=Svetoplka), ko- 
ga^) bise na viru obratio, ko- 
jih gospodoyase mudri i dobri 
kralj Budimir, koji po Kostancu 
bise naućen u yiru. I razu- 
miyse kralj prisastje Kostanca, 
bi yele yesel, i s postenjem 
primi ga. I tada po£e Kostanc 
ziyot i Cudesa Isukrstoya [i] 
pripoyidati, i napuni i utyrdi 



^} A ni drugo nije bistro; ali 
jest Marulieevo: „Cum .... vetus 
novumque testamentum e greeo in 
łinguam slavam transtułisset, et _e- 
jusdem linguae missam eomposuis- 
£et . . .; samo niśta za „psaltir". 

2) Onde „iioji", a ovde „boga'', 
kako i pristoji „Syetoplku". 



ElLOG 



D. 



Tempore isto facta est lae- 
titia magna, el ehristiani de- 
scendentes de montanłs, et lo- 
cis abditis quo dispersi erant, 
caeperut nonoen Domini lau- 
dare et benedicere, qui saIvos 
facit sperar.tes in se Post haec , 
Sphetopelek rex jussit christia- 
nis, qai latina utebanlur lin- ; 
gua, ut reverterentur unusquis- \ 
que in locum suum, et reae- ; 
dificarent civitates et loca, quae 
olim a paganis destructa fue- 
runt. Placuit etiana regi, ut 
temporibus suis remeraoraren- 
tur, ac recordarentur, seu scri- 
berentur terraini ac fines om- 
nium proYJnciarum .ac rcgio- 
num regni sui, quatenus una- 
quaeque sciret atque cogno- 
sceret fines et terminos proyin- 
ciarura et regionura suarum. 
Gongregans igitur omnes sa- 
pientes regni sui, locutus est 
eis de yerbo hoc. Sed nulius 
eo tempore inventus est, qui 
certam responsionem daret regi 
de hac re Tunc rex Dei sa- 
pientia plenus, sano (su o?) u- 
tens consilio, misit sapientes 
ac nobiles viros legatos ad ve- 
nerabilem et Apostolicum yi- 
rum papam Stephanum, et ad 



kralja u viri Svetoga Jediostva 
i Trojstya bozanstvenoga. I u 
syera kralj yiroya, i krsti se 
sa syimi, ki jos u kraljeystyu 
njegOYU bihu nekrsćeni. I papa 
kada bise posiał po blazenoga 
muza Kostanca, posal, ^) koji 
k njemu dojdę, po papinu do- 
pusćenju posyeti ga za kolu- 
dra. ^) I pribiyse blazeni muz 
s kraljera nikoliko dan, koji 
jurę utyrjen u viri i u zakonih 
Isukrstoyih (bise i) yazam 
prosćenje od obraza kraljeya i 
onoga syetoga puka, ^) pojde 
k Rirou, 

I u to yrime bi ućinjeno 
yeselje yeUko meu krstjani, i 
syi oni ki bihu u tyrjayah i 
u yrsih gorskih, i ki tajahu se 
i krijahu [se], i ne poyidahu 
se krstjane, cćitoyase se, od- 
yrgsi strah. I syi ki bihu pro- 
gonjeni, yratise se, i poćese 
slayiti ime Isusa propetoga. ^) 



') „posad". 

2) M. ne ima. 

3) Pravo: .... Yazam prośeenje 
od obraza kralja Svetoplka ... 

^) Smueeno : „ime Isusoyo prope- 
toga", a M. : „interea fideles, quibiis 
praeerat Budimirus, omnes uno ore 
Deiun laudabant, et Dominiim Jesum 
Cliristum, qui pro salute in se ere- 
dentibus sustinuit crucem", samo ovo. 



PEILOG D. 



imperatorem Gonstantinopoli- 
tanae urbis Michaelem, *) ro- 
gans et petens, quaetenus anti- 
qua priviiegia, ąuibus terraini 
ac fines proyinciarum ac re- 
gionum seu terrarum scripti 
continebantur, mittere cum vi- 
ris sapientissimis dignarentur. 
Dura autem legati regis Romam 
■yenissent, et verba regis papae 
Stephano intimassent, gaudio 
magno gayisus est papu vene- 
rabilis, et maxime quod occa- 
sione accepta mitteret sapien- 
tissimos yiros, qui nove!lum ac 
tenerum regem adbuc in fide, 
et populura ejus pascerent, ac 
satiarent pane coelesti, ac verbo 
vilae. Misit itaque Yicarium 
suum, Honorium nomine, san- 
ctae Roraanae Ecclesiae pres- 
byterum C^.ardinalem, cui et 
tradidit potestatera ligandi at- 
que solyendi, evellendi et dis- 
sipandi, aedificandi atque plan- 
tandi, sicuti moris est, quando 
per mundi partes Legati seu 



1) Kako za sv. Cirila let ne biase 
papę ^^Stipana", tako ni za cara „Mi- 
hoYila", ni za pryoga (811—813), ni 
za drugoga(820— 829), ni za tretoga 
(84^—867). Ali za ovo, kada je i u 
talijanskom, prije pisea yalja kriYiti, 
nego prepisafie. 



I tako kralj svetoga puka (S v e- 
topuk) zapoyidi svim, koji 
latinski govorahu, da se yrate 
svi u mista svoja, i da podyizu 
i naprave gradoye, koji po po- 
ganeh bihu razsuti i pozgani. 
I tako iskase [Budimir] kralj 
syetoga puka (Syetopuk), 
kako bi razsute gradoyć sazi- 
dal i napunio. I to mu ulize 
u misal, kako bi za syoga vri- 
mena opet zamlju, kako je i 
pryo bila, naprayili; zasto i- 
raase mnostyo Ijudi, da sve 
bise izm sano. I tako razabrati 
kralj odluci zemlju i Ijudi, i 
stayiti opet u praye zakone. I 
iskase kako bi mogal najbolje 
iznajti. I na toj skupi sye starce 
i mudarce gospodstya syoga, 
i pocę nj m od yolje i odlu- 
ćenja goyoriti, moleći, da bi 
(ko) o boijemu redu pomi- 
slio, i tomu da se najdę naćin 
k yolji i misli kraljeyi. I tako 
st(o)eći nikoliko dan, nitkor 
ne bi, iko bi tomu umil red 
najti, i i) kralju niki put uka- 
zati od odlucenja njegoya. I 
bi napunjen mudrosti od Bo- 
ga, i pride mu u misal, da po- 



') »ti". 



Prilog D. 



9 



Vicarii a Sede Romana mit- 
tuntur, et cum eo alios duos 
Gardinales. ^) Episcopos quo- 
que jussiteum secum assumere, 
qui adhuc populum in fide, '^) 
Episcopos sive Ecclesias con- 
secrarent, et verbum yitae in 
in eorum cordibus ąuotidie se- 
minarent. 

Adyenientes itaque Gardina- 
les et Episcopi invenerunt re- 
gem in planitie Dalmae, a quo 
cum raagno honore et reve- 
rentia suscepti sunt. Tunc rex 
jussit congregari in eadem pla- 
nitie Dalmae omnes populos 
terrae et regni sui Inter haec, 
dum populi congregarentur, 
advenerunt legati nobiles et 
sapientes missi ab iraperatore 
Michaele, Leo et Joannes, et 
alii sapientes, qui a rege et 
cardinalibus honorifice suscepti 
sunt. Igitar omnes congregati, 
tam latina, quara et sclayonica 



1) Ovako Ibi bili t r i kardinali, a 
i po Or. preyodu, a j e d a n, kako 
je niże: „Itac[ue, perfeetis, onibus, 

Cardinalis et Episcopi ", a 

d V a po HryatoYu ! A. kardinala „Ho- 
norija*', toga ni u ostnom ni u de- 
vetom veku nisam mogao naei; ali 
joś może biti, da je tada negda bio. 

2) e o n f i r m a r e n t, iii drugako 
nekako. 



sije ka syetomu otcu papi Sti- 
panu, i ka cesaru Konstan- 
tinu, ^) oni k raisli njegoYoj 
da bi dali pomoc, i da bi mu 
posiali brveleze ^) stare, u kih. 
su pisane sve zemlje i kraljev- 
stva, ^) [)] moleći [reSeni kralj] 
syetoga otca papu [i cesara,] 
da bi s njimi posłali nikoliko 
i mudarci. I kada posli od 
kralja i svetoga puka*) k papi 
Stipanu (pridose) tomu 
svet' otac bi vele vesel i do- 
broYoljan, cića toga novoga 
pitanja od dostojnoga kristja- 
nina, ki po poslih raoljase sve- 
ta^) otca papu, da bi ga hotil 
napitati hliba nebeskoga, i da 
ga nasladi rići Boźje, ku srt- 
cem źeljase £uti. 

I k tomu svet otac dobro- 
Yoljno prigleda, i posła nau- 
Cena ćloyika a yikaria svoga 



1) Ali je „MihoYil", ne samo u 
łatinskom i u talija.nskom, ter po dva 
puta, nego i ovde mało niże. Prevc- 
dilao najbrże da je proeitao „Con- 
stantin", a „opolitanae urbis Mieliae- 
lem", iii ne mogao, iii zanemario. 
Vsalcako nerazborito. 

2) Ali niże ; „privileże", pak mo- 
źeś poznat, da je vlahinja. 

3) Uzeo „regionum" za „regno- 



rum". 



*) Oitaj: od kralja Sv eto puka, 
^) Sada „Sveti", sada „sveŁ"I 



10 



PEILOG D. 



lingua, qui Ioquebantur, Jussu 
Honorii Apostolici Yicarii, et 
christianissitni regis Suetopelek, 
per spatium dierum XII. Syno- 
dura fecerunt, in qua diebus octo 
legę diyina, e sacra scriptura, 
ac de statu Ecciesiae tractatum 
est. Gaeteris autera ąuatuor 
diebus de potestate regis, de 
ducibus, et conoilibus, et de statu 
regis sermocinatura est. Relecta 
sunt et (i a ro) in eadem Synodo 
antiqua privilegia, tam latina, 
quam graeca, missa ab Apo- 
stolico, et ab Imperatore, au- 
dientibus cunctis populis de 
diyisione proyinciarura ac re- 
gionuna seu terraruna, sicuti 
ab antiquis imperatoribusscrip- 
ta ed ordinata fuerunt. Et pla- 
cuit regi et cuncto populo. 
Finita Synodo XII. die per 
noanus Honorii Yicarii et Car- 
dinalium atque Episcoporum 
coronatus est rex, atque co- 
ronatus morę Romanorura 
regura ') et facta est laetitia 



1) Ne samo po ,^sv. Cirilu" i po 
„earu Miliajlu", nego i po ovoj je 
ovo imało biti posle 800, samo ako 
je pisać znao kada je Eimsko drugo 
earstvo pc6elo; ali se bojim, Ifada 
je i papu „Stipana" pridruźio, i joś 
brez broją. 



u ime sYoJe i svete crikve kr- 
stjanske jednoga ^) gardinala, 
komu poda u svem oblast svoju 
da morę dati i U2eti, svezati 
i razyezati; i posła drugoga 
gardinala, i s njimi dva bi- 
skupa, a toj da imiju oni sveti 
puk ^) kripiti i u viri pripoyi- 
dati, ^) da Jh imaju yeseliti od 
njih dobra u5injena, i popove 
crikve uc^iuiti'*) i crikye krstiti 
i ine riCi potribnie krstjanom 
narediti. 

I tako prisadCe re2eni gar- 
dinali i biskupi, najdose kralja 
na planini, ^) kad se dise Hli- 
yaj. ^) Suproć' kim izlize kralj 
s mnostyom Ijudi, jere £ekase 

^) Najbrźe daje „honorium" pro- 
eitao „imum". 

2) Svetopiika i njegov puk. 

3) kripiti u yiri i pripovidati. 

4j Iii prevedeno iii prepisano 
krivo: i po obojem ylaliu i po sa- 
mom lu"vatu niże: „uóiniśe arliibi- 
skupe i biskupe". 

^) A M. li pravo : „in oampo . ."; 
a i on sam drugo6; „Skupe se na 
OYom p o 1 j i". 

^) Bill ti zverovao, da ne bi u 
M.: „in eampo, qui Clivna ap- 
pelatur"; a to je Hlivno, u dra- 
gom padeźu, na VJaśku, namesto : 
na Hlivanskom polji. Ali to nije 
Diiyansko („Dalme"), kako je i sam 
potla, iii spozuao, iii posumnjao, a 
ne umeo reei po Slovinsku : „od mi- 
sta grada ... ki se zove Dalma, 
gdi sa sliodom biśe". 



PRILOG D. 



li 



magna in popuło, et in uni- 
yerso regno ejus. 

Post haec jussit rex, ut con- 
se.crarentur archiepiscopi, unus 
in Salona, et alius in Dioclia. 
Similiter et episcopi plurimi 
consecrati sunt, et ecclesiae, 
quae destructae erant, et "vio- 
latae noanebant, raedificatae et 
consecratae sunt. Statuit etiam 
rex, ut nuUus pertubaret in 
aliquo ałiąuam ecclesiam, aut 
haberet aliquam potestatem, 
seu dorainationem in aJiąua 
ecciesia, nisi solus archiepisco- 
pus, vel episcopus, cujus sub 
jurre esset eadem ecciesia, qui 
vero aliter faceret, regism Go- 
ronam offenderet. 

Post haec secundum conti- 
nentiam priyilegiorum, quae 
lecta coram populo fuerant, 
scripsit priyilegia, ') divisit pro- 
YJncias et regiones regni sui, 
ac terminos et fines earum 
hoc modo: secundum cursum 
aqjarum, qaae a raontanis 
fluunt et intrant in marę con- 
tra meridianam plagam, Ma- 
ritima vocavit; aquas vero, quae 



1) Po OYOin imali su veee pisam 
napisati; i nijednoga iiije sada! 



jih, za2 znase njih prisastje na 
ove strane, i bise skupio oda 
svih rusagoY ki pod njim bi- 
hu, i tuj oda svud dojdose 
krstjane i tako kralj sa sv'm 
mnostYom, ko pri njemu bise, 
prija jih s velikim poctenjem, 
I tako kralj zapoyidi, da vas 
puk zemlje njemu podlozne 
skupe se na ovom polji. I u 
toj vrime dojdose posli od ca- 
ra ^) Mjhaila, i oni posli s 
poctenjem yelicim bise prłjati. 
I budući svi skupljeni, i bise 
veće jazikoY, i s njimi bise 
dobri kralj svetoga nauka, ^) 
i poCese sa shodora ^) za dva 
(na) deset dan, od kih osam 
dan ne govorise negoli o sta- 
nji ^) cnkyeni, er kyara prigle- 



1) Ysagde „cesar", a oyde „car" ; 
a kako je onde bilo, toga ne doznamo. 

2) Svetoplk. Ovde je iieki prepi- 
sa6 proóitao „nauk" nameśto „płk", 
iii „puk". 

3) Ja pisem „sa sliodnom", a K. 
„zachodom" ovde, a „sachodom" 
mało niże i jos u najzadnjoj gla- 
viznł; a to bi mogło bitii.„saho- 
dom", brez predloga; ali tako bi 
cla bilo za li samo u ovoj be- 
sedi, a rećeno morda preko navade. 
K. bojim se, da ove nije razumeo. 
Ali M. on jest: „concilium". A joś i 
sada nelcoji Sloyeni gOYore „słiod" 
za „sastanak", a „shodiśee" za tal. 
„sagra", a nera. „Kirehweihfest". 

4j „ostrani". 



12 



Peilog i). 



a raontanis fluunt contra sep- 
tentrionalem plagam et intrant 
in magnum flumen Donavi, 
voeavit Sumbra. *) Deinde Ma- 
ritima in duas diyisit proyin- 
cias, a loco Dalmae, ubi rex 
tunc manebat, et synodus tunc 
facta est, usque ad Valdevino 2) 



1) O „Surbia", kako je i ovde. 
niże, pak je oeito, daje ovako pravo, 
ako nije „Sarbia", za Srbia. 

2) Dr. Raeki, nasad, da je Du- 
broTćanin Ljiidevit Orieyió XV. veka 
rekao : „est regio lUyriei intęr Yal- 
dayum, quem fluvium Yulgo Un- 
n am voeant, et Drinam amnem sita, 
partim Hungariae parlim Tureieae 
ditionis, nunc Bosniae reguum nuu- 
cupatur", odsudi (u Knjizeyniku 1864) 
da „ValdeTino'' je „pogreśno", da 
pravo je „Valdavus t, j. rieka Una". 
Ali u nijednom prepisu nije ni „Val- 
davus" ni „Valdavin", nego samo 
„Valdevino" i „^aldemin"; a ni „flu- 
men" nije pridano, ni „fluyius" ni 
„ręka", kako je Dunavu, i Drini, i 
8avi i Limu i Ibru i Mora6i i Yojusi; 
Ysim rekam. I joś: Valdavus je, iliti 
Una, s o n u stradu gore, ter ka se- 
veru te6e i u Sayu se izleva, a ovi 
pisu: „seeundum eursum aquarum, 
quae a montanis fluunt, et intrant 
i n marę contra m e r i d i a - 
nam plagam, maritima vo- 
cayit .... Deinde maritima in 
duas diyisit proyincias: a loco Dal- 
mae .... usc[ne ad Yaldeymo vo- 
cayit Croatiam Albam" — Sto je s 
o y u stranu gore k moru, prozya 
primo r je.... I primorje 
razdili na dyoje" itd. I joś: sto je 
od Obroyea do Oesarłee, pak Lika i 
Buzę, i one źupe su spadale pod 
Eabsku biskupiju, a Gatanska pod 



dajuće, k njim red napraylja- 
juće, i narejujuće put od spa- 
senja. Potom toga Cetiri dni 
Ćtise stare priyileze, ki bihu iz 
Rima prineseni, tako grćkih,^) 
kako svih kraljevstvi i gospod- 
stva jazika hrvatskoga, tako 
priraorsko, kako zagórsko, i 
to sliseci vas puk, kako spo- 
vidahu priyilezi stari po papi 
i cesaru posiani od svih ze- 
malj, i kako diljahu zeralju 
od zemlje, i kako bise zeralja 
od zemlje poćtovania, i puk 
od puka, i kralJevstvo od kra- 
ljevstva, I to sve razumi(v)se 
bi vele ugodno tako kralju 
tako (kako) svim ki ondi u 
skupu bihu. I gardinali i bi- 
skupi s Yoljom svega puka 
posyetise kralja, ^) i potyrdise 
u kraljevstvo, i svim zemljam, 
ke pod njim bihu, zapoyidise 
posluh i Yolju kraljeyu i o- 
statka njegova. 

I potom ućinise arhibiskupe 
i biskupe, i posvetiśe jih, i 
razdilise jih po gradih onakoj, 
kako i prvo razpa bise bilo, i 
ka poćtenja hihu prvo imili, 



1) Koliko jili je bilo ? Kako je 
bedasto razumeo ! 

2) „Budemerium" M. 



Prilog D. 



13 



vocavit Groatiara Albam quae 
et inferior Dalmatia dicilur. 
Gui inferiori Dalmatiae con- 
sensu Domini Papae Stephani 
et legatorurn ejus instituit Salo- 
nitanam Ecciesiam Metropo- 
lira, sub cujus regimine has 
Ecciesias statuit, vid, Spala- 
tura, Traguriuro, Scardonara, 
"Arausonam, quod nunc est 
Gastellura Jadrae, Enonam, Ar- 
buana, Absarum, Yeglara et 



Kr6ku i joś Senjska i Vinodolska: 
a Dukljaniii ove biskiipije vse k o- 
like daje Belim Hryatom. Apak i 
preblłzu je Duvanskomn poiju rieka 
Una. Po ovih razlozih sudim ja, da 
„Valdevino" nije rieka „Valdavus" 
nego pravo ono, sto sama beseda, 
samo po Vlaskn, każe: Val de vino 
= Vallis de vino = Vinodol, kako 
onu źupu zovu Hrvati od kada su 
onde. Istiua, kralja Stipana IV. pisae 
rekao je 1163 leta: „Vallis yinaria" 
(Farlati Dl. 184), ali i „Valdevino" 
je, i morda joś bolje, po yiaaku. A 
i Dandul je razumeo onako kako je 
na moju; „A planitie itaciue Dalmae 
iisąue H i s t r i a m, Croatiam Albam 
voeavit, et a dioto piano usque Dyr- 
raeMum, Croatiam Rubeam". I ovako 
ostaju Beli Hrvati dolde i Porfiroge- 
nit każe; samo sto je od nevernioe 
Eeke do Labinja, za ono primorje 
ne slaźu. 

Prigo.varaju mu, da nije po pravu 
rekao „Croatia Alba", iliti „Beli Hr- 
vati" ; ali ja za njega odgovaram, da 
onuda je joś i sada bela nośnja, 
kako je i 6 r v 1 j e n a u „Grornjoj 
Dalmaeiji". 



da i u napridak onako budę. 
I tako poslase dva arhibiskupa 
jednoga u lipi i nesrićni grad 
Solin, koga raalo, ali nistar 
bise ostało, jere po nemilostive 
Gote bise pozgan i razsut, a 
drugoga arhibiskupa poslase u 
Duklii, i mnoge biskupe raz- 
dilise po mistih, i podlozise 
jih pod posluh reCenih arhibi- 
skupoY, toliko pod syakoga. 
I tako mnoge crikye, ke bihu 
zatYorene, uzdyignute bise. I 
naredise biskupom i arhibisku- 
pom, da se svete crikye. I po- 
stayi kralj zagoyor yelik syim 
mistom, ^) da syaki brani crikyu 
i crikyene styari, i da bi ne 
srnio niikor posiliti crikyu ni 
redoynika u nićemur, i da nit- 
kor nima suproć njoj moći ni 
slobodśćine, razmi njih pogla- 
yioa, sto su arhibiskupi i bi- 
skupi. I iko bi protiya tomu 
ućinio, to je u2inio suprotiya 
kraiju i kruni, 5a jest supro- 
tiya syemu kraljevstvu. 

I tako crikyene i duhoyne 
styari pryo narediyse, potom 
toga po rećenih bryelezih raz- 



^) „Praeterea regis edieto eautum 
est ne quis" M. 



14 



PRILOG D. 



Epitaurum, quod nunc dicitur 
Ragusium. Item ab eodem loco 
Dalmae usque Barabalonara 
ciyitatem, quae nunc dicitur 
Dyrachiura, Groatiara Rubeam 
YOcavit, quae et superior Dal- 
matia dicitur. Et sicuti inferiori 
Dalmatiae Salonitanam Eccle- 
siam constituit Metropolim, si- 
mili modo superiori Diocleta- 
nam Ecclesiam pro jurę anti- 
quo statuerunt Metropolim, 
sub cujus regimine has Eccle- 
sias declararunt, scilicet Anti- 
barium, Buduam, Ecatarum, 
Dulcignum, Suacium, Scodram, 
Driyastum, Poletuna, Sorbium, 
Bosonium, Tribunium, Zacul- 
raium; Surbiam autem, quae 
et Transmontana dicitur, in 
duas diyisit provincias: unam 
a magno ffumine Drina con- 
tra occidentalem plagara, usque 
ad Montem Pini, quam et Bo- 
snam vocavit; alteram vero ab 
eodem flumine Drina contra 
occidentalem ') plagara usque 
ad Lapiara et lab. quam Ras- 
sam Yocayit, 

Unaquaque autem in pro- 
yincia banura ordinavit, id est 



1) Ali je 0. vidio „orientalem" 
kako je i pravo. 



diii zemlje, i stavi jim mejase; 
i tolłkoje meu gradi i zupami. 
I naredise (n a r e d i) grado- 
vom i raistom zakone i obi- 
Saje, i razdili vode, i naredi 
gradoYom i mistom dohodak. 
I svim zemljam mejase polo- 
zi(v)se, i sve naredivse, sto je 
s ovu stranu gore k moru, 
prozva Primorje; i rike, ke 
izhode iz gor od zapada sun- 
ćenoga, i pristaju u yeliku 
riku Dunaj, onu riku zyase 
Surbiu. ^) I Primorje razdili 
na dvoje, pocamse od mista 
[grada, ki po poganih bi raz- 
rusen, ki se zove) Dalma, gdi 
sa shodom bise, deri do mista, 
ko se zove Yaldemin, ^) od 
Dalme do Yaldemina prozva 
Hrvate bile, sto su Dalmatini 
niźfiji; i joś od raista Dalme 
do Bandalona ^) grada, Ća se 



1) Netako, nego: „ sto je inedju 
rikami, ke . . . . od juga .... to 
zvaśe Surbiu". Apak i sarn niże pi- 
śes : „I takoje Surbiu, 6a jest Za- 
gorje " 

2) M. : . . . „regionemąue, quae 
a Delminii ruinis, ubi tunc regni 
eoncilium faetum fuerat, nsc[U6 ad 
locum, qui Yaldemin appellatur . . ." 
Ovde se pokaja za „Talacliiu" (u ]lf. 
gl.), ali jednako ne spozna, da je to 
Valdevin, pak Yinodol. 

3) M. preskoóio. 



Prilog D. 



15 



ducem, ex suis consanguineis 
fratribus, et supanos, id est 
comites, et sednicos, id est 
centuriones ex nobilioribus ea- 
rumdera proyinciarum. Dedit 
autem unicuiąue bano, id est 
duci-potestatem sub se habere 
septem centuriones, qui recte 
ae juste populum judicarent, 
et tributa acciperent, et banis 
praesentarent; bani post haec 
medietatena regi persolyerent, 
et medietatem sibi lenerent. 
Comitibus vero, id est jupanis, 
jussit • sub se habere unum 
sednicum, qui cum eo simili- 
ter judicaret populum cum ju- 
stitia, et duas partes tributo- 
rum comites, id est jupani, 
regi ut solverent; tertiam vero 
suo usui retinerent, banis au- 
tem sive ducibus nullam ra- 
tionem facerent, sed unusquis- 
que teneret et dominaretur 
jupanis earumdem provincia- 
rura ac regionum, sed solo 
regi rationem redderent. Mul- 
tas Jeges et bonos mores in- 
stiluit, quos qui velit agno- 
scere, librum sclavorum qui 
dicitur Methodius, legat, ibi 
reperiet qualia bora instituit 
rex benignissimus. 



sada zove DraS, dotlą prozva 
donju Dalmaciu, i takoje Sur- 
biu, ^) 2a jest Zagorje, i tuj 
na dvoje razdilise, poćamse od 
gornje strane Drine ^n jest na 
zahod sunćeni do gore Bora- 
ve, ^) a toj prozva Bosnu ; i 
od Drine do Lipa prozva 
„sas", ^) ta. je raśka zemlja. 
I syakomu mistu postavise 

1) Nije u M. 

2] Marulieevo, iii njegoya prepi- 
saca óindriea „usque Beiram mon- 
tem", ovo drźim da je shaba; ali ni 
„borave" nije óitoyato : od kormia 
„bor" potice „borov-a-o". A pak gde 
je ta „boroYa góra" ? Od reke Drine 
na zaliod ka Hrvatom, onde negde 
mora biti. Raeki drżi (onde na 3i0 
s.), da je to „Borova glaya", pianina 
u Hliyanskoj żupi. 

3) Onde: „usque ad Lapiam et 
lab" (piknja je, kako da je krnja- 
sta), n 0. : „insino a Lusria (ali 
dugo s) et alla Palude Labeate", u 
M. : „et traetus perpetuus Bosninam 
proYineiam seindens nsque ad mon- 
tem Lippam", a ovde: „Od Drine 
do Lipa prozva sas" ! „Lapia", „Lu- 
sria", „Lippa" i „Lip", ovo je Yse- 
jedna, samo su ju zloSesti prepisaSi 
sliabib. 1 bojim se, da nije „góra" 
kako M. piśe, nego potok „Lepenac", 
za koji Haóki piśe (isto onde), da 
kano pritok Yardara prosieea klanae 
Kaeanik yodeei s jiig-iztoka ka Ko- 
soYU polju; ako nije „Lipljan", polje 
u KosoYu. A i „lab." „Labeate", 
„sas", i OYO troje s poSetka je bilo 
jedno, i ne ono prYo, „Lapia". Brze 
da je ona pii-.nja po kriTu, pak da 
je ono Lab ręka. koja tece u sitnieu 
na KosoYu polju, kako Raeki sudi, 
nego „Labeatis", kako su stari Vlasi, 



16 



Prilog D. 



Itaque, perfectis omnibus, 
Gardinalis et Episcopi ac le- 
gali imperatoris, accepta a rege 
licentia, et agentes gratias Deo 
et regi, cum honore magrio 
et cura pluribus donis, a rege 
datis, reyersi sunt ad loca sua. 
Similiter bani et jupani atque 
centuriones noviter ordinati 
cum uniyerso populo laudan- 
tes Deum et salutantes regem, 
abierunt unusquisque in pro- 
yinciara et regionem suam. *) 



*) Ali je jos razYldet je 1' bio taj 
shod iliti sabor, i kada. 



mejase, i svak.orau tih mist 

postayise bana, a nigdi duża, 

i tada svaki tih banov i duzev 

(daj bud u od pupori sine ') 

plemeniti, i oni da uCine kneze 

od sYoga kolina. I u5inise sat- 

nike, ki satnici bise nad sto- 

tinu Ijudii, i te satnike u5inise 

syake zemlje Ijudi. I dase sya- 

komu banu sedam satnikoy, 

i da budu reCeni satnici z bani 

puku suditi; a z duzi, aliti s 

herce2,i pet knezov, i da s nji- 

mi pravo sude puku. I zapi- 

sase casti i dohotke banom i 

hercegom i knezora i satni- 

kom. I odluSise, da svaki knez 

prizoYe jednoga satnika, i da 

niraa prez rećenoga reda nije- 

dan sud biti lvrd. I odlućise, 

da syaki sudac ima kralju da- 

vati treti dii dohoika, da ga 

a i Grei, zvali Skadarsko jezero (a 
i „Lebeatis"), i kamo je 0. pomi- 
slio. A „sas", ovako yalja da je i u 
Papalieeyom M. vidio, pak na „sas- 
ma" pomislio, kada je rekao „per- 
petuiis". Joś da bi pomislio na „ras", 
kako u MiklosieeYU sloyniku vidim 
da su nekakoY grad 'onde zvali : 
„ou ras'", „svetago Georgia y' rasę". 
Jer „Raska", ova je na onom krlju 
narasla. 

^) Ove dve su, iii shabue, iii preko 
mogą razuma. „Sine" bi mogło biti 
„sini", a jos brze „sinove"; ali „pu- 
pori" ? A M., on je lepo preskoeio. 
A 0. oeito ; „dei suoi parenti". 



Prilog D. 



17 



poznaju za gospodina, i da 
budę kralj svira, a oni svaki 
po sebi; da kralj nada svimi 
poglavje i staristna (bud e,) 
i da svi zapoyid kraljevu trpe. 
I ranoge dobre zakone posta- 
yiśe, ke bi mnogo goYoriti 
da ako tko hoće napuno znati 
naredbu, ku uCinise, i inejase 
kudi postavise i zemljam irae- 
na, yazrai knjige, ke pri Hr- 
vatih ostase, i pri njih se na- 
hode, a zovu se „metodios".*) 
I po tom narejenju gardi- 
nałi i biskupi i posli cesarovi, 
videće da su svaka narejena, 
od blazenoga kralja i svetoga 
puka ^) yazese prosćen'je, i od- 
prayise se s velicim po£ten'jem 
i dari. I posli posadki, hercesi 
i bani i knezoye i satnici, ki 
bjhu postayljeni, i vas puk s 
Yoljora kraljevom razajdośe se 
i pojdose domom i u - svoju 
zemiju, 

1) Ali je najprije napisano „me- 
todos", pak pridano i. A M. : „Me- 
to d e s quem (librum) latJne Eatio- 
nale possis dicere", ne mislee na sv. 

Metodija, negona grćkii ree [AŚB-oSoc 
za „razYod" nekakoy, iii „statut", na 
sto je i g. Ljubie, i drzim da po 
pravu, pomislio. (Prcgled Hvv. Poy. 
19. s.> (Giede ovoga vidi nas prilog 
L. na str. 106-111). 

2) Ne ; nego : „od kralja SYetoplka" 




E 



Drugi starinski spisi.*) 



-*-^«^$>^ł^ 



') Osim stariaskih dokumeaata vee priobeenib. u prilozim B— D, a 
koji se izi-avno iii neizravno odnose na nas predmet, ima liep brój i drugih 
dokumenata koje su sabrali yeeinom nasi domaei ueenjaci. Ovdje dono- 
simo ono sto sakupio i opazkam popratio pok. Dr. F, Eafiki u svojim 
„Docuraenta historia© eliroatieae perłodum antiquam illustrantia", obie- 
iodanjenim g. 1877 u Zagrebu. Dokuinenti se nahode na str. 6 — 14 i pak 
na str. 186—197, k tomu na str. 199, 204-211, 213, 338, 367, 369, 370, 
371, 374, 376 i 377 reóenoga djela. Stavljamo ih pod radni brój 1—26 
i prenaśamo, izpod svakog dokumeuta, i one opazke koje im je dodao J)x, 
liaókij sv6 kako stoje. 



1. 

A. 873-6. 

Papa Joannes VIII. Chroatorwn ducem Domogojum hortatur, 

ut piratas comprimat : „ Qui crimina, quae potest emendare, 

non corrigit, ipse committit^^. 

Domagoi ^) duci glorioso. Praeterea devotionis tuae stu- 
dium exhortaaiur, ut contra marinos latrunculos, qui sub 
praetextu lui nominis in christicolas debachantur, tanto vehe- 
mentius accendaris, quanto illorum prauitate famam tui no- 
minis obfuscatam fuisse cognoscis ; quoniam, licet credi possit, 
quod te nolente illi nauigantibus insidientur, tamen quia a 
te comprimi posse dicuntur, nisi eos compescueris 2) innoxtus 
non habeberis. Scriptum quippe est: qui crimina, quum potest 
ea^endare, non corrigit, ipse committit. 

Fragmentum epistolae in decr. Gratiani P. II, C. XXIII, 

q. 8, c. 12. Richter: corp, iur, vol. I, p. 826. Mansi : SS. 

conciliorum nova et amplissima collectio. toai. XVII, p. 243. 

Venetiis 1772. Jaffś: regesta rom. pont. nr. 2585. Cod. 

dipl. GSD. I, 56. 

Intra a. 873 et 876 scriptam fuisse hanc epislolara, 

deducitur e verbis Joannis chroń. venet, ap. Pertz: Mon. 

Germ, IX, 20. 



1) „Domago, Demago, Domasol". Domagoj, Domogoj. V. Miklosie: 
Die Bildung der slav. Personeunamen, nr. 117. ef. Domabor, Domavit, 
Domamir, Domarat, Domaneg, Domaslay, Domoslav. 

2) compresseris. 



Peilog E. 



3. 
Initio anni 879. Eomae. 

c 

Papa Joannes VIII Sedeslapo, comiti Chroatorum, mandat, 

ut legatum suum ad Mkhaelem, Bulgarorum regem, 

deducendum curet. 

Dilecto filio Sedesclauo, ') glorioso comiti Sclauorura, 
Quia fama tuae dilectionis atque bonitatis et religionis in 
deum ad noś usque peruenit : confidenter gloriae tuae ^) 
praecipiraus atque mandamus, ut pro amore sanctorum apo- 
stolorum Petri hac Pauli, protectorum uestrorum, praesentem 
legatum, quem ad gentem Uulgarorum dirigiraus, saluura 
atque incolumem uenire faciatis U5que ad dilectum filium 
nostrum Michaelem, gloriosum regem eorum; et quaecunque 
ei sunt necessaria ad uictura et uestimentum, illi pro dei 
araóre admmistrate; quia dominus dicit in euangelio; „quam 
diu fecistis uni de minoribus istis, michi fecistis"; et apostolus: 
„hospitales in inuicem sine murmuratione quia per hanc pla- 
cuerunt quidam, angelis ospicio susceptis*. Agat, fili karissime, 
de hoc tua dilectio, ut aelernae uitae praemia percipere ualeat. 
Data VI nonas Maii, indictiorie XII. 

Registri Joannis VIII fragmentum saeculi XI lit. longob. 
(Pertz: Archiv filr allere deutsche Geschichtskunde. V, 32 
Palacky: Italienische Reise im J, iSSy. S. i5) in tabulario 
vaticano. Epist. i85, p. 71. Mansi op. cit. XVn, 119. Far- 
lati III, 75. Cod. dipl. ^roat. Siav. Dalm. I, 59. Has et 
alias huius registri epistolas ipse consultayi Romae i85(5 
anno. V. Viek i djelovanje sv. Girila i Methoda. Zagreb 
1857. p. 3o6, 314. 



1) I. e. S' doslay. Vide Miklosie: Dle Blldung der slav. Persouen- 
namen. nr. 380. 

21 in re^ist. vatieano soribitur ę = ae, 



PEILOG E. 



Ipsa conditio registri, in qua scriptoris incuria ad nos 
deyenit, praesertim incuria, qu^ temporis ratione in dispo- 
nendis epistolis usus est, dubitare nos sinit, num ^data" 
recte huic epistolae adposita sit. lam ipse animadverti (Viek 
p. 314), argumentum epistolae 191, directae ad Sedeslayi 
successorem (nr. 5.), nobis syadere, epistolam illam longe 
antę 6 non. Maii fuisse scriptara ; illam itaque ad priores 
a. 879 menses referre malumus. Cf. Jaffe op. cit. p. 260 
itero nr. 2468. Dummler: Ueber die altesle Geschichte der 
Slayen in Dalmatien. Wien i856. S. Sy, 

3. 

Anno 879, die 7 Junii. Eomae. 

Papa Joannes VIII Branimirum, Chroatorum ducem, ad b. 

Petrt fidem reversum laudat et confirmał. Significat, se die 

ascenscionis domini preces pro eo et eius populo fecisse. Joannem 

praesbyterum, apostołicas litłeras ad Bulgarorum regent 

perferentem commendat. 

Dilecto filio Branimir. *) Relegentes npbilitatis tuae lit- 
teras, quas per Johannem uenerabilem praesbyterum commu- 
nem fidelera ^) nobis mandasti, ąuaniara fidem et sinceram 
deuotionem circa ecdesiam sanctorura apostolorum Petri et 
Pauli et circa nos habeas, luce clarius nouimus. Et quia, deo 
fauente, quasi dilecius filius sancto Petro et nobis, qui per 
diuinam gratiam uicem eius tenemus, fidelis in omnibus et 



1) V. Miklośie op. eit. nr. 17. 

2) Fuit etiam legatus Morayorum dueis Syatopluki, uti ex epistoła 
eiusdem papae Joannis Viii a 879, 14 Junii (registr. ep. 201, p. 77) 
apparet; estque idem, qui in Annal. Fuldensibus (Pertz : Script. Germ. I, 
388) „Joliannes presbyter de Venetiis" appellatur, quique a. 874 eeu 
„legationis priuceps" paeem inter Syatoplulcum et regem Ludovieiim pro- 
movit. Tam romana euria quam Slayorum prineipes eodem Joannę ad 
proeuranda sua negotia utebantur. 



pEiLoa E. 



obediens esse cupias et hurailiter profiteris: tuae nobilitati 
dignas ualde gratias his nostri apostolatus litteris agiraus ; 
paternoque amore utpote karissimum filium, ad gremium sanctae 
sedis apostolicae, matris tuae, de cuius uidelicet purissimo 
fonte patres tui melliflua sanctae praedicationis potauere fluenta 
redeuntem suscipimus et spiritalibus amplectimur ulnis, atque 
apostolica uolumus benignitate fouere, ut gratiam et benedic- 
tionem sanctorum Petri et Pauli apostolorura principum et 
nostram super te habeas diffusara ; a uisibilibus et inuisibilibus 
hostibus, qui saluti humanae insidiari et impedire non cessant, 
saluus semper ac securus existas, oplatam que de inimicis 
uictoriam tacilius possis habere. Nam quanto ipse te deo 
humiliter subdere, sanctisque ipsius obedire praeceptis studueris, 
atque ipsius sacerdotibus et ministris honorem debitura pro 
amore dei exhibueris: tanto super omnes inimicos tuos et 
rebelles aduersarios eris procul dubio uictor et potens. Et 
ideo monemus industriam tuam, ut in omnibus tuis actibus 
dominum semper prae oculis habeas, tiraeas, et toto diligas 
corde, quum, dicente psalmista, „beatus est uir, qui timet 
dominum, in mandatisque eius cupit nimis^ potens in terra 
erit semen eius"; et ipse in euangelio: aqui me, inquit, diligit, 
sermonem meum seruabit et pater meus diliget eum et ad 
eum ueni emus et mansionem apud eum faciemus". Quod 
cum ita sit, si tuis bonis operibus, in praesenti lucentibus, 
deura glorificaueris, gloria eris sempiterna in futuro sine 
dubio decoratus ; quum ipse ler Moysenhoc se facere testatur 
dicens: „glorificantes me glorificabo". Sicut autem nostro prae- 
sulatui per iam fatum praesbyterum tria suggesisti, quatenus 
nostro tibi ore apostolico benediceremus pro tuae salutis aug- 
mento, id ipsum libenter fecimus. Nam in die ascensionis 
domini ^) inter sacra missarum solerapnia super altare beati 



1) i. e. 31 maii. 



PRILOG E. 



Petri apostoli celebrantes eleuatis sursum manibus beaediximus 
tibi et omni populo tuo, &mnique terrae tuae, ut hic et in 
aeternum corpore simul et aniraa saluatus et principatum 
terrenum, ąuem habes, prospere ac securiter regere possis, et 
in ccelesti regione post mortem cum dec feliciter gaudeas 
et in perpetuum regnes. Et quia hunc ipsum Johannem prae- 
sbyterum tibi et nobis uerum fidelem in omnibus esse cognó- 
uimus, dedimus illi nostram apostolicam epistolam deferendam 
regi Uulgarorum: ideo petimus, ut pro amore sancti Petri et 
nostro cum tua ipse licentia legationem hanc nostram sine 
tardidate perficiat; ut et propter hoc tuae dilectioni multiplices 
gratias habeamus. Data VII die raensis Junii, indictione XII. 
Registrum Joannis VIII. saec. XI in tabulario vaticano 
epist. 191. p. 73. Mansi: Conc. coli. XVII, i25. Farlati IV, 
207. Jaffć: regesta rom. pont. nr. 2478, Cod. dipl. GSD. I, 5g. 

Anno 879, die 7 Junii. Eomae. 

Papa Joannes VIII sacerdotes et populum Chroatiae una cum 
duce Branimiro reconciliatos ecclesiae romanae, ut in fide 

perseperent, hortatur. 

Omnibus uenerabilibus sacerdotibus et uniuerso populo. 
Gum litteras principis ućstri Branimir, quas nobis per uene- 
rabilem praesbyterum Johannem direxit,legeremus: non solum 
illius deuotionem sed etiam ftdei uestrae sinceritatem et dilec- 
tionem, quara circa sanctum Petrum apostolorum principera 
et circa nos habetis, cognouimus. Et quia uelut charissimi 
filii ad sanctam romanam eeclesiam, unde parentes uestros 
melliflua sanctae praedicationis dógmata suscepisse agnoscitis, 
toto animo totaque uoluntate redire cupiatis, nostram aposto- 
licam gratiam et benedictionem habere magnopere desideran- 
tes: magna sumus repleti laetitia. Et ideo brachiis exteQsis 



8 PEILOG E. 



uos amplectimur, paternoque amore recipimus et apostolica 
uolumus semper benignitate fouśre, si uos hanc uoluntatem 
ac sponsionem uestrara usque finem sinceriter habueritis et 
fideliter tenueritis; quia, dicente domino, 5,qui perseuerauerit 
usque in finem, hic saluus erit" *, et, apostole id ipsum di- 
cente: „participes enira Ghristi facti estis, si tamen initium 
fidei usque ad finem firmum retineatis*. Quapropter" estote 
fideles deo et sancto Petro, sicut raandastis, usque ad mortem, 
et accipietis coronara uitae, quam reproraisit deus dihgentibus 
se. Nos enira sacris orationibus nostris raemoriam uestri corara 
domino assidue facientes manibus sursum ad deum eleuatis 
omnipotenti deo uos una cum dilecto filio nostro, principe 
uestro, commendamus, et omni benedictione spiritali uobis 
benedicimus in Christo Jesu domino nostro, ut hic et in 
aeternum corpore simul et anima benedicti existatis, et in 
perpetuum in domino gaudeatis. Data VII die mensis Junii, 
indictione Xn. 

Registrum Joannis VIII Ep. i85. Mansi: Conc. coli. 

XVII, 126. Farlari IV, 208. Cod. dipl. CSD. I, 61. Jaffe: 

Regesta rora. pont. nr. 2479. 

5. 

Anno 879, die 10 Junii. Romae. 

Papa Joannes YIII episcopos, clerum et populum Dalmatiae 

ad Romanam ecclesiam repocat; quem elegerint archiepiscopum 

ad consecrationem palliumąue accipiendum Romam venire vuh; 

Joannem praesbyłerum, legatuum suum, commendat. 

Reuerentissimis et sanctissimis episcopis, Vitali Jadrensi, *) 
Dominico Absarensi, caeterisque episcopis Dalmatinis, seu Jo- 
hanni archipraesbytero sanctae sedis salonitanae, omnibusque 



1) Jadransi. 



Pr 1 LOG E. o 



sacerdotibus et senioribus populi, habitatoribus spalatensis 
ciuitatis atque izadarensis caeteroruraque ciuitatum. Pastorali 
soliciiudine moti uos, quasi oues dominicas nobis in beato 
Petro apostolorura principe commissas, dicente domino : „si 
diligis me, Simon Petre, pasce oues meas", licet pro assidua 
gentium persecutione nunc usąue irapediti, his modo aposto- 
latus nostri lilteris uisitare curauimus, admonentes fraternita- 
tem uestram, ut morę praecessorum uestrorum ad sedem 
beati Petri apostoli, (juae caput et magistra est omnium eccle- 
siarum dei, et ad nos, qui ei diuinitus praesidemus, toto 
animo libentique uoluntate reuerli studeatis; quatenus inde 
surami honorem sacerdotii et totius institutionis ecclesiasticae 
foimam summatis, unde parentes ac praecessores uestros mel- 
liflua sanctae praedicationis et doctrinae apostolicae potasse 
fluenta recoHtis. Reminisci naraque debetis, quanta eosdem 
praecessores uestros prospera euidentissime comitabantur, 
quando ad limina Petri, coelestis regni ciauigeri, deuoto pec- 
tore quasi proprii filii confluebant; et quanta postmodum nunc 
usque sustinueritis aduersa, cum ab ea vos quasi alienos sepa- 
rare non dubitastis. Quapropter uos plurimum diligentes, non 
ca quae uestra (sunt) sed uos quaerentes, paterna benignitate 
monemus atque hortamur, ut, sicut diximus, ad gremium 
sanctae romanae matris uestrae redire cuanter attendatis, ut 
electus a uobis canonice archiepiscopus, una cum uestro omnium 
consensu et uoluntate, ad nos ueniens, gratiam episcopahs 
consecrationis 5anctumque pallium a nobis morę pristino in- 
cunctanter percipiat, ut gratiam et benedictionem sancti Petri 
ac uostram habentes a malis omnibus hberi et bonis uniuersis 
repleti et hic in praesenti saeculo gaudeatis et in futuro coram 
domino sine fine procul dubio exulletis. Porro si aliquid de 
parte Graecorum uel Sdauorum super uestra ad nos reuer- 
sione uel consecralione aut de pallii perceplione dubitatis: 
scitote pro certo, quoniam nos secundura sanctorum patrum 



16 Prilog E. 



decessorunoąue nostrorum pontificum statuta uos adiuuare 
auctoritate curabiraus. Quod si forte hanc nostram apostolicam 
admonitionem, imrao canonicam praeceptionem, pro nichilo 
ducentes ad sedem apostolicam romanae ecclesiae redire et 
inde secur.dum antiquam normam consecrationera episcopalera 
sacrumąue pallium recipere contempseritis: omni ecdesiastica 
uos communione scitote penitus excommunicandos. Interim 
taraen auctoritate dei et sancti Petri uobis praecipimus, ut non 
habeatis licentiam aliunde consecrationera palliumque recipere; 
nam si feceritis, quasi transgressores et inobedientes uos sine 
dubio iudicabimus. Hanc autem nostri apostolatus epistolam 
fraternitati uestrae per hunc praesentera Johannem, uenerabi- 
lera praesbyterum, fidelem farailiarem nostrum direximus, *) 
cui scilicet aliqua iniunximus uobis uerbotenus referenda; et 
ideo illi omnia, quae de parte nostra dixerit uobis, credere 
nullatenus dubitetis; ipsamque epistolam, ut ad oranium ue- 
strum notitiam ferat, bulla nostra iussimus in calce signari. 
Data X die mensis Junii, indictione XII. 

Registrum Joannis VIII saec. XI in tabulario yaticano. 

Epist. 197 p. 75 — 6. J. Lucius: de regn. Dalra. et Groat. 

lib. II, c. 14, p. 92. Mansi: Gonc, coli. XVII, 129. Farlati 

III, 77. V. 39. God. dipl. GSD. I, 62. Jaffe: regesta rem. 

pont. nr. 2481. 



') Quem eadeia oeeasione ad Miehaelem „Bulgarorum regem" lega- 
tum mittit et per epistolam, scriptam 8 iunii (Mansi XVII, 128) oommendat. 



PRILOG E. ii 



6. 

Anno 879, die 17 Junii. Romae. 

Papa Joannes VIII Theodosii, diaconi et ecclesiae nonensis 
electif erga se pietatem laudat; ne consecrationem nisi ab 

ipso accipiat, hortatur. 

Theodosio, uenerabilt diacono ^) et dilecto ^) sanctae ec- 
clesiae nonensis. Dilectionis tuae litteris receptis atque per- 
lectis deuotionis et fidei tuae sinceritatera, quam circa eccle- 
siam beati Petri apostoli et circa nostrum pontificium habes, 
luce clarius agoouimus. Et quia noslram gratiam et benedi- 
ctionem humili prorsus affectu expetere studuisti, ualde sumus 
gauisi. Nam et Johannes, uenerabiiis praesbyter, de uestra 
parte ueniens multa nobis tuae bonitatis et patientiae uina 
uocć praeconia retulit, quae in sacerdote Christi magnopere 
sunt habenda. Unde te, quasi dilectum corporis Christi mera- 
brum et spiritalem filium, nostri apostolatus ulnis extensis 
amplectimur, paternoque araore diligimus atque apostolica 
semper uolumus benignitate fouere. Ideo raonemus sagacita- 
tem tuam, ne in quam libet partem aliam declines, et contra 
sacra uenerabilium patrum instituta episcopatus gratiam reci- 
pere quaeras, audiens illam desiderabilem summi iudicis uocem 
dicentis: „euge serue bonę et fidelis, quia super pauca fuisti 
fidelis, supra multa te constituam; intra in gaudiura domini 
tui". Sed toto corde totaque uoluntate ad gremium sedis 
apostolicae, unde antęcessores tui diuinae legis dogmata mel- 
liflua cum sacrae institutionis forma summique sacerdotii ho- 
nore sumpserunt, redeas ; quatenus et ipse ab apostolica sede, 
quae caput et magistra est omnium ecclesiarum dei, episco- 
palera consecrationem per nostrae manus impositionera, Ghristo 



1) diae. 

2) i. e. eleeto. 



12 PEILOG E. 



annuente, percipias ; quatenus secundum pristinum morem 
sancti Petri et nostra semper auctoritate atque tuitione munitus 
populura domini tibi commissum strenue ac securiter regas, 
et in conspectum altissimi ueniens uenias cum exultatione, 
portans manipulos tuos, dicereque domino possis ouanter : 
„ecce ego et pueri, quos mihi dedisti" ; et ob hoc cum deo 
ualeas sine fine gaudere. Data KYII die mensis Junii, indi- 
ctione XII. 

Registrum Joannis VIII saec. XI in tabulario vaticano, 

epist. J92, p. 74. Mansi: Gonc. coli. XVtI, 124. Farlati IV, 

2oy. Cod. dipl, GSD. I, 60. Jaffe: regesta rom. pont. nr. 2474, 
Epistolam hanc non IV sed XVII Junii „datam" fuisse, 

aniraadverti iam in „Viek i djeloyaoje sv. Cirila i Metoda". 

p. 323, 

Circa a. 880. 

Joannes VIII Branimiro Chroatiae duci, sacerdotibus, iudicibus 
et populo scribit, se magna cum voluptate a Theodosio, nonensi 
episcopo, de eorum Jide audivisse; legatos ad se mitii vult, 
ut et ipse suos missos, ąuibus fidelitatem promiłtant, ad eos 

dirigat. 

Excellentissimo uiro Branimiro, ') glorioso coraiti et di- 
lecto filio nostro, atque omnibus religiosis sacerdotibus et 
honorabilibus iudicibus cuncloque populo pax et gratia a 
domino Jesu Christo. Audita per Tłreodosium, uenerabilera 
episcopum uestrura, fide et deuotione, quam circa sedem beati 
Petri apostoli et nostri pontificii uos habere cognoscimus, 
imraensas deo gratias referentes magno gaudio sumus repleti, 
qui uos nunc ad tantam gratiam perducere et inter oues suas 



1) „Barnimero". V. nr. 3—4. 



Peilog E. 13 



connumerare dignatus est, secundum quod dominus ipsi prin- 
cipi apostolorum commisit dicens: „si diligis me, Simon Petre, 
pasce oues meas. Unde uestram fidelitatem et christianissimam 
deuotionem his nostris apostolicis litteris ammonemus et ex- 
hortamur, ut sicut diuina inspiratione agere coepistis, usque 
ad finem perficere et obseruare non praeiermittatis; quatenus 
qui sub ala et regimine atque defensione beati Petri apostoli 
et nostra toto conamine uos subdere atque in eius seruitio 
perseuerare, quasi dilecti filii, procurastis, apertius hoc osten- 
datis atque iropleatis, ut dominus in euangelio dicit: „sic 
luceant opera uestra coram hominibus, ut uideant bona opera 
uestra et glorificent patrera uestrum, qui in caelis est" ; et ut 
ita hoc per orbem terrarum uestrae sponsionis (opus) diffa- 
metur, ut auxiliante domino et sanctorum apostolorum suffra- 
gantibus meritis ea, quae saluti et utilitati cmnium uestrum 
proficua sunt, possiraus ad honorem et exultationem sanclae 
sedis apostolicae incunctanter perficere; sicut nomine uestro 
scripta nobis mandastis, ita in libro caelesti scripta uobis 
perraaneant, Quapropter mandamus, ut reuertente ad uos 
dilecto episcopo uestro idoneos legatos uestros praesentialiter 
ad nos dirigere non praeiermittatis, qui pro parte omnmm 
uestrum nos et sedem apostolicam certificent de his quae 
mandastis; ut et nos missum nostrum dirigamus ad uos, 
quibus secundum morem et consuetudinem ecclesiae nostrae 
uniuersus populus uester fidelitatem proraittat. Intenm mone- 
mus, ut constanter permaneatis, quoniam scriptum est: „meiius 
est uotum non uouere, quam post uotum promissa non im- 
plere". Spiritus domini, qui orbem terrae repleuit, repleat ue- 
strum cor orani pace et gaudio in Christo Jesu domino nostro. 
Registrum Joaniiis VIII saec, XI in tabulario vaticano 
epist. 297, p. 116. Mansi: Conc. coli XVII, 209. Farlati 
IV, 208. Cod, dipl. CSD. I, 65. Jaffe : regesta rom pont. 
pr. 2554. 



14 Prilog E. 



Quoad „data" vide observationem meam in „Viek i 
djelovanje sv. Girila i Metoda'' p. 327. 

8. 
Oirea a. 880. 

Joannes PP VIII regem Bulgarorum Michaelem una cum 
Theodosio episcopo Nonensi suos non misisse legałoś, miratur; 

quod ut faciatj monet. 

Miramur, quod tanto iam tempore transacto missos ue- 
stros ad sanctara romanam ecclesiara, raatrem uestrara, et ad 
nos non transmisistis. Modo uero, sicut nobis retulit Theo- 
dosius uenerabilis episcopus, missos tuos cura eo dirigere 
promiseras; sed pro qua causa eos dirigere pretermiseris, igno- 
raraus. (Caeteris ommissis). 

Registri Joannis VIII saec. XI in tabulario yaticano epist. 
3oo. p. 117. 

Mansi: Conc. coli, XVII, 211, Cod. dipl. GSD. I, 199. 
Jaffś: regesta rom. pontif. nr. 2555. Nos soluramodo frag- 
raentura epistolae, ad Ghroatiae historiara spectans, referimus. 

9. 

A. 879—888. 

Branimir, dux Chroatorum, ecclesiae sancti Domnii „ter- 
ras et possessiones donat". 

Charta deperdita, sed ejusdera fit memoria in priyilegia- 
libus regis Geyzae II anni 11 58. Farlati III. 178. Cod. 
dipl. GSD. II, 60. 



Peilog E. 15 



10. 

Circa a. 886. 

Papa Stephanus VI Theodosium, episcopum nonensem, repre- 

hendit, ąuod duabus simul sponsis nubere gentem suam doceat. 

Monet, ut potestate intra canonum Hmites contentus sił. 

Theodosio episcopo Nunąuidne duabus simul sponsis 
nubere barbaricara gentem instruis? Nunquidne sacramentura 
ecclesiae exponentem apostolum non legisti: erunt duo in 
carne una? an forsitan tui codices falso tres in carne una 
asserunt? Desine iam tali tabescere ignavia; et disce paternis 
obedire regulis, ne inveniaris statutos a patribus terminos 
transgredi, vel per ambitionem de raaiori ad maiorem transire 
ecclesiara, quod tentantem laica etiara communione sacri pri- 
vant canones. 

Ivonis decr. YIII c. 59. Jaffe: regesta pont. rom. nr. 2658. 

11. 

A. 885-891. 

Papa Stephanus VI Walbertum, patriarcham aquileiensem, 

redarguit, quod salonensem archiepiscopum transgressis 

iurisdictionis suae terminis consecraperit. 

Wałberto patriarchę. Miramur prudentiam tuam Gu- 
mensi ^) ecclesiae denegare consecrare pastorem, cum te iam 
ad hoć prouocatum noueris apostolica exhortatione. Nunc 
vero iterato tibi scribimus. nolentes alicuius ecclesiae priYile- 
gium infringere, licet apostolica praerogatiya possimus de 
qualibet ecclesia clericura ordinare. Desine iam cuiuspiam zelo 
electum a clero et expetitum a populo Liutwardum, Cumensis 



1) Videtur legendum essę „Comensl", Comum urbs episcopalis in 
provincią mediołanensi. - 



16 'Prilog E. 



ecclesiae antistitera protelare; quia si protelaueris et i«um 
consecrare iam toties raonitus non maturaueris, quum ad nos 
uenerit, procul dubio consecratus abibit. Quia (cum) aposto- 
lica auctoritgite id facere ualeamusi tuo tamen incitamur exem- 
plo, qui transgressis terrainis tibi comraissis in ecclesia Salo- 
nensi episcopura ordinare ad indecentiara sedis apostolicae 
praesumpisti; quod quantae praevaricationis sit, ipse perpende. 
Ivonis decretum V, c. i3. Mansi: Gonc. coli. XVIII, 25 
(Gratiani decr. P. II. G. IX q. 3. c. 20). Farlati III, 79. 

12. 

Anno 924. 

Concilium Spalati sub Chroatorum rege Tomislapo et Chul- 

morum duce Michaele, praesentibus legatis papae Joannis X 

episcopis Joannę anconiłano et Leone praenestino. 

(Acta retraetata). 

1. 

Papa Joannes X mittit nuncios Joannem anconitanum et Leo- 
nem pr aenestinum in Chroatiam et Dalmatiam cum litteris 
ad Joannem spalałensem archiepiscopum et eius suffraganeos 
item ad regem Tomislapum et ducem Michaelem, episcopos, 
clerum, (upanos et populum „per Sclavoniam et Dalmatiam'''' . 

Temperę Johannis papae sanctissimi, *) consulatu pera- 
gente in provincia Ghroatorum et Dalraatiarum finibus Ta- 
mislao ^) rege et Michaele in suis finibus ^) praesidente duce. 
Beatissimo igitur Johanne romanae ecclesiae praesidente ca- 



1) „sanctissirao". 

2) i. e. Tomislav. Miklosie: Die Bildung der slav. Personennamen 
nr. 401. 

3) i, e. Chulmorum v. iuferiiis. 



Prilog E. 17 



ihedra ^) dłctus Chroatorum rex et Michael cum suis proce- 
ribus simulque episcopis Dalmatiarum: Johannes archiepiscopus 
(et) p(rimas in) Spalato, item ^) Forminus, Gregorius, caete- 
rique episcopi, ^) consulenter poposcerunt *) dictura venerabi- 
lem papam, ut ad eos destinare digoaretur episcopos suos et 
monitorium, christianae religionis dogma continentem. 

Quorum postulationibus saepe fatus pontifex assensum 
praebens Johannena uenerabilem episcopum anchonitanae ec- 
clesiae, Leonem uero palestrinensem episcopum cum suis epi- 
stolis, melliflua ^) ructautibus eloquia, destinauit, ut cum prae- 
fatis personis, ■^) iudicibus et episcopis synodaliter congregatis, 
•et perpera extirpare et deo placita canonice sancire deberent. 

ommissis. '') 

9 
Capitula concilii. 

Quo quum ^) peruenientes dicti episcopi, Dalmatiarum 
peragrantes ciuitates et (cum) Chroatorum atque Serborum 
proceribus conuenientcs, congregatis, in Spalato episcopis et 
iudicibus, celeberrimum concilium peregere. Ubi, diuino iuua- 
mine freti, haec quae sequuntur capitula obseruare censuere : 

I. Quum aniiquitus beatus Doranius ab apostolo Petro 
praedicare Salonam missus est: constituitur, ^) ut ipsa ecclesia 



^) Conseeratur post diem 9 antę diem 19 maii 914, pontifieatu 
demoyetur mensę iulio 928 anni. Jaffe: Eegesta rom. pout. p. 310 — 312. 

2) „item Joliannes — Forminus". 

3) eaeterisque episcopis". 

4) „proposuerunt". 

5) „melliflue". 

'^) „praefatas personas". 

''} t. j. izostavljamo pismo Papę lvana X spljetskomu nadbisknpn 
Ivanu 111. i pismo istoga papę hrv kraiju Tomislavu, jer se ta pisma vee. 
Jialaze u prilogu B na str. 91—94. 

^) „quique". 

9) costituitąue". 



18 Peilog E. 



et ciuitas, ubi sancta eius membra requiescunt, inter omnes 
ecclesias prouinciae hujus primatum i) habeat, et raetropolis 
nomen super omnes epłscopatus legitłme sortiatur, ita dumta- 
xat ut ad eius iussionera episcopi, qui per diuinam gratiam, 
cathedram ipsam obtinuerint, ^) et synodus celebretur et con- 
secratio episcoporum (fiat); quia dicente domino: „ubi fuerit 
corpus, illic congregabuntur et aquilae". 

II. Ut in cunctis ecclesiis, in quibus semper ^) recolitur 
episcopos habitasse, nunc autem cleri ordo et populus ^) suffi- 
ciens adest intra dioceseos limites, episcopus habeatur; quia 
iuxta decreta non licet in modicis ciuitatibus uel uillis epi- 
scopos statuere, ne nomen episcopi uilescat. Et ut episcopus 
uacans uacantem diocesim cum consilio metropolitani et cae- 
terorum episcoporum co(ns)e(nsu) accipiat. 

III. Quoniam minime termini a patribus statuti transferri 
debent: unusquisque episcopus descriptos sibi terminos possi- 
deat, et alienarii diocesim nuUatenus inuadat, iure proprio 
seruato in regenerandis ^} (catechuraenis), consecrandis ecclesiis 
uel sacerdotibus promouendis; atque a suo episcopo chrisma 
accipiendum. 

IV. Ut possessiones ecclesiarum, quae pro peccatis con- 
ditorum oblatae sunt ad honorem sanctorum, saecularibus 
minime mancipentur (seruitiis) ; quia res, deo semel dedicata, 
humano dominio subdi non debet. 

V. Ut si quae ecclesiae uel possessio per priuilegium a. 
fidelibus sub anathemate in principali ecclesia beati Petri apo- 
stoli subdicae sunt, minime subtrahantur, •>) quatenus et offe.- 



1) „primatis". 

2) „retinuerit". 

3) „supra". 

*) „elero ordine et pópulis". 

^) „regnandis". 
^} „substantur". 



Peilog E. 19 



rentes ^) et res ipsa tuentibus Ghristi clauigeri Petri tueantur 
suftragiis. 

VI, Ut si, diuino iudicio (permittente), in tumultu plebis 
princeps prouinciae occidatur, quia, quod a raultis committitur, 
inultummanet: pro 2) jpso reatu, qui cognoscuntur obnoxii 
esse, debent pro ipsa anima eleraosynas facere; et si ąuarn 
ecclesiam dedicavit uel libertos fecir, defendere uxorem aut 
filios fouere benigne. 

Vn. Ut 51 qnis tnalignus, diaboli spiritus afflatus, singu- 
lari consilio, sicut Judas, dominura suum occiderit: lapide a 
collo ^) suspenso, ferro corpore praecinctus, exul poeniteat, 

Vin. De episcopis ragusitano et catharitano, quoruni 
manifesle una sedes dignoscitur: • ipsam diocesim aequa lance 
inter se diuidant ita, ut si unus dictae ecclesiae pastor obierit, 
donec ordinetur episcopus, residuus "^) episcopus ecclesiae ec- 
clesiasticam curam gerat. 

IX. De Licinio episcopo : ut in ecclesia, in qua ordinatus 
est, contentus peimaneat, Quod si dictus Licinius nec legaliter 
in sua ecclesia perstiterit (ut) haeres, sed ut aueniitius et ex- 
traneus accedens et in sua raallet prima adhaerere ecclesia: 
ut presbyter permaneat. 

Et nuUus deinceps in ecclesia °) episcoporum uel prae- 
sbyterorura missam celebret, donec proprius episcopus eam 
consecret canonice. Si quis postmodum praesumptor in ea 
contra praemissa fecerit, a nostro collegio excludatur, 

X. Ut nullura episcopus nostrae prouinciae audeat in 
quolibet gradu sclauińica lingua promouere,'. (poterit) tam(en) 
in clericatu et raonachatu deo deseruire. Nec in sua ecclesia 



^) „offerentibus". 

2) „vel pro". 

/) „lapideo eoUo". 

•i) „residens". 

5) „ea, ^^'. 



20 Peilóg E. 



sinat eutn missam facere; praeter si necessitatem sacerdotum 
haberet: per supplicationem a romano pontifice licentia ei 
sacerdotalis ministerii tribaat. 

XI. Ut episcopus Chroatorura, sicut nos omnes, oostrae 
ecclesiae metropolitanae ^) subesse se sciat, 

Xn. Quodsi rex et proceres Chroatorum omnes dioce- 
ses •^) episcoporum inlra ^) limites nostrae metropolitanae suo 
cupiunt uindicare pontifici: nullus ex nostris per ononeni 
prouinciam eorum neque regenerationes faciat, neque ecclesias 
uel presbyteros consecret. Tam(en) "*) in suis sedibus commo- 
rantibus pro animae opus quisquis ad nos accesserit (et) 
consecrari, regenerari, chrisnaa sibi dari poposcerit: absque 
scrupulo omni per tolam prouinciam ipsa tribuant. De caetero 
autem cum suo pontifice deo reddant rationem de his omni- 
bus, quae in eis christianae religionis dogma(ti) defueri(n)t; 
nostra corara deo conscientia est absoluta. 

XIII. Ut in ecclesia, ubi praesbyter occisus est, antę 
satisfactionem ipsius (occisoris) uel plebis, ut congruum ipsi 
episcopo uidetur, nullus missam faciat. 

Et ut a praesbyteris res ecclesiae non destruantur. Neque 
semel suscepta ecclesia sine causa relinquatur. Quod si aliier 
fecerit, donec perdita restituat et ecclesia propria recipiat, ex- 
comunicetur. 

XIV. Ut uxores propiiae deinceps non dimittanlur, nisi 
propter fornicationem. Quod si quis dimiserit, sic permaneat. 

Et ut haeredes suos (et) serucs suos litterarum ^) studtis 
tradant, quicumque christianitatcm perfectam habere cupiunt* 
ut illi eos instanter corripiant et ipsi eos libenter exaudiant, 
non ut peregrinos sed ut proprios. 



1) i. e. spalatensi. 

2) „dioeeseos". 

3) „infra". 
i) „tam". 

^) „litterate". 



Prilog E. 31 



XV. Quod si sacerdos incontinenter primam, quara sor- 
titus est, teneat uxorem, propter ipsam continentiam separetur 
a consortio cellae. ^) Si uero aliam duxeiit: excomunicetur. 

Constitutiones concilii a sede romana conjirmantur excepto 

capitulo de iurisdictione jionensis episcopi. Papa Joannes X 

archiepiscopum spalatensem Joał:nem cum Gregorio nonensi 

episcopo iubet ad se penire componendae litis causa, 

praesentibus legatis suis ortae. 

Hac ita(que) habita deliberatione, quae supra scripta 
continentur, cuncta per ordinera sancta synodus rornano pon- 
tifici confirraanda per dictos suos legatos episcopos et Petrum 
praesbyterum spalatensem insertis litteris nunciare decreuit, 
ąuatenus diuinitus antiquae religionis dogma in ecciesiis Dal- 
raatinorum arbitrio summi pontificis universa praelibata sor- 
tirentur. 

Sed cum terminare cuncta legitime antivjuo morę prae- 
stolareraur: fuit frater noster episcopus 2) nonensis, qui, sibi 
uindicare cupiens primatum dalraatianorum episcoporum, hoc 
quod non expediebat, contra dictam synodura in auribus apo- 
stolicis iniustum iniecit certamen. Quam ob rera diuersa a 
nunciis recitantibus de his praesentibus et litteris patentibus 
non aequalia, ambiguitas romanae ecclesiae facta non difinita 
ad nos (s)et finienda adhuc, epistoła a beatissirao papa Jo- 
hanne per legatum nostrum ^) remissa est: 



1) Ordo yerborum ita restitueiidus esse yidctur. Apographum onim 
habet: „Quodsi saeerdos ineoiitineiiter propter ipsam continentiam pińraam, 
quam sortitus est, separetur a consortio eellae, teneat ivxorem; si uero 
aliam duxerJt, exeomiinieetiir". 

2j „fratris nostri episcopi". 

*3 i. e. Petrum praesbyterum spalatensem. 



22 PpJLOG E. 



Johannes episcopus, seruus seruorum dei, confratri nostro 
Johanni, salonitanae ecclesiae archiepiscopo, et Formino epi- 
scopo, omnibusąue suis suffraganeis. Quia in uobis orta fuit 
contentio antę nostrorurii legatorum praesentiara de ecclesia- 
sticis negotiis, uolumus, ut ad limina apostolorum uenientes 
antę nostram nostrorumque episcoporum praesentiana cuncta 
diffinire satagatis. Quia tunc perfectio rełigionis adimpletur, 
cum per canonicae disciplinae regulas quod quondam ordi- 
natum fuerat per nos emendari eomprobatur. Nam uestras 
litteras suscipientes inuestigare non distulimus; et quia illic 
maxinna erat irapressa raurmuris ratio, suspendere hoc cura- 
uimus, ut tu cum Gregorio aut unus uester suffraganeus epi- 
scopus ueniens cuncta per ordinem nobis reuelent, quatenus 
per uiana iustitiać incedentes quicquid rectum est, inter uos 
diffinire ualeamus. De caeteris autem capitulis uobis innote- 
scimus, quatenus, hac ratione excepta, quicquid synodaliter 
nostri legati episcopi uobiscura una statuerunt, a nobis con- 
firnaata existunt; sed quia minime res praelibata, tumultuan- 
tibus uobis, finiri valuit, nihil dignum rełigionis ecclesiastica 
dogmata suraere potuit. 

Acta concilii cum epistolis papae Joannis X. adsunt in 
Thomae archidiaconi salonitanae historiae exemplari, quod 
in Barberina bibliotheca Romae nr. 3481 (p. 128 — 134) 
asservatur. De hoc exemplari uberius disserui in Knjiźev- 
nik I, 385 — 7. Asseryabantur alia exemplaria in bibliotheca 
congregationis de propaganda fide Romae, ibidem penes 
congregationem lllyricorura s. Hieronymi, et Spalati in ar- 
chiYO capituli. 

Farlati: Illyr, sacr. III, 92 — 10 1. Cod. dipl. GSD. 
76—81. 



PrILOG E. 23 



13. 

Anna 926-7. 

Concilium Spalati praesente papae legato episcopo Madalberto. 

(Acta retraetata). 



Antiąua statuia quoad metropoUtanam spalatinae ecclesiae in 

Dalmatia et Chrcatia potestatem, dtoecesium Umites et episco- 

porum iurisdictionem confirmantur ; erectio episcopalis sedis 

Nonae prohibetur, sed episcopo Gregorio permittitur, ut sive 

scardomtanae, sive scisciensi vel delminiensi ecclesiae 

praeponatur. 

Unde frequeater eandem *) poscentibus nobis diffinitio- 
nem recipere, hac de causa terminanda, iniuncti ^) sibi operis 
causa Bulgariam petentes Romanorum legati, Madalbertus 
uenerabilis episcopus et Johannes dux illustris, dux Cumas, '*) 
ad nos post biennium deuenerunt, "*) (adferentes has), quae 
sequuntur, epistolas. ^) 

Peruenientes igitur supra fati ^) legati ad confinia nostra 
et, sicut illis opus iniunctum apostolica iussione fuit, Bulga- 
riam perexerunt. Quique peracto negotio pacis inter Bulgaros 
et Ghroatos, repetito itinere ad nos uenerabilis Madalbertus 
episcopus, in ciuitatem ') spalatensem adueniens, synodaliter 
nos episcopos: Johannera, Forminum, Gregorium, cuna Ghroa- 
torum principe et eius proceribus congregauit. Gum quibus 



^) „eadem, eadem". 

2) „iniunetam". 

3) Forsitan Cumae, Kó[/.s, Koofiai ad Neapolim. 

*) Sie ordo verborum reslituendus est: „que seq[uuntur epistolae, 
■ad nos post bienium deuenerunt". 

^) „epistolae". Hae epistolae desiderantur. 
^) „se praefati". 
■^j „eeeiesia". 



24 PRIJiOa E. 



residens, cunctas prouinciae antiquas consuetudines usto mo- 
deramine perscrutans, firmauit omnia secundum ueterura sta- 
tuta, (et) in omnibus ecciesiis episcoporum privilegia reinte- 
grari (iussit), ita dumtaxat ut ecclesia sancti Domnii, sicut ab 
initio, primatura obtioeat, et intra łimites diocesis suae cuncta 
canonice peragat. Similiter unaquaeque ecclesia uel ciyitas, 
quae pontificali munere constipata constitit, simul sedem (re- 
tineat), tum ^) (ne) praefinitis terminis diocesis suae, a patri- 
bus institutis regulariter, abutatur: tam iadertina ecclesia, quam 
caeterae ecclesiae Dałmatiarum, arbensis, ueclensis, absarensis, 
quae sunt in occidentali parte positae; ecclesiae uero aliae, quae 
in oriente habeatur, id est stagnensis, ragusitana et calharitana, 
eandem plenitudinem (cum) sedibus et terminis suis in omni- 
bus (iuxta) catholicae fidei dogma adsequantur. Nonensis uero 
ecclesia non episcopum antiquitus sed archipraesbyterum sub 
(iuris)ditione episcopi habuisse dignoscitur. Itaque ipse episco- 
pus in qua libet ecclesia ex his ecclesiis, quae primis tempo- 
ribus habuisse episcopos constat (et) omnibus patet, legitime 
praeponatur, siue in scardonitana ecclesia uel sisciana aut certę 
in delminensi ecclesia, cum sint utique omnes populatae et, 
deo adiuyante, sacerdotum et plebium copiam habentes, ^) 
Quod si imraensum pondus pontificii (muneris) subire eum 
delectat, et unam sibi diocesium sufficere non uult: harum 
trium diocesium magnitudinem ponderis, ^) ad interitum suum 
et earum, suscipiat; dum neque plebs perfecte ab eo pontifi- 
calis muneris *) percipere ualeat gratiam iuxta sanctorum pa- 



1) „cum". 

2) Post „dignoscitur" verborum ordo ita restitueudus est. Apogra- 
phum habet : „Constat legitime, ut ipse episeopus in qualibet ecclesia ex 
his ecclesiis, c[uae primis temporibus habuisse episcopos omnibus patet, 
cum sint itaque omnes populatae et deo adiuuante sacerdotum et plebium 
copiam habentes, praeponatur siue in scardonitana ecclesia uel sisciana, 
aut certę in delminensi ecclesia". 

3) „trium magnitudinem dioeeesei ponderis" 
*) „pontificali munere". 



Priłog E. 25 



trura statuta, neque ipse adimplere suum in his ualeat offi- 
ciuro, cum si(n)t propter multa terrarum spatia difficile peragrari. 
His ita secundum apostolicam iussionera (constilutis) 
Madalbertus, uenerabilis episcopus, perscrutatus omnia, et 
comperta ueraciter, feliciter sanciuit ita^ ut nullus unąuam 
huius ordinationis uiolator existat; cum cuncta, quae praeli- 
bata (sunt). per dictum apocrisarium roraano pontifici fuerint 
praesentata, et ab eo diuina auctoritate et sancti Petri per 
suas litteras et palii missione(m) confirmata. 



2. 
Anno 928. 

Papa Leo VI. confirmans decreta spalatensis sub Madalberto 
celebrati concilii Dalmatiae episcopis iubet, ut archiepiscopo 
spalatensi pareant et ut ąuisąuis episcopus finibus suae dioe- 
cesis contentus sit; Chroatorum episcopus Gregorius in admi- 
nistranda ecclesia scardonitana acąuiescat. Joanni, spalatensi 
archiepiscopo, pallium mittitur. 

Leo episcopus, seruus seruorum dei, Formino sanctae 
iadaratensis ecclesiae episcopo, et Gregorio, sanctae nonensis 
ecclesiae episcopo omnibusąue episcopis per Dalmatiam com- 
morantibus, dilectis filiis, fidelibus nostris. Quia gratuita omni- 
potentis dei misericordia uos in episcopali infuła constituit, 
dignum est, ut uestro ractropolitano, sanctae spalatensis ec- 
clesiae archiepiscopo, suramam reuerentiam exhibere delecte- 
mini; ąuatenus per ordinem et per nocmara iustitiae gradien- 
tes securi et intrepidi ualeatis ad diuinam contemplationem 
peruenire. Nam quid deterius esse cernitur, quara episcopus 
proprio raetropolitano inobediens esse? cum scriptum sit in 
africano concilio, nihil episcopum praeter conscientiam proprii 
metropolitani aUquid agere debere. Et si ita est, cum scimus 



26 PeILOG E. 



quia ita est, ut nullus episcopus debeat proprium suum me- 
tropolitanum ignorare: cur uos, Dalmatiarum episcopi, con- 
temptores (estis uestri metropolitani?) et quasi per latrocinium 
alienas parochias diripientes usurpatis uobis prophanum no- 
men, ^) quod ab antiquis patribus uobis ereptum esse cerni- 
tur, Unde monemus uos, ut omnes episcopi in propriis litni- 
tibus sini contenti. Forrainum namque monemus, ita suam 
parochiam retinere, quemadmodum in antiquis temporibus 
mansit. Similiter absarensis ecclesiae episcopum et arbitanum ^J 
atque ragusitanum, spalatensem etiam archiepiscopum in 
C(h)roatorum terra uolumus ut propriara suam parochiam 
retineat, quemadmodum antiqaitus salonitana ecclesia retinebat; 
quia non potest pa"'och'a infra muros ciuitatis (terminari) sed 
per longinqua spatia terrarum, in pagis ^) et ułllis et curtis et 
ecclesiis et in populo antiqaitus determinato (extendi). Gre- 
gorium uero, qui (im)probitate temporis in Chroatorum terra 
episcopus effectus est, praecipimus in sola scardonitana ecclesia 
tantummodo ministrare; alienas parochias, ei praecipimus, nullo 
modo amplius usurpare; quia si fecerit, sine dubio a nostro 
pontificio excommunicatus manebit, Pallium uero et usum 
pallii Johanni, sanctae spalatensis ecclesiae archiepiscopo, sićut 
antiqua sonsuetudo fuit, concessimus. Cui uolumus ut tota 
mente obediatis, eumque ut uestrum patrem ametis; quia 
tunc dei gratia subditis *) illucescit cum suis praepositis cu- 
ram obedieniiae exhibere delcctantur. Amen. 

Historiae salonitanae exemplar in rasc. codice bibl. Bar- 
ber. Romae nr, 3481. p. 134— 5. Vide nro praec. 
Farlati III, io3— 6. Cod. dipl. GSD. I, 81—2. 



1) nisi legendum esset: „profano morę". 

2J i. e. arbensem. 

3} „plebibus". 

*) subditos illuxerit. 



PeILOG E. 27 



J. Lucius (MSG. var. nr, 7019. FaHati I, 3ig) haec 
acta, inserta exemplari historiae salonitanae, „ficta et sup- 
posititia" esse censuit. Verum iam Farlati rite animadvertit 
(HI, 107) „nihil in iis deprehendi, quod ab historia huius 
aetatis discreparet, et omnia inter se, yidelicet capita rerum, 
de ąuibus agitur, et personas et loca et tempora mlchre 
congruere". Ipse etiam observavit, „pleraque barbarismis 
et soloecismis inąuinata, multa incondito loquendi genere 
expressa, non pauca praepostere inversa, quaedam addita, 
quaedam detracta, nonnulla luxata et distorta, alia ex aliis 
efficta; atque inde orla est verborum ac sententiarum per- 
turbatio et magna confusio". Huic assentientes iudicio nos 
etiam opinaraur, acta ipsa quoad rera et argumentum fide 
digna sed quoad formam et slylum sequiori tempore manu 
aliena retractata esse. Id praecipue in epistolis Joannis X 
et Leonis VI observare licet, si quoad slylum cum aliis 
eiusdem aevi roraanorum pontificum litteris conferantur. 
Acta vero ipsa orfginetenus a quodara spaiatensium conci- 
liorum membro exarata tuisse, ipsis yerbis inuitur. Mani- 
festa actorum vitia emendare, lacunas explere, verborum 
ordinem ad sensum restituere adnisi sumus. 

Tempus celebratorum conciliorum ex actis erui potest. 
Gum Leo VI. a mensę iulio a. 928 Ufque ad februarium 
a. 929 in cathedra s. Petri sedisset (Jaffe: Regesta pont. 
rom, p. 3 1 3), epistoła, quae alterum conciłium respicit, 
spatio illorum septera mensium edita fuit. Utrumque itaque 
conciłium ultimis Joannis X pontificatus annis celebratum 
fuit, et inter utrun:que „biennium" interfuit. Alterum con- 
ciłium celebratum fuit „peracto negotio pacis inter Bulga- 
ros et Chroatos", quae ultimis Symeonis annis (f 27 maii 
927), videlicet circa a, 925, perturbata fuit (v. Theophan. 
contin. ed. Bonn. VI, 21. p. 411. Gonstant. porphyr. De 
admin. imp. c. 32 p. i58 ed. Bonn. M. Drinov: Juznye 



28 PrILOG E. 



Slayjane p. i)Ą. — 4), quaeve mox subeiusdem successore 
Petro facilius restitui potuit. Quare censemus prius CDnctl- 
ium. a. 924 i. e. antę bellum bulgar^icum, alterum vero post 
biennium, „peracto negotio pacis", anno 926 — 7 celebra- 
tum fuisse. 

A. 1045-67. 

Synodus vrovincialis circa a 1045 Spalałum indicitur. Salo- 

nitana provincia in duas dividitur : pro Dalmatia superiori 

metropolis Antibari instituitur. 

1. 

Factum est autem, ut illis diebus (sc. spalatensis archie- 
piscopi Dabralis terapore) conuocarentur omnes sutfraganei 
Dalmatiae ad prouincialem synodum, quae celebranda erat in 
ecclesia spalatensi. Episcopi autem superioris Dalmatiae uisum 
est, quod commodius suura possent iter peragere, si omnes 
uno nauigio ducerentur, Tunc praeparata naui ex condicto 
accesserunt ad portum, et imponentes quae erant nauiganti- 
bus necessaria omnes fere episcopi eandera nauem conscen- 
derunt:' uidelicet catariensis, *) antibarensis, ^) dulcinensis ^) 
et suacensis. ^) 

Cum autem circa insulas uentis impellerentur non mul- 
tum aduersis, ecce subito tempestatis turbo mediis fluctibus 
toto se fragore immersit, statimque attoniti nautae confusis 



^) S]avis Kotor. Cattaro. 
2) Slavis Bar. Antivari. 



3j Italis „Daleigno", Oleinium, OlcWnium, Oa)ai<;'!.ov. Slavis L^cin' 
Olgun. 

^) Sva&. Żitie sv. Symeona. Ed. P. Śafarźik. c. VI f. Loeus Oleiiiio 
ad septeutriouem e plaga orientali. 



PrILOG E. 39 



clamoribus ad armamenta uelorum manus accurrunt apponere, 
annitentes vela deponere, ancoras proiicere, ne nauis in asper- 
rjma loca, quae iam erant proxiraa, incideret. Sed antequam 
possent quicquam consulte agere, confestim nauis, arrepta in 
siccum, tota illisa est, intumescentibusąue procellis rainutatim 
quassata est et confracta. Sicque diuino iudicio miserabiles 
episcopi et omnes, qui cum eis erant, perierunt. ^) 

Tunc ciues urbium praedictarum roissa relatione ad 
summum pontificem nunciaverunt de naufragio episcoporum 
suorum, suppliciter postulantes eximia subiectione ecclesiae 
spalatensis, satis probabilem praetendentes occasionem, quia 
periculosuno iJlis erat tara renaotam ecclesiam uisitare. Quain 
ob rem romanus pontifex annuit petitioni eorum, omnesque 
episcopos a Ragusio superius absoluit a uinculo, quo tene- 
bantur ant'quae metropolitanae; statuitque noua-n metropolim 
in ciuitate antibarensi et omnes episcopatus praedictos ei subiecit. 

Inferior uero Dalmatia habuit episcopatus suos, morę 
antiquo suae metropoli salonitanae ecclesiae subditos, uidelicet 
ab apsarensi episcopatu usque ad tragunensem. Yegliensis, 
absarensis et arbensis 2) episcopatus habuerunt parochias suas in 
insulis suis; sed uegliensis obtinebat maiorem partem parochia- 
rura, quas nunc ^) habet signiensis ecclesia, quae non erat tunc 
episcopalis sedes. *) Omnes enira ciuitates praedictae ad regnum 
Ghroatiae pertinebant. Jadrensis episcopatus non magnam ha- 
buit parochiam propter uicinitatem nonensis ^) et belgradensis 



1) Naufragium accidisse dicłtur non longe ab insula Pharia in loeo, 
qnein ob huius rei memoriam nomen „la punta dei veseovi" obtinuisse 
censent. 

2) De territorio arbensis episcopatus vide chartam regis Cresimiri 
a. 1070. nr. 67 p. 87. 

3) i. e. temperę Tliomae areliidiaeoni, medło saeculo XIII. 

4) Antę medium saee. XII episeopatum segaiensem restitutum fuisse, 
patet ex epistoła papae Alexandri lll episcopo Mireo. Farlati IV, 118. 
<]od. dipl. CSD. IT, 84. 

5) Restitutus non multum antę a. 1070, Cf. nr. 67, p. 88. 



30 Prilog E. 



episcopatuum .... Traguriensis episcopatus, quia suae me- 
tropoli uiciuior erat, maiorem dioecesim sortitus est, uidelicet 
castrum Sibenicense cum tota sua iupa, proteadebaturque enim 
fere usque ad fluuium Getinensera. Fuit etiara episcopalis 
sedes apud Mucarum, ^) eratque sua parochia a confinio Crai- 
nae usque ad Stagnuro. In Stagno nihllominus fuit episcopa- 
tus, 2) suaquae parochia erat in corr.itatu Chulmiae. ^} Volue- 
runt etiam Chroatorum reges quasi specialem habere pontifi- 
cem, posueruntque sedem ełus in canapo in ecclesia sanctae 
Mariae uirginis iuxta castruno Tiniense. '') Hic multas obtinuit 
parochias, habuitqae praedia et possesiones per totum pene 
regnum Ghroatiae, quia regalis erat episcopus et regis curiam 
sequebatur, eratque unus ex princibus aulae, et sua iurisdictio 
usque ad Drauum fluuium extendebatur. Ecclesia nempe me- 
tropołis has sibi uoluit parochias retinere: comitatum Cetinae, 
Cleunae, Glissae, Massarum, Almisium et Gorbauiam, et ultra 
alpes fereas usque ad confinia Zagrabiae, totamąue Maroniam. ^) 
Thomae archidiaconi: Historia salonitana c, XV. ed._ 

J. Lucii. p. 32 1. God. msc. ad finem saec. KIII in bibl. 

yaticana Romae nr. 6525. God. msc. saec. XIV in biblio- 

theca com, Fanfogne Tragurii (Rad XXVI lyS). God. cart. 

saec. XV in bibl. scientiarum uniyersitatis Zagrabriae. 

Ouo temperę haec synodus spalatensis conYocata fuerit,. 

a pontificatu Dabralis deduci potest. Thomas siquidem ar- 

chidiaconus (loc. cit) initium pontificatus Dabralis ad a. 

io3o ponit, successoremque Pauli (v. chart. 3o) et praede- 



^) Post Steplianum, qui synodo salonitae a. 532, (Faiiati II. 173.. 
Cod. dipl. CSD. 1, 198) interfuit, nuUius mucarensis episeopi iisąue ad 
saec. XIV. memorla reperitur. 

2} Stagnensis ecclesia eommemoratur in synodo spalatensi tempore- 
Michaelis „Ghulmorum dueis", V. nr. 150 p. 195. 

3) Gabriel „episcopus Zaclinltniae". Farlati VI, 45. 

^) Inde etiam a rege Svinimiro appellatur: „ecclesia nos tri epi- 
scopatus sancte Marie uocabulo". V. nr. 97. p. 113. 

5j Cf. actum a. 1185. Farlati III, 213. Cod. dipl. CSD. II, 130: 



Peilog E. 31 



cessorera Joannis fuisse censet. Ast constat nobis ex acto 
ad nr. 36 adducto, sedem s. Domnii anno 1040 non I)a- 
bralem, verum Lampridium tenuisse, anno item io5g Joan- 
nem archiepiscopum fuisse (v. nr. i5ą. p. 204—5); Dabra- 
lem vero adhuc sub archiepiscopo Laurentio vixisse (nr. 
116), Quare opinamur Dabralera successisFe Lampridio; 
dictanaque synodum post a. 1040 ast antę a. loSg indi- 
ctam faisse. 

Quod rem ipsara attinet, Dalmatiam superiorem metro- 
polim novam Antibari hoc circiter tetupore obtinuisse, vel 
potius veterem Diocliensem metropolira ibidem resuscitatara 
fuisse, ipsae Alexandri II litterae anni 1067, quas ideo mox 
adducimus, confiimare yidentur. 

2. 
Anuo 1067, 18 martii. Romae. 

Alexander seruus seruorum dei Petro, uenerabili archie- 
piscopo diocliensis atque antibarensis ecclesiae, salutem per- 
petuam iu domino. Si pastores ouium sole geli que pro gregis 
suł custodia diu ac nocte intenti sunt, et ut, ne qua ex eis 
aut errando peieat aut ferinis laniata morsibus deficiat, oculis 
semper uigilantibus circumspectant: quanto sudore quantsque 
cura debemus esse peruigiles nos, qui pastores animarum esse 
diciraur? Attendentes 'gitur, ut susceptum officium exhibere 
erga custodićm dcminicarum ouium non cessemus, ne in die 
diuini exarainis pro desidia nostra antę summura pastorem 
negligentiae nos reatus excruciet, unde modo honoris reue- 
rentia inter ceteros sublimiores iudicamur, igitur dilectissime 
frater, petitionibus tuis iustis annuentes apostolica auctoritate 
decernimus, ut per huius priuilegii paginam sic sanctissimara 
diocliensem ecclesiara cum omnibus suis pertinentiis, antiba- 
rensem ecclesiam cum omnibus suis pertinentiis, ecateren- 



Prilog E. 



sera*) ecclesiam euro omnibus suis pertinentiis, palachiensem^) 
ecclesiara cum omnibus suis pertinentiis, suatinensćra ^) eccle- 
siam cum omnibus suis pertinentiis, d(r)ivastinensem^) eccles'am 
cum omnibus suis pertinentiis, polatinensem ^) ecclesiara cum 
omnibus suis pertinentiis, serbiensem ecclesiam cum omnibus 
suis pertinentis, bcsoniensem ecclesiam cum omnibus suis 
pertinentiis, tribuniensera ecclesiam cum omnibus suis perti- 
nentiis, monasteria quoque tam Latinorum quam Graecorum 
siue Sclauorura cures ut scias et haec orania unam ecclesiam 
csse, teque omnibus praedictfs łocis episcopali regimine prae- 
ese. Pallium autem fraternitati tuae ex morę ad missarum so- 
lemnia celebranda, sicut antecessoribus tuis concessuro est, 
concessiraus: uidelicet in natali domini, epiphania, caena do- 
mini, pascha, ascensione, pentecoste, sic natali sancti Joannis 
baptistae, apostolorura Petri et Pauli, et quatuor festiuitatibus 
sauctae Mariae, scilicet natiuitate, annunoatione, purificatione, 
assuaiptione, et duobus festis sancti angeli, sic pro natalitiis 
quoque duodecim apostolorura, natali sancti Georgii et san- 
ctorum Sergii et Bachi, et festiuitate omnium sanctorum atque 
natali tuo, et quoties ordinationera uel consecrationem eccle- 
siarum celebraraus. Hortamur itaque charitatera tuam, ut mores 
uitae tuae tanto honori conueniant, quatenus auctore dec 
exemplis verbisque possis esse conspicuus. Vita igitur tua filiis 
tuis sit reguła, ut si qua fortitudo in illis deprehenditur in ea 
dirigatur. Gor ergo tuura neque prospera, quae corporaliter 
hic blandiuntur, extollant; neque aduersa deficiant; sed quid- 
quid illud fuerit, uirtutis paritate devincat. Nuilum apud te 
locum ira, odium nuilum furor indiscretus inueniat. Sacrae 



^) i. e. eatarensem. 

2) puto eadem qua6 et „balazensis". Theiner: Monuin. Slavor. me- 
rid. I., 326. 

3) i. e, svaeinensem. 

^) DrWasto ad fluvium Kiri (Drinossi) ex orientali plaga Seodrae 
Tersus septentrionem. 



Prilog E. 3^ 



benedictionis iustique iudicii opus nulla uenalitatis interventio 
coramaculet. Sit in te et boni pastoris dulcedo, sit et iudicis 
seuera districtio, unum scilicet quod inocenter uiuentus foueal, 
aliud quod inąuietos a prauitate conpescat. Misericordem te, 
iprout uirtus patiatur, pauperibus exhibe; oppressis defensio 
lua subueniat, opprimentibusque modesta ratio contradicat. 
."Nullius faciera contra iustitiam excipias; nullum quaerentera 
iura despicias; custodia in te aequitatis excellat, ut nec diues 
potentia sua aliquid apud uos extra uiam suadeat rationis 
audere, nec pauperem de se sua faciat hunoilitas desperare, 
.quatenus deo miserante talis possis existere, qualein sacra lectia 
praecipit dicens: „oportet episcopum irreprehensibilem esse". 
Sed his omnibus uti salubriter poteris, si charitatem magistrami 
habueris, quam qui secutus fueiit, a recto aliquando tramite 
non recedit. Ecce, frater charissime, inter multa alia, ista sunt 
sacerdotii, ista sunt palHi ornaroenta, quae si studiose obser- 
uaueris, quod loris accepisse ostenderis, intus habebis. Grux 
•etiam antę te sicut antę praedecessores tuos per Dalmatiam ^) 
et Słauoniam ubique^) geratur. Archiepiscopatum quoque ec- 
clesiae tuae iuxta formam sanctorum praedecessorum tuorum, 
a quorum auctoritate non debes aberrare, concedimus et con- 
firmamus. Sancta trinitas gratia suae protectionis fraternitatem 
tuam circumdet, atque in timoris sui uos uiam dirigat, ut 
post hujus uitae amaritudinem ad aeternara possis dulcedinem 
peruenire. Benę ualete. Datum Romae xv kalendas aprilis, 
'(per) manura Petrł cancelłarii vice domini Annonis cołoniensis 



„Pulati" regio ad septentrionem Drini; uM Me fiuYiua ad meri- 
-diem yersus marę tendit. 

1) i. e. Dalmatiam superiorem, a Ragusio infra. 

2) subintelligitur regio, eontinens nonuUas eeelesias, quae ultra 
:-Dalmatiae superioris limites sitae erant, ad quas omnino serbiensis-„ bo- 
«nensis et tribuniensis pertinebant. 



34 PRILOa E. 



archiepiscopi, anno vi. pontificatus domini Alexandri papae u, 
indictione xti. *) 

Sigillum: Circulus quadrifidus in forma Grucis cum 
nomine Alexandri II, circum circa habens inscriptionem :. 
EXALTAVIT ME DEVS IN VIRTVTE BRACHU SVI. 

Baronius: Annal. eccl. a. 1062. Mansi: Conc. coli. XIX, 
943. Farlati YII, 17. Cod. dipL CSD. I, i26:^Jaffe: Re- 
gęsta pontif. rom. nr. 3422. 

Indictio XII manifesto falsa est, ąuippe quae in Alexaadri 
II pontificatum oranino non inciderit. Pontificatus annus 
sextus est 1067. 

Praesbyter Diocleas (regnum Slavorum c. XII ed, J. Lucii 
p. 289) insitutionem antibarensis sive „diocletanae" eccle- 
siae ad tempus papae Stephani, imperatoris Michaelis et 
regis Svetoplki refert: „et sicut inferiori Daimatiae saloni- 
tanam ecclesiam constituit metropolim, simili modo supe- 
riori diocletanam ecclesiam pro iure antiąuo statuerunt me- 
tropolim, sub cuius regimine has eeclesias declararunt, sci- 
licet Antibarium, Buduam, Ecatarum, Dulcignum, Suacium, 
Scodram, Drivastum, Poletum, Sorbimo, Bosonium, Tribu- 
nium, Zac(h)ulmium". Et paulo ^upra: „inferiori Daima- 
tiae . . . instituit salonitanam ecclesiam metropolim, sub cuius 
regimine has eeclesias statuit, yidelicet Spalatum, Tragurium, 
Scardonam, Arausonam, quod nunc est castellum, Jadram, 
Aenonara, Arbuam, Absarum, Yeglam et Epitaurum, quod 
nunc dicitur Ragusium". Quod si hic cathalogus cum litte- 
ris Alexandri II quoad antibarensem, et cum actis editionis 
nostrae quoad spalatensem ecclesiam conferatur, quisquis 



1) ita restituendus est verborum ordo apographi: „Pontificatus do- 
mini Alexandri papae II, indictione Xli, datum Romae XV kalenda- 
aprilis, manus Petri eaneellarii viee domini Annonis, eoloniensis arehiepia. 
seopi, anno sexto". ■ 



Prilog E. 



aniraadvertet: scriptorem utriąue ecclesiae talem et ambitutn 
et dioecesiura nunaerum assignasse, quales fuerant suo tera- 
pore, dimidio scilicet saeculo XII. 

15. 

A. 1059-1060. 

Synodus Spalali praesente abbaie Mainardo, papae Nicolai II 
leg2to, sub rege Petro Cresimiro et archiepiscopo spalatensi 
Joannę, in qua inter caetera capitula, conjirmata ab eodetn 
poniifice et a suo successore Alexandro II notificata duo 
praeprimis memoriae prodita sunt: unum contra clericorum 
matrimonium, aliud centra usum slavicae Hnguae. Laiirentius 
elegitur archiepiscopu$ spalatensis. 

Fuerat tempore domini Nicolai^) papae et Johannis ar- 
chiepiscopi spalatensis) .... a domino Maynardo, quondam 
Pomposiano abbate et ppstea episcopo cardinali, quaedam 
synodus oranium praelatorum Dalmatiae et Chroatiae multum 
solemniter celebraia. 

In qua multa fuerunt conscripta capitula, inter quae 
s:quid(m hoc firmatum est et statutum, ut nuUus de caetero 
in lingua sclauonica praesumeret diuina rcysteria celebrare, 
nisi tantum in latina et graeca ; nec al'quis eiusdera linguae 
promoueretur ad sacros ordines. Dicebant enim, goihicas lit- 
teras a quodam Meihodio haeretico fuisse repertas, qui multa 
contra catholicae fidei normam in eadem sclauonica lingua 
mentiendo conscripsit; quam ob rera diuino iudicio repentina 
dicitur morte fuisse damnatus. 

Thoraae archid. Historia salonitana c. XVI, p. 323, 

Teropus, quo .'ynodus haec celebrata fuerat facile de- 
ductur e litteris regis Gresimiri, datis raense februario anno 



i) Małe „Alexandri". Thomas areliidiaeouus fuerat in errorem in- 
duetus epistoła Alexandri I], qua synodi capitula eonfirmata sunt. 



86 PeILOG E. 



io5g, in quibus abbas Mainardus p^aesens BeJgradi addu- 
citur (v. nr. 40, p. 52). Fuerat vero Mainardus Campanus, 
moDtis Gasini monachus, cuius opera pontifices gravissimis 
in rebus usi sunt. A Stephano X a. io58 cum cardinale 
Stephano et Desiderio, electo monasterii Casinensis abbate, 
Gonstantinopolim legatus mittitur. (Leonis:' Chroń. mon. 
casin. Muratori: script. rei. ital, IV, 419). Sub Alexandro II 
Siiyae candidae (in patrimonio s. Petri) episcopus et apost. 
sedis bibliothecarius subscripsit bullis a. io63. (Jaife op. cit. 
p, 389) et ab eodera papa Mediolanum legatus mittitur. 
(Arnulphi: hist. mediol. lib. III, c. 19. Muratori ibid. p. 3i). 

2, 

(Alexander II) episcopis et regi ^) Dalraatiarum. ^) Ncti- 
ficamus omnia capituła, que per confratres nostros uenera- 
biles, Mainardum scilicet coliateralera episcopum nostrum et 
Johannem archipresulem uestrum ^) in Spaleto aliisąue ciuita- 
tibus sunt statuta, eadem in romana synodo seriatira ea refe- 
rentę, a beate meraorie, predecessore nostro Nicolao apostolica 
auctoritate et sub anathematis interpositione roborata. 

(E capitulis hoc unum memoriae iradiium:)^) Si quis a 
modo episcopus, presbyter, aut diaconus feminam acceperit 
vel acceptam retinuerit: proprio gradu decidat, usque dum 
ad satisfactionem ueniat: nec in choro p?allentium maneat, 
nec aliquam portionem de rebus ecclesiasticis habeat. 

Tvonis Carnotensis Decret. P. IV, c. 139. Gratlani decret. 
P. I, Dist. 81, c. 16. ed. Richter. Mansi: Gonc. coU. XIX, 
977. Farlati III, 137. God. dipl. GSD. I, izS. 



') nimirum Petro Cresimiro. 

2) Kubrum: „De auctoritate Mainardi episeopi et Joanni arehiepiscopi". 

3) „nostrum". 

*j Praeponitur: „Episcopis et regi Dalmatiarum". 



PrILOG E. 37 



Synodus, in qua Nicolaus II. capitula spalatensia confir- 
mavit, procul dubio earuin una fuit, quae mensę aprili 1060 
vel martio 1061 Romae celebrabantur. (Jaffe op. cit. nr. 
3353, 3366). Vide notam 8 itera expositionem ad finem 
nri 1 55. 



Joannes, archiepiscopus spalatensis, ipse aedificauit eccle- 
siam sancti Felicis super riuum, cum prae senectute factus 
esset inutilis, cessit ab onere pastorali; et in eadem ecclesia 
non longo terapore degens ibidem mortis debitum soluit. Ea 
tempestate ąuidam apostolicae sedis legatus, ad ecclesiam spa- 
latensem accedens, prouincialem synodum congregayit. Ubi 
cum omnes spalatensis metropolis episcopi conuenissent, an- 
teąuara dimitteretur concilium, tractatum est de electione me- 
tropolitani, quia spalatensis ecclesia tunc uacabat. Et factum 
est diuina gratia inspirante, ut omniuni mentes et uota in 
persona uenerabilis uiri Laurentii, apsarensis episcopi, qui cum 
ceteris suffraganeis ad synodum uenerat, concordarent, ipsum 
in patrem et archiepiscopum unanimiter proclamantes. Missa 
ergo relatione ad romanam curiam, posrulationem de ipso 
factam domino papae praesentauerunt: deditque ei sumnius 
pontifex licentiam transeundi, mittens ei paliium dignitatis 
cum confirmatione priuilegiorum metropolicae auctoritatis . . . 
Ordinatus est (Laurentius) in sede salonitanae ecclesiae anno 
incarnationis millesimo sexagesimo. 

Thomae arćhid. Historia salonit. c. XV, XVI, p. 322-5, 
ed. J". Lucii. 

Synodus, de qua hic agitur, continuatio et conclusi9 
nonnisi eiusdem, a Mainardo indictae, censenda est, prout 
iam D. Farlali (III, i3i) recte observavit. In charta anni 
1060 (v. nr. 42, p. 59) Laurentius „archiepiscopus electus" 



38 PhILOG E. 



dicitur. la eadem charta apostolicae seclis legatus nomine 
Teuzo, „missus a domino Nicolao romano pontifice", com- 
memoratur. Yerosimile itaque ćst, hunc fuisse legatum, per 
qjem Nicolaus II electo arch episcopo pallium raisit. 

16. 

Circa a. 1063. 

Synodus spala'ensis suh rege P. Creshniro et spalat. archie- 

piscopo Laurentio, praesente papae Alexandri II legato car- 

dinali Joannę, ad sedandum ,^schisma^', exortum ob prohibitum 

slovenicae Unguae in sacris usum. 

Tetnporibus domini Laurentii archiepiscopi (spalatensis) 
ąuaedara execrandi schismatis fuit suborta conteniio in Dal- 
raatiae et Ch:-oatiae regno . . . 

Cum hoc statutum^) fuisset synodali sententia proraul- 
gatum et apostolica auctoritate .confirmatum : oranes sacerdotes 
Sclauorum magno sunt raoerore confecti; omnes quippe eorum 
ecclesiae clausae fuerunt; ipsi a consueris officiis siluerunt, 

Factura est, ut quidam sacerdos aduena, Ylfus^) nomine, 
ad Ghroatiae partes accederet, speciem pietatis uultu praefe- 
rens, sed uenenum suae fallaciae corde premens. Abiit ergo 
sussurando per popułum, simulans se a summo pontifice 
destinatum. Et quasi eorum infirmitati compatiens, consilium 
se eis dare utile promittebat dicens: „Scitote, quod dominus 
meus, pontifex summus, multum condoluit audiendo, quia 
ecclesiae uobis clausae sunt, uestrisqae sacerdotibus diuina 
officia interdicta. Nunc ergo ad dominum meum legationem 
dirigite scientes, quod q'aicqaid uolueritis, poteritis obtinere. 



1) Se. spalatensis synodi de non admlttenda lingua sloyenica. Vide 
nro. 154. 

2) i. e. Wlf. Wolf, Wolfgang (nr. 156), forsitan e vieina aquileiensi 
proyineia. 



PRILOa E. 39 



Congregatis siquidem senioribus ac celebrato consilio eundem 
Ylfum presbiterura cum suis munusculis Romana mittunt. 

Mox praesbyter arrepto itinere Romam venit. Munuscula 

'Chroatorum cum eorum petitionibus ad pedes domini papae*) 
detulit, eumque suppliciter rogauit, ut statum ecclesiarum et 
clericorum in regno sciauonico in morem pristinum revoca- 
ret. Tunc summus pontifex ei respondit, quod non erat iu- 
stum, ut contra statuta legatorum apostolicae sedis aliquid 
facili consilio ageretur: „Tu autem receptis nostris apicibus ad 
archiepiscopum et regem et ad caeteros praelatos illius prouin- 
ciae perfer, ut duo episcopi pro his negotiis ad nos accedant^ 
quia te, utpote ignotum, super his exaudire minime possumus*. 

Malignus ergo praesbyter papah'a scripta non quibus 
vmissa erant, detulit sed ad Gothos",^) qui eum miserant, reuerti 
ocys properauit. Tunc percontantibus eum, quid de suis peti- 
tionibus apud sedem apóstolicara actum esset, respotidit dicens: 
„Ecce per dei gratiam quicquid uoluistis, a domino papa 
impetraui. Nam ecclesiae uestrae apertae sunt, sacerdotibus 
uestris officia restituta sunt; insuper etiam hoc uobis obtinui, 
ut de gente uestra uobis pontificem eligatis, mecumque ad 
eundum papam cum al!quibus rauneribus consecrandum mit- 
tatis". Quod audientes Gothi multum laeti effecti sunt, et 
jUico quendam senem rudem, nomine Gededam, ^) episcopum 
elegerunt; eumque cum quodam abbate, Potępa*) nomine et 
cum ipso Vifo praesbytero, totius magistro nequitiae, Romam 
properanter miserunt. 



1) I. e. Alexandri U, qui die 1 otobris 1061 Eomae eleetus est. 

2) 1. e. ad Croatiae incolas, apud quos sacra slo\eniea lingua, ea- 
■raetere vero glagolitico, (małe „gothieo") eelebrabaatur. 

3) puto looo „Zededa" vel „Sededa", „Sideda" i. e. S'deda" e 
themate a'?, et suffixo a^i;' (Benada, Beneda); itaąue „Zededa" loco „Zdeda". 
V. Sdedrag (charta nr. 111, p. 129) loco „S'de-drag«. Cf. Zden, Sdenko,. 
•Sderad. Miklosie : Dle Bildung der slav. Personennamen nr. 380 item p. 14, 

*) Forsitan loco „Potecha" i. e. Po-teha. Ibid. nr. 414. 



40 Peilog E. 



Qul cum antę praesentiam summi pontificis uenisset, 
percontatus est eos ipse: ąuinnam essent? Nefaodus prae- 
sbyter respondit: „Ex Dalmatiae partibus sumus; uestraąue- 
potest reminisci pater nitas, me dudum ad uestram accessisse 
beneuolentiain ; et istis ad pedes uestrae sanctitatis uenire: 
placuit, ut genti suae, sicut omnibus, gratiam faciatis. Nimi- 
rum et iste nobilissimus Gothorura uir ad hoc uenit, ut per 
uos plenius instructus, ueritatis normara ualeat liberius prae- 
dicare". Rursus dominus papa: „quo honore — inquit — - 
fuDgitnr?" Responsum est, quod dudum in sua littera prae- 
sbyter fuerit. Ad haec papa: „Et cur barbam radere secundum 
catholicae ecclesiae morem renuit?" Sceleratus praesbyter in- 
quit: „Ideo, domiine, ad uestram uenit praesentiam, ut am^ 
modo uestram faciat obedientiam". Ulico autem uenerandus 
pontifex propria manu paucos pilos de barba illius praecidit;!. 
€t mox astantibus, ut eum ecclesiastico morę tonderent, iussit. 
Ad praesbyterura uero ait: „Non ego iusseram tibi, hos uiros. 
sed pontifices pro tanto negotio ad me uocare". Praesbyter 
ad hoc: „uoluere — inqmt — doraine, sed minime statue- 
runt". Dominus papa consilio habito taiiter eis respondit:; 
„Scitote filii, quia haec, quae petere Gothi student, saepe 
numero audisse me recolo. Sed própter Arianos, inuenlores 
litteraturae huiusmodi, dare eis licentiam in sua lingua trać- 
tarę diuina, sicut praedecessores mei sic et ego nullatenus 
audeo. Nunc uero euntes, gentem illam facite obseruare orania 
qude a uenerabili fratre nostro Mainardo, ^) sanctae Rufina©; 
episcopo cardinali, synodaliter statuta sunt; quoad usque le- 
gati nostri illuc accedant''. ^) His auditis ab aspectu domini 



1) Duo erant sub AIexandró II huius nomiui episcopi : Mainardus; 
s. Eufinae episeopus, qni bullae a. 1065 subseripsit, alter Sylyae candldae 
episcopus, de quo superiusegimus. V. Jaffe: regesta pont. rom. p: 380; 
Thomas arehid. utrumque eonfundit. 

2) Haec verba AIexandri it epistolae adduetae sub nro. 154, 2 allu- 



Prilog E. 41 



papae sese gradu concito submouerunt, ad suam prouinciam 
regredi properantes. Tunc Cededa Vlfum praesbyterum requi- 
siuit dicens: „dic mihi, quid utilitatis nobis contulit domini 
papae adiisse praesentiam?" Gui Yłfus respondit: „quod ar- 
denti anirao desiderasti, me laborante adeptus es". Ad haec 
Cędeda: „ąuid?*^ inąuit. Ylfus dixit: „quia te papa pontificem 
ordinauit", Cededa ait: „quomodo?" Yifus respondit: „tantae 
potestatis est dominus papa, ut cuicunque aliquos pilos de 
barba raanu sua dempserit, continuo episcopus fiat". Hoc 
audiens tatuus senex magno repletus est gaudio; et niox uir- 
gam pastorałem comparauit et annulum. 

Denique ingredientibus eis fines Chroatiae compatriotae 
audito eorum adventu, laeti obuiauerunt suo pontifici; euiŁ- 
que cum magno tripudio susceperunt. Et quia non pastor 
uerus erat, sed lupus rapax sub ouina pelle latebat, nimirum 
a suis erat fructibus cognoscendus. Etenira primo impetu ue- 
gliensem episcopum ^) cum omni celeritate de sua sede fuga- 
uit, eamqua sibi, quasi auctoritate apostolica, usurpauit. Tunc, 
proh pudor, phantasticus pontifex coepit in consecrandis ec- 
clesiis, in ordinandis clericis et aliis episcopalibus ministeriis 
exercendis diuina officia profanare. 

Sed omnipotentis uirtus non diu passa est fraudem dia- 
bolicae ludificationis animas decipere infelices. Statim namque 
cum haec impia gęsta summi fuissent pontificis auribus inti- 
mata, graui raoerore confectus absqae omni mora quemdam 
legatum, Johannem cardinalera, mittere festinauit ad extirpan- 
dum nefandi schismatis fomitem de partibus Sclauoniae. 



derę yidentur. Neque dubito, epistolam illam ad regem Cresimirum et 
epicopos Dalmatiae et Ci'oatiae datam fuisse oeeasione turbarum, qua6 
ob capitulum spalat, synodi contra usum slavieae linguae in saeris su- 
bortae sunt. 

^) episcopus nomine Greorgius in ebarta nro. 42 anno 1060 com- 
memoratur. 



42 PeILOG E. 



Itaque cardinalis ad illas partes adueniens, noultitudinem 
populi et cleri coadunari iussit; ipsumąue pseudo-episcopum 
coram suis Gothis de tantae teraeritatis neąuitia durissime 
increpauit, quod nulium sacri rainisterii ordinera a summo 
pontifica datum ei fuisset. Ouam ob rera ipsum Gededam et 
■Potepam cum suis scąuacibus perpetui anaihematis mucrone 
a fidelium consortio detruncauit; Vlfum uero, tanti sceleris 
inuentorem tantfąue salorem erroris, u?que Spalatum trahi 
iussit. Ubi congregata synodo eundem iniquum presbyterum 
ab omni ordine clericali deponit, multisque aftectum uerbe- 
ribus, atonso capite, adusta stigmate fronte, sicut papa iusse- 
rat, perpetuo carcere detrudi fecit, 

Sed cum raalesanus Cededa ab incepta temeritate nulla- 
tenus resipisceiet, multa que scandali materia propterea propter 
ipsum in toto regno fuisset exorta: praeceptum est a summo 
pontifice, ut tam in romana quam in spalatina ecclesia et 
per cunctam prouinciam solemnis anathematizatio fieret super 
eum. Quod cum Romae bis et in spalatina synodo tribus 
uicibus factum fuisset, ecce repenre diuina ultio manifestata 
est. Nam cum nihil languoris, nihilque doloris in corpore 
pateretur, secessum petiit ex coniecta necessitate naturae ibique 
subitaneo dolore correptus, euulsis a corpore uisceribus orania 
intestina in secessum eftudit. Et sic homo impius, arianam 
imitatus perfidiam, iusto dei iudicio ignominiosa Arii morte 
damnatus est. 

His ita gestis dominus papa Alexander de hac luce mi- 
grauit, cui substitutus est dominus Gregorius septimus. 

Thomas archid. spalat. H storia salonitana c. XVI. p. 
323 — 4. ed. J. Lucii. 

Synodum hanc tempore papae Alexandri II, adecque 
intra annos 1061 — loyS celebratam fuisse, ultimis narra- 
tionis verbis edocemur. Quum tamen legatum Joannem 
fuisse* eundem virum non dubito, quera clericus Joannes 



PeILOG E. 43 



comitatus est (Vita s. Joannis episcopi trag. c. I. Farlati 
IV, 3 1 o), hic vero iam anno 1064 (charta nro. 46, p. 63) 
episcopus Traguriensis esset: eandem synodam paulo antę 
a. 1064 celebratam fuisse oportet. Anno vero 1060 cele- 
bratam fuisse deducitur exinde, quod eadera 12 annis antę 
aheram, quae certę a. 1075 tenebatur, celebrata fuisse di- 
catur (v. nr. seq.). Rerum itaque ordo opinione nostra tuit 
hicce: synodus, in qua latum fuit capitulum de eliminanda 
e sacris lingua sloyenica (nr. i54), celebrabatur anno 
1069 — 1060, qua ternoinata in vegliensi praecipue dioecesi 
seditio orta est, ad quam sedandam papa Aiexaadar II 
prinaum litteras (ibid. 2), quibus decreta synodi a praede- 
cessore suo confirraata obseryari iussit, (1061 — 2), dein le- 
gatum Joannem direxit. Quod tandem huius personam at- 
tinet, hunc Joannem puto fuisse cardinalera tituli s. Mariae 
trans Tiberira, cui et Minutus nomen erat, qui buUae papae 
Alexandri II, editae 10 maii 1067 (Jaffe: regesta pontif. 
rora. p. 389 item nr. 3424) monasterio casinensi, subscrip- 
sit qu"que eodem anno a pontifice una cum Mainardo, iam 
Sylyae candidae episcopo, legalus Mediolanum mittitur), 
(Muratori: Script. rei. ital. IV, 3i — 33). 

n. 

-A. 1075. 

Synodus spalatensis (salonitana) tempore interregni in Dal- 
'Tnatia et Croatia, praesente papae Gregorii VII legato ar- 
chiepiscopo Gerardo sub archiepiscopo Ldurentio, congregata 
ad yjfirmanda vera, execranda tllicita, respuenda falsa^. SchiS' 
mati ob prohibitum slopenicae linguae in sacris usum finis 

imponitur. 

(Dominus papa Gregorius VII) misit legatum ad partes 
Dalmatiae uenerabilem uirura Girardum archicpiscopum sipon- 



44 PrILOG E. 



tinura. Qui Spalatura accedens, cum magno gaudio et honore 
a Laurentio archiepiscopo susceptus est. Misit igitur et con- 
uocauit suffraganeos salonitanae raetropolis uniuersos. Qui 
cum conuenissent, prouincialem eum eis synodum apud Sa- 
lónam debita maturitate celebrauit, Interfuerunt autem isti 
suffraganei ecclesiae spalatensis : primus Laurentius archiepi- 
scopus, secundus post eum Stephanus episcopus iadrensis, 
Johannes traguriensis, Forminus nonensis, Gregorius arbensis, 
Theodosius belgradensis, Gregorius chroatensis, Basilius apsa- 
rensis, et alii quidam. ^) In hac synodo restauratus est episco- 
patus nonensis, cuius episcopus Gregorius multas olira mole- 
stias Johannem, spalatensem archiepiscopum, sustinere fecit, 
debitam ei subtrahendo obedientiam et sibi ius metropoliti- 
cum indebite uendicando. 2) 

loterea uenerabilis Girardus legatus Spalati positus, in- 
uenit ibi supra memoratum Vlfum praesbyterum, cum Goi- 
faogus^) agoomen erat, ab annis iam duodecim papali iussu 
grauissimis compedibus alligatum propter schismatis nefarium. 
scelus, quod cum Gededa exercuerat in regionibus Dalmatiae 
atque Chroatiae. Hunc ergo fecit absolui dicens: quia dorai- 
nus Alexander, felicis memoriae, in suo decessu praecepit 
nniuersos, suo iussu incarceratos, absolui. Prius tamen fecit 
eum super euangelium et super corpus beati Doranii subire 
corporaliter iuramentum, ut in abiuratam haeresim nunquam 
rełabi deberet, et de his partibus egrediens nunquam rediret; 
sed cum eo Romam adiens apostolico se conspectui perrait- 
teret exhiberi. 



*) Horuni episcoporum nomina reperies in chartis huius temporis 
nr. 83, 86, 88. 

2) Thomas alludit aetis synodi a. 924—6 v. nr. 149, 150. Sed errat,, 
episeopatum nonensem in hae primum synodo restitutum fuisse, quum id 
antę a. 1070 faetum sit. V. nr. 67 p. 88, nr. 153. Fieri tamen potuit, ut, 
restitutio dioecesis nunc primum synodaliter saneita sit. 

3) Loeo „Wolfgangiis". 



PRlLbG E. 45 



Thomas archid. spalat. Historia salonit. c. XVI, p. 324. 
ed. J. Lucii. 

Synodum hanc ad finem anni loyS celebratam fuisse, 
clare patet e yerbis chartae, editae ab eodem legato Gerardo 
mensę novembri anni eiusdem (v. nro. 83, p. 99). Gerar- 
dum ad Ragusinos quoque naissura fuisse, colligitur ex epi- 
stoła papae Gregorii VII data 20 martii 1074 (Regest. 
lib, I. ep. 65. Mansi XX, iio. Farlati VI, 55. Cod. dipl. 
CSD. I, 148), in qua iidem reprehenduntur, quod, Yitali 
episcopo in custodiam dato successorem elegerint; propte- 
rea legatum raitti Gerardum, a quo si res decerni non po- 
tuerit, utrumque episcopum perduci Romam iubet. 

IS. 

A. 1077—87. 

Synodus Nonae tempore regis Dimitrti Syinimiri praesente 
cardinale Johanne, sub archiepiscopo Laurentio. 

His temporibus celebrata fuit synodus in ciuitate No- 
nensi sub Johanne cardinali, apostohćae sedis legato, ubi pro- 
clamationem faćiente Laurentio archiepiscopo illustris uir De- 
raeinus cognomento Syinimir, rex Chroatorum, rcslituit ec- 
clesiae sancti Doranii ecclesias sancti Slephani *) et sancte 
Mariae'^) in Salona cum omnibus earum bonis. 

Thomae archid. spalat. Historia salonitana c. XVI, p. 
325. ed. J. Lucii. 

Tempore papae Gregoris VII commemoratur Joannes 
diaconus cardioalis, per quem bulla data est 19 Junii 1078 
monasterio Diyionensi (Jaffe: regesta pontif. rom, p. 4o3 
et nr. 3814). Sed utrum hic Joannis eadem cum nostro 
legato persona fuerit, non constat. 



1) V. Ghartam nr. 98. p. 114 item Cod. dipl. CSD. 1, 169. U, 8. 131, 199. 

2) V. Chartam nr. 98, p. 114. item Cod. dipl. CSD, J, 169. iJ, 8, Bi, 162. 



46 PeILOG- E. 



19. 

A. 1088/9. 

Synodus Spalati in ecclesia s. Domnii coram rege Ste- 
phano II sub archiepiscopo Laurentio, praesentibus episcopis. 
Andrea iaderensi, Petro chroatensi, Joannę traguriensi ac Vi- 
tale arbensi nec non multis nobilibus 

Vestigium synodi in acto ad nrum i23 adducto. 

20. 

Anno 1095. 

Synodus Jaderae congrtgata sub Laurentio archiepiscopo,. 
praesentibus episcopis: Andrea iadertino, Petro- arbensi, Petro 
yeglensi, Joannę traguriensi, Bono belgradensi. A nonensi, 
pluribus abbatibus et clero ladertinae ecciesiae, in qua plurima. 
„yentilabantur et exanainabantur". 

Yestigium synodi in acto sub nro i3i. 

21. 

Byiantina de Chroatorum, Serblorum et Dalmatinoi um ab- 
orientis imperio defectione memoria. 

Ab imperio autem Heraclii, Rominorura inaperatoris . . . 
universa Dalmatia, necnon finitiraae illi gentes, Chroati, Ser-- 
bli, Zachlumitae, Terbuniotae, Canalitae, Diodetiani, ac Aren- 
tani, qui et Pagani nuncupati sunt, ditioni Romanae se sub- 
traxerunt; quippe cum Roroanum imperium per imperantium 
tum ignaviam atąue socordiam, maxime Michaelis Amorien- 
sis balbi, tantum non expirasset, qui Dalmatiae oppida inco- 
lebant, sui iuris facti, neque Romano imperatori neque cui- 
quam alteri subiecti. Itidem conterminae illis gentes, Chroati, 
Serbii, Zachlumitae, Terbuniotae, Canalitae, Diodetiani et Pa- 
gani, excussis Romani imperii habenis, liberi suisque non; 



Pkilog E. 



47 



alienis legibus usi sunt. Principes vero, ut aiunt, hae genles 
non habent, praeter zupanos seucs, quemadmodum etiam re- 
liqui Sclavinorum populi.^) Pluruni eiiam ex his Sclauis non 
baptąabantur, immo diu baptismi expertes manserunt. 

Constantinus porphyr. de admin. imp. e. 29, p. 128— 1-29. 



Sirmiensis pro Pannoniae Slans episcopatus resuscitatus. 

A. 870-1. 

Papa HadriUnus II resuscitat ecclesiam pannoniensem, cuius 
sedes ąuondam Sirmium erat eidemąue Methodium praeficit. 

Prijat' (e t (sc. Methodija) 
Koc' I ^) s' velikoju c'slju i pak' 
posła i Wapostoliku (sc. An- 



drianu) i .k. mu(', cst^ni cadi, 
da i emu sviatit' na episkup'- 
stvo y" Panonii na stoi' svia- 
tago Andronika, apostola ot'' 
.0. je(e i bist'. 



Excepit vero eum (sc. Me- 
thodium) Kocel ^) cum magno 
honore ; et iterura eum ad 
apostolicura (sc. Hadrianum II) 
misit et xx viros, homines 
honorabiłes, ut eum slbi ordi- 
naret in episcopatura m Pan- 
nonia in sedem sancti Andro- 
nici, apostoli e LXX, quod etiam 
factum est. 



1) Frocopius: de bello gottli. lib. III. e. 14, p. 334. ed Bonn. 
Ta YÓtp i-O-y-/] taota, IivXa^'qvoi is v.od "Avtai, o5% dpyo^zai Tupóc 
av8póc £Voc, aW lv S'^[JLOXpaTic^ 1% TzaXcf.iQU piotsóooai". Maurieii 
Strategieum lib. XI e. 5 ed J. Seheffer: „noXXa)V §e ov'cwv p-rjYtóV.." 

2) Filius Priyinae (v. nr. 175, p. 337), qui a rege Ludoyieu terrl- 
torium ad Salam flnvium in eijdravana inferioris Pannoniae parte primuin 
in feudum, dein 12 oet, 848 in proprietatem aeeeperat. Koc<rl sueeessit 
patri a. 861, administravitque sub Grermaniae regls dominie supremo trans- 
dravanam Pannoniam usque ad Eabam et Poetorium, sedem habens in 
„urbe paludarum" seu Mosaburg ad laeuin Plesum (Blatno); unde etiam 
knaz' hlat'n'sk' a SlaTis (mon. Chrabr. ed. Safarzilc p. 91) nomen obtinuit. 
Cf. dr. H. Jłrźeóek: Pamnija u IX stoljeeu. Knjiźevnik Uf, 87 ss. Spru 
ners: Handatlas fiir die Gesehiehte des Mittelalters, nr. 30. 



48 PeILO& E. 



Yita s. Methodii c. 8. ed. Safarzik, Pragae i85i, p. 6. 
ed. Miklosić. Yindobonae 1870, p. 16 — ly. 

Fragmentum hocce adducimus, quia cisdravanatn quoque 
Panuoniae partem concernit. Institutione hac sirmiensis se- 
des post tria ferre saecula iterum resuscitata est; uade 
Methodius „archiepiscopus pannoniensis ecclesiae" yocatur 
(Epist. Joannis VIII, 18 kal. Julii 879. Registri epist. 202, 
p. 77. Erben : Regesta diplomatica. Pragae i855, I. 17). 
Sed resuscitati archiepiscopatus sedes vix Sirmium fuerat; 
quum ipsa potius primura in Koceli proyincia, nimirum in 
Pannoniae inferioris parte transdravana quaerenda sit. Ad 
huiusce pannoniensis ecclesiae iurisdictionera spectabat prae- 
terea Rastislavi et mox Svatopluki Moravia, quo post Ko- 
celi obitum (a. 873/4) sedes queque translata est; unde 
Methodius etiam „archiepiscopus sanctae ecclesiae Mara- 
bensis" audit (Epist. Joannis VIII mensę iunio 880. Registri 
epist 257, p. 99. Erben loc. cit.). V, Raćki: Viek i djelo- 
yanje sv. Cirila i Metoda, p. 260 — 263. Ginzel: Geschichte 
,der Slayenapostel. Leiimeritz 1857. p, 5i — 2. DiimnaJer: 
Ueber die sudostlichen Marken, p. 44 — 5. Geschichte des 
des ostfrank. Reiches I, 702 — 3, 

Ecclesiae pannoniensis limites e sedis apostolicae inten- 
tione hoc quoque illustrat docunoentum a. c. 873 — 5. 

Joannes episcopus Montemero ^) duci Sclauinicae. '^) Ad- 
tnonemus te, ut progenitorum tuorura secutus morem, quaa- 
tum potes, ad pannoniensium reuerti studeas dioecesim. Et 
quia iam illic, deo gratias, a sede beati Petri apostoli episcopus 
ordinatus est, ad ipsius pastorałem recurras sołlicitudinem. 



1) Of. Montimir'. Miklosić: Die Bildung der slav. Personennamen, 
Jir. 241. 

2) Saluinieae. 



Prilog E. ^^9 



Ti mon: Imago antiquae Hungariae p. 143. Fejer: cod. 
dipl. Hungariae I, 196. Cod. dipl. CSD. I, 5j. Jaffe: Re- 
gesta pontif. rom. nr. 225g. 

Si ratio temporis, quo haec Joannis YIII (872 — 882) 
epistoła data est, prae oculis habeatur, eadem quidem ad 
Muntimirum Serbiae principem, Ylastimiri filium, fratremque 
Stojmiri et Gojniki (v. nr. 180, p. 358), referi potest. Neque 
enim huius nominis princeps Ghroatiae subintelligi valet, 
quum Joannę pontificante non Mutiroirus (v. acta nr. 12, 
p. 14), sed post Domogojum Sedeslay et Branimir Ghroatiae 
ducatum tenerent (ibid. nr. 3 — 11, p, 6 — 14). Yerum cum 
Pannoniae pars inter Dravum et Savum a comite Franco- 
rum yasallo toto saeculo regeretur (v. infra nr. 191), cum 
huic proyinciae ad inferiorem Savi cursum non Serbia sed 
Bułgaria (vide ibid.) contigua esset, cumque supponi vix 
possit, resuscitatae sirmiensis ecclesiae ambitum meridiem 
yersus alias praeter Pannoniam sayiam et sirmiensem oram 
continuisse, quod etiam confirmatur eo, quia belgradensis 
episcopatus ad buJgaricam ecclesiam pertinebat (v. epistolam 
Joannis YIII „Michaeli regi Yulgarum" 16 apr. 878. registri 
ep. 65, p. 80. Cod. dipl. GSD. I, 67): exinde potius dedu- 
citur, Mutimirum fuisse non Serbiae sed Pannoniae inter 
Savum et Dravum principem, praedecessorem adeoque Bra- 
slavońis. Quare putandum est, Mutimirum haesitasse, an 
ipsi ad Methodii episcopatum, cui Germaniae clerus tanto- 
pere adyersabatur, accedendum sit; papam yero Joannem 
YIII haesitationi huic epistoła sua finem imponere yoluisse. 



50 Prilog E. 



A. 875-6. 

Dalmatini et Chroati iterum agnoscunt supremum orientalis 

Romanorum imperii dominium. Dalmatiae urbes Chroatiae 

principi trihutum pendunt. Dalmatiae et Chroatiae ad constan- 

tinopolitanam ecclesiam accessio. 

His (sc. Sclavenis) vero noster pater et Romanorum 
imperator Basilius, beata nunc quiete perfruens, persvaserat, 
ut Yeteres deponerent mores; quos deinde ad Graecorum yitae 
consuetudinem traducens et Romani regiminis forma praefectis 
subiiciens, sacro praeterea baptismate honorans, a principum 
servitute, quibus antę usi erant, łiberayit, et contra gentes. 
Romanis inimicas arma ferre docuit. 

Leonis imp. Tactica. c. loi. Meursii opera VI, 806. 
Florentiae 1745. 

Quod ita Dalmatarum auxiliis a Romanis gestum erat, 
yidentes, quas paulo superius memoravi nationes, Chrobati 
nimirum et Serbii et reliqui, eiusąue qui tura rerum potiretur, 
aequitatem in omnibusque iustitiam et yirtutem audientes, 
beneque subesse quam periculose ausuque temerario praeessę 
ac imperare pluris facientes, operam adhibent ut ad pristinum 
redeant dorainatum iterum que Romanis seryiant. Quare et 
ipsi oratores mittunt ad imperatorem, tum scilicet qui eadem 
ipsa integraque religione defecerant, tum qui excussa prima 
sua seryitute ipsi sponte baptismum prorsus eiuraverant ; 
quamque utiles quandoque Romanis extitissent opportune me- 
morantes, rogantesque humanissimo Romanae potentiae iugo 
ac illius ductori rectorique subiici. Horum votis ac peti.tioni, 
ut quae niti ratione yiderentur, se facilem praebens imperator 
(quippe qui etiam antea pro illis animi angeretur atque do- 
leret, velut dicionis suae non modica accisa parte reptaque 
ac discerpta) placide, quemadmodum huraanissimus pater filium 



PrILOG E. 51 



qui stulte imperium detrectarat ducturąue paenitentia redierat, 
ipse quoque istos adraisit atque reoepit; ac statim cum illis 
sacerdotes suoque nomine delegatura hominem raisit, ut antę 
alia ab ipso animarum periculo ecs eriperet ac pristinae fidei 
restitueret, atque ex delictis, quae yel ignorantia vel dementia 
ac temeritate contraxerant, łiberaret. Peracto autem religioso 
istius modi operę, cuncti£que diyino baptismate impartitis atque 
Romanorum fascibus inchnatis, hac parte redintegratus est 
imperatoris principatus, cunctis humanissima eius iussione ex 
suis eiusdemque gentis horainibus, magistratus rectorejque, 
ijui illis imperio praeessent, accipientibus. Non enim ille ma- 
gistratus illis praepositos yenales habuit, ut inde eaque ratione, 
qui plus darent exque subditis amplius meterent, illis praefi- 
ceret ; sed qui ab eis ipsis electi essent ac velut suffragio 
creati, tanquam arbilros magistratus paternaque benevolentia 
eos prosecuturcs, eis pro imperio praeesse prudenter coustituit. 
Atque haec quidem ita se habuere. 

Gonstantini porph. Historia et vita de rebus gestis Ba- 

silii irop. c. 64. Theophanis continuati lib. V. c. 54. p. 

291—2 ed. Bon, 

Iraperante autem piissimo iraperatore Basilio legatos rai- 
serunt (sc. Chroati, Serbii etc.) petitura, ut, qui ex ipsis bap- 
tizati nondum essent, baptizarentur, essent que, veluii ab ori- 
gine, imperio Romano subiecti. Horum precibus auditis beatus 
ille praeclarusque imperator caesarianura una cum sacerdotibus 
raisit, omnesque illos, qui in praedictis gentibus nondum bap- 
tizati erant, baplizavit. Baptizati autem principes, designayit, 
quos Yellent, eligerent e stirpe, quam maxime diligerent ac 
amarent. Atque ex eo tempore in hodiernum usque diem 
principes ipsis ex eadem stirpe et non aliunde el'guntur. Pa- 
gani autem, qui et Arentani Romanorum lingua nuncupati 
sunt in locis inaccessis atque praeruptis baptismi expertes 
relinquebantur; Pagani quippe Sciavorum lirgua non baptizati 



52 PrILOG E. 



dicuntur. Deinceps vero etiara hi, raissis ad eundem praecla- 
rum imperatorem legatis, petierunt baptizari; misit itaque et 
baptizavit, Deinde vero, ut antea dixi, per iraperantiutn igna- 
viam atque socordiam retro lapsae sunt res Romanorum, ac 
incolae oppidorum Dalmatiae sui iuris facti, neque Romano 
imperator! neque cuiquara alteri paruerunt. 

Gonstantinus porphyr, de admin, imper. c. 29, p. 129 
ed. Bonn. 

A. 888. 

Memoria Branimiri ducis. 

(Tempore ducis) BRANIMIRI. ANNOR(um) XPI SACRA 
DE VIRG(ine) CARNE VT SV(m)PS(it). S(eu) DGGGLXXX 
ET Vril, VIQ(ue) INDIC(tione). 

Inscriptio in lapide invento in Dalmatia in loco gornji 
Muć sub ecclesia s. Petri, nunc Zagrabiać in rauseo natio- 
nali; lapis initio mutilus ; scriptura carolingica raaiuscula. 
Yide meam dissertationem in Rad XXVI,' io3 — 108. 



A. 875—889. 

Serbiae principis Muiimiri fratris filius Petrus in Chroatiam 

fugit. 

Paulo autem 'post^) tres fratres (sc. Mutimirus, Strój- 
mirus et Gojnicus) Serviae principes contra se mutuo arm£ 
sumpserunt, superiorque factus unus ipsorum, Muntimerus 
qui cum yellet solus principatura tenere, captos duos in Bul 
gariam transmisit, solum Petrum, fratris Goinici filium, apuc 
se retinens et sedulam eius curam gerens, qui fugiens in Ghro- 
batiam yenit. Sód de eo paulo post dicetur .... Stroemerui 



^J i. e. post bellum bulgaricum. V. nr. 180 p. 358. 



PrILOG E. 53 



vero frater, cuius supra mentionem fecimus, in Bułgaria filiura 
habebat Clonimerum, ^) cuł uxorem Bulgaram dedit Borises, ex 
qua Tzeestlabum '^) in Bułgaria suscepit. At Muntimerus, u- 
troque fratre expulso, principatu potitus fiiios tres genuit: 
Pribesthlabum, ^) Branum'') et Stephanum. 

Constantin porphyr. de adrain. imp. c. 32, p. i55. 
ed. Bonn. 

Quae hic narrantur, evenerunt adhuc tempore Michaelis 
Boris, adeaąue antę a. 889. Mutimirus item c, a. 873 — 5 
solus iam Serbiae principatum tebebat. 

26. 

Viseslavi ducis memoria. 

Hec fons nenape sumit infirmos, ut reddat illuminatos. 
Hic expiant scelera sua, quod de primo sumpserunt parente, 
ut efficiantur christicole salubriter confitendo trinura perenne. 

Hoc Johannes presbiter sub tenapore Wissasclavo ^) duci 
opus bene composuit devote, in honore yidelicet sancti Jo- 
hannis baptiste, uf intercedat pro eo clientuloque suo. 

Inscriptio in fonte baptisnoali, nunc ia civico museo 
Gorreriano Yenetiis. Gazzetta di Yenezia i853 nr. ro2. 
Vaglio 1 85 3 nr. 33, Arkiy za poviest jugoslav. IV, 391. 
Cod. dipl. GSD. I, 217, 

Vas sexagonum marmoreum, 12^2 pedes in peripheria 
habens, repertum a. i853 in quadam aula veneti Gapuci- 
norum raonasterii ad s. Redemptorem, itideque in museura 



1) Forsitan loeo „Klenimir", yerum etiam Klonimir, cf. Miklośie: 
Die Bildung der slav. Personennamen, nr. 163. 

2) i. e. Óaslav vel 0'stslav ibid. nr. 439, 448. 

3) Pribislay ibid. nr. 297. 

4) Bran ibid. nr. 17. 

^) i. e. Viśeslav. Miklośie: Die Bildung der slav. Personennamen 
nr. 52. 



54 PrILOG E. 



ciyicum transportatum, Scriptura exhibet maiusculas Garo- 
iinas aequales illis, quae in Branimiri monumento (nr. 189) 
yisuntur, quae una cum sculpturae stylo et ornamentis 
inonuncentum hoc aeque ad saeculura IX referunt. 

E quadam nota civitatis Nonensis Josephus Ferrari Gu- 
pilli deducit (La voce dalmatica 1860 nr. 22), vas hoc bap- 
tismale pertinuisse quondam ad baptisterium cathedralis ec- 
clesiae Nonensis, quo a. 1746 destructo adportatum fuit 
Yenetias. 

Guiusnam provinciae dux fuerat ille Viseslav, inscriptio 
ipsa non innuit; quodsi dubio yacaret, vas ad baptisterium 
nonense reipsa pertinuisse, eotum censendum esset, Vise- 
słavum Ghroatorum ducem fuisse. Nec sententiae huic ad- 
yersaretur, illud, quod alia saeculi IX naonumenta nominis 
huius ducem in Ghroatia ignorent, quum antę et post Tr- 
pimirum usque ad Tomislavum sat amplae lacunae in du- 
cum serie existant. De presbiteri Johannis persona, qui vas 
illud confici fecit, aeque nil certi constat, nisi quis conii- 
cere velit, hunc Joannem fuisse eundem virum, qui ducis 
Branimiri et cleri Dalmatiae a. 879 apud s. sedem legatione 
perfunctus est (v. nr. 6, p. 9). Quod si ita' esset, Viseslavi 
ducatus ad ultima saeculi decennia referri posset, forsitan 
mox post Mutimirum (v. nr. 12, p. 14). Qnare opinio illo- 
rum, qui Vissslavum monumenti avum Michaelis, filiumque 
„tou BoDospODTC'^" (Gonstant. porphyr. de adm. imp. c. 33, 
p. 160) Zachlumorura ducis (Acta nr, 149, p. 187) fuisse 
putant, a yersimilitudine abesse yidetur. 




F 



Sy. Ivan Ninski 
siiyremenik i drug sv. Metoda. O 



1) Donosimo tri dokumenta o sv. Ivanu Ninskomu, sun-emeniku, i 
tako je dokazano u prilogu L od str. 125 — 139, drugu sv. Methoda, i 
Yanrednonm poslaniku kneza Svatopluka, Papę l^ana ^Ul i kneza Brani- 
mira. U ova tri dokumenta sabrana je predaja i poYiest o oyohi naśem 
domaóem boźjem ugodniku. 



1. 

A. 873—894. 

IvanuSi Chroatorum ducis filius, eremiticam vitam in Bohemiae 

montibus ducens a duce Boripojo detegitur. 

(v. Ra6ki: Doeumenta str. 377—379). 



O pustinike Ivane, korole- 
viće korvackom''^)Borivoj, knja:( 
Mayorski,"^) hristjanin' grece' 
skago \akona, uluci sja emu, 
jahati j/' lov\ i uvideV lan\ i 
ubi sja {:( luka. Ona (e ^a- 
strelena be(a i pribe(ala pod' 
g^r" k^ pelikomu castomu liesu. 
A fs' tieh' gor' voda^) tećet' 
cista, i lan' tuto legia. I pośle 
zY neja moloka stoika mnogo, 
eto ijudi Borivoevi vse to mo- 
loka pili dopolno. 1 malu vre- 
meni minupśu viśeV i^ łieh' 
gor' celopjek' strasen, kosmat', 
i ucal' goyoriti Boripomu, na- 
\ivajuci ego imenem' : y^proćto 
esi lan' moju ubil'?'-^ Knja:( 
fe i vsi ego dobrie ot" nego 
ustraśiśa sja. 1 poprosi ego 
knja^': ,^kto esi ti?'"^ On' (e. 
ręce: a:( esm^ Ipan Korpac- 



De eremita Joannę, filio re- 
gis Chroatorum. Borivoj, Mo- 
rayiae dux, christianus graeci 
ritus, cum illi contingeret ire 
ad venationem, vidit cervara 
et arcu caecidit eam. lila vero 
caesa aufugit et confugit ad 
montes ia magaam densam 
sylvam. Ex hiśce autem mon- 
tibus fluir aqua Hmpida, et 
cerva hicce decubuit. Et de- 
cucurrit ex ea lac tam co- 
piosum, ut homines Bori- 
voji orani lacte hoc sufficieti- 
ter potarentur. Et brevi tem- 
porę transacto exiit ex mon- 
tibus istis vir horridus, pilosus, 
et BoriYOJum alloąui coepit, 
nomine eum compellando : 
„quare cervam meam occidi- 
sti?" Dux autem et illius co- 
mites omnes in conspectu eius 



^) Loco ho)-vackom\ hr'vat'skom' Vita lat. (Fontes I, 112): „Beatus 
Ivanus fuit uatione Ungarus, de stirpe regia progenitus, qui fuit eonsan- 
guineus s Stephanł regis Uiigarorum". 

2) Loco morav'skij łioe pro ćeś'skij. 

3) Vita lat. (ibid. p, 113): „tandem pervenit (lvan) al flumen, qui, 
vocatur Lodenieze". 



Peilog F. 



koi, ^) (ivu v' pustini sej Boga 
radi mv. (42) Ijeta; nikto (e 
ne vider mene i do sego dni, 
tckmo tobja; a esi mi ^vier'' 
lan^ ot' Boga na prepitanie'-'- . 
1 Boripoi ival' ego s' soboju,"^) 
da pkusit' pistu. On' (e otpie- 
śta : ^^priśli popa". 1 Boripoj 
\e prisla k' nemu popa i koni. 
On' ^e ne psjed' na kon' idjase 
pjes^ do cer kpi ; i pricastip 
sja spiałih' tajn' inogo nicego 
ni jede ni pif. I paki po:^praii 
sja p' pustinju, ^) idje^e (ipjaśe. 
I priem' haratiju i ćernila, i 
napisa im' popjedaja sobja sina 
koroJja korpackogo. I prestapi 
sja i pogreben' Boripoem' ce- 
stno. Po pogreben j (e ego 
mnogo daropa Bog iscelenie 
Ijudem'. 



pavore magno comprehensi 
sunt. Et interogavit iilum dux: 
„quis es tu? quid item hic 
loci facis?" Ille autem dixit: 
„Ego sum Joannes Chroatus; 
vivo in eremo hoc dei gratia 
42 annis; nec aliąuis me, prae- 
ter te, usque ad hanc diem 
unąuam yidit; haec autem fera 
a deo raihi ad enutritionem 
data est. Et Borivo) secum 
illum vocavit, ut cibum gu- 
staret. Ille vero respondit : 
„mitte sacerdotem". Et Bori- 
voj misit ad eura sacerdotem 
et equos. Ille vero non insi- 
dens equo pedes ibat usque 
ad ecclesiam; et sumptis sa- 
cris noysteriis nil aliud com- 
medit vel bibit. Et iterura re- 
yersus est in ereraum, in quo 
vixerat. Et acceptis charta et 
atramento scripto illis com- 
municavit, se filium Chroato- 
rum regiś esse. Et obiit et a 
Boriyoio honorifice sepultus 
fuit. Post sepulturam vero il- 
lius multas sanationes largitus 
est deus hominibus. 



1) Jbid. 115: „de terra Ungaria hue veni, quia sum natione Ungarus". 

2j Ibid. 114: „Et ipse prineeps Boliemiae nomine Borziwoy resi- 
debat in castro Tetin". 

3j ibid. p. 118: „Transiyit autem per villas, iina Yoeatur Hodynie 
et altera Swinary". 



Prilog F. 



Vita in chronographo russico, msc. saec. XVII, quod 
Moscoyiae in rumjancoyiensi museo (n. 459, eh. 476) asser- 
yatur: Opisanie rus. i slov. rukopisej rumjancevskago mu- 
seuma str. 778. Descripsit et P. Safarzikio misit A. Yostg- 
kov, communicayit J. Jirzećek in casopis ces. mus. 1862, 
320 — I. Edidit J. Kolarz: Fontes rerum Bohemicarum, 
tom. I, p. III. JirzeSek putat, originale bohemice exaratum 
a'que in Russia minori yersura fuisse. 

Adest quoque amplior latina vita saeculi XV (Fontes I, 
112 — 120), quae boheraico originalt innititur. Vita haec 
recentior est iila slayica, pluribusque exornata augmentis 
tardioribusque circumstantiis. Nota fuit etiam V. Hajekio 
(Dobner: Annales Hajeciani III, 82 ss, 422 ss) chronistae 
bohemo saeculi XVI. 

Qua ex Ghroatia, nostrane meridionałi vel vero boreali, 
in Bohemiae partes Ivan peryenerit, certę non constat. Pa- 
lackio (Dejiny I, t58) altera opinio yerisimilitor esse yide- 
tur. Sed adyersatur, quod vix demonstrari possit, religionem 
christianam iam medio saeculo IX ibidem in ipsa principum 
dorao radices cepisse. Nostram yero Chroatiam innuere 
quoque yidentur raotus illi, quibus ipsa saeculo illo, neque 
principum familia excepta (v. nr. i85), continuo ferre ła- 
cerabatur. 

lyan, yiyens in Bohemiae eremo, detectus est a Bori- 
yojo iam christiano, adeoque post a. 873/4. V, Palacky: 
Dśjiny I, i53. 



Peilog F. 



II. 

(V. IFarlati: Illyrieum Sacrum. IV. 209). 

His temporibus ex ipsa Bohemia decus ingens redunda- 
vit in Eccłesiam Nonensem, et nationem Ghrobatorura, quam 
s. Ivan, absens quidem, sed hinc oriundus, eximia sanctitate 
illustrayit. Genere Slayum fuisse nomen ipsura indicio est; 
nam qui latine Joannes, lingua Slavonica Ivan appellatur. 
Ortara se in Dalmatia, et quidem stirpe regali, ipsemet, Deo 
jubente, confessus est; cum Paulo Presbytero, quem ad eura 
miserat Ludmilla conjux Boriyoji ducis Bohemiae, nomen 
suum, patriam, genus, profectionem e Dalmatia, totius ante- 
actae yitae rationem aperuit. Vir sanctus, (ut Balbinus in ejus 
vita) cum secretum petisset non nisi a sua morte efferendum, 
vitae suae seriem omnem Paullo expromit; Gestimuli se, ac 
Elisabethae Dalmatiae imperantium maximum filium esse. In 
catalogo ducum ac regum Chrobatiae, qui regnarunt in Dal- 
matia praesertim mediterranea, nuUum invenio, cui nomen 
fuerit Gestimulo, Hi sunt duces Ghrobatorura, qui saeculo 
nono floruerunt, et cum aetate Ivanis componi possunt, Borna, 
Ladasclapus, Porinus, Misclapus, Tirpimirus, Demogoi, seu 
Dominicus, Sedesclapus, Branimirus, Muncimirus, ex his nullus 
nomine Gestimulus. 

Joannes Bollandus, qui S. Domitiani ducis Garantanorum 
acta Tomo I. Februarii ad diem quintara ejusdem mensis 
inseruit, in Gommentario praeyio § VII, num, 49, animadvertit 
barbara Ula nomina (Slayonica) varie a Scriptoribus diuersae 
nationis exarari, ac saepe dimidiari; ex quo intelligitur eius- 
dem ducis nomen aliter ab aliis expressum fuisse. Idem terę 
observavit Carolus Dufresnius § 3, de Familiis Dalmaticis; et 
hanc caussam attulit, cur histotiae Dalmaticae scriptor Pres- 
byter Diocleates cum Porfhyrogenito non prorsus conyeniant ; 
cum jieri possit, ut uterąue de iisdem Principibus sub diversis 



Peilog F. 



appeilationibus sermonem instituerit. Eos itaque, quos modo 
nominavi, duces Chrobatiae aliter ab aliis, et diversis voca- 
bulis, alii aliis appellari potuerunt ; ut nemini mirum debeat 
yideri, si unus de illis apud scriptores Boheraicos Gestiinulus 
nominetur, quem alii Scriptores alio nomine afficiunt. Joannes 
Tomcus Marnayitius parentem S. Ivanis Costumilium vocat ia 
eo libro, qui inscribitur Regiae Sanctitatis Illiricanae fecun- 
ditas, sed falso asserit Costumilium filium fuisse Branimiri 
ducis, qui ab anoo 880 usque ad annum nonagesimura ejus- 
dera saeculi principatum Chrobatie obtinuit. Gum enim S. 
Ivan admodum senex obierit anno 910 sive ut verius censet 
Papebrochius 904 hujus pater Branimiri filius vix, aut ne vix 
qułdem esse potuit. Praeter duces Chrobatiae, erant qułdam 
ex primariis Chroabatorum familiis siye Bani, sive minores 
Dynastae, qui cum imperio erant; et alii in aliis Chrobatiae 
Dalmaticae partibus dominabantur, supremis illis ducibus su- 
bjecti et vectigales. In his unus quidam fuit Lindemuslus, 
quem Lindemulum Ducangius vocat. Ex alrqua simililudine et 
affinitate litterarum, in quas desinunt haec duo Yocabula Ge- 
stimulus, et Lindemuslus, słve Lindemulus, yidetur conjici 
posse unara eamdemque personam utrique vocabulo subesse, 
et hunc S. Ivanis parentem fuisse quera alii Gestimulum^ alii 
Lindemulum yocant. Hic Lindevitum ducem Panooniae infe- 
rioris, ut est in annalibus Francorum, fugientem, ac diffiden- 
tera rebus suis primum quidem benjgne excepit, deinde vero 
per insidias necavit. Allatum est (ait Eginhartus ad an. 823). 
Jmperatori (Ludoyico) de interitu Lindiviti, quod relictis So- 
rabis in Dalmatiam ad Lindemuslum avu'nculum Bornae ducis 
,pervenisset, ei aliąuantulum temporis cum eo moratus fuisset^ 
dolo ipsius fuisset interfectus. Quamvis autem esset avunculus 
Bornae ducis Chrobatie, qai anno 820 interiit, potuit tamen 
yitam perducere usque ad annum quadragesimum quintum 
hujus saeculi, cum ab Lothario Imperatore yictus et occisus 



Peilog F. 



est, ut docet Balbinus ex Mariano Scoto. Sed Daniel Pape- 
brochius, quod attinet ad Chronicum Mariani Scott, neąue in 
Basileensi vetustissima, neque in F rancofurtensi peteri etiam 
editione, ąuidąuam tale reperiri asserit, neąue in aliis Lotharii 
Jmperatoris gestis ; Fortassis, inąuit, intełligi poierit Ludomcus 
successor, qut Mariano etiam Lotharius nominatur ab anno 
855 ad 875. Et sic ea clades Geslimuli raelius referretur ad 
annum 870. Ita fieret, ut Gestiraulus, s've Lindenaulus ad 
hunc usque annam vixerit; id quod a verisimilitudine non 
abhorret. Utcunaąue tamen haec certę aetas S. Ivanis cum 
aetate Lindemuli śive Gestimuli patris sui congruere potest. 
Hic in Bohemica solitudinę annos duos et ąuadraginta trans- 
egit. Ejus mortem censeo cum Papebrochio referendam esse 
ad annum circiter 904 hinc autem retrogrediens detractis annis 
duobus et quadraginta peryeniens ad annum 862 cum ille 
patria relicta, parente Gestimulo, sive Lindemulo vel occiso, 
ut Balbinus, vel adhuc supeistite, ut Papebrochius tradit, in 
Bohemiam secessit. Si autem vixit usque ad senectutem 
propemodum extremam, cum mortuus est, annos amplius 
septuaginta habuerit oportet: ex qao sit, ut ejus ortus ad 
annum saeculi noni circiter tricesimum revocari debeat, et anno 
aetatis fere tricesirao e Dalmatia discesserit. Ita si temporura 
raiio habenda est, nihil obstat, quominus Lindemulus, qiiem 
alii Gestimulum vocant, parens S. Ivanis esse potuerit. Hujus 
vitam, vel ejus epitoraen Boherai Scriptores litteris mandarunt, 
Venceslavus Hagecius in Chronico Boheraiae, Nicolaus Salius 
Pragensis, Georgius Bertoldus Pontanus Praepositus Metropo- 
litanae Pragensis lib. IV de Sanctis Patronis, Georgius Gru- 
gerius in sacris fastis mensis Junii, Tomcus Marnayitius in 
operę supra laudato, ac demura Bohuslavus Balbinus eamdem 
fusiori et accuratiori stylo descripsit, quam quidem postremara 
Daniel Papebrochius inseruit actis SS. Tom IV ac diei 24 
mensis Junii. Cum sanctissimus hic Anachorila ortu sit Dal- 



Prilog F. 



mata, el quidena filius atque alumnus Ecclesiae Chrubaticae 
Nonensis; Bohemi aequo anirao ferrent opinor, ut Bohemiae 
sic Dalraaticae Ecclesiae fastis S, lvanem adscribi. Ejus yitam 
annalibus B.oheraorum, Nicolao Salio auctore, inseitam, quam 
Laurentius Surius in Tomum VII de probatis Sanctorum hi- 
storiis transtulit, nos qaoqae hic lectoribus exhiberaus. 

„Ivan*) Gestimuli Dalmatiae ^) regis ex Elisabeiha filius/) 
latine Joannes dictus, salutatis'^) parentibus in eremura Deo 
se ciedens profugit, et forraidolosis silvdrum flexibus duce 
Angelo pererratis in Bohenaiam adhuc idolis^) devotaro, Ne- 
dane*^) rerum summam in ea adrainistrante, devenit: idque 
circa annum Domini SS/. ''j Guraque in ^) specu qLiadam tribus 
circiter milliaribus a Praga disjecta, molestissimis ^) Daemonum 
incursibus biennio quateretur, fessus taota insectatione eorum, 
locum mutans abibat. Ei s'c eunti B Joannes ^°) Baptista 
obyiam faclus percontari ex eo caepit, quonara se, et cujus 
rei gratia aliorsum ferret; ille, quod res erat, fateri Daemonum 
immoderatis se et continuis 'vexationibu& adeo conturbari, ut 
nec consistere, nec morara facere queat. Hic Baptista sanctus 
rudem*') teneramque Tyronis Ghristi militiam miseratas, prae- 
sidio crucis donatae. eum fiimat. Qua ille fretus intrepide ad 
deserta castra redire, et contra ovantes hostes claraoribus eum 
incessentes, quod ibi se balneum habere dicerent, infesto signa 
procedere. Cujus yirtutem illi non ferentes, quaquaversum 
dilabi: ille yictoriam prosequi, et intimius ad eos penetrare, 
Unus ibi teterrimus appresso petrae corpore protervius hae- 
rebat Daemon, dirissimis yocibus, et immani oris rictu, deyo- 
raturo simiiis frendens. In cujus ille putentem hiatum crucem 
conjiciens, adeo illum hoc jactu perculit, ut perfossa grandi 
petra foras erumpere coactus fuerit. Gernitur nunc quoque 
id alte ductum foramen, et profugi hostis pudendos conatus 
testatur. Sic compescitis Daemonum etferalis ausibus, pacatius 



10 Peilog F. 



deinde 40 ^^) et duobus circulis annorum eremitara gessit 
lvan, nuUi rnortalium annis 14, -yisus, lacte interim cervae, 
diYina cura ei tempestiye fecunda ubera exhibere jussae pastus. 
Quo tempore Boriyojus^^) dux feras perseąuens, cervam 
hanc nutricem Ivanis sagitta trajecit, et vestigiis ejus haerens 
ad antrum viri Dei ignarus decurrit, miratus cervam jacentem 
tam copioso lacte exuberare. Gum vir procero corpore, veste 
proraissa, impexo et intonso crine, superciliis oculos tegenti- 
bus, specu progressus severius cum principe expostulare cae- 
pit, quod animal suum telis appetierit. Consternatus princeps, 
non expectacta talis yiri facie, prodigiosamque belluam existi- 
roans una cum comitura manu pędem retro tuiit. Deinde ani- 
mosior tacTus, iroperat ei per Christum (quem primus Bohe- 
miae principum fide agnoverai) edicere quid hominis fiet. 

Ule adjuraius, ncmen, patriam, genus, eventusque suos 
pałam docet: quin et in petream aulara, qua exierat, flagi- 
tantera hoc principtm inducit, et Dei circa se administratio- 
nem evulgat. Rogatujque enixius, ut equo se in urbem Teri- 
nam^^) deferri pateretur, (ibi quippe Bciyojus yitara ^^) pri- 
yatae simile cum Ludmilla ^*') tenebat) recusavit et quod equi- 
landi cmnino ignarus esset, et quod commodius consequenti 
tempore id se obsequium principi exhibere posse opinaretur. 
Monuit interim, ut ceivam, quam yenator confecerat, egenis 
dispertiretur. Verum Ludmilla yidendi tanti viri avida Bori- 
■vojum perursit, ut roysta suo, cum sex famulis, et asino emis- 
sis, eum ad se deportaret. Cui adyentanti, et illa, et ille ho- 
noris ergo longe progressi Ave detulerunt; et susceptum intra 
limina dignis eorum nomine epulis honorarunt. Sed ille jejunii 
legę perpetua appetitum gustatumąue suuni definienś, nihil ex 
eis libare, nedum comedere elegit, sed ad suam specura an- 
helans, finito cum ns de diyinis rebus cołloquio, quam pri- 
'Tńum reverti contendit. Reversusque est Sacerdote Paulo et 
sex comitibus stipatus omnibus regiis aulis exesi sui antri 



P^jiOG^Fl łt 



praeferens horrorem. Ad eum triduo pQst=,Pąuilus,lT) ,raj^^ 
prQfeetus,ulapsibus ^itae TYeteriaejus auditis,;.eum: eti.;expiavit 
&tTe difina- ad specum: facta,- siicro^ CHristi- ćófpoM^ eiłrri' re- 
fecit. Quo iiłe summa animi et córpóris 'ByinisrśidńesiiniM^ 
traditaaue ' Presbytero. ćruce parva, quam I)., Joąńnis Baptistae 
gratia. , ad . retundeodps ippetus- . ; Daemonum; acceperat, tertia 
,die post synami m, ex spelunca tenebriosa Gaeli^^^j regiam adiit, 
kiorpore tantum ibr (nam ita fieri- popbsderat) depbsitd?Quo 
ih lóidó B6nvo juś roodasteritini' siib iidmiiłe I^, Jbanms Bap- 
tistae a śe aedifićatum amplis proventibus dbtayit duobus.q,ue.^^) 
Saceridotibus ęjus cura pro .tetppore tradidit., Ep postea vi,ri 
ad horroam ^,'^) i). Benedicti, YiYentęs tFąduGtj ,§untv Ńostet;^^) 
esse Yoluisti Ivan,/ ut nostra darana levares : leya obsecramus". 

A)-GeśtimUlUs ^idein ^ videtur''esse^ ac- -Lindemiiitrs, 'afd^ndolus 
^ fBbrnae^ ducis^^Giirobatiae de> iquó Eginhartiis ih tóhaliBus, 
■ ^"•v-ut"Supra- dixiiiiuś;' "^'•■^■■i- •:■•■;■ ■'"'■'::.■■'■- '■:- ■.■■'^■'U-- y^ -^ 
^) Hic erat Dynasta sive • Regiili^s ałioujus ćiyitatiis ih Daltó^tia 
raediterranea, quara duces ■ Ghróbatórum-ab Heraćlid 'fmipe 

ratore sibi tradilam obtiriebaht; - Yetereś 'etiam ipaticdrum 
M locesE.uro! . dominós liberali isanes appeUatione reges vocabaut. 
ti?)c:]Sliatw.s; circiter-ahno tricpsimo;-saeGuli? nohi, : ,v : n^; vf ' 
4) Adhuc igitur; jsuperstites; -eriantą parentesa lyaaiś^- xium,phic 
i, i- patria jiehctaj ] et rebusj huraanis. nuncio ; remisso rin Bohe- 
rn; raicain; erem;U;m- se vontulit,;.Yix:;infan.tiam ,,praetergressum 
..u ;Marriavitiiłs natum annos, yigintiuPapebrochius,ffe; Dalmatia 
Ci discessissę: ajuntiS N^eutrl asseMire possum. -jGum : enim' ipost 
;. i,;,annos| duos:;e,t';quadragintą:.:in,^solitudine i.esactós obierit], ex 
>3 ;h(j)!riłmy sęnlentjai yix lano o^iduos iet sexagiDta;;vixeriu,op0Ttet, 

contra quam alii Scriptores sentiunt, qui eum; admpdum 
j,, , , , seg^ehj , c> .y.ita ^ jn jgrąsąsj trądunLJr ,^ei que ^^j^ps .•.ipsps.^^-ąęptpa- 
.^.Ijgintą^^^jalbijc^us^r^ątltrlb^^^^^^^^ tcic^^cim^m /jąrc^;{cxe- 
\.„l.geri^f , cp,in .jc- Dąlnąątia pf ofci^tus ;eiit^^o._,vPohej^iąra..,Ha§|piu& 

et Pontanus lyanem non e^^ilTOątiaj^r^ąedge.jGlpiroi^^ła in 

Bohemiam yenisse tradunt. Yerum Dalmatia raediterranea 



12 PEijiOa F. 



cilra Tilurum jam inde ab adventu Chrobatorum nomen 
Chrobatiae subierat. 

^) Primus e ducibus Bohemiae Borivojus, aliquot annis post 
adyentum Ivanis, Christiana sacra suscepit, ac populares suos 
ad Christi cultum traduxic. 

^) Papebrochius in notis ad yitam S. lyanis: hic ducum Bo- 
hemiae ignarissimus fuit, electus anno 852 mortuus anno SjS'. 

') Huic anno adde annos duos et ąuadraginta, quos vixit in 
solitudine Bohemica; igitur necesse est obierit anno 899.. 
cum ceteri omnes Scriptores eum vita functura tradant vel 
decimo vel quarto anno saeculi decimi. Ego cum Papebro- 
chio ejus adyentum in Bohemiam conferendum censeo ia 
annum 862. 

®) Antequam in hanc specum tertio ab urbe Pragensi lapide 
disjunctam deyeniret, annos fere duodetriginta m iłlis locis 
per dirupta et avia oberrayerat, in alia ex aliis antra demi- 
grans, diyino Spiritu modo huc, modo illuc impellente; 
Nam, post parias errores, ut ipseapud Balbinum ait collo- 
quens cum Boriyojo duce, in koc auirum deniąue perveni,. 
in quod jam decimum et ąuartum annum a nullo msuś, 
sed neąue ex antro in lucern egressus, Christo servio, Adtiuc 
in ea regione ab indigenis monstrantur yaria saxa et spelaea, 
quae ille suis ysstigiis, suaque statione consecrayit; ac yeluti 
quaedara sanctuaria yoti ac religionis caussa peregre adiri, 
magnaque in yeneratione haberi solent. 

^) Post annos duodetriginta yariis in locis diyiao famulatui 
irapensos, in illa spelunca in qua postremos yitae annos 
ąuatuordecim transegit, per biennium acerbissimas illas Dae- 
monum insectationes sustinuit, quibus adeo diu noctuque 
exagitabatur, ut nec partem uUam capere quietis, nec rerum 
caelestiura contemplationi yacare posset. Itaque alio cogi^ 
tabat, iamque ex infęsta illa statione' discesserat, cum a B, 
Joannę Baptista reyocatus, ejusque raonitis ac praeceptis 
instructus, el cruce ab eo accepta armatus tartareos hostes 
superayit. 

*") Quem ego mihi (ait ipse apud Balbinum colloquens cum 
PauUo saćerdote) a prima aetate patronum delegi; ejus 
ąuippe nomen gerebat: nam Ivan apud Slayos idem est, 
quod Joannes apud latinos. 



Peilog F. 13 



^') Nimirum putabat Nicolaus Salius Ivanem in ipso tirocinio 
vitae eremiticae diabolicis illis incursionibus obnoxium fuisse, 
quibus post annos duodetriginta in eremo exactos priroum 
appeti et vexari caepit, ut ex ejus vita per Balbinum de- 
scripta coUigitur. 

'2) Hos annos ita dividas yelino, ut duodetriginta priores annos 
erroribus ejusdem et ex uno in aiium locum m'grationibus 
•attribuas;.reliquos vero posteriores quatuordecim in ea, quara 
dixi, spelunca, ubi et mortuus est, ab omni humano com- 
mercio sejunctus traduxit; sic prorsus, ut post biennes illas 
diabolicas vexationes nunquam indidem pędem extulerit, et 
ipsum nemo hominum, neminem hominum ipse yiderit: 
sic enim eum cum Borivojo lcqueniem induxit Balbinus: 
in quo (antro postremo) jam decimum et ąuartum annum 
a nullo visus, sed neque ex antro in lucern egressus. Sed 
Grugerius solum duodecim annos nuraerai; quia nimirum 
postquam biennium in illo antro commoratus fuit, cum 
molestissimos illos Daemonum incursus ferre non posset, 
egressus fuerat ut locum magis quietum inveniret. Sed post 
Yictos ac superatos Daemones, quibus cum uno itemąue 
altero anno coUuctatus est, eodem rediit. 

^^) Hic erat Neclanis filius aut nepos; et rerum in Bohemia 
potilus; cum Ludmilla conjuge sua christianam religionem 
suscepit ad eamque colendam Pragenses et Boheraos magna 
ex parte perduxir. 

^*) Papebrochius in notis ad vitam S. Ivahis: Tetin una solum 
leuca 'distat a loco S. Ivanis (idest a spelunca quam po- 
stremura ille incoluit trans fluvium Misam, qui circumito 
Carelstenio paullo supra Praham Moldavae jungitur. 

'^) Papebrochius censet Borivojum et Ludmillara post reper- 
tum S. Ivanem, hujus piis adhortationibas impulsos, princi- 
patu deposito in vitam pnyatano se contulisse. 

^^) Femina sanctissima, et avia S. Venc3slavi, quam Drahomira 
hujus mater per summam impietatem necayit. 

*'') Balbinus tradit PauUum Presbyterum a Ludmilla diyinitus 
per quietem admonita raissum fuisse, ut Ivanem morti pro- 
xiraum diyinis mysteriis impertiret. 

'^) Balbinus et alii Ivanem obłisse tradunt anno 910. sed 
Papebrochius ejusdem mortem ad annum 904. revocandam 



a ,I?R)L0G;:3|. 



{ , ; , ; cen suit ', nam ,illi cum ąo n o eodena 91 o. Borj yprjiUim:,' post 

j ręperitum I^ąnera, vita .functum fuisse docieą,i3tjvhui<?, non 

in sYJcłentur; relinquere temporis (juo^i sątis -ęsset ad^.sacęlluna 

.. illud suprą sepulGrum, S. Ivanis aediĄcanduna, nąque.; ad 

Collegium Presbyterorum instituendum, ąui i diyinis rebus 

ibidem , gperąni darent, neque. ad ąnnuos, proyentus cpnsti- 

tuenjdpSj , up.de sacr.is ministeriis,, et Sacerdptibus ; , sumptus 

,, necęssąri ,?uppe,ditarentur. Itaque. mors hujus sanctissłrai viri 

, aliqupt , ąnnis, morterb ducis antepesserit, opprtet. i)/;rmm 

, , ,:er^p., aii; Papebrachiu s, anwo circiter .go4: repertum mprtu- 

-. 7imquę Jpanęm, etfructumpiąrum ejus ądhortationum fuisse, 

quod diices. ^aęstinmta sanctae ejiis mortis f^licitatę dęcre- 

'. ,,.yerinti terręnis rebus nuncium remitterę, seąuę. Tętinam re- 

\[/^,cj.pergy: or<^tionibu$, efeemosj^nisą et aliis , piis cperibus 

\ .'-jimcąturil ■ "?t^r, , <iua^ primum' fuerit ■ Aediciila.. super;. . spela- 

,'^leurn,et.sepulcrum,Sancti sub nómine Ś. Joannis Baptistae 

erecta. S :lydn miarayst in caelum YIIl Kalendas Jalias ipso 

,, ,na,i;al,i, die, S Joannis Biptisiaę . Męrfem Ule putatur pbiisse, 

,. ąit' I^-apebrpcbi.iis,_ .f^5o. ^Sancti , Praecursoris . die natali; quo 

][^ JJLcei officium, .de._ Baptiśta iynpediat propKiwn de Ipańo.fa- 

ciendum, non tamęn impedit fervorem. popular is dępo.tionis 

ad, ipsum potissime 7'espicientis. Testalur hoc Pontanus. ^infra 

''^'Idudandoł' Boherniae piae Scriptór, Ipani elogium his verbis 

'' ' ' ćoncludenś,: Jióc ille tkmpjum, suique' ineriioriam bedtiśsimam, 

"'"oiłtinuit, libida religiośis clientibus suis,-'ibi Deo servieńtibus, 

frequentique populi concursu visitur, 'et ćolitur ; ciijus fe- 

'''''■ 'UlvM'''d{es'propriuś' es(, qui et S. Jodnńis ' Baptistąe. Gelór- 

-■' -IgiiiS • 'idmeń ' ' Gric^eriii^ś ' tiośter Hnter Sać^os Pulveres'mensis 

^''''''^Tiińiiy Ipkni'''memoridW''trdns'fert in Idiein sequentem;''quod 

offićiuW<yfÓ7:tdsye''-pro 
"^'•''"Ehclkśid ' Prd0hśiś in ^Su'is'''Kalenddrii'S\ heńtro' di'eyhc'ne 
~■^■■qUideW^^^Ud''aIib'^Ipańi■'ineH^i7^tt:' ■•;''■■ ni.. ;.-;; -: rn,'^ 

':^) Balbi^us Saicgrdptes/ ,qui.bus tradita est Templf procuratio 
et custoasa, nuUo numero denniVit; sed plus duobus. luisse 
ejus. yerba , signmcant: JSe vero piut^a ad di^inaS: ljaudqs 
'■ ■ ' ' sofitudo ' forłt', ^acerdóiibu^ ddpocdiis iiiteld locicommińitur : 
"'^ ' %dd'ł't<^' n(fteśłd}Ha '"ad' iuehdUm ' pitain 'prdesidia.' ' " ^ ''- 
t'^'^] Hoc caęnoblura cosnomi.n;atum, essej ait-.Bal.binus. -S/caiew^e, 
^^^ sę^iji, ;3, , Jyąni.; d^. .,(jpo. ,P^^e|3,f(^.^hi|j^Ą; . £)^/nrf,ęfj insignei : sub 



Prilog Fi <5 



^■^nomirie SiiJóanńiś Bapłisłae mofiastenumy iuductiś eó śub 
- . anno. :MXX; \ Benędićtinis, : ex in$ulari {iOstrovien$i ; Pragae 
; i ., Ąbhątią., uti assęrit in , , Phosphoro JPrąget^^i Jcąnnęs Pęssit^ą^ ^ 
. Templum yero, ut doctt Eą]h\n^is,quod^ super, _y^^^ 

tąfniilurn Bór^ipÓJus et ' Ludmilla statu.erunt. Beatissimde 
-'DW'Mdtris/'et'S''[Iodhnis 'Bapiistd^ ^tituiuiii, dut 'ółidm, ;iłf 

ćtliiaućtóres sunty una cuni his Safrictae -CriićU diu gessiś} 
•iposteri S Ivanumnominavere: -i. ; o ' ; > f^ ^ 
2J) Idest,: cum essęt ortu Dąlroata, siye Ghrobatus, ppątria ri^- 

licja, noster fieri voIuisti. Earaden precationem ad iraplo- 

randum S. 'Ivariis patrócinium usurpare possiint Dalrhatae, 
" 'et' l^hrobati, uniuś et alterius Yoclilae; ' mutatione adhibitia :' 
-Ndster patria fiiiśti Ivany ut damna ftóśtra levares y l^vd 



■.mol .: .->^tr.: . .-:-'. ^ilL--:: ■•..•■■- /- - ^^ ^^ 

J.I, yenemndo anącoreta Ivan cióe Giovanni ii Santo. ^) 

Th sul principio ćlel sećblo norio ii r^ ćroatind Gosti- 
niulb^ detto Liridemulb ii giovine, rnentre' trbvavaśi a" Ńbna 
m qualita di Zupario, ebbei da Elisąbetta sua moglie uq figlid 
cui óel battesimb impośe ii horae ślavo' dr Ji^iin, che in łiri^a 
italiaria ''śignifica . ' Gi&vanni. Alleyato -ed edućato' 'santaniente 
^aiia buona mądre nella ćristiana religione/lśin ca giÓYirietto 
śi ćli^de tutto alla cristiaria pielą, ęsWcitandbsi specialmeńte 
nella brazibne, e negli atti <di pehitenża e di niortificaizibnei 
Cjrahde 'era "^ la diyozione che prÓfessava yerśo il Ff ecurspfe 
ś. 'Gioyarini Batfista, ' di ' cui" pbrtayą il nome, talćhe yblea^ó 
aiicńe 'imitario "rieireroiche sue y^^ assistito ' cl^allk' grazil' 
d.ivina, dtede un addio di cuore ai suoi parcnti, ea abbando-i 
nata eon' animo ■ Hsolutó la caśa pąterha' ed il mohdo, ando 
yagando pfei monti, nnotantocne arriyo in Boeroia, oye tre 
legnę distan te da Praga hssó lai sua dij^ora m un orrida spe- 



16 Peilog F. 



lonca. L\ si consacró intieramente a Dio, e menando una 
vita di rjgorosa penitenza, esercitayasi nelle piu austere pra- 
tiche dł pieta e di divozione. Di nuli' altro cibavasi se non 
che del latte d'una ceiva, che per diyina disposizione gli si 
era addimesticata, II demonio pertanto, che vedeva di maroc- 
ehio la santitźi del servo di Dio, si pose a raolestarlo eon 
naolte tentazioni, eh' egli solferse per ben due anni continui 
eon somma pazienza. Sranco pero da tanta e si fiera perse- 
cuzione, pensó di cangiar dimora; raa mentre dirigeya altrove 
i suoi passi, ecco venirgli incontro ii suo protettore s. Gio- 
yanni Battista, ehiedeńdogli dove e perche se ne andas?e. 
Avendogli risposto ii servo di Dio qual n' era la eagione, ii 
santo Precursore, avuta corapassione delie ancor iraperfette 
virtti di lui, ii persuase a ritornarsene al primiero suo domi- 
cilio, e a disprezzare le suggestioni del nemico, e lo conforto, 
col porgli in mano una croce, ad aver fiducia in Dio, assicu- 
randolo, che eon ąuella Tayrebbe messo in fuga disperata. 
Aseoltó egli i suggerimenti del santo suo protettore ed awo- 
cato, e sen tornó nella prediletta sua spelonca raunito del 
segno delia redenzione: e li continuo a condur vita penitente 
per quarantadue anni, quattordici dei quali, affatto ignoto al 
mondo, senza mai yeder faccia d'uomo. Con quella croce 
divenne trionfatore del demonio, ed in santitźi fece grandi 
progressi. Yolendo pero ii Signore render manifesta al mondo 
la santit^ del suo servo, permise che ii duca di Boemia Bori- 
Yoio, troyandosi a caccia, ferisse la suddetta cerva, la quale 
gemendo corse alla spelonca deli' eremita. SuUe traćcie san- 
guinose del benefico animale ando dietro ii Duca, ed arriyato 
al sito suindieato, Ivano usci fuori, e riraproverollo di aver 
ferita la sua nutrice, Ali' orrevole aspetto e alle gravi parole 
deir anacoreta conturbossi BDrivoio tutto confuso e ritrasse ii 
piede da quell' orrido abituro. Se non che sopraggiunti i suoi 
compagni di caccia, prese coraggio, e si fece ad interrogare 



Peilog F. 17 



eon sommo rispetto ii santo, e scongiurarlo a dirgli in nome 
di Dio chi egli fosse, e qual si iosse ii motiyo che 1' indusse 
^ vivere in quella solitudine cosi spaventevole. II santo, udito 
ii nome di Dio, gli manifestó ił suo casato, la patria, i pa- 
renti, ed aggiunse che ii solo desiderio di servire Iddio raveva 
indotto a prender quełla risoluzione. Pieno di ammirazione 
ritornó ii Duca colla sua comitiya alla sua regia, e racconto 
alla sua moglie Ludmilla 1' awenuto. Udite le meraviglie dcl 
santo, la religiosissima donna mostró grandę brama di vederlo 
onde Borivoio spedi colk un prete di nome Paolo, eon sei 
servi, coli' ordine di condurlo alla sua regia. Si arrese ii santo, 
benche di malincuore, alP inyito, e recossi eon loro alla citt^ 
di Tetina. Gon somma riverenza e spirituale allegrezza lo 
accolsero i due Sovrani, professandogli la piii religiosa vene- 
razione. Passato col^ qualche tempo in sacta eonyersazione, 
1' eremita pregó di essere ricondotto al suo romitaggio da 
coloro stessi che 1' avevano accompagnato a Tetina, instando 
affinchź depo tre giorni gli spedissero un sacerdote eon la 
Ss. Eucaristia, essendogli stata rivelata da Dio la prossima 
sua partenza da questo mondo. Gosi infatti awenne. Rice- 
YUtala eon somma diyozione, illustrato da' raggi eelesti, se 
ne vol5 in seno a Dio, in et§i decrepita, ii di 25 di giugno 
deiranno 904, dopo quarantadue anni di vita eremitica e 
penitente. Prima di esalare lo spirito consegnó al sacerdote 
Paolo la croce, che -ricevuta aveva in vita da s. Giovanni 
Battista. 

Avuta notizia delia preziosa raorte di lui, Boriyoio, as- 
sieme eon Ludmilla, sopra la spelonea, ove volle ii santó 
essere sepolto, innalzarono un conyento ed una ehiesa in 
onor di s. Gioyanni Battista, li dotarono di riechi proyenti, 
e li eonsegnarono ad alcuni saeerdoti perche lo abitassero e 
la ufficłassero. In seguito, cios nel 1020, furono dati in mano 
«i Padri Benedittini. Ayendo poseia Iddio approyata la santit^ 



18 Ekilog E. 



del suo servo eon molti miracoli, T Imperatore Carlo IV, re 
^S^ EoŁmińpiiittt y^^ńiTÓ' M^ alćuńr ^ręligipsf 'Sśll* ih- 

"(illtb^bWliie dl >!' 'BeneM^^ i c^uafi 'pb^sśedeV'kh o 'la 'lingua 
'śliEiva, Ibrb dofto e la chięsa ed u ceńobio,'dopp di averip 

fotnito dl ' un ^mphssima piblioteca di ppere slave. II corpo 

der śa:ntP anacóretżi lvanp cpnsefyasi incorrottó^in un tirhą 
"^6!śta 'nelia sjielo&i," ć)ve'mprif la ąiiale fu ' ćońvfertitą jn iina 
Tiiźignifica' ćżipp^ćllżi.'' Fu fiśitkto ' qtiest6 s^ntiiarip' nel ' iHSo" da 

ałcuni pćliegnni, i qaali yenerarono u sacrp dćposito sopra 

dl ćUi lessefo la segilęnte iscrizionei 

;iVedi;;gli AinhaUu:Boiemi:vdi!)Nicołó < SaIiov> głi' Ańwali idelśSurid, 
sd Giovąphi; T©meb<.;Marnavido-nella'!iSua ''opera- ==-i^^^ 
■Ill^ricaru^ fóe^Uftdtas>^=:ii}:R'^o^^ ,!;■:■> v{:2 suh t -j-wóo-^^b 



.3M 


o^x^;6 


• . '^ 




-•■'■ • 




oK' 


noKfi 


JU 


no:> 






j;n-jisiuv.q ci oiCi id) KiyifyTn iTiTII Tit^oLn^f^af) jv:ź;'-Tń:UK'^ ..'ć 



■Hel'- 



^>^ ij;^5!;,':> i'iatit ft^ cJniJcJJiii .ynotscY/L* Aun/ncs nor; iiij-jOT 



sJoh'T"jn'i ];; órrąocwo:; ojm^;:, ol oh;;-:.;-;; ii: Hain"^! .':ijn3l!n;.)q 

-81! ,o;ovi.toS JLfl ;b snocn iśj;oist;iq !i^bh Eisiiori .wjjtA 
otnfis !• oiloY SYO ,?iDnobqs i;; rnq<:u; .j^ilimbiLl f)o:> oniaia 
.tu fiKfi^if:; ?uM.) ha olfi^YOiO nfj onoTK,i:Sj;nni ,o:!loq3a s-o^aa 

onucti iń diih ono'!!:/l ,oi:o! bn ś<)i> ^oi^ij^-jg ni .o-i3KS)ii:'iilu ni 
ńmcii^^ ni j;i}ri7 0iqqi; oihbl j;iDJ!oq obfiiyA .IniBihDfssfl iihi;^ !K 



PRILOG 

G 



Noyiji spomenici. *) 



■*-§— S^J^^^^JS^-af-o- 



*} „NoYJji" u koliko su u poznije doba nasasti i obielodanjeni. 



Noto nadjeni spomenici iz IX i XI vieka za 
panonsko-moravsku, bugarsku i hrvatsku poviest. 

V sjednici razreda filologićho-Mstorićhoga jugoslavenślte akade- 
mie znanosti i umjetnosti dne 10. srpnja 1880. priohćiU 

Akademici dr. Fr. Miklośić i dr. Fr. Raćki.^) 

S ovimi spomenici, o kojih mislim ovdje progoyoriti, 
upozna uCeoi sviet najprije P. Ewald u „Neues Archiy der 
Gesellschaft fiir altere deutsche Geschichtskunde". Bd. V, S. 
^75—414, 5ó3 — 5g6 (Hannoyer 1880) pod hasloyora: Die 
Papstbriefe der Brittischen Saramlung. Ewald se pako upozoa 
s timi spomenici u priepisu, koj Je Mr. Edm, Biśchop u£inió 
iz rukopisa britanskoga muzeja u Londonu za „Mónumenta 
Germaniae* i koj se priepis sada u Berlinu nalazi. 

IzYorni rukopis, koj se u brłtanskom muzeju pod br. 
8873 (additional msc) Cuya, pisań je poćetkom Xn vieka. 
Imade 210 listoya u 5elvrtini, a pisań je od razliCitih pisara, 
koji su se u pisanju izmienjiyali, do2ira je jedan corrector 
ńjihoY posao nadgledao i jzprayio. Rukopis śadrźaje izyode 
iz papinskih listoya; on je dakle njeki śbornik, tollectaneiirD 
sastayljen u syrhu ne historijsku nego pi-avóslóvnti. Gómpi- 
lator je tu gradju iz papinskih listoya pokupio, da ju upo- 
triebi za kanonićki śbornik. 

Razredba te gragje u rukopiśu jest sliedeća: poCima s 
kazalom, iridexom (fol. 1—8); onda sliede izyodi iz listoya 



1) V. Starine XII. str. 206-223. 



Prilog G. 



sliedećim redom: \z listova Gelasia I, Pelagia I, Pelagia II 
(fol. 9 — 38), na dalje Alexandra II (38 — 52), Ivana YIII 
(120— 1 36), Urbana II (142 do i53), Stjepana VI (i53 — iSg) 
i Lava IV (iSg — 171), Ali u tom niżu imade umetaka: tako 
ijsmedii^iżYoda/listbya-. papeT IV^n!a' VIII' [i • Ułba-rJa-Ul! uvfsćeni 
stidppisi^ 9da<?sj2ei fse jną; ,;njem,ą?5)Ł»^gai ^po^tol^.syif^B^orjif^^ 
(f. 136—142); za tłem izmedju izvoda iz listoya Alexandra II 
i. Jyaną .VIUj,^t;e .pQS,lijp,J2ryodą Jz\ 

odlpmąka , iz ,pąq«i€f)Łt,a, yazbącaciih p.apiaąkih listpYa.i saborskih 
zakljuCaka, navoda iz sv. otaca (f. 52 — 120, 171—210), Kora- 
pilacija se.dkfele; dTzi/;doiijekle^n|.ekc^ .icedsiiajytctlikb, sio se 
izuzam ona tri odjela, izyodi iz listoya jednoga papę ne mie- 
saju ,s jizx94i , ; l[j5tpy£t,.j. :^rugQg;a - j ^ j^li, kpd ppre.dapja tih 

i;zyoda,rmjje sę komp^apiją ,strog drząla, krp^nologjekoga. , redą 
poeledom. na sliedstyio. papa,; .ięr iiiaće imali bi.ijti izyodi slie-; 
diti oyira, ręflpn?: ppsli je izYpdą, , 125 1 Jisjioyą p^pe ,Gf elasia., I 
(^g^^— ^)^ ,^ j^ęlągią -I , Jf 56 -,^ i -Pęl^^ia , JI^ . ,(5^ą-^9o|4kpre^ 
sppn(4jenają,B!p,nifą|:iją, onda, izyodi i^.listoyą I^ay^ IY;(847-r-55), 

( 1 06 r —73), : nappkpn. ; JLJrbąnai II d p'Ś8— j Qm)i sOciąyle se. 
yicji,; dą IjC^, koppiłatpr ,crpąp za syp) l.sbpiii^ik Jjstpyęj onina 
rędpRj,l}t^k^,_sjf. jDił dplazili.u rul^^j ali, ij^^kć^iipap Je^postu^ 
pice, iz cbjrke, listoya -poiedinilł pap^a^iKoippilacija, kai3o,.stQ^i 
pisiiflp;,rukpp^są pptyjcdjuje, ,inłfi.l,ą/j,ej^po,sta;^^^^^ F?P^^lj? '^■fH 

■-oor; y; l!^F\<n$m^Jm^%^Ę^^ ^^3J^yo|ąJz3|istpy^ 
pomenutih papa, neraSunajući oy^rpp.^|Bc^5i%ci|c;^j|h;.^do,pisif^ 
(br. 1$) i ^^bjrke pnih odlomafeia.. Od ■ oyih Hstoya-, priobćenih 

lasia I, Pelagia I i II, dakle iz Vi VI yieka, na dalje Jłd 
Laya IV, 3o lyana VIII i .?;§i:-Sft5*iepąiiia iMI,oidaiklie ."fg- iz IX 



BRl^O,0i;:Gr. 



YJelta, '(tyapokoD/ '66 ] Alcxa ndra. JI • ^ 3 1 Urbana; il^i dakle { 97 iz 

,XI .}rviek/a.rn ■;.!:;■ ■ ^'■'■l :>rr! . '.■^^:::; ■■■; 'i;-''' ri f. ;; ;•; ,.!-;-.;n;;r> 
i , i Tplikfjiinno^iną tihiizyioda ;upućiajjei nas doąta izYJesitno 
na vFelQv .iż feojega .su: mogli 'poteći.Tolikó. da,pis,a^ Luptaylje- 
.pih na i?avJiol)ki kt&ćanski &viiet,^riiżaslanih,;u razlićite ipokratjin.e 
njegoyie,' nije; .raoglor biti: pocrpano drugdje : nego lU Rimy, u 
papinskomiiifi arkivu, iz papin$kih, registńra: lOdkle hi sliedilp, 
,<ią śu upapinskom arkiyu jos o poletkom :^ll vicka;bila.?JQS 
ręgistrą.pape ;V:y;ieka Gelasija I, Ipapa VIv,vieka> Pelagia, I ii II, 
papa;I}^ y;i;efca.:>Laya ^lY^ Ivana ^YtlLii StjepahafVI.:i^i,,papa :XI 
yieka Aiexandra Jli; Uribana; II, doćim sada bid syjh cregistjara 
do papę Innocencija III t. j. do końca XIL yieka iijiad.u u 
yatjkanskom ąrkiyu; ;§ąnio ir;egestai Grgura. I;; odlomak] regesta 
Jyana YIII i.jSbprnjk.distóyaipape Grgura YII. sastayljen ińałp 
kasnje poslie smrti ^toga papę. ■.■_'.> ■:::;.; :.!: :^ :.'■■ -^ r 
Londpnskirri s.e dakle arukopisGimznajra^eńjló izpnnjujii 
dosadątł.jc; praa/ninęi u /tora ś JGibilnotn lhist;ori|skom -yreilu) kako- 
yim se Ijstoyi . papa ) punim ; prayoni^ snjarrajił, tąhćje siMżdą- 
va0;ci; 3jMpĘUn:łebtadGernaaniae";Stę:ci noyih zasiu^rza.ippyięSt, 
kąjdą! taj rukopis,, , bjcitan^koga; ,nivzejd>!u eielosti; na syietlp iz- 
jnesu. |.yeć; ope crticię, ,'koj.e ;,su : iz . riikofjisjł: u organu^;!njih.oV;u 
pripbćepę, prp|?ycłile; '^,U pb.ćU:! pazojti, kojaLje pTreńeserią i u 
Icr.ugPY^ybayeśe .SQ i?&JrąziyaRJerai n,& ippJjil-L slpy|«.njśke p,oyi.ęsti. 
, , , ) Medj.u,.; izyp4' nalnae i jz list()yą •; jpape; -Ivąna . ^Kll, Stjc- 
: pa n a ;VJ ; i ^ . Ą.l^xa n,d r^i JI Ą raa^c !ón ąai en i ti h , prUpga j , >kbj i mi 1 , se 
. p 9 y i,e^ t ; , SlGy,e n^:^ M ora^f s li^e >i i : -Pątip^ j j;e , . Bju.garsk 6 i ! IJryats^e. >u 
.IX :i ,XX:i yięfe^u Q bitno] , pępunj.pje inr,azją^njąi;ć. ]N.^jeki3flik«hjOyih 
Jzypidą; dpn^e i^N^. ;,:Ąjrfth;iY''q %7GielQgi, L^Jlttgimu k^Mk^ 

,.sa.4r^f>jVJe4yai sam jprpciiaojibip te izyadlśe-jgkadir^ł ?e.;U m-eni 
. pr^b?iitiifi;^e)jaj;;!dp|?ąyiti jsWj i .cjelini r,o.nie,v: jikpjij^^ sampo p^! sa^i-- 
zaju priobćeni, da se ćim prije izdati uzmognu^ ne ćekajući 
na oeromnp izdanje ..papinskihi listaya, koje .se Ui,Berlinu pri- 
red j uje i na koje će s.e jama5np,ojos:4ugoi Ciskaiii-AiiiiCłanosi 



Peilog Gr. 



odbora za izdayauje „Monum. Germ." P. Ewald i W. Wat- 
tenbach, od kojih drugi posluźio me bio i drugom prilikom 
najyećoro pripraynosću, odyratise mi (preko prijatelja prof., 
dra. V. Jagića), da su priepise zahtieyanih listoya jurye posiali 
u BeC prof. dru. Fr. Miklosiću, koj se bjese na nje u to ime 
prije obratio; da su medjutim priprayni i meni poslati drugi 
priepis, ako dr, Fr. Miklosić ne ima proti tomu nista. Ali no- 
yoga priepisa nije trebalo, posto mi taj slayni Slayista posła 
dragoyoljno dobiyeni priepis uz oye riedke u pismu od 19 
lipnja: „Sałjem Vam obje knjizice i one spomenike, koji nisu 
• jos stampani. Mislim, da će biti najbolje, da mi dyojica ove 
styari stampamo". 

Tiem je evo izpunjena zelja nasega po5astnoga akade- 
mika, koj je pokratio put, da će slayenski u5eni syiet prieko 
nase akademije najprije dobiti u ruke oye dragociene spome- 
nike, ^) o kojih ću oydje njekoliko rieći progoyoriti. 

Odlomak registra lyana YIII u yatikanskom arkiyu sa- 
drzaje, kako je poznato, 3o8 listoya. Oyaj se brój s britan- 
skoga muzeja rukopisom umnozaya na 363. Listoyi toga papę 
poredani su u yatikanskom rukopisu kronologićki po indikcijah. 
Pryi list nosi datum od i rujna indikcije X; izdan bi dakle 
I rujna 876 god. te ostali listoyi sliede kroz sliedeće indik- 
cije do ukłjućiyo XV, u kojoj je dne i5 prosinća (882) papa 
umro. Ako se po analogiji ostaiih papinskih registara uzme 
da su listoyi, izdani jedne godine pontifikata, sastayljali jednu 
knjigu : tada bi onaj odlomak yatikanskoga registra sadrzayao 
knjigu V do XI. U tom dakle registru ne ima listoya od 
pryih Cetiriju godina lyanoya pontifikata t. j. od 14 prosinća. 
872 do I rujna 876 god., drugimi riećmi : ne ima pryih ćeti- 
riju kojiga. A oyu prazninu izpunjuje donjekle onih 55 lya- 



^) Kratku sadrźinu po N. Arkiyu priobei dr. V. Jagie: Arehiv fiir- 
slav. Philologie. Bd. IV, 707—10. 



PfilLOG G. 



noyih listova u londonskom sborniku, koji su izdani u indik- 
cijah VI — IX t. J. od 14 prosinca 872 do odmah izza lipnja 
876 god. 1) te ondje redom kronologićkino pocrpani. Za ovu 
prya dobu Ivanoya pontificata bijase do sada poznato 28 iz- 
voda iz njegoYJh listoya, koji su se u razlićitih sbornicih si- 
Suyali bili. ^) OJ ovih 28 izYoda ćetiri se odnose na sloyjensku 
poYJest, i to na razmiricu izmedju rimske stolice i Njemaćke 
o junsdikciji na Panoniju. ^) Od tih listoya jedan je izdan 
njemaSkomu kralju Ljudeyitu, jedan papinskomu poslaniku 
jakinskomu biskupu Paylu, jedan Ljudevitoyu sinu Karlraanu, 
napokon jedan MiintimTU, YOJYodi Slovenije, Ovim se doslje 
poznatim listoYom pridruztiju sada po londonskom sborniku 
II listoya toga papę, Ivana VIII, koji su syi pisani izmedju 
14 prosinca 872 i 8 syibnJA 875 god. OJ tih 11 listoya tidu 
se pet poyiesti panonsko-mjrayske, a po tri bugarske i hr- 
yatske, tako da je tiem sada iz prve dobę I/anoya pontifikita 
poznato za pryu 9 a za drugu i treću po tri sporaenika. 
Osobito su zanimiyi listoyi, pisani solnogradskomu i pasoy- 
skorau nadbiskupu Alyinu i Hermanrichu te friz-nskomu bi- 
skupu Hanonu, a najpace naputak izdan pomenutomu posla- 
niku biskupu Paylu, izaslanomli k njemaćkoniu kraliu Ljude- 
yitu, te pomenutim njemaeim biskupom i knezu Svatopluku. 
Oyl listoyi razjasnjuju znamenito razprayu o panonskoj me- 
tropoliji i doprinose dragocien prilog za z yotopis sv. Metoda. 
Jos jedno. Poznato je, da se je sloyenskoj tako zyanoj panon- 
skoj legendi, Z'tiju sy. Metodija, prigoyaralo. '^) Ovimi pako 
sada nadjenimi spomenici poty rdj uje se naSinom najjasnijim 
śto se u zitiju gl. IX i X pripoyjeda o progonslyu njeraaCk h 



1) Dokaże v. N. Arehiy V. 296—8. 

2) Jaffe: Regę -ta pont. rom. nr. 2243—2271. 

3) Ibid. nr. 2247, 2248, 2258 i 2259. 

*) Ginzel: Greschiehte der Slaveu-Apostel Cyiill nad Method. S. 
13-14. 



-BSILOG Gr, 



bkkupa próti Metodiju i p zastiti pjejga ,od .straiie^p0StQl&ke 
stolice. 'S't:o"se"bńdie p^sfeostoru, hą' koi bJićtse Metod pozvan 
Ód biŁkupa ńjeboaćkih,' koji su Panoniiii drzali za.ppcirućje 
SYOie Ylasti, o niescyu tanonovani,u u N cmaCkoi, o sumniiyu 
d'zaniu SyatoplLjka, ojdetyi „apostołką'' ną',bifckupe,itd. -7- 
sye ~se to śada ovim,i listcyi potvrdjuje, paCe znatno popuniuje. 
Oy*inr V ńcyimi prilóżi napdkon , postaju razurnliiYij|i , potonii 

Hstóyi tcga papę, pisani knezu Svatopluku.,i nadbitkupu Me- 

. -y ■ -^'.n^ ■■.■w ^^:Cir.\.:: 'ij;-^); ;;-yo!.u^V,j i\us:j\ ^jjTiu>j5-:i.at;(a 
tódiju. M;.Za bi gariku pby^est iz ,ove. prye dohje. Ivanova ppn.- 

iinkata ne bijese . do sąda ni. jedan list Djegov poznat., bada 

dólaźe k ónirii pet,^)' upraljenirń na bugarikoga kfaija Milibjła 

jzza god. 078, jcs cya 'pisfna oji—oyo godine, a mCjZe se 

pió sadrzini los pridruzili T' pismo na grckog^ą cara Basilija. 

Jednako bijase dó sada pbznato dopisivanje toga papę s' Hr- 

yalskom samb ii, drugo doba njegoya pbittifikata, ^J iziikara 

'jedihi' bdioiiiak pfrrha h I)( magbjai Listóvi londooskoga rii- 

kopisa pokazu jif, kakb je fiapa bdnjah - s pbSeika stupib,ii 

tiesn je bdhtsc je s" Hrvat:;>kbm^', koje je kneza D,brnagoja nasąb 

ża śgbdtid bbaviesfiti' patśe b' bugaftkiłi." poślcv/h. Dy^a pisrna 

■•■;;j---; ;;;■•:-::;;■;.:! 7 u; n ;;'W..:;i >;., ,i;q:;n .: 6;.' r '^■^ '•. nnon; li •^:;u;l•^ 
odnoseca se na toga kneza ,odkrivaju nam pace neppznate ,do 

sada tajne o nutarnjem stanju Hivattke pcceikom sedme de- 

setine 1a stoijeca 1 o uzdrmancm polozam knezeytkoga pre- 

.!;.-■,. -^ J-ć y-'i-En c --y^iii:]:^:-.^ v/Tin;:.ffi;;;,2 fjn.;f;^i:ifr£;-i. -ro':.-^ń ^'/LK 
stoJja, te nam razjasnjuju onaj , preyrąt, o kojem mljetaćkt 

Jjetopisac lvan pod god/878 'pripcyieda, *) \. . . I , 

-;'';::;;;r: :^a7 7;: ; >[c7 ioż; -u; y.'!-; .•:■! >)■> ub .';i( ;;;;;iriSvf'l ,or?'j':..! 'i'.'.. 
Od papę Stjepana Vl (V) mpgla su se do sada sakupiti 

42 lista. ^) Od 0V'h "jedan saćuvan u odlcmku bjese pisań 

fij 7, L! :a:i; ;■!!>..' v'-n iż'^ -U^ii' 7JOł': ;:;;i7;;7'Oi:!-:; ■nrii^iHiia febJja 
pasemu. biskupu Teodosijjd, •*') a ledan, . nadjen tek g;od. 1847, 



1) Jaffe: Regesta poutif. rpm...n4;. §480,. M87,^2aA0,.., ,!,,,-. ,. 

2j jbid. m. m^,.Mmv?^Mrmr^M%:J i;i>y^ i^ 

3) Jbid. nr. 2468; ' 2478; V^C(B;'^W^#*.2M57%eu^^^^^^ 6-14.. 



*j Jaffe op. eit. nr. 2625 seq. ■. , r., 

Oj Jbid. nr. 2658. Doeumenta p. 186. '" ' 



Prilog G. 



knezu Svatopluku. *) Od 3i lista londonskoga rukopisa tri se 
tiću sloYJenske poviesti, i to dva hrvatske, a Jedan panonsko- 
morayske. Sva tri izdana su od końca 886 do końca 888 
godine, ^) i to dva na reCencga biskupa Teodosija, jedan na 
papine poslanike izaslane k Syatópluku. Prema tomu poznata 
su sada tri pisma Stjepana papę na Teodosija i dva na Sva- 
topluka. Iz pisama na Teodosija doznajemo, uz ostała, da je 
taj nioski biskup poslije smrti spljetskoga nadbiskupa Marina 
upravljao takodjer ovom crkvom, ka kójoj je god. 887/8 pod- 
punonaa presao. Odaylje bisroo zakljuSili, da će se u riraskora 
imenjku spljelskih nadbiskupa poslije Marina, irae „Theodorus" 
krivo eitati rojesto „Theodosius".^) Osobito je znanoenit na- 
putak za biskupa Dominika i pratioce njegove syećenike Ivana 
i Stjepana, koji su posiani „ad Sclavos* jedno dvie godine 
poslije smrii svetoga Metoda (f 885). Stjepan je krenuo sa- 
svim drugom od svoga predsastnika stażom: zabranie sloyjen- 
sku liturgiju, paSe zapovjedio ukloniti sa niadbiskupske stolice 
Metodoya po njem odredjenoga nasljednika (Gorazda). Ovaj 
naputak oprovrgava najbolje prigoyore proti autenciji pome- 
nutoga Stjepanoya pisma na Syatopluka. •^) Sye ta2ke pisma 
sadrźane su u tom naputku. 

Od listoya papę Alexandra II bijase poznato do sada 
160, koj se brój po londonskom rukopisu uranczi za 87, tako 
da sada imade 247 listoya njegoyih. Za nasu poyiest bjese 
poznata dya odlomka, ^) koje nam bjese saćuyao lyo iz Char- 
tresa, pisać iz końca XI yieka. Oyi odlomci tićući se cpkyenih 
i kulturnih odnosaja nase domoyine poletkom druge poidyice 
toga yieka, u doba kralja Petra Kriesiraira, po sebi su tako 



1) Jaffe nr. 2649. Wattenbaeh: Beitrage. Wieu 1849. 

2) Dokaże y. N. Arehiy V, 411. 

3) Farlati: illyr. sacr.. ill, 80. 

*) Ginzel op. eit, p. 9, 63—67 (Codex). 

») Jaif^ op. oit. nr. 3509, 3510. Doeumenta p. 205. 



10 PEILOG Gr; 



znaraeniti, da je svaki zalio, sto su do nas u tako oskudnom ; 
obliku i obsegu doprli. Tiem će biti' veća radost nasaj sto se 
taj popunjak sa5uvao u londonskom rukopisu. Ovdje -amade 
na ime pismo pape> Alexandra II na kralja i biskupa Dalma- 
cije, u koje je oOj- prijavljujući potvt-du ustanova spljetskoga 
sabora po predśastuiku Nikoli II. njeke od ovih uyrstio, ime- 
nito ustanove o izboru i posyeti biskupa te o ordinaciji i pro-: 
maknuću klefika, zatim o celibatu> o gojenju pó svećenstvu 
brade i duge kosę, o kazni za zloCin zlostave biskopa iii 
syećenika, o zabrani sloyenskoga bogosluzja, napokón o stup- 
njeyih rodbinstya obzirom na zenitbu. Ovo pismo uz svoju 
nutarnju yriednost imade i drugu, kano potyrda^ vjerodostoj- 
nosti onoga, sto nas Toma spljetski arcidjakon zabiłjezi o 
spijetskora saboru drźanom-pod nadbiskupona spljetskim lya- 
nom i papinskim poslanikom Mainardom, On . nairne „inter 
multa capitula" nayodi i taj o zabrani sloyenske liturgije. 
Nadałje usljed toga iznasasća razumljiyija će nam postati To-- 
mina pripoyiest o syećeniku Uifu i njegoyu putoyanja u Rim 
k papi Aleksandru II radi zabraujene^ sloyjenske liturgije. U 
pismu papinu imade i saborskaustanoya, kojom sezabranjuje 
hryatskorau syećenstyu nositi bradu . i dugu kosu. A Toma 
staylja papi u usta pitanje na glagoljasa biskupa Zdedu:. ^cur 
barbam redere secundum catholicae ecclesiae morem renuit?" 
Sye oyo, potyrdjuje, da je spljetski historik imao pred sobom 
spomenika, koji su se kasnje izgubili iii zametnuli, o Siem 
imao sapo drugdje priliku i glede drugih tyrdnja njegoyih 
progoyoriii. 

Toliko kano uyod u te znamenite novo nadjene spome- 
nike, koji će doniekle i akad. sborniku „Documenta** (Monu- 
menta YII) sluziti za dopunjak. Kamo bi se ppjedine izpraye 
u tom sborniku imale uyrstiti, to naznadujem pod syakoro od 
njih. Za izpravnost texta odgoyara dźi^ kakó bćrlinski priepis. 

Napokon Sinilo mi se za sada 8uvi§no nastojati okd 



Priłog Gr. 11 



izdanja' isspraya iii u nasu^ poyiest raanjc zasiecajućih iii inaće 
jurve obielodanjenih, ^ u koliko bi se raozebit-koje Citanje u 
jondonskora rukopisu mogło izpravnije naci. Arno idu izprave 
Ivana VIII „Gozili comiti** (N.. Archiy V, 3oi nr. r6, 18, 
Jatfś: regesta nr. 2592), „Michaeli regi B«lgariae"(N. Archiy 
y, 3o8: nr, 34, 6. Ivo decr. Xiy, 36), Domogoju hryatskomu 
knezu (N. Archiy V, 309 nr. 36. 2. Documenta nr. 3), za 
: tim Stjepana i VI ^Theodosio ; episcopo" (N. Archiy V, 402 
nr. 9. b. Documenta nr. 147), Valperto patriarchę (N. Archiy 
V,4o5 nr. 23. Documenta nr. 148)^ 

"Dr. Jr. "Ądcki. 



1. 

A.- '872, 14 dec. - sept.STg. 

Papa Joannes VIII Bulgariae ręgi Michaeli de primatu sedis 
romanae et de iure dioecesis romanae in Bulgariam. 

Michaeli regi Bulgariae Joannes VIII. 

a. Scrutamini sacras aecclesiasticas in mente scripturas 
et -profecto non igtiorabitis, . quod deus omnipotens, licet') 
uniyer^am aecclesiam sibi. ut sponsam Goniunxerit,. quam -sine 
macula exhibuerit, eam tamen partem, 2) quam esse principa- 
lera sedemąue Petri yocari decreyit, pecułiarius noluit penitus 
habere maculam aut rugam aut aliąuid huiusmodi. ^) Quam 
scilicet ipse sanguine suo dedicayit, postąuam auctorem eius 
patre**) reyelante cognoyit. ^) 



i) „licet" eadem manu deletum. 

2) parem" msc. 

3) Ephes. V, 27. 
*) „patrem" msc. 
6) Matth. XVI, 17. 



i2 Peilog G. 



b. Itera. Si Grecorum perfidia sese a regione yestra, que 
in nostra utique diocesi poFita est, ut antiqua scripta demon- 
strant, rainime cohtbuerit, scitote, quia patriarcham Ignatium, 
qui > sedis nośtrę favore tron urn recepit, denuo depositioni 
ta;nqaam vijlentum aut temerarium submiteraus, et episcopos 
ac presbiteros Grecorura, qui' illic inyeniuntuT, non solum de- 
positioni yerura etiam et anathemati subigemus; nam et ex 
maxima parte Photii dicuntur esse noanus inipositionis vel 
communionis et sensus; sed et vos, tanquam apostatas et 
refugas et tergiyersatores et yestrarum corruptore professionum, 
una cum illis ąnathematis vinculis łnnodabimus/) et cum 
ipso, quem imitsiti estis, diabolo, qui ab initio mendax et in 
yeritate non stetit, ^) portionem yestrano locabimus. ^) 

N. Archiif V, 3oo nr. j tantum argumentum adducit. 

Initium epistolae b „Si Graecorum'-^ — apud Deusdedit 
fine saec. XI. ed Martinucci I, ig2 sub titulo: „Michaeli 
glorioso ręgi seu toti generalitati gentis Bulgaricae^ . 

■ ■ 2: ■ 

A. 872, 14 dec. — sept. 873. ^ 

Papa Joannes VIII Domagoj Chroatorum duci ąuaeriilatur, 
Bulgaridm sub potestatem graecae ecclesiae redactam esse. 

Domagoi (duci Sclavorura). ^) 

Ad raentem reducimus, qualiter Greca falsitas Bulgarorum 
nobis iure pertinentem patriam per Ignatium, quara nos recu- 
peraveramus, occupare non timuit; qui frequenter ob hoc 



^) „innodayimus" mse. 

2) Johann. VIII, 54-55. 

3) „loeaviinus" mse. 
*) V, nr. 9. 



PEILOG Gr. 18 



excomunicatus non solum non quievit, verura etiam illuc 
queradam scisraaticum sub nomine archiepiscopi destinarit". 
N. Archip V, 3oo nr. g. Inserendum Docum. intra nr. 
2 et 3. (u Prilogu E str. 3). 

3. 

A. 872, 14 dee. - sept. 873. 

Papa Joannes VIII duci Montemero de vagis in ipsius 
regionem adventantibus presbyteris. 

Montemeio duci ^) Johannes VIII. ^) 

Presbiteri illic absolutł et vagi ex ómni loco adyentantes 
quedam aecclesiastica contra canones officia peragunt. Imrao 
numerosa, cum sint acephali, scelera contra dei precepta co- 
mittunt. 

In N. Archiv T, 3oi nr. ly solummodo argumentum. 
Inserendum Docum. nr, i83. (y. Prilog E str. 48). 

^ 4.' 
A. 872, 14 deo. — 14 maii 873. 

Papa Johannes VIII archiepiscopo śalisburgensi Aluino mandat, 
ut episcopum Methodium dioecesi pannonicae restituat, 

Aluino archiepiscopo 3) (Johannes VIII). 

Ne mireris, quia diximus, te agente sedem a fratre nostro 
Methodio recipiendam, quia profecto dignum est, ut tu, qui 



1) duei Selayinicae. V. Documenta ur. 183. pag. 367. 

2) ,,VIl« mse. 

3) i. e. śalisburgensi. Obiit a 873, 14 Maił, V. Auotarium Garstenso. 
Mon. Germ. SS. IX, 565 Necrologium salisburg. Monumeuta Boioa XlV, 
365 SS. Cf. Dummler: Die pannouische Legendę von h. Methodius. Arohiv 
fur Kunde oesterr. Gesehionts^uellen Xlii, 193. 



14 BrilogiGt. 



iutsli , eius auotor deiectionis, sis , officii commissi .causa fó- 
ceplionis". 

'''Neues'ArchivV/3oi—2nr:ig. 

5. 

: A;:873 antę: mj sept. 

Papa' Joannesr WIl Paulo >episcopo Anconitano^ legato suo in 
Germaniam et 'Paftnomam,' mandaty utcoram rege Ludóvico 
ius sedis apostolicae in pannonicam dioecesim defendat, archie- 
piscopos Aluinum et Hermanricum de Ulegali contra arch. 
Methodium procedendi,.modo arguat, Paulum et Methodium 
ad/Sifatoplucumprofiscipult. 

Paulo episcopo Johannes VIII. 

a. łp5e nosti, o glpriosissime rex, ^) quod Pannonica 
diocesis apostolice sedi sit subiecta, licet bellica clades eam 
ad tempus ab illa subtraxent et gladius ad horam ostilis 
subduxerit. Yerutn reddita aecclesiis pace reddi debuerunt et 
iura, que cum pace- rfeddita (sic) tirranłcus unicuique furor 
aderaerat.Jd /ipsura Aancto ,.p.ape. Leone ia .decretis . canoaicis, 
cum, de reintęgcando, nuptiafum .federe',scribserąt, .innueate ac 
dicente: remotis tnalis, que hostilitas intulit, unicuique id, 
qiiod legitime habiiit, i^eformetur. 

,b. Item. Si de., annocum . numero .forte causatur, sciat 
Ludoyicus .rex,., quia'-inler .Ghristianos .et. eps,. quŁ sunt unius 
fidei, numerus certus affixus est. Geterura ubi paganorura et 
incredulorum: furor in causa 'estjquanta łibet praetereant tem- 
pora, . iurL noq praeiudicant aecclesiacum. 



1) SC. Ludoyicus, ad quein papa V6rba'.ista dirigiirult. 



PitILOG G-.' 15 



c. Item. Di c ergo eis: *) „Ega quidem ad sedeineius, 
qui per tres^) vira pertulit arenos, recipiendam, non ad iudi- 
cium super, diocesim destinatus sum subeundum- Et icerte^ 
secundum decretalia instituta: : prius. eum reinvestiri coiiYenir ?' 
(ministerio) episcopi, et postraodura ad radonem adduei, ut 
scilicetyestitusiuribus per annum et dimidium resumptis ad 
diffiniendara causam suam accedat". Porro si •Aluinus?) cum 
Hermerłco iudicium cum episcopo nostro Methodio*)inire 
Yoluerit, dic ad eos: „Vos sine canonica sententia dampnastis 
episcopum ab apostolica sede missum carceri mancipantes et 
colaphis affligentes et a sacro ministerio separantes et a sede 
tribus annis pęllentes, apostolicam sedem per ipsum triennium • 
plurirais missis et epistolis proclamantem Non estis ad. iudi- 
cium conyenire dignati, quod profecto seroper subterfugere 
curastis et nunc sine sede apostolica iudicium vos querere' 
simulastis. Gum ergo ad hoc missus sim, ut tanto vos tempore 
a diyinis ministeriis separem, quanto vos eundem venerabilem 
virum a ministerio sacro cessare coegistis; et ipse tanto tem- 
pore credito sibi episcopatu incoiicusso ac sine questione 
fruatur, quanto constat illum yobis facientibus eo fuisse pri- 
yatum. Sicque demum sirhabueritis^in- inyicem, conyeniatis, ^) 
et coram sede apostolica pars audiatur et iudicetur utraque. - 
Presertim cum inter archiepiscopos causa versetur et conye- 
niens non si\, ut inter utrumque alius nisi^) patriarcha iudex 
inveniatur. Nam et tn negotiis minorum sacri canones ad 
sedem, ubi est maior auctoritas, parteś destitsare probantur. 

d. Item I. Ne suscipias occasionem ezcusationis prohi- 



1) scilicet arehiepiseopis Aluino salisbiłrgensi et Hermanncho pa- 
taviensi. 

2) „per te" in mse. 

3) „Aluinum" msc. 
*) „Metholio" msc. 

^) „conveniastis" msc. 
^) j^sine" msoi 



16 P.EIIiOa Gr. 



bentera te vel fratrem nostrum Methodium transire ad Suen- 
tepulcum, ^) sive (sc. episcopi) 2) bella pretendant sive inimi- 
citias^) ćoDgerant. Qui enira sancti Petri siint, pacifici sunf, 
quocumque ierint bellis a proximoruni utilitate minime coer- 
centur. 

d. 2. De percussoribus vero Lazari monachi vide, ut 
secundum apostolorum canones a vobis iudicium proferatur. 

N. Archir V, 3o2 — 3 nr, 20, ubi dccumeriti a. solum- 
modo argumentum adducitur, Documenti b. verba ^sciat Lu- 
dovicus rex^ in texłibus hucadusąue editis (Jaffś: regesta 
pontif. roman. nr. 2248) desunt. Fragmentu adfert Deusdedit 
(ed. cit. /, ig5) sub titulo: „Jch episcopus commonitórium 
Paulo episcopo fungenti legatione in Germaniam et Pannoniam^ . 
Item lvo: Dec. Y II, 228: „Idem (Joh. VIII) commonitórium 

Paulo'*, ubi etiam fragmentum: ^Ceterum prepide 

emendenłur^ adducitur, in quo viri, qui legitima uxore repu- 
diata aliam duxerunł, hac repulsa ad priorem redire iubenlur. 

.6. 

A. 873. antę m. sept! • 

Papa Joannes VIII archiepiscopum Hermanricum cb ipsius 

contra Methodium Ulegałem agendi modum suspendit, atąue 

una cum episcopo Paulo et Meihodio Romam citat. 

Hemerico*) episcopo Johannes VIII. 

Ad deflendam pravitatem tuam nonnisi fontem lacrima- 
rum ut propheta Jeremias sufficere credimus. Guius enim ut 



1) „Pentepulcuni" msc. 

2) Bubintelige Aluinum et Hermanricum. 

3) „inimioias" msc. 

<) Hermanrichus episcopus patavinus (Passau) 0. 865 — 874 dec. 26. 



Peiloo E. 17 



non dicamus episcopi, secularis cuius, quin ^) immo tyranni, 
sevidam temeritas tua non excessit, vel bestialem feritatem 
non transcendit? fratrem et coepiscopum nostrum Methodium 
carceralibus penis afficiens et sub divo diutius acerrima hiemis 
et niraboruna immanitate castigans atque ab ecclesiae sibi com- 
misse regimine subtrahens, et adeo in insaniam yeniens, ut in 
episcoporum consiliurn tractum equino flagello percuteres, nisi 
prohiberetur 2) ab aliis. Sunt, rogo, hec episcopi, cuius nimi- 
rum dignitas, si excesserit majora constituit ^) crimina? O 
episcopum episcopo talia inferentem, et ad hoc apostolicae 
sedis manu sacrato et (e) latere destinato! Nolumus tamen 
nunc exagitare quae gesseris, ne cogamur indifferenter pro- 
mulgare, quod convenit. Verum dei omnipotentis et beatorum 
principura apostolorum Petri et Pauli atque nostrae medio- 
critatis auctoritate interim communione Christi misteriorum 
et consacerdotum tuorum (te) privamus; et nisi cum presenti 
Paulo yenerabili episcopo vel cum eodem sanctissimo fratre 
nostro Melhodio Romana, cum ipso audiendus, occurreris, non 
deerit iusta darapnatio, ubi talis et tanta fuerit inventa pre- 
sumptio ; nec pondus apostolice sedis auctoritatis frustrabitur, 
ubi tam gravis molis pravitatum immensitas conprobabitur. 

N. Archip V, 3o3—4 nr. 21. 



1) „quain" msc. 

2) potius „proliitoereris". 

3j „consitunt" msc. Ewald „consistunt". 



18 Prilog Gr. 



, A. 873, antę 14 septembr. 

Papa Joannes VIII frisingensem episcopum Annonem Romam 
citat, sui erga Methodium illegalis agendi modi rationem 

redditurus. 

Annoni episcopó ^) Johannes VIII. 

Audacia tua et presuraptio non solum nubes sed et 
ipsos^) celos transcendit. Usurpasti enim tibi yices apóstolice 
sedis et quasi patriarcha Be archiepiscopo tibi iudicium vindi- 
casti; immo quoc; est grayius, fratrem luum Methodium ar- 
chiepiscopum, legatione apóstolice sedis ad ^) gentes fungentero, 
tyrannice magis quam canonice tractaos, nec presbiterorum, 
qui penes te reperti sunt, iudicasti digoum consensu, quod 
nonnisi in contumeliam sedis apóstolice perpetrasti. Quin etiam 
petente illo, sacris canonibus edocentibus, ipsius sancte (Ro- 
manę) sedis iudicium concedi minime permisisti; sed in eum 
cum sequacibus tuis et sociis quasi sententiam protulisti, ^) 
(et) a diyinis celebrandis ^) officiis illum sequestrans carceri 
mancipasti. Insuper et cum proprium sancti Petri horainem esse 
te diceres, ut patrimonii in Germania siti curam gereres, istius 
fratris et coepiscopi, quin potius et missi nostri, de quo no- 
bis maiore cura debebatur, yincula et insecutiones non solum 
ut fidelis minime nunciasti, sed Romę, (cum) super eo in- 
terogareris a nostris, te illum nosse mentiendo negasti, cum 
cunctarum afflictionura sibi a yestratibus illatarum ipse incen- 
tor, ipse instigator, Jmmo ipse fueris auctor. De quibus omni- 



1) Frisingensi a. 854—875. 

2) „ipso" mse. 

3) „adf" mse. 

*) „pertulłsti" raso. 

^) „eelebraadisque" mse. 



fniLofe G. is 



bus, nisi adeo fuerit eiusdena yenerandi episcopi conditio ^) 
sana effecta, ut ipse possit omnera suam oblivioai propter 
deum iniuriam tradere, Rornara rationem redditurus indiffe- 
renter accurre. Alioquin post mensem Septembrium tamdiu 
comunicandi nullam habeas omnino lieentiam, quamdiu non 
obediendo taam erga nos ostenderis pertiriaciam. 

N, Archiv V, 3cp nr. 22. 

8. 

A. 874. m. sept. — m. maii 8 a. 875. 

Papa Joannes VIII Bulgarorum regi Michaeli rerocat in 
memoriam patriarcham Ignaiium sedi ccnstaniinopolitanae ea 
conditione restitutum fuisse, ut iura apóstoUcae sedis in Bul- 
gariam intacta servet ; episcopos u Graecis in Bulgariam 
missis a sede apostólica nor recipi. 

Michaeli (regi Bulgarorum) Johąnne:' YIIL 

Si ergo super apostoli Peiń constanciam Ghristus edifi- 
cavit aecclesiana, constat oranino, quia qui ab eius uńitate 
discesserit, regni ecelestis ianuarii non intrabit; ipse etenim 
iuxta veridicam predecessoris nostri sententiam in sede sua 
specialiter vivit et presidet et per successorum suorum organa 
per totius: mundi latitudinera pro meritorura ordine ligacionis 
aut absolucionis sentencias perpetualiter moderatur, ncc habet 
in singularitatis privilegio socium, quem apostolorura princi- 
pem omnis aecclesie Dei, uniyersitas cum suo coapostolo con- 
fitetur. An non, karissimi filii, vestris modo tumporibus, ut 
vetera transeamus, hec sancta aecclesia Photium repulit et 
Ignacium restauravit? Numqu'.d non viderunt oculi vestri et 



i) „contricio" mse. 



%0 PEILÓG Gf. 



aures vestrae audierunt iudicium ab apostolica sedć prolatura 
ab oranibus patriarcharum sedibus inconvertibiliter esse su- 
sceptum? Quod si solucionis Ignacii ab apostolica, ut dixi- 
mus, sede prolatum ^) a nemine refutari potuit, constat quia 
et obligacionis sententia ab eadem sede apostolica promulgata 
resoWi minime preyalebit. Sub ea enim condicione Ignatius a 
nostris predecessoribus solutus est, ut si per Bulgariam, quod 
neque Photius ille temptaverat, aliąuid contra iura apostolica 
temptayisset, sub pristine dampnacionis sue senteocia nihilo- 
minus perraaneret. Aut ergo in Bulgariam contra institucionem 
sedis apostolice nil temptans vere solutus est, aut ji tempta- 
verit pristinis utique laqueis inretitus est. Hinc est, quod sedes 
apostolica eos, qui vobis a Grecis directi sunt, in episcoporum 
numero minime recipit, quin immo in depositionem illorum 
eosque mittentium anathema dicere, nisi resipueriat, cito dispo- 
net; ut qui salubribus adquiescere monitis differunt, non esse 
quod dicuntur episcopi yeraciter yideantur. 

N. Archip V, 3o8 nr, 34 documenti hujus tantum frag- 
menium adducit. Fragmentum sub b. ommittimus , utpote quod 
apud Iponem dec. XIV. 36 legi potest, in quo pidelicet Uli, 
qui ab excommunicatis sacramenła recipiunt, schismatici de- 
clarantur. 



1) subit. „indieium". 



PRILOG (j. 21 



9. 

A. 874. septembr. — m. maii 8 a. 875. 

l^aipa Johannes VIII episcopis et fidelibus Dalmatiae et Croa- 

łiae scribit, se a presbytero Joannę, qui ob Ulatam cuidam 

conspiratori per duceifn Domagaj mortts poenam ab officio 

suo cessaverat, hocce iterum exerceri velle. 

Joh(annes VIII) omnibus fidelibus (Dalmatiae). 

Sciat igiiur yestra unanimis in Ghristo dilectio, quia 
presens Johannes religicus presbyter ^) sedem apostolicam 
adiens relulit pontificio nostro, quod dum quidam de conspi- 
ratoribus contra suum seniorem; Domagoi yidelicet ducera 
Sclavorum, apud eum post detećtionem criminis fecisset con- 
fugium, innotescens scilicet isti, qualiter eundem ducem peri- 
mere cum aliis raeditatus esset, hic pro fidelitate sui senioris 
iam dicti yidelicet Domagoi ducis, et causa(m) seniori propa- 
lare et hunc de reatu excusare, aput eum pro ipso interce- 
dendo, sperayerit, ad eundem seniorem suum accedens roga- 
verit, ut ei yitam concedere dignaretur. Ule vero, sicut hic 
asseruit, vitam ei concessit. Sed postmodura, cum hic ipse 
presbiter iam dicti sui senioris seryiciis occupatus esset, in 
istius absentia prefatus dux, oblitus, promissionis suae, ipsum 
hominem perimi iussit, et yitam, quam primum concesserat, 
abstulit. Huius rei gratia sepe dieto presbitero ab officio suo 
ultra cessante, postquam nobis causam hujusceraodi propala- 
yit, decreyimus illum, si ita est et conscientia eius super hoc 
minime illum reprehendit, pristino officio et ministerio liberius 
uti et yerbum predicationis in populo iuxta morem sacefdotis 
in omnibus exercere. Unde communione tiostra saginatum 



^) Vide Dooumenta nr. 5, 7, Bp. 5, 11, 13. 



33 PrILOG (j. 



fuisse vestra*) unanirnitas non ignoret, quem, si aliter se res non 
habuerit, et yestrae communionis habere socium et gradus sui 
officio deditum, ąuantum puranous, incunctanter retinere potestis, 
N. Archip Y, 3o8-^g. nr. 35 Inserendum Docum, intra 
nr. 3 et 4. (v. Prii, E str. 7 i 8). 

10. 

A. 87ł. sept. — 8 m. maii 875. 

Tapa Joannes VIII Chroatorum duci Dornagojo svadet, ui 
vitae suae insidiatores exilio potius quam morte puniat. 

Domągoi (duci glorioso ^) Johannes VIII). 

Si vero, quod absit, contra vitam tuam insidiantes rep- 
pereris, non mortis sed temporalis exjlii eos religacione ca- 
stiga, auatinus, dum eis propter Deum peperceris, quos ipFe 
tibi tradiderit, ille te ab eis illesum custodiat, qui pro salute 
omnium crucis supplicium rninime refutavit. 

In N. Archip V, 3og nr. 36 tantum argumentum. Aliud 
fragmentum 2 ibid. v. Documenta nr. 3. p. 6, solummodo quod 
in nostro codice incipiat perbo: „Propłerea^ loco praeterea^ . 

■ -,^' 11., 

-{</'■; A. 874. sept. — 8 maii 875: 

Papa Joanńes VIII imperatori Basilio I conqueriiur, . quod 
patriarcha Ignatius Bulgariam inpaserit, quem propterea 
■■>etó>.: Romam citat, 

Imperanori Grecorum ^) Joh(annes yill), 

Piurimorura relatu quedara de Ignacii Gonstantinopoleos 
patriarchę fraternitate audiyimus, que sacerdotalibus officiis 

i) „vestra fuisse" mse. 

2) V. Documenta nr. 3. p. 6. 

3) „Gregorum" mse. subintelligłtur Basilius I. 



Peilog Gr. 23 



congruere non agnoscuntur, que ideo credcnda putaraus, qaia 
capud suiim erigere contra sanctam apostolicam aecclesiam, a 
qua episccpatus Łortitus est dignitatem, non dubitavit; cum 
contra omnium patrum prohiD..us invadere a. ai tamerario 
presumpsit ncvam Bulgarorum gentem, beati Pctri celestis 
regni c)avigeri et Pauli gentium doctoris precibus divinitus 
illustratam, et per apostclicae sedis legatos ad fidem Christi 
conyersam et sancto ablutam baptisraate. Decuerat enim pro- 
priis eum fore contentura liminibus, et non extollentiae cornu 
aliena appetere et alieoos terminos inyadendo diripere. Verum 
quia hec aliis presuraptionibus moiitus est addere, necessario 
eura Yocare duximus, et apostoliee sedi, cui (deo) auctore 
presidemus, presentari sancimus, ąuatinus de hiis et aiiis ex- 
cessibus racionero reddere yaleat. 

N. Ar chip Y, 3og—io nr. 3j. 

12. 

A. 886 exeimte v. 887 ineuote. 

Papa Stephanus VI Theodosio episcopo nonensi admit ari se 

scriblt quod penes dioecesim Isonensem etiam Spalatinam post 

archiepiscopi Martni mortem susceperit reg.endam. 

S,teph(anus) Theodosio episcopo 

Quis vice Marini episcopi in aecclesiae Spalatine regimen 
successerit, diligentius perrimantes, te curana illius ecclesiae 
suscepisse audiyimus; cumque, et quod de tibi commissa (ecclesia) 
ordinaveris, studiosius investigaremus, dictum est, (te) utrJsque 
preesse Qaod si verura est, non raodice rairaraur; sed in hoc 
admiiatione dignum non iudicanius, quia in ipso tue ordina- 
tionis inicio deliquisse te non modicum audimus. Nam cum 
pie raemorie decessor tiius hominem escessisse dicitur, ad 
Aquilegensem diceris convólasse ecciesiara et exinde eonsecia- 



24 PrILOG G. 



tionera suscepisse, quam in sede beati Petri ab apostolicis 
debueras manibus petere, in quo et te deviasse et eum exces- 
sisse, luce patet clarius. 

N. Archiv V, 402. nr. g. Cf. epist. Joannis VIII a. 8yg 
ad Theodosium Documenta n. 8. p. 12 (Prilog E na str. u). 

AUerius epistolae fragmentum v. Documenta nr. 147 p- 186 
(v, Prilog E na str. 14 i i5) 

13. 

A. 887-8. 

Papa Stephanus YI archiepiscopo salonitano Theodosio scribit^ 
se cupere, ut restaurma ecclesia Salonitana antiąuum splen- 
dorem recipiat; pallium Uli, si Romam venerit, promitiit. 

Teodosio episcopo (Stephanus VI). 

Salonitana ecclesia, quain deo auxiliante restitutam asseris, 
ut (ad) pristinum gradum ledeat, inhianter cupimus; et omnes 
ecclesiae, que barbarorum rabie destructe sunt, assiduis pre- 
cibus, ut restaurentur, imploramus, ita tanien ut in novarura 
ecclesiarum restauratione neglectus non proveniat antiquarum. 
Pallium et eius usus^), quem rogitas, cum dei misericordia 
cooperante ipse ad apostolorum limina veneris, consultius da- 
bitur, ut multiplici benedictione locupletatus letior ad propria 
redeas; quia ipsius usus non ad ponpe fastus^), sed ad reli- 
gionis attinet misterium. 

Item. Quomodo ab eo benedictionem caperes, qui caret 
benedictione? Quomodo alteri tribuit quis, quo sibi carere 
dinoscitur ? ^). 

N. Archiv V, 467, nr. 2g. 



^) „usum" mso. 

2) „faetus" mse. 

3) Haee eoneernuut aguileiensem patriareham Walpertuna, de (juo 
vide Documenta nr. 148. p. 187. (y. Prilog E na str. 15). 



PllILOG G. 25 



U. 

A, 887-888. 

Jnstructio papae Słephani VI legatis ad principem Spentoplcum 
exmissis. Usus linguae slancae in sacris, a s. Methodio intro- 
ductus, prchibetur; successor ab ipso constitutus ab ufficio 

suspenditur. 

Commonitorium Dominico episcopo, Johanni et Stephana 
(presbiten)s ^) euntibus ad Sclavos. ^) 

a. Gum Deo propitio ingressi (S)clavorum fines fueritis^ 
tanta vos ornate modestia, ut yestri vestrorumque horainum ^) 
actus exemplum religionis prebeant rudi populo; habentes 
pre oculis monentem Dominum, ut yideant yestra opera bona 
et glorificent patrem vestrum, qui in celis est. *) Cum vene» 
ritis ad ducem patriae, ^) dicite ei: Yisitant vos apostolorum 
principes ueatus Petrus regni celestis claviger et Paulus doctor 

.gentium. Dominus autem Stephanus sanctissimus pontifex 
sancte catholice et apostolice Romanae aecdesiae et universałis 
papai, spiritalis videlicet pater vester, yisitat vos et mandat 
vobis amabilem paternitatem ; amplectitur enim vos spiritaliter 
et diligit sicut unicum et carissiraum filium. Omnes sanctissimi 
episcopi, presbiteri et diaconi cum reliquo clero sancte Roraans 
aecclesiae optant vobis salutem; habent enim assidue vestri 
meraoriam in suis Deo dignis orationibus apud beatissimorum) 
apostolorum principum limina. Omnis honorabilis senatus a 

' Deo conseryande Romanę urbis cum reliquo cetu fidelis po- 
puli mandant vobis salutes; desiderant enim orani prosperitate 
vos in Christi Deł nostri fide pollere et seculi gloria gaudere. 



1) vel „(diaeoni)s". 

2) „Sealituos" mse. ad marginem „ad Selayos". 

3) „ouuniiim" mse. 

4) Matth. V, 16. 

^) Sulbiiitelligitur „Suentopleus" vide sup nr. 5. 



26 Peilog Gr. 



Primo die hec dixisse sufficiant, et si de patrie salute inter- 
rogayerint, quead honorificentiam pertinent christiaDae religioni?, 
aeclesie, htonoris, decentie imperialis prudenter respondete, 

b. Irena Spiritus sanctus a Patre et Filio, nec ingenitus 
dicitur, ut ^) duo patres, nec genitus, ut duo filii, sed proce- 
dens dicitur. Si d.xerint: Prohibitum est (a) sanctis patribus 
simbolo addere alquid vel minuere, dicite: Sancta Romana 
ecclesia custos est et confirmatrix sanctorum dograatum, quia 
in caiholica fide principis apostolorum yicaricatione in nullo 
yacillat, ipso dicente Domino: Simon ecce Saihanas expetiit 
vos, ut cribraret qussi triticum; ego autem rogavi pro te, ut 
non deficiat fides tua; et tu al-quando conversus confirma 
fratres tuos. ^) Hec cmnes herrantes ad fidem duxit ecclesia, 
et yacillantes roboravit, non immutando sancta dogmata sed 
aut non intelligentibus aut małe sentientibus exponendo. "^) 

Gap. XII, Missas et sacratissima illa ministeria, que Scla- 
yorum. lingua idem Meihodius celebrare presumpsit, quamvis 
decessoris sui"^) temponbus, dcmni yidelicet Johannis saoctissimi 
papę, iuraverit, se ea ulterius non presumere, apostolica aucto- 
ritate, ne a]'"quo modo presumatur, penitus interdicit. Verun- 
taraen si al!qais Sciavorum lingua tara doctus inyenitiir, ut 
post sacratissimam evangelicam, ^) apostolicam lectionera eius 
explicationem doctus sit dicere ad aedificationem eorum, qui 
non intelligunt, et laudat, si fiat, et concedit et approbat. 

Gap. XIII. De yeneratione ieiuniorum firmiter tenete, ^) 
sicut in sua decrevit epistoła;'^) quia assidue pro yiribus ieiu- 



^) „ne" mse. 

2) Lue. 1X11, 31. 32. 

3) Q,ue subsGquntur eapitula XIT, X[II et X.IV dempta sunt e eon 
stitutionibus, quas papa iegatis suis verbotenus expónenda eommłsit; quara 
de se ia tertia persona loc[i.iitur. 

*) „decessoris nostri, sui" mse. 
5) „eyaiigelieam" ad marginem. 
^) „tenere" mse. 
■'j ad Syentopulcum Joannes VIII. 



PrILOG G. 27 



nare laudabile est; corpori etiam consulere, naturale ; et festis 
diebus larglori papulo corpus sobrie recifere peccato non in- 
putatur; si tamen cum gratiarum actione et corpus reficitur, 
et salubre poculum anirae raiaistratur. 

Gap. (X)IIII. Successorem, quem Meihodius sibimet con- 
tra oranium sanctorum patrum statuta constituere presumpsit, ') 
ne ministret, *) nostra apostolica auctoritate interdicite, donec 
suam nobis presentiam exhibeat, et causam suam viva voce 
exponat. 

N. Archir V, 408 ~io, nr. 3i. Immediate seąuitur ąua 
explanałio, ^ratio de symbolo fidei'-'- inter papam Leonem III 
et missos Caroli M. a. 8og. Baronii annal. eccl. ad a. 8og 
nr. LVII, LX. 

15. 

A. 1061 post oetobr. vel a. 1063. 

Papa Alexander II confirmat capitura sub legato Mainardo 
et spalał, archiepiscopo Joannę Spalati et in aliis civitatibus 

Dalmatiae statuta. 

Alexander regi et episcopis Dalmatiarum. 

Notificamus, orania capitula, que per eon fratres nostros 
venerabiles, Mainardum scilicet collateralem episcopum nostrum 
et Johannem archipresulem yestruna, in Spalato ^) aliisque ci- 
yitatibus sunt statuta, eadena in roraana synodo, seriatim ea 
referente, a beate memorie predecessore nostro Nicolao apo- 
stolica auctoritate et sub anaiheraatis interpositione roborata.^) 



^) Gorazd. 

2) „ministrat" mse. 

3J „Spaleto". 

*) Legitur iam in lvonis deereto IV, 139. Docuraenta p. 205. 



28 PeILOG G. 



Guius nos constitutionem exequentes, ipsaąue staluta confir- 
laantes, quedaro eorum his nostris apicibus inserimus. 

Si quis jtaque in Spalatina sede amodo, ńisi precedente 
omnium su ffragan eorum suorum episcoporum cum ipsius urbis 
cleri et populi concordi electiont et subsequente ab eisdera 
cunctis presentibus, nisi forte impossibilitas alicuius gravis e- 
gritudinis aliquem absentayerit, canonico ritu celebri consecra- 
tione fuerit ordinatus, ipse usarpator et ordinatores eius ho- 
nore propiio , priventur. Fauctores eius vel incentores talis 
ordinationis excoramunicentur, et bona eorum, si clerici sunt, 
ecclesiis, si laici vero, fisco tradantur. Hoc idem servetur de 
episcopis, qui in quacuraque ciyilate aliqua presumptione 
contra sacros canones ordinati faerint. Si qui deinceps episco- 
porum absque omnium confratrum suorum presentaneo vel 
litterali consensu, archiepiscopi sui permissione vel iussu, epi- 
scopum aliquen consecraverint, ordinatus -.aiiter et ordinatores 
deponantur. Si vero ordinationes ecclesiasticorum graduum 
nisi in temporibus quatuor et in celebratione misse facere; 
aut si alterius parrochianum sine consensu iliius, cuius est 
promovere, vel aliquem ab aliquo fratrum suorum excommu- 
nicatum scienter retinere (et) ei communicare presumpserit, 
ipse in se dampnationis sententiam protulisse iudicetur. 

(Item.) Si quis amodo episcopus, presbiter aut diaconus 
teminam acceperit vel acceptam retinuerit: proprio gradu de- 
cidat, usque dum ad satisfactionem veniat, nec in choro psal- 
lentium raaneat, nec aliquam portionem de rebus ecclesia- 
sticis habeat. ') 

(Item.) Si quis clericorum amodo barbara vel comam 
nutrierit: in ecclesia(m) intrandi facultatera non habeat et 
canonice vindicte pro suo quisque gradu subiaceat. 



^) Doeumeiita 1. c 



PeILOG Gr. 29 



(Itera.) Si quis deinceps priorura aut cuiuscumque digni- 
tatis vel cuiuscumque ordinis laicorura episcopum coraprehen- 
derit, percusserit, aut aliqua vi a propria sede expulerit, nisi 
forte iudicatum canonice: auctores et cooperatores lanti sce- 
leris anathematizentur, et bona eorum ecclesie ipsius iure per- 
petuo tradantur. Si vero in presbiterum vel in qucmcunque 
inferiorum graduum clericum hec eadem presumpserit: cano- 
nice poenitentie atque deposilioni subiacebit. Si contumax 
fuerir, excomunicetur. ^) 

Item. Sclavoś, nisi latinas litteras didicerint, ad sacros 
ordines proraoveri, et clericum, cuiuscunque gradus sit, laicali 
seryituti vel noundiali fisco amodo subiugari sub excommuni- 
cationis vinculo omnimodo ^) prohibemus. 

Item. Nos periculo aniraarum yestrarum super mało con- 
sanguinitatis, quod inter vos est, precordialiter condolentes, 
quia voluntatem vestrani atque supplicationem, ut in quarto 
gradu quicuraque estiś permaneatis, nuUo modo sequi aude- 
mus, et si non ad votum ad salutem tamen vestram multum 
a rigore iusticie necessitati vestre condescendentes non pre- 
ceptum ponimus, sed consilium damus ita tamen, ut hoc 
consilium nunquam sit posteris ad imitacionis exemplura. Non 
enim hac in re bonum, quod volumus, sed quod nolumus 
malum in spe futuri boni permittimus. Hoc nimirum, ut qui- 
cunque in quarto sunt gradu, omnino separentur et secundum 
indulgentiam, si caste vivere non possunt aut nolunt, Jegitimo 
matrimonio iungantur. Qui vero in quinto, si caste vivere possunt 
et volunt, cum penitentia maneat, Quod si non possunt sepa- 
rari ab invicera, legitime nubant. Si vero obedire noluerint: 
usque ad satisfactionem ab ecclesia et comunione alieni fiant. 

N. Archiv V, 32g—3o, nr. 4 argumentu tantum adducit. 
Cf. Documenta nr. i54, P- 204 — 206 (Prilog E str. 36). 

1) Grat, deer. C. X7]I, q. 4. c. 22. Mansi: Coli. cone. XIX, 981 

2) „amodo omnimodo" mse. 




R 




■^ 




H 



Sveobóe pohyale Tretoredcim glagolaśim 
osobito u Zadra i okolici. *) 



1) IzYornik 6iiva se u samostanskom arkivu 00. Tretoredaea u 
Zadru pod sloyom K. Proćelni je list gdje gdje nepodpun, te smo nasto- 
jali popunit po smislu. 



Sommario degl' Attestati 

componenti 

La neeessaria Sussistenza, e la Yestizione 

de Padri del terz' Ordine di S. Frań.*'' 

nella Proviiicia di Dalmazia, Quariier ed Istria, 
che compone conveiiti 14. 

esibiti a Sue Ecez.® 

Ser: Marin Garzoni aggiunto \ 

„ : Antonio Gappello „ , . . . 

" ^ ^ I ,, > Proyed." sopra Monasten 

„ : Zorze Emo S. Moro 

„ : Anzolo Basadon(ne) j 

Piti 

All'Ecmo Ser: Gabriele Marcello, Sav.* ed Inqiiis.'"^ di Stato. 

AIl'Ecmo Ser: Piętro ello di Filippo 

Aireccellente Sig,'^ F(is)cale del sud.® Mag.*° 
AU' eccellente d.r delie Feste consultor in jurę; 

e letto 
Aireccellente sig."^ Go yrachien Gon."" in jurę. 



1. 

Sommario degli attestati, e Pubbliche carte, che compro- 
Tano r utilitń dell'esistenza delii Gonventi de! 3.^ ordine del 
Serafico Padre S. Francesco nelle Proyincie delia Dalmazia» 
Quarner et Istria. 

2. 

Ca. 1:2. := 1480 3o noyembre. Terminazione di S. E. 
Domenico Mallipiero G.° d'Arbe qua annuendo alle preghiere 
del P. Mattio da Zara del d.*' 3." ordine abbitante nel Con- 
vento di S. Gattarina d' Arbę concede un luogo vacuo di 
Pass. 10 di Lunghezza, e di Pass. 6 di Larghezza, cadauno 
Passo di Piedi 7 di Dalmazia situato d.° luoco yicino alla 
casa fabricata da d.° Padre fr^ li confini da Levante Masiera 
da Pon.te d.ta casa fabricata da d.° Padre da Borra, parte 
Orto de PP. Sud.ti, e parte Gomunale, e da Tramontana Ter- 
reno comune, perche possa fabricare, e far fabricare per nome 
del Suo Gonyento quanto crederń meglio, ed utile, facendo 
tal concessione in remerito dełle ottime benemerenze incon- 
trate in tempo delia Peste, avendo agi' appestati prestati ajuti, 
e soccorsi spirituali, e corporali. 

3. 

Ga. 3, = 1 68 1 10 Xbre. Attestato di' S. E. Lunardo 
Foscolo Proc.r di S. Marco, e Proved.r Genrle in Dalmazia, 
et Albania, quo raccomanda alla pub.ca benigna grazia ii 
Padre F. Felice Zelich del 3,° ord.e di S. Fran.co del Gon- 
vento di S. Gio. di Zara per esser stato dalia suprema carica 
elletto cappellano delii Pubblici Lazzareti in d.ta cittśi ne 
tempi, che ii morbo contaggioso affligeva la d.ta cittli, et ab- 



Peilog H. 



bondayano in qaantit^ gl' amallati Pestiferi; aver d.^ Pad.e 
per ii corso di due anni eon intrepidezza, zello, et attitudine, 
assistiti li poveri angonizanti eon la somministrazione de 
Santiss.rui Sacramenti, facendo spicare nell' esercicio d' una 
perfeita carit§i, e pontualit^ che non lascio desiderarsi d'avan- 
tagio, non schivando li quotidiani pericoli delia propria infe- 
zione, eon universale edificaz.e, e pieno Pub. co agradimt.o. 

Ł 

Ga. 4. =: 1774 3o Luglio altro, del R.rao Sig.r Gio. 
Arraąni Archid/* delia Metropolitana di Zara ed in sede va- 
eante vicario capitolare, quo eon indubitata fede assicura, ehe 
li RR. PP. del 3^ ord.e di S. Fran.co del Gonvento di S. 
(jio. Batt^ di d.tta cittśi abbitavano sin dalFanno 1541 fuori 
delia med a, e furono per Pub.co comando trasferiti nel Goa- 
vento, che possedono, raostrarono in varj tempi ii loro zello 
in vantaggio de fedeli, adoprandosi eon tutto irapegno per ii 
vero bene de sudditi Nazionali specialm e ne tempi, che ii 
morbo contaggioso affligeva d.ta citt^, come apparisce da pubb.ci 
documenti posponendo li riguardi delia propria vita, s'impiega- 
rono a pro dell'Anirae de poveri appestati eon somministrargli 
i Santiss.mi Sacramenti et ogni possibile agiuto ed assistenza', 
esibiridosi in ogni terapo ad assistere gl' infermi, assidui ad 
udire le confessioni, dando salutevoli avertimenti per vivere 
christianam.e, fedeli al suo principe, e per bene disporli al 
terraine delia loro vita dando pariraenti quando sono ricer- 
cati gl' tsercicj spirituali alli Religiosi delia diocesi eon pro- 
fitto delie loro anime, essendo soli fr^ Regolari, che conser- 
vano la Mądre lingua, che officiano, e celebrano la S. Messa 
nella pura Mądre lingua lUirica, osservando rigorosam.e li 
precetti del linguagio Glagoglitieo, solo inteso dalie genti na- 
zionali, e perció utili assaissimo al seryigio di Dio, essendo 
pronti al culto delia chiesa, e zellanti del onor divino, et al 



6 Pkilog H. 



yantaggio delie Anime per essere di coscienza timorata, e di 
coridotta religiosa; come pure ospitalieri eon poveri, e singo- 
larra.e eon li isudditi Morlachi quando corrono alla ótlk da 
tutta la Provincia, dando ad essi alloggio, e yitto, ed ogni 
possibile assistenza. 

5. 

Ga. 5. z=. 1774 6 Ag.o altro di Monsig.e Iirmo Gio. 
M.a Ant.o dali' Ostia ves.o d' Ąrbe quo dicit essere li PP. del 
3.^ ord.e sud.to stati introdotti in d.tta cittci per comnaissione 
di S. E. Dom. co Malipiero G.o d' Arbę e eon sua pubb.ea 
terminaz.e 1480 3o gbre assegnata a PP. sudetti certa quan- 
tita di terra dove fabriearono ii Gonyento denominato S. 
Franco in renoerito delie ottime benemerenze ineontrate ne 
tenopi, che queirisola erassava eon 1' infez.e eontaggiosa, a- 
vendo agi' appestati prestati ajuti, e soceorsi spirituali, e cor- 
porali, che in tutto ii corso delia sua deggenza di quella 
chiesa h^ conosciuti quei Padri esemplari come si conviene 
al loro stato religióso ed utili agrabbitanti perche spesso si 
esercitano lodeyolm.e nelle sante eonlessioni delia penitenza 
sostengono nella loro chiesa ii giornaliero uso delia officiatura 
slava che coerentem. al loro inśtituto i' hanno dal principio 
delia loro fondaz.e esercitata, e continuano esercitarla litte- 
ralm.e eon proffitto, specialm.e delie genti delia campagna, 
ehe altre liogue non possede, che la slaya nativa, dalia quale 
necesitśi ne risultano mirabili effetti, e per la Christiana disći- 
plina, e per la fedelt^ verso ii loro prineipe, distinguendosi 
nelle operę di ospitalit^ eon sudditi passegieri, somministrandó 
loro rieovero, alliińenti, et assistenze caritatćyoli tanto spiri- 
tuali, quanto córporali, ii tutto a titolo di caritń, allevando 
singolarm.e li poveri figli nel śanto timor di Dio, a quali 
prestano albergo, scoia, e giornaliere panatiche e parim.ti utili 
alla Curia Episeopale, che iii solita yalersi del Padre Piętro 
Colludroyich es Proyinciale, Maestro, e Cono.* Proyinciale delia 



Prilog H. 



detta Religione nel esarainare gli ordinandi, e nelFistruzione 
de sacri esercicij spirituali alli ordinandi medesimi. 

6. 

Ga. 6. =1: 1774 10 Sett.e altro, de Sig.ri Procuratori 
presidenti delia spettabile universit& de ciuadini, e popolo 
delia citt^ di Zara, quo assicuranno detti Padri del Gonvento 
di S. Gio. Bat. sta di detta citt^, che rendonsi degni di comen- 
dazione per ii beneficio, e yantaggio, che dalia loro semplice, 
e zelante direzione sempre derivo specialm.e nel secolo decorso 
1 69 1 quańdo ii morbo contaggioso affliggeva quella cittśi es- 
sendosi inipiegati istancabilm.e senza riguardo delia propria 
vita particolarm e nelli pubblici Lazzareti al spirituale Yantag- 
gio degl' inferrni colpiti dal morbo pestifero, e ne tempi pre- 
senti facendo spiccare la loro carita nell' assiduit^ a confessio- 
nali nelTassistenza agi'infermi nełl' esercicio delia doyuta offi- 
ciatura Pkclesiastica in Iddioma Itlirico litterale da essi unicara.e 
praticato nńV ospitalita verso i poveri Morlacchi, che da tutta 
la Provincia giornalm.e corroDO alla Gitta, e singolarm.e nella 
fedeltń verso ii comune adorato Prencipe per la pronta obe- 
dienza a yenerati pubblici comandi. 

7. 

Ga. 7. zz: 1781 16 Ottobre altro, quo ii Capitanio, Giu- 
dici, Yechiardi, eon li rimanenti yiHici di Gorlat eon FAnima, 
e giurara.to affermano, che li PP. del 3.^ Ord.e sud.to usano 
hk gl' altri Regolari 1' officiatura Ecclesiastica nel iddionaa Sla- 
Yonico, molto necessario, molto utile. e lodato dalia loro 
Graina, e dalia Proyincia, accoghendo eon buon affetto li d.ti 
yillici nelle loro necesit^ spirituali, e corporali : confessando, 
instruendo, correggendo, ed amaestrando in ogni bene eon 
indefesse ammoniz.i seryendo li loro Parrochi in tutti gl' in- 
contri, quando sono chiamati, e conducendo tutti buona vita. 



Peilog H. 



e vivendo col timor di Dio, buon esempio, e senza scandalo 
ricevendo in alloggio li Morlachi, e dandogli ii comodo del 
fuoco, letto, ed altro, che gl' occore Istruendo le loro crea- 
ture nella dottrina Christiana senza interese; visitando, et assi- 
stendo tanto in tempo di salute, ccme in queIlo d'infermiii 
et in ogni occorenza U Nazionali: eon stupore di ąuella uni- 
versil^, non sapendo come d.ti Padri possano supplire, per 
essere Ii loro Conventi sempre pieni di detti Morlachi. 

S. 

Ga. g. ') =: 1785 18 8bre. altro, quo ii Capitan lilia Mal- 
tes, li giudici, H yillici tutti delia yilla di Gallovaz eon giu 
ram.to aitestano che li Padri del d," 3° Ord.e ff^ g ' ahn 
Regolari usano la quotidiana Ecclesiastica officiatura in lingua 
lUirica Gierolimiana, molto utile, e molto proficua e necessaria 
a tutta la Crajna, ideo sono ben veduti, e ben affetti; mani- 
festando detti Padri in ogni luoco, e tempo effetti delia loro 
bontci, e merito; concorendo prontara.e a qualunque loro 
occorenza spirituale, e temporale, confessando assidaam e, 
istruendo, e corregendo li loro errori, et inyitandoli cantate- 
Yolm.e ad cgni bene; servendo per coadjutori alli loro Par- 
rcchi, in ogni tempo, ed occasione, quando sono ricercati: 
conducendo vita buona, e divota eon buon esempio, e senza 
yerun scandallo dando nei loro Gonyenti per cant^ ricoyero, 
fuoco, cc modo, e letto, e parte degrallimenti; facendo scuola 
alle loro creature di lingua, e lettere Illinche senza verun 
interesse: assistendogli ne tempi di salute, e d' infermitń, et 
in fgni loro bisogno eon stupor universale come d.ti Padri 
eon tanta bont^ sogiaciono a tanti incoraodi. ed aggrarj, es- 
sendo li loro Conyenti sempre pieni di poveri Morlachi. 



1) Islo bi 8, ali u izvorniku stoji 9, a tako preskaće i dalje. 



PRILOa H. 9 



9. 

Ga. II. := 1781 21 8bre altro, quo ii Gapitan Nicolo 
Magas, giud.ci/ yechiardi, e graltri yillici di Sliyniza affermano 
in loro ccscienza, che li PP. del" d.° 3.^ Ord.e sono a tutta 
la Grajna somraam.e utili, proficui, e necessarj: servendo sin 
dalia loro ongłne la chiesa eon la ąuotidiana officiaiura ia 
lingua SIava che a d.ti Nazionali, e di raolta utiht^, e com- 
modo, essendo ii vero motiyo, che piti feryidanci.e gl' induce 
a tale officiatura, che a qualurq.e altra latina, quaie niente 
capiscono tnovendolł pure a benevolenza verso detti Padri 
per essere buoni servi di Dio, pieni del santo Suo tiraore, 
compartendo giornaim.e beneficenze alle genti di tutto ii con- 
tado, e gioyando ne bisogni spirituali, e temporali, riceyeado 
tutti ad ogn' ora, et in ogni tempo dandoli ricovero, luoco, 
fuoco, letto, e li possibili allimenti: instruendo, corregendo, 
confessando, predicando, et ad ogni bene conducendo: essendo 
tutti Nazionali ricevono le loro creature, gli fanno scuola, 
gl' allimeutano, e quando era permessa la vestiz.e li vestivano 
e professayano, abbilitandolł a scie'gere ii Gonyento delia 
figliazione a loro beneplacito*. assistendoli si in salute, che in 
malatia, e pagando ii Medico, ił tutto per carit^, facendo a 
chiunque rairabili carit^, e vivendo tutti eon esemplaritk, e 
senza ayer maj datto scandallo imag;nabile. 

10. 

Ga. 1 3. = 178 1 24 Sbre altro quo ii Gapitan Simon 
Pegnaia giudiei, yechiardi, e li yillici tutti 'di Bagno, e Sdrelaz 
affermano in coseienza, che li d.ti PP. del 3.^ Ord e sono 
certam.e raolto proficui, utili e necessarj per molti oggetti, e 
singolarm.e per essere molto esemplari di vita, e senza aver 
maj datto scandallo immagtnabile essendo continuam.e impie- 
gati nelli confessionarj massirae per la lingua Illirica de Na- 
zionali officiando fr^ tutti li Regolari li diyini officj delia 



10 Prilgg H. 



Cbiesa nella lingua Słavonica litterale, che risulta di grandę 
avantaggio, e coropiacenza alle genti delia Dalnaazia-; facendo 
caritateyoli accoglienze a Morlachi, e somnoinistrandoge per 
carit^ ricoyero, luoco, fuoco, letto et altre occorenze accetando 
per carit^ in educaz e li loro figli, et alIevandoli nel santo 
łimor di Dio, passando a quelli gl' allimenti et ogn' assistenza 
si spirituale che temporale, si in sałute, che in malatia pronti 
in ogni tempo in soccorere gl' infermi in ogn' ora, e tempo, 
e specialm.e li rooribondi di notte, ed in qualunqe ora che 
yengono ricercati riuscendo a curati di sollievo, e di ajuto 
distinguendosi eon gl' atti di piet^, di umlt^, di zello, e di 
morigeratezza nelli spirituali vantaggl anco eon discapito delia 
loro salute. 

U. 

Ca. 1 5. =: 178 1 24 Ottobre altro quo ii Capitanio, 
giudici, yechiardi, e li yillici delia yilla Gliubaz affermano in 
coseienza, che li PP, del d.^ 3.° Ord.e per uniyersale accla- 
maz.e; e per prova giornalm e sperimentata sono degni d' ogni 
prezio, ed onore per le earit^ che pralticano eon tutti e par- 
ticolarra.e eon li poveri Morlachi quali non avendo verun 
sussidio, ne speranza di essere accoiti nelle loro oecorenze 
yengono ricoverati nelli loro Gónventi specialm.e in quello di 
S. Gio. Batt.a in Zara nel quale in qualunq e ora, giorno, 
tempo, e bisogno eon pienissima accoglienza e benignitk sono 
riccoyerati, e somministratogli fuoco, letto, e li possibili alli- 
menti non essendoyi giorno, in cui non interyengono a truppe 
tali genti, ne sera in cui nella loro cueina non vi sia copia 
de Morlachi, e nelle loro camare eon uniyersale stupore delia 
loro tolleranza, e perche sono tutti IHirici di nazione eosi per 
la loro officiatura a differenza degl' altri Regolari si rendono 
proficui, et utili nelle spirituali, e temporali oecorenze spe- 
cialm.e quando sono chiamati ad assister moribondi anco di 



PfilLOG H. U 



notte Singolari nella Lingua Slavonica in dare salutari corre- 
zioni, ottimi nelle istruzioni, e proficui neli' esercicio delie 
confessioni, e delie predicazioni mai avendo d.to scandalo 
imaginabile. 

12. 

Ga. 17. =: 178 1 25 8bre altro, quo ii Gapitanio, Ha- 
rambassśi, Giud.ci. capi, vechiardi, per loro parte, e del popolo 
de Visov2.ani afifermano in coscienza, che li PP. del 3.'' Ord.e 
sud.to per voce uniyersale et esperieoza sono degni di preggio, 
e di onore, per la benignitń, coUa quale tutti riguardano spe- 
cialm.e li poveri Morlachi quali vengono albergati nelli loro 
Gonventi specialm.e in quello di S. Gio. Batt.a di Zara, nel 
quale in ogni ora, in ogni "tempo, ed in ogni occorenza tro- 
vario piena comiseraz.e', dando eon somnoa bont^, e buon 
cuore ricoyero, faoco, commodo, e delie panatiche, non es- 
sendoyi giorno in cui molti non intervengono, ne sera i n cui 
non vi siano, e in cucina, e nelle camare, e qualche volta in 
tal nuraero, che uno non si puo movere col altro eon stupore 
de Morlachi corae tanto possano farę li PP. sud.ti, e quali 
essendo Illirici di nazione, di lingua, e di officiatura gioyano 
non solo in stato di salute ma anco nelle corporali occo- 
renze, e molto piti nelle inUrroit^, e nelii spirituah bisogni; 
roostrandosi sempre pronti, e soleciti per soccorere ogn' uno, 
e somministrare li santiss.mi sacram.ti, buoni per corregere, 
ottimi per insegnare, proficui per dirrigere, e frk tutti li Re- 
golari utili per la Nazione. 

13. 

Ga. 19. = 1 78 1 26 8bre altro, quo ii capitanio, giudici, 
e yechiardi, a norae di tutto ii popolo di Tign affermano 
eon impegno delie loro Auime, che li PP. del 3.*' Ord.e 
sud.to sono alli Morlachi ben affetti, e fra ^raltri Regolari 



12 PRlliOG H. 



piu necessarj, essendo tutti di nazion Slava, e faceado in d.ta 
lingua la loro officiatura, alla quale intervengono li Nazionali, che 
ne loro Gonventi li allogiano, e soraministrano luoco, fuoco, 
letto, e cena, e specialm.e ii Gonyento di S. Gio. Batt.a di 
Zara in cui sempre vi sono Morlachi che istruiscono al bene, 
confessano quando sono chiaraati; dimostrando a tutti ogn'af- 
fetto, e bont^, quando sono sani, e nelle loro malatie; che 
ricevono a scuola le loro creature, facendogli le spese, et 
ogni bene, e favore. 

14. 

Ga. 21. ^=r 1 78 1 26 8bre altro, quo ii Gapitanio, ii 
giudice li vechiardi e li rimanenti yillici di Polazza aflfermano 
eon loro giuram.to che li PP. del 3.^ Ord. sud.to fr^ graKri 
Regolari fanno 1' officiatura ecclesiastica nella lingua lUirica, 
accogliendo tutti nelle loro spirituali, e temporali necesit^: 
instruendo, corregendo, et illurainando ii popolo chrisliano 
confessando, predicando, e servendo per coadiutori a Parrochi, 
et attendendo tanto alli sani Morlachi, come agrammalati che 
istruiscono le loro creature nella Dottrina Christiana Slava, 
senza alcun interesse ideo eon distinto modo ben veduti, ed 
araati e degni di amore, e di stima. 

15. 

Ga. 2 3. = 178 1 27 8bre altro quo ii Gapitanio, li Giu- 
dici, li vechłardi, e tuiti li altri yiUtci di Radoyin affermano 
eon loro giuram.to che li PP. del 3.^ Ord e sud." per voce 
universale, ed esperienza sono degni di pregio, e di compati- 
menlo per la bontźi, che mostrano a tutti e specialm.e a po- 
veri Morlachi, quali non possono aver altro riccovero che 
nelli soli loro Gonyenti e specialm.e in quello di S. Gio. 
Batt.a di Zara, nel quale in ogn* ora, e tempo, et in qualunq e 
pęcorenza incontrano pienissinia carit^, particolarm.e riccovero, 



Peilog H. 13 



fuoco, e buona parte di panatiche, non essendovi gtorno in 
cui non intervengano a gran copia, ne sera nella quale la 
cudna non sii piena de Morlachi, e talyolta in tanto numero 
che non possono nepur capire per essere d.ti Padri tutti Na- 
zionali parlando, et officiando neirillirica lingua, soccorono 
eon mirabile prontezza li Nazionali non solo in stato di sa- 
lute, ma m ogni loro bisogno, massime nelle malatie dirrigen- 
doli alla yera strada delP eterna salute. 

16. 

Ca 25. =: 178 1 27 8bre altro, quo ii Gapitanio, 1' A- 
rambass^, e li rimanenti vechiardi per parte loro, e del popolo 
di Rasanze affermano in coscienza, che li Padri del 3).^ Ord.e 
sud.° per voce uniyersale, e per esperienza sono degni d'ogoi 
stima, e riverenza per la bontźi, che dimostrano a tutti, e 
specialm e agi' indigenti Morlachi, che non sanno a chi riccor- 
rere per essere soccorsi che a soli detti Padri particolarna.e 
nel Gonyento di S, Gio. Batt.a in Zara nel quale ad ogn*ora 
et in ogni tempo trovano alloggio, fuoco, letto, et ii possibile 
vitto non essendovi giorno, che non capitano, ne sera che la 
cucina, e le. canoere non siano piene e qualche volta nepure 
possono muoversi; per essere d.ti Padri tutti lUirici parlano, 
ed officiano nella lingua Nazionale e sono soleciti e pronti in 
ogni tempo, e di salute, e d' infermitźi, a soraministrare le 
medicine spirituali essendo ottimi per correggere capazi per 
ammaestrare et utili per dirrigere e frźi 1' altre Religioni li 
migliori per la nazione dalmatina. 

Ga. 27. = 1781 27 ottobre altro quo ii Gapitanio li 
giudici li rechiardi, eon li rimanenti ylllici di Scabergne affer- 
mano eon la loro ąnima, e giuran^ento cheliPP. del 3.^ Ord.c 



14 PrILOG H. 



sud.to soli irk H Regolari officiano neł linguaggio Slavo molto 
necessario, ed utile a tutta la Graina e provincia Sono di gran 
merito per la loro bontk in accorrere nelli loro spirituali, e 
corporali bisogni, confessando, instruendo corregendo, e con- 
ducendo ad ogni bene indefessi in prestar ajuto a Parrochi, 
e eon la bonta delia loro vita danno ogo-i buon esempio alli 
Nazionali quali ricevono nelli loro Gonventi dando commodo 
di luoco, fuoco, e letto et instruiscono li loro figli nella dot- 
trina Slava senza alcun interesse. 

18. 

Ga. 29, = 1781 23 ottobre altro,' ^quo ii Gapitanio li 
giudici li vechiardi, e rimanenti yillici,,. di ;^ Gorrizza affermano 
eon la loro anima, e giuramento che li PP. del 3.^ Ord.e 
sud.to sono affecionati al popolo per esser soli irk graltri 
Regolari che otficiano nella lingua Slava, e!]|raolto utili, e ne- 
cessarj alli servizi delia Grajna, e delia Provincia, essendo di 
grandę merito per le assistenze che prestano confessando, 
corregendo, et ammonendo, servendo di ajuto a Parochi^et 
alle Chiese!: che sono esenoplari ne loro costumi, e nel santo 
timor di Dio, e senza alcun | scandalo, ma anzi^^dando ogni 
buona istruz.e che accolgono in ogni tempo, e in ogni ora 
nelli loro Gonyenti li poyeri Nazionali a|quali somministrano 
ii commodo del fuoco, e del dormire che ammaestrano le 
loro creature nella dottrina fchristiana senza alcun interesse, 
soccorendo tutti nelli loro bisogni, et infirmitJl. 

19. 

Ga. 3i. = 178 1 27 ottobre altro, quo ii Gapitan Simon 
Moroyich li giudici, li yethiardi, et altri yillici delie Torretle 
aflfe.rmano in coscienza che li PP. del 3." Ord.e sud.o offi- 
ciando per antico cos':ume nella lingua Glagolitica o sia L'ttę- 



PRILOG H. 15 



rale Slav6nica sommam.e necessaria, sono ben veduti, e con- 
siderati da tutta la Craina, essendo buoni, degni, onorati, e 
meriteyoli d' un pieno compatimento che ricevono a scuola 
le loro creature somnńnistrando ad esse riccovero, instruzioni, 
allimeoti, et ogni ajuto spirituale, e corporale ii tutto per ca- 
rit^, che alioggiano. nelli loro Gonventi li poveri Morlachi, 
somministrando fuoco, luoco, et ogni possibile ajuto eon molto 
grandę bontk, e carit^, dando le debite correzioni łe salutari 
istruzioni, confessando, predicando, e persuadendo tutti al 
seryizio di Dio, e del naturale suo Principe. 

20. 

Ga. 33. =: 1781 28 ottobre altro, quo ii Capitan Mattio 
Simicich li giud.ci, li vechiardi, e li yillici tutti di SS. Filippo 
Giacomo affermano eon giuraraento che li Padri del 3.** Ord.e 
sud.to sono certam.e molto proficui utili, e necessarj per mol- 
tissitni oggetti particolarm.e per essere esemplari di vita, e 
senza aver dato alcun scandalo che sono continuam.e impie- 
gati nelli confessionarj per essere professori delia lingua lUi- 
rica; officiando nelle loro Ghiese in lingua Slavonica litterale 
eon somma compiacenza et avantaggio delie genti Nazionali 
per li beni spirituali e temporali, che ricavano che accolgono 
li Morlachi. nelli Gonyenti dando fuoco, letto, ed altre occo- 
renze per carit^ che allevano li loro figli nel santo timor di 
Dio allimenlandoli e gioyando loro si in spirituale che in 
temporale; si in salute che in malatia, e tutto per carit^, che 
sono di solieyo, e di avantaggio alli Gurati, ehe nel tempo 
del contaggio, che flagellava la Gittń, e territorio sono stati 
essi li primi, e migliori assistenti de poveri appestati, niente 
curando li pericoli delia vita, e senza verun emolum.to, che 
si distinguono eon affetti di pietźi, di zelo, e di morigeratezza 
speeialm.e ne spirituali vantaggi deiranirae del Pub.co, e pri- 
vato interesse. 



16 PEILOG H. 



21. 

Ca. 35. = 1781 3o 8bre altro, del R.rao Sig.e d. Gio. 
Vulast6 Canonico, e Par.co delia Metropolitana di Zara, quo 
afferma che li PP. del 3.^ Ord.e sud.o esistenti in d.ta cittk 
sono utili, e proficui non solam.e alla cittźi mh ancora al ter- 
ritorio ed a tutta la Slavonica nazione, essendo ospitali co 
poveri passegieri, e particolarna.e Morlachi sudditi che concor- 
rono alla cittźi dalie proviacie, dando ad essi alloggio, e vitto 
per caritźi, che detti Padri ne tempi addietro si sono manife- 
stati eon zelo, e carit^ yantaggiosi per li sudditi impiegandosi 
eon impegno in servizio de fedeli particolarm.e nel secolo 
passato quando era travagliata la cittk del contaggio avendo 
posposti li riguardi delia propria vita soccorsero le anime 
pennanti eon li santiss.i Sacram.ti e datisi eon tutto ii tervore 
al solieyo de poveri appestati che pronti in ogni tempo esi- 
biscono la loro assistenza agrinfermi assidui ad udire le con- 
fessioni dando a tutti saluteyoli awertim.ti per vivere christia- 
naraente, prontissimi quando vengono chiamati ad assistere 
alle anime de moribondi massime nel yicinato di notte essendo 
Religiosi che gioyano alla sua cura deli' anime che fr^ gFaltri 
Regolarł soli sono officiatori per uso antico, e conseryatori 
senza intenz.e in lingua Gierolimiana o sia Illirica litterale 
molto proficua alle popolazioni ed alla santa Chiesa noentre 
da questa spiccano li yantaggi delia Christiana Religione e nelli 
sudditi la fedeltk verso ii Principe stesso, ideo vedendo d.ti 
Padri utili al culto del Sig.r Iddio delia Chiesa, e deli' anime 
eseraplari di vita morigerati di costumi timorati di coscienza 
e Religiosi di vera condotta vi lascia la d.ta attestaz.ne. 

22. 

Ca. 36. = 178 1 3 1 ottobre altro, quo ii Capitan Viddo 
Miloyaz, li giudici, li yechiardi, ed altri yillici piccoli, e grandi 



pRILOG H. 1^ 



delia villa di Gruhe affermano in coscienza che li PP. del 
3.° Ord.e di S, Frań. co sono al sommo proficui utili, e ne- 
cessarj alli Contadini, et alla Craina che sino dalia loro ori- 
gine officiano giornalm.e nelle loro Chiese nell' idioma Illirico 
molto coratKodo, ed aggradeyole, perche maggiorro.e li obbliga 
e li conduce :^d ascoltare piti che nell' idioma Latino, che detti 
PP. sono esemplari timorati di Dio ; usando beneficenze gior- 
nalm.e alli yillici del contado si in spirituale, che in terapo- 
rale eon universale acclaraazione che indefesam e confessano, 
predicano, istruiscono, ed insegnano la Dottrina Christiana ed 
ii dovere delia fedeltk yerso Iddio, e verso ii Principe che 
giornalm.e danno nelli loro Gonventi ricovero ad ogn' uno 
somministrando luoco, fuoco, e la maggior parte d' allimenti 
che ricevono li loro figli in educaz.e dandoli le śpese, scuola 
in Hngua slayonica ed ogn' assistenza per carit^ che quando 
era permessa la yestiz e accetavano in religione, vestivano del 
loro abito, ammettevano al noyiziato, professavano et affiglio- 
lavaao ii tutto per caritei e senza iromaginabbile aggrayio delia 
casa paterna del Giovane ne essersi mai sentito alcun scandalo. 

23. 

Ga. 39, = 1781 2 gbre, altro del Sig.r Simon Zoppich 
GoUonello del contado di Zara, quo attesta dal tempo che fu 
destinato GoUonello che H Padri del 3. o Ord e sud.to sono 
nazionali, e sudditi di Yenezia attendono alla quotidiana offi- 
ciatura in Lingua lUirica Litterale unicam.e da essi praticata 
sommam e gradita alla Nazione alla quale si rendono proficui, 
che si dimostrano utili, benefici alla Graina per pubblica voce 
che soccorrono, accetano, e riccoyerano nelli loro Gonyenti li 
Morlachi somministrando a cadauno Luoco, fuoco, ed allimento 
che sarebbero infelici se le mancasse tale suffraggio partico- 
larra e nella cruda stagione. Ghe accetano in educaz e li loro 
Figliuoli somministrandogli tutte le possibili assistenze di pietk 



18 pRILOG H. 



e di Carit^: et esser pronti al soccorso d' ogni persona et in 
particolare del povero Murlacco. Che attendono eon assiduit^ 
alle operę spirituali, e pie, zelanti per ii culto diyino, e Fedeli 
al suo Principe: ideo ad evidenza delia pura yeritźi vi rilascia 
la d.ta attestaz.e. 

24:. 

Ga. 44 = 1785 8 gbre, altro, de Nob. Gonsiglieri delia 
Clttk di Zara quo per render giustizia e raggione alla verit^ 
attestano, che li Padri del 3.° Ord.e sud.to del Gonvento di 
S, Gio. Batt.a traslatati d' ord.e Pubblico sin dali' anno 1541 
dal suburbio nella Gittk, hanno ii merito singolare di aver li 
primi accolto 1' insigne reliąaia del Glorioso corpo di S. Simon 
Profeta, che incorrotto si conferma e per aver prestati utili, e 
benemeriti servizi spirituali alli attaccati dal morbo contaggioso 
che fino dalia loro origine soli fr^ claustrali esercitano anco 
al giorno d' oggi la celebrazione delia Messa, e 1' officiatura 
del córo in Lingua Illirica Litterale eon edifficazione del Popolo 
e delia Nazione, la quale eon lodevole assiduitń assistono non 
solo nelli Gonfessionarj mk di giorno, e di notte alli Mori- 
bondi massirae delia loro contrada per lo piu lUirici essendo 
molto ospitali, ricevendo nelli loro Gonventi Territoriali, e 
Forastieri Nazionali in buon numero, specialm e 1' Inyerno per 
esser costretti trattenersi in Gitt^ per loro aflari alleyando gio- 
ventu Illirica, tt istruendola nelle cose delia Fede e delia Let- 
teratura standoyi eretta d' antichissimi anni nella loro chiesa 
la scuola conoposta deli' ordine nobile, e civico delia Gitt^, et 
e del Santiss.o Sacram.to nel esposiz e del Gioyedi Yenerdi, e 
Sabbato Santi unica in Proyineia eon molta divozione et edi- 
ficaz e del Popolo. 



pRILOG H. 10 

25. 

Ca. 45. = lySi 17 novembre altro delii Procuratori, 
Presidenti delia uniyersit^ de cittadini, e Popplo delia chtk di 
Zara quo per render giustiz.a e ragione alla yeritó affermano, 
che li d.ti PP. del 3." ord.e sono stati traslatati dał suburbio 
nella Gitt^ di Zara sin dairanno 1841 per Pub.co ord.e che 
sono assidui a confessionalł, esatti nella diyota officiatura nel- 
r Idioma lUirico Litterale; Ospitalierł verso li poveri Morlacchi 
avendo prestati utili, e benemeriti seryigi spirituali ne tempi 
del contaggio, e soli essendo de claustrali, che fin dalia loro 
origine hanno esercitata, e conseryata fin ora la celebrazion 
delia Messa e 1' officiatura del córo in Lingua lUirica Litterale 
eon edificaz.e del Popolo e delia Nazione: Ideo rilasciano 
r attestaz.e sud.ta. 

26. 

Ga. 46. = 1785 8 Xbre, altro, delie R.me dignit^, e 
Sig.ri Ganonici delia Metropolitana di Zara, quo attestano, che 
li sud.ti PP. del 3." ord.e serapre sono stati soUeciti a prestar 
ii culto al Sig.r Iddio, et a procurar la salute deli' Anitne, 
specialm.e nel tempo, che ii contaggio affligeva d.ta Gittó, 
avendo eon somma Garitk giovaito a poveri appestati, e pre- 
sentera.e sotto la disciplina del M. R. Pad e F. Ant.o Giuranich 
ex Def.re Genrle, Provinciale, e Primario Ispettore del Gon- 
yento di S. Gio : Batt.a in Zara essere U Pad.ri Sud.ti di buona 
vita, d' integrit^ de costumi, di Timorata coscienza; dando 
continui Testimonj del buon serviggio verso Iddio, e verso la 
santa chiesa: et essere li unichi irk Regolari, che nella Lingua 
Litterale Slava fanno 1' officiatura giusta ii Ritto Romano ; 
ospłtalieri eon somma Garit^ verso li poyeri Morlacchi; Ideo 
da antichi documenti, e da prove indubitate cerciorati di tali 
benemerenze rilasciano la d.ta attestaz.e. 



PRILOG H. 



27. 

Ca. 47. = 1782 7 Gennaro, altro, delii R.rai Signori 
Franco Allessandri, Giacorao Menshini, Anto Dr. Scherbich, 
e Gio: Paulo Paulctich Ganonicł Parochi delia Gattedrale di 
Giltanuoya, quo affirmano che fuori delia citt^ vi e ii conyetjto 
del 3." ord e di S. Frań. co unico nella Diocesi in cui li Padri 
professano Ja Lingua illirica et in quella salmeggiano, in ora 
per la scarsezza de sacerdoti mancati di vita iii nuraero di 
tre, ąuali vivono in pace, ed esemplarit^ ofBciando giornalm.e 
la loro Chicsa dedicata alla Madonna del Popolo nella quale 
vi t un Grocefisso miracoloso assistendo eon religicso zelo, e 
premura nelli Tribunali di Penitenza particolarm.e al Popolo 
lUirico in tutti gl' incontri correndo prontam.e in tempo di 
notte quando sono chiuse le Porte delia Cittk ad amministrare 
li Santiss.mi Sacram.ti agi' intermi esistenti nella dispersa la- 
boriosa campagna degni perció d' universale araore e continua 
veneraz.e. 

28. 

Ca. 48 = 1 78 1 M. V. 20 Gen. o, altro, di Don Daniel 
Gossetto Gurato di S. Lorenzo di Daila, quo per se, e per li 
Gapi Popolo affermano, che li PP. del 3.^ ord.e sud.to sono 
unici Professori, e Gonservatori deli' Iddioma Illirico Litterale 
fr^ gl' Ecclesiastici ed assistono eon indefessa fatica, zelo, e 
Paterna solecitudine la numerosa Popolaz e tanto nelli concorsi 
de Fedeli alle confessioni Pasquali e ne tempi delie Indulgenze 
Plenarie, quanto ne casi di necesit^ specialm.e in absenza del 
Paroco o sua malatia eon vero zelo e earit^ senza verun fisso 
stipendio; Ideo come utili cooperatori del Paroco al Pene 
deli' Anime, t necessarissima la loro sussistenza. 



tRILOG 11. ii 



29. 

Ca. 49. = 1782 1 5 Marżo, altro, delii Stefano Grube- 
glich Arambassa, B^ran.co Livich Sergente, Domenico Gliuzev 
d'anni 80, Simon Scroza e Mattio Rumbach Giud.ci tutti Gapi, 
e vechiardi delia villa di Provichio, quo affermano d.ti PP. 
del 3.^ ord.e esistenti nel Gonyento in d.ta villa essere fr^ 
gl' altri Regolari soli Officiatori, e Conseryatori delia officiatura 
Ecclesiastica nella Lingua Slava Litterale Glagolitica e soli 
Maestri delia med.a essere parim.ti d' esemplare Religiosa con- 
dotta, e senza scandalo esercitare detta Parochia da piti secoli 
come appare dalia Ducale 1463 28 Aprile et assislere agi' ab- 
bitanti eon piena attenz.e e soddisfazione del Popolo assidui 
all' istruzione, delia Dotrina Christiana, alla Predicaz.e all' Of- 
ficiatura, alle Confessioni, et a tutte le funzioni Ecclesiastiche 
spettanti a Parochi: Ospitalieri co' poyeri Morlachi e eon 
qualunque suddito Passagiero somministrando luoco, fuoco 
allimento, ed altro necessario in raodo possibile. 

30. 

Ca. 49. to = T782 18 Marżo, altro, del Sigr Ant.o 
Episcopopulo Gollonello del contado di Sibenico, quo attesta 
la soprad.la Fede, fatla dalii capi, e vechiardi delia villa di 
Proyichio alli Padri sud.ti contenere piena yerit^ essendogli 
noto ii loro contegno, ed essere d' una esemplare religiosa 
condotta. 



PRILOG 

I 



Zadarski Tretoredci glagolaśi dobro paźeni 
sve do najnovijih doba. 



-«^-i-=«$»^$eSw==§-<»- 



I. 

S. Ferrari-Gupilli, u knjizi „Scritti storici e letterari, Vol. 
L, Zara, Tip, edit. di G. Woditzka, 1889", gdje je obielodanio 
dio spisa pokojnoga mu otca Josipa, na str. 255-290 donosi 
i nekoliko vrlo zanimivih crtica o Tretoredcim glagolasim i 
njihoYU samostanu u Zadru („I Francescani del terz* ordine ed 
ii Gonyento loro in Zara"). Po ovim crticam glasovitoga 
zadarskoga pisca vidi se, kako su Tretoredci glagolasi svedj 
uźiyali źivih simpatija, ne sarao pod konać 18. vieka, kako se 
to vidi iz Priloga H, nego i prije i poslie toga doba, i to ne 
samo od sirane Hryala, nego i od strane same mletaćke re- 
publikę, francuzke vladavine, i od strane rodjenih Talijanaca. 
Donosimo neke ulomke na potvrdu. 

o 

* 

Nakon sto je pisać donio nekoliko podataka o pustinja- 
cim, kojih prilićan brój zivio već od davnih vremena u za- 
darskoj okolici, prelazi na nase Tretoredce, o kojima poyiest 
goYori osobito od g. 1439 pa dalje. 

Te godine crkva sv. Ivana Krstitelja u zadarskom yarosu 
bila ostała bez syećenika, jer se pop Pavao glagolas („de liitera 
sclava^) odreko sluzbe. Na to pobożni i bogati zadranin Grgur 
Mrganić obrati se nadbiskupu Venieru, obreCe da će na syoje 
troskoye naprayit crkyu, koja bila u losem stanju, i kucu 
pokraj crkye, sarao nek dozyoli da se crkya i kuca izru5i Otcim 
Pustinjacim Trećega Reda. 

Nadbiskup dogoyorno s kaptolom, pristane na plemenitu 
Mrganićeyu ponudu, i u znak zahyalnosti prepusti mu juspa- 



4 Priłog i. 

tronat nad reCenora crkvom. Odnośni dokumenat nahodi se 
u Ferrari-Gupillieyira crticam, na str. 279-280. 

Pozatim Ferrari- Cupilli pripoyieda kako se g. 1448 usta- 
novio za Tretoredce i drugi samostan pod imenora sv. Pavla 
na otoku Galovcu napram Zadru, kod danasnjeg sela Preka, 
i prijazno pisę! 

„Notabile neiravanti accennato documento ś Tappella- 
zione de littera sclava eon cui viene distinto ii sacerdote, che 
occupava dapprima la chiesa suburbana di San Giovanni. 
Colla medesima varii altri se ne trovano indicati nelle scritture 
di quel secolo ; puossi quindi credere che va!esse allora per 
contrassegnare que* sacerdoti i quali nella sacra uffiziatura 
i' idicma ilłirico esclusivamente adopravano, E tale idioma 
usavano appunto anche i Padri, che nella chiesa ridetta si 
s^^abilirono, ed in tale uso continuarono dipoi sempre, a comodo 
e rantaggio delia popolaiione dei borghi, cui queir idioma era 
particolarmante famigliare." 

II. 

U nastavku Ferrari-Cupilli pripovieda, kako je g. i536 
po naredbi vlade, prigodom turske navale na zadarsku okolicu, 
bjo sruśen samostan Tretoredaca, ko i sve druge zgrade u 
vanjskora varosu. Nu već g iSąi vlada, da odsteti Tretoredce, 
darova im crkvu sv. Silvestra tik zadarske tvrdjaye. Odnośni 
dokumenat glasi (1. c. 280): 

Petrus Lando Dei gratia Dux Yenetiarum, nobłlibus 
et sapientibus virłs Marco Antonio De Mula 
de suo mandato Comiti Baptista Barbaro 
Capitaneo Jadrae, et successoribus fidelibus 
dilectł salutem et dilectionis affeetum. 

Significamus vohis quod heri in Consilio nostro Roga- 
torum capta fuit pars ienoris infrascripti . 



Prilog T 



Essendo ista nella prossima passata guerra turchesca 
ruinata la chiesia et monastero de Zaan Battista appresso Zara, 
delii venerabiłi Frati de San Francesco del Terzo Ordine, et 
supplicandone hora essi Frati che vogliamo concederli un loco 
in Zara appresso la cittadella, dcye 6 una chiesia ruinata in- 
tirolata de San SiIvestro eon ceni horticelU piccólł a ąuelli 
attigui, che per la Camera nostra di Zara st sóleno >affittare 
pochissimo; avendo noi veduto quanto per ąuelli Rettori 
sopra ditta supplicatione et dimanda ne 6 sta risposto per suo 
■giuranaento, li quali dicono opinion loro esser che ditta chiesia 
de San Silvestro et horticelli se li debbano dar in ricompenso 
delia perdita che hanno avuto; 1' anderźi parte, che alii ditti 
Fratti de San Francesco del Terzo Ordine sia concessa la 
chiesia de San Silyestro in Zara appresso la cittadella, eon li 
horticelli contigui a quella, li quali per la Camera si soleyano 
affittare, eon questa dechiarazione, sicconoe li Rettori prefati 
consigliano, et cosi dice raistro Zuan Gieronimo da San Michiel 
inzegner per soa depositione, che essi Frati possono in essi 
horticelli far fabbrica alcuna. Quare auctoritate suprascripta 
mandamus vobis ut suprascriptam partem obserpetis, et ab 
omnibus inviolabiUter observare faciatis, nec non has nostras 
in actis istius Cancelleriae nostrae ad successorum memoriam 
registrari, presentatiąue restitui. 

Datae in nostro Ducale Palatio die XXX j unii Indi- 
ctione XIII, MDXLI. 

Zatim Ferrari Cupilli nastavlja (1. c. str. 26'i): 

„Posti adunque i Padri nell' epoca sopraccennata m pos- 
sesso del nuovo lor doniicilio entro la citti, sul fondo delia 
sala ove si radunaya la confraternita di San Silyestro inalza- 
rono ii loro conyento, che poi coli' acquisto di yicine casette 
aggrandirorio, ed accomodarono all' abitazione di molti religiosi. 
JE perch^ anche la ch'esa ęra rcyinosa ed angusta, la riędifi- 



Peilog i. 



carono, dedicandola in memoria di quella eh' ebbero nel sob- 
borgo, al medesimo Santo Precursore. Sopra la porta maggiore 
si leggeva memoria delia sua consacrazione colle seguenti pa- 
role: 

SEBASTIANVS LBCHAYELLA ARCHIEPISOOPYS 
PARIENSIS ET NlXIENSIS TEMPLVM HOO IN 
ONOREM DI VI JOANNIS BAPTISTAE CONSECRAYIT 
DIB XVI NOVEMBRIS MDLIV ^) 

Gosi questi Padri vennero a formarsi un agiato e deco- 
TDSO alloggiamento, coli' assistenza del governo che li soccorse 
di materiali, e eon 1' elemosine dei fedeli, ma in particolare 
de' borghigiani, i quali, per le antiche relazioni secoloro con- 
tratte, per la lingua illirica in cui tenevano i sacri uffi^i, e 
per avere continuato ad abitar fra essi anche in citt^, li ri- 
guardavano come una famigUa propria, e eon affetto parti- 
colare del benessere loro s' interessauano." 

III. 

Na str. 268 Ferrari Gupilli pisę sliedeće: 

„Assidui cultori deli' idioma illirico, da lor sempre usato 
ne' riti sacri, dovevan essere questi Padri di libri nell' idioroa 
stesso ben proweduti; e noi, di faiti, memoria troviamo, che 
neir archivio loro si conservassero settantaąuattro codici ma- 
noscritti in detta lingua, e moltissimi stampati messali e bre- 
viari antichi, eon gelosia custoditi, e nell' anno 1765 dal Padre 
Lettore Carlanconio Radich in beli' ordine collocati. Le yicende 
successive dispersero anche questo prezioso deposito. 



1) HLeccaYella, greco di nazione e domenicano d' istituto, fu insigne 
teologo, e si distinse al Coneilio di Trento, ptT eui locato dal Pallavicino; 
arciveseovo prima di Paro e Naxia, isole deli' Areipelago, poi veseovo 
Literanense (Torre di Patria) nella Terra di Lavoro, depose ii earieo e 
mx\ in Roma nel 1566 (Ughelli, II. sac. YII, 275). 



Prtlog i. 



Un grave pericolo soprastava frattanto alla nostra Pro • 
vincia dei Terziari. Gik in seguito ad un Gapitoło tenuto in 
Arbę nel 1601, e. presieduto dalio stąsso Generale deirOrdine 
P. Giambattista Provenzano, ii Soromo Pontefice Glemente VIII 
ai conventi dćlla Dalraazia quei pure univa del Quarnero e 
deir Istria, formandone una Provincia sola; gik cresciuti di 
nuraero, ed 11 numero cresciuto dei chiostri, s' erano veduti 
questi Padri fruttuosamente impiegarsi anche nelle cure pa- 
rochiali delia campagiia, finche 1' arcivescovo Evangelista Par- 
zaghi, de' Minori Osseryanti, giudicando non convenire Teser- 
cizio di tali cure ai claustrali, ael 1684 li volea da per tutto 
esclusi; giźi le beneroerenze acąuistatesi, particolarraente ne* 
servizio spirituale del basso popolo, ed anche in occasioni 
trisiissłme di contagt ed altre disawenture, concialiato avean 
loro dovunque si ritrovavano la publica estimazione; ąuando 
le riforme adottate nel 1768 dal governo veneto in fatto di 
monasteri e di monaci fecer temere anche d'essi Terziari nostri , 
la soppressione. L' aitivo zelo peró e ii forte petto del Pro- 
yinciale di allora P. Antonio Giuranich da Yeglia, ma da piu 
anni stanziante in Zara, valsero ad istornar la minaccia, e ri- 
conosciuta 1' utilitźi deir opera che i suoi membri prestayano, 
la Proyincia dalraatica fu conseryata. U onorevoIe attestazione 
rilasciata in quel torno di tempo ai Padri del cenobio di San 
Gioyanni dalia Gomunirźi nostra, merita d' essere letta (C).') 

Sfuggito quello scoglio, perseverava fra noi la religiosa 
famiglia, ne' suoi pii esercizii non solo, ma nel curare benanco 
ii decoro materiale del monastero e delia sua chiesa; e noi 
stessi fummo ancora in tempo di vedere i bei lavori a stucco, 
di cui fregiavasi la cappella, rappresenianti i quattro Eyange- 
listi, ii battesimo di Gristo, ii mistico Agnello, ed altri sacri 
simboli, da un lato dei quali si leggevano queste parole; 



1) V. u nas Prilog H str. 18. 



8 Peilog i. 



CLBMENS SOMAZZI INV. ET PEC. A. MDCCXCIII. 

Ma nuovo piń grave difastro colpir doveva, non guari 
dopo, questo sacro luogo ; poiche sfasciata nel 1797 la Re- 
pubblica yeneta, ed a ąuesta sottentrata in Zara, prima Tau- 
striaca, poi nel 1806 la francese dominazione, fra i terapii e i 
conventi che rimasero da quel turbinę di yicende travólti, fu- 
ronvi anche ii convento ed ii terapio di San Gioyanni, 1' un 
dei quali soppresso, 1' altro profanato, yenner ambi ridotti ad 
usi militari. 

Rimastt i Padri airarbitrio delia fortuna, doyettero pro- 
cacciarsi a tutte loro spese un ricovero in case private, senza 
mai depor Tabito, corae per indulto apostolico avrebbon po- 
tuto. Doleva peró al paese di veder sciolta una comunitk 
eh' egli amava; ma contristata n' era speciairaente la popola- 
zione del Borgo interno, per le buone ragioni da noi avanti 
dette. Concordi furono ąuindi le premure, e delia Guria arci- 
vescovile, presieduta in sede yacante dairesiraio Yicario capi- 
tolare mons. Gioyanni Giuroyich, e degli stessi religiosi, rap- 
presentati dali' egregio Proyinciate P. Benedetto Michaleyich, e 
degli abitanti, del Borgo, diretti dal zelante loro Gapitano 
Piętro Ticina, affin d'ottenerne Tultenore permanenza in ąuesta 
cittk; ed a secondare i corauni desiderii 1' Autorit^ pubblica 
generosamente concorse. 

V' era in Zara una chiesa, da terapo antico alFArcangelo 
Michele sacrata, la quale una fu delie sei Gollegiate nostre fino 
che nel i3g3 yennero queste soppresse. Ne prese indi cura 
quando V una quando 1' altra delie pie confraternite allora esi- 
stenti; e che nel 1468 yi risiedesse quella di S. Giacomo di 
Galizia, celebrę per 1' origine data al corpo dei nostri cittadini 
propriamente detti, lo statuto suo n' appalesa. Spianati piu 
tardi, come dicemrao, i Borghi, e recata in citt^ da una di- 
strutta chiesa dei raedesimi un'immagine di Maria delia Neye, 
con una confraternita numerosa di popolani ed agricoltori, che 



pEILOG 1 Ś 

■ cr^i-i-ir.....,, ■ : — ,. , , ■,■■—.■■, ,^— ■ 

da essa denominavasi^ a prowedere T uoa e T altra d' asilo, 
mons, Marco Loredan, vescovo di Nona ed amministratore 
deli' arcivescovato nostro, concedea loro nei 1 574 la chiesa di 
San Michele, eh' essendo in istato royinoso, quella coogregą 
s' obbligaya di risarcirla e mantenerla. Un secolo dopoj un' altra 
pure vi si trasferiva di tai fratellanze, detta delia Croce del 
Borgo, ed anch' essa venuta da faori nella citt^i, la quale uni- 
tasi a quella delia Neve, se ne formo d' ambe una sola. Tutti 
cosi concentrati nella chiesa di San Michele, poteron ad essa 
dedicare eon piu fervore le pie loro cure gli abitanti del Borgo 
interno. Ed assidue ve le prestarono eflfettualmente, sV per ii 
suo materiale conseryamento, come per 1' esercizło del culto; 
distinguendosi tra le cerimonie spettanti a questo secondo, 
r orazione delie quaranta ore che vi si teneva nella solennitk 
delie Pentecoste, e nei seguenti due giorni, ailora festivi, eon 
processione, luminarie ed altro; la quale divota: pratica, istituita 
secondo qualche memoria, fino dal i3o4 per voto in occasione 
di pestilenza, era stata pure dai Borghi nella cittźi introdotta. 
E cosi perdurarono, finch^ al principio di questo secolo, ii 
destino stesso incontrato dalia chiesa e dal convento dei Padri 
Terziari, toccava pure alla chiesa e alla confraternita di San 
Michele. L' interessamento peró da tutti preso per la conser- 
vazione d' essi Terziari, fu come dicemmo, dal governo gallico 
secondato. U Proweditore generale Yincenzo Dandolo, d' illu- 
stre memoria, fece si, che fosse restituita al culto la chiesa di 
S. Michele, e che la medesima fosse ai Padri coneessa, facen- 
dola prima a spese pubbliche ristaurare. (D. E.)" 



10 PRILOG I. 

Ova dva dokumenta (D. E.) glase: 

D 

Regno d' Italia 

N. 648. Zara li 28 gennaro 1807. 

II Proweditore generale delia Dalmazia. 

Al rep.mo monsignor Vicario generale capitolare in Zara. 

Essendo riusciti vani i tniei sforzi, attese le insuperabili 
circostanze miiitari, di conseryare al sacro suo uso la chiesa 
di S. Gioyanni, cercai d* ottenere la restituzione delia chiesa 
di S. Michele. e 1' ottenni. // culto iłlirico perb, caro ad una 
parte comiderepole di ąuesta popola^ione, sarebbe mancato, se 
i Padri di S. Giovanni fossero stati concentrati in altri chiostri 
fuori di Zara, e la chiesa di S. Michele fu ritroyata in istato 
indecente pei riti religiosi. Ho proweduto ai Padri, volendo 
che rimangono tuttayia in cittk, ed ho ceduto alle instant 
dei borghigiani col far ristaurare a spese pubbliche la chie:. 
di S. Mithele, dove h mia intenzione che si trasferisca ogni 
cosa =a(-parienente a S. Giovanni, conseryando cosl 1' ufficiatura 
stessa, in modo da non cangiar che di luogo le solite funzioni 
e soccorsi di religione. Gosi per 1' awenire la chiesa di S. 
Michele vcrr^ specialmente affidata ai Padri di S. Giovanni, 
non esclusi i cappellani che avessero diritto di uffiziare, ma 
in ció agendo colla debita prudenza, b raccomandato a Lei 
specialmente, Monsignore, quella tutela de' riguardi sacerdotali, 
che meglio serva nel bisogno spirituale alle bramę de' borghi- 
giani, alie yiste del Governo, ed alla Concordia pubblica. Pień 
di confidenzoi nel di Lei zelo, nell' atto che le comunico le 
dette disposizioni, la pręgo di aggradire le piti ingenue proteste 
di yera stima e piena considerazione. 

DANDOLO. 

Scopoli Segretario. 



E 
■Regno d' Italia. 

N. 648. Zara, 3o gennaro 1807. 

II Proweditore generale delia Dalmazia. 

Al Padre Priore di San Giopanni in Zara. 

Oggetti soltanto di pubblica difesa potevan determinare 
ii militare od occupare anche la yostra chiesa. lo posso assi- 
curarvi che ii corpo del Genio ha fatto tutti gli sforzi per 
conciliare gli oggetti di Stato colla conseryazione di detta 
chiesa. Essa era indispensabile ; ed al bisogno soyrano tutto 
deve cedere. » 

S. E. ii signor Generale in capo vi accorda per6 in 
cambio la chiesa di S. Micheić, che servir potrźi per voi, per 
i Yostri sacerdoti, ed insieme per i borghigiani. L' egregio sig. 
Generale Aubre cerchetźi che abbiate anche la casa contigua. 

lo farb trasportare tutti gli arredi sacri. La regia cassa 
pagher^ le spese. Tutto sar^ delia chiesa di S. Michele come 
era delia chiesa di S. Giovanni, ed un nuovó tempio sar^ cosi 
consecrato a Dio in luogo di quello che avevate. In tal modo 
saremo tutti contenti: ii corpo del Genio cioe, io, voi, i yostri 
sacerdoti ed i borghigiani. 

Si e gi^ dato mano all' opera. In quanto alla casa, con- 
tinueró i miei buoni uffizii. Non saria peró małe che andaste 
voi stessi dal detto sig. Generale Aubr^, a cui gik parlai, e 
che e gik disposto a farę tutto ii bene che da lui possa di- 
peodere. 

Ho ii piacere di sa!utarvl distintamente. 

DANDOLO. 

Scopoli Segretario. 



12 pEIliOG L 

Znamenita je klauzula, koja obve:{UJe redovnike Treto- 
redce na porabu glagolice. O tom Ferrari-Gupilli pisę: 

„I borghigiaiji v' aggiunsero del proprio ii campanile; e 
perche avevano su tale chiesa degli antichi diritti, che non 
volevano perdere, una convenzione fu secoloro stipulata dal 
Padri, eon cui regplato ne venne 1' uso reciproeo, e furono 
gli obbiighi rispettivi determinati; fra i quali uno era che 
„siccome la erezione del tempio di San Michele fu dalia pub- 
„blica munificenza concessa ad oggetto del culto ilłirico-gla- 
„golito; cosi non si potranno farę pubbliche funzioni in essa 
„chiesa che in lingua illirica glagolitica, come lo erano nella 
„chiesa di San Giovanni, salvo la processione e funzione delie 
„Pentecoste* (Gonyenzione i8 cttobre 1807 negli atti del no- 
taio Gioyanni Sorari)." 



IV. 

Pod konać SYojih crtica Josip Ferrari-Gupilli donosi kralJtu 
poyiest o svino samoslanima Tretoredacagiagolasa. O Sąmo- 
stanu sv. Mihovila pisę; 

„I. Z ar a, San Giovanni Baitista nel suburbio (1439) 
trasportato poi entro la cittJi a San Silyesiro, che prese pure 
il-nome del Precursore- (1541), e quindi a San Michele (1807). 
Del conyento urbano di San Gioyanni 1' arciyescoyo Matteo 
de Garaman a mezzo ii secolo passato scriyeya: Hic fidelium 
charitate octo< vel decem chorales aluntur, divina officia ritu 
latino lingua illyrica celebrantes. La chiesa del cenobio su- 
burbano esiste ancora, e fu recentemente dai Padri, eon T ele- 
mosine dei diyoti, ristaurata ed abbellita. Quella del primo 
conyento urbano fu demolita nel mesę di noyembre 1844 P^^ 
la fabbrica delia nuoya grandę caserma, ed ii conyento serye 
tuttora d' arsenale alFi. r. Artiglieria." 



PRILOG I. 13 

Spominjuć zasługę O, Antuna Giuranića, Ferrari-Gupilli 
priobćuje spomedite riedi koje mons. Stratico upravio u pismu 
na Tretoredce, gdje im je predoćivao duz.iost, da njeguju gla- 
golicu {j^deW obbligo parlando che loro incombe d* illustrare la 
lingua illirica sacra, „tale cosa", diceva, eon molta lode e 
stata da molti vostri confratelli eseguita, tra quali piacemi 
nominare ii rev. P. Maestro Giuranich, cosi di questa dottis- 
simo, come delia Provincia in ogni senso benemerito." Opusc, 
Ven. 1790, f 184). 

Ferrari-Cupilli s pohvalom spominje i drugog zasluznog 
glagolasa, O. Mihaljeyića, kojemu se ima puno zahyalit, ako 
prvih decenija 19, vieka nije prestao bitisat Samostan Treto- 
ledaca, nego se nakon prognanstva iz Samostana sv. Ivana 
raogo zaklonit u novi samostan s crkvom sv. Mihoyila, gdje 
se Tretoredci i sada nalaze. Pod Mihaljeyićem bio je podignut 
i amvon u crkvi sv. Mihoyila za drzanje hryatskih propoyiedi, 
Prvi su odanle sijali rieć boźju sam O. Mihałjević i njegovi 
u2enici, uz obilan plod, kako to biva i dan danas (;,un per- 
gamo d' onde al popolo si bandiva e da lui e dagli scolari 
suoi ne'pomeriggi festiyi la divina parola in illirico, non senza 
profitto e del popolo stesso, che v' accorrea numeroso, e degli 
alunni seminaristi..." Ferrari-Cupilli 1. c. str, 278). 



PRILOG 

J 



Tri najnovije odluke Sv. Stolice o glagoliei. 



-0-I— «t»^$««»— S-o- 



I') 

RESOLUTIONES 

S. Rituum Cougregationis circa usum linguae Slayicae. 

(Godine 1892") 

NonnuUa dubia super usu linguasj palaeoslavicac in sacra 
liturgia, Sacrae Rituum Gongregationi pro opportuna declara- 
lione nuper exhibita sunl. Quum'Vero Sacra eadeni Gongre- 
gatio circa istud sanę grave negocium iampridem su u m studium 
impeoderit, ut quaedam normae R mis locorum Ordinariis hac 
in re traderentur, tandem in Ordinario G )etu die i3 Februari 
1892 coadunato, post raaturura examen attentisąuc praeserip- 
tionibus S. Sedis ac potissiraum Apostolica Gonstitutione Ex 
pastorali munere Summi Ppntificis Usnedicti XIV, diei 26 
Augusti 1754, insequentes resolutiones elicere censuit, nimi- 
rum : 

I. In Functionibus liturgicis lingua tlavica, ubi legitime 
in usu est, debet esse antiąua slamca,"^) non raoder.ia sive val- 
garis. 

II. Non licet Missara legere vel caatare utendo parłim 
lingua latina, partim slavica; sed permiiti potest, ubi lingua 
slapica inraluit, ut cantatis laiino sernice e Epistoła et Eva:;- 
gelio, utrumąue canatur etiam lingua yalieoslapica, 

III. Sacerdotes, qui ius habent Missas celebraadi et Iioras 
persoWendi lingua slavica, debent non iohim uti lir.gua sJavica 



1) V. „List biskupije Splitske i Makarske, br. IX god. 1894". 
Priobeeno^i u „Katolifikoj Dalinaoiji" od 4 lisi. iste god. 

2| gto je ovdje i pod br. II. i III. śtam}ianu połoźenim slv^vima, u 
izYomiku je s obiónim. Mi smo pronjienili vrs|; sloya, da Haglasimo neke 
izreke. 



Prtlog J. 



liturgica, sed etiam si addicti sunt Ecclesiae, ubi lingua latina 
adhibetur, Missam solemnem latine celebrare et horas łatino 
serraone cantare. Idem dicatur de Sacerdotibus, qui latine 
Missam celebranłes, et horas persohentes, ministrant Ecclesiae 
ubi slavica lingua legitime introducta est. 

11 1) 

S. B. Gongregationis Ad Archiep. Ep, et Ord. 
Provinciarum Gońtien, Jadren. et Żagahrien, 

Litterae 
De usu Lingua slavicae in S, Liturgia. 

Quae praecipue observanda sunt, vel cavenda circa usura 
palaeoslavici idiomatis in s, lit. S. haec Gongr. jam edixit die 
1 3 Febr. 1892 atque iis opportune significavit Slayorum Merid. 
Episcopis, qui ecclesiis praesunt ubi eiusmodi praxis invaluit. 
Gum vsro hac super re Apostolicae Sedi nova proposita sint 
dubia Sams. D. N. Leo D. P. Papa Xin pro sua erga Slavos 
paterna soUicitudine, ad praedictas normas cnucleandas et fir- 
mandas, omnemąue removendam perplexitatera, grave hoc 
negotium peculiaris coetus S R. E. Gardinalium examini sub- 
raitti jussit. Re igitur in omnibus maturę perpensa, attentisąue 
Summorum Pont. Gonst. et Decretis, praesertim Innocentii IV 
qui Episcopis Segneo. a. 1248, et Yeglen. a. 1262 slavica uteudi 
lingua concessit licentiam in illis dumtaxat partibus ubi de 
consuetudine obserpantur praemissa, dummodo ex ipsius parte- 
tatę litterae sententta non laedatur; item Urbani YIII cujus 
jussu a. i63i libri liturgici glagolitice editi sunt, ad usum 



1) V. „CoUectio Aetuum Offieialium Curiae Arehiepiseopalis Jadrensis, 
numerus 3, mensę martio 1899." Obielodanjeiio već prije u „KatolifikoJ Dal- 
maciji" od 12 rujna 1898, 



Prilug J. 



ecdesiarum ubi hacłenus praefato idiomate celebratum fuit, 

nisi maluerint latino; nec non Benedicti XIV qui novara ipso- 

rura libroruni editionem a. 1754 authenticam declarayit, pro 

is qui ritum slavo-^atinum profitentur ; ac deraum Pii VI qui 

\ lygi Breviarium eius auspiciis denuo impressum recognovit, 

idem Em.mi Patres eas quae seąuuntur regulas statuerunt, 

IIasque Sanctita^ Sui ratas habuit, a Iprobayit et in pjsterum 

ab omnibus inyiolate servari mandavit: 

F, Usus palaeoslavicae linguae in s, liturgia considerari et 
ha beri debet velut reale priyilegium certis inhaerens ecclesiis, 
minime vero ad instar priyilegii personalis, . qiiod nonnulłis 
sacerdotibus competat. Episcoporum igitur officii munus erit, 
in unaquaque dioecesi quam primum conficere indicem seu 
catalogum ecdesiarum omnium et singularum, quas certo 
constet, in praesens ea concessione rite potiri. — Ad dubia 
porro amoyenda, asserti priyilegii probatio desumatur ex do- 
cumentis ac testimoniis quae in tuto ponant et probe demon- 
strent illud inyaluisse et reapse yigere triginta saltem abhinc 
annis; quod lemporis spatium in re praesenti tanquam suffi- 
ciens habetur ex indulgentia speciali S. Sedis. 

Si quae deinceps controyersiae aut difficultates in ejus- 
modi probationum negotio oriantur, illas Episcopi S. Rituum 
Gongregationi subjiciant, rerum adjuncta explicate et distincte 
exponendo pro singulorum casuum solutione. 

II. Praedicto ecdesiarum priyilegia^arum indice semil 
confecto et publicato, nulli prorsus licebit, in aliis Ecclesiis, 
quacumque ratione yel quoyis praetextu, linguam paiaeoslayi- 
cam in s. liturgiam inducere; si quid yero secus aut contra 
contigerit attentari, istiusmodi ausus seyera coercitione repri- 
mantur. 

III. In ecclesiis quae supra memorato gaudent priyilegio, 
Sacrum facere et officium persolyere publica et solejuai ratione 



6 PEIIiOG 3. 



permissum exclusive erit palaeosIavico idiomate, quacumque 
seclusa alterius linguae immistione. Libri ad Sacra et ad Offi- 
cium adhibendi characteribus glagoliticis sint eKCUsi atque ab 
Apostolica Sede recogniti et adprobati : alii quicumque libri 
liturgici, vel ąlio impressi charactere, vel absque adprobatione 
Sanctae Sedis vetiti omnino sint et interdicti. 

IV. Ubicumque populus sacerdoti celebranti respondere 
solet, aut nunnuUas Missae partes canere, id etiam nonnłsi 
lingua palaeoslavica, in ecclesiis privilegiatis fieri licebit. Idque 
ut (acilius evadat poterit Ordinarius fidelibus exclusive per- 
mittere usum manualis libri latinis characteribus loco glagali- 
ticorum exarati. 

V. In praefatis ecclesiis quae concessione lińguae palaeo- 
slavicae indubitanter fruuntur, Rituale slavico idiomate im- 
pressum adhiberi poterit in sacramentorum et sacramentalium 
administratione, dummodo illud fuerlt ab A.plica Sede reco- 
gnitum et probatum. 

VI. rSedulo curent Episcopi in suis Seminariis studium 
provehere cum latinae linguae, tum palaeoslavicae» ita ut cuique 
dioecesi necessarii sacerdotes praesto sint ad ministerium in 
:UtrGque idiomate, 

VII. Episcoporum officium erit, antę Ordicationem sa- 
crara, designare clericos qui latinis vel palaeoslavicis ecclesiis 
destinentur, explorata in antecessum promovendorum voluntate 
et dispositione, nisi aliud exigat ecciesiae necessitas. 

Vin. Si quis sacerdos, addictus ecciesiae ubi latina ad- 
hibetur lingua, alteri debeat ecciesiae inservire quae palaeosla- 
vici fruitur idiomatis privilegio, Missam solemnem ibi celebrare, 
Horasque canere tenebitur lingua palaeoslavica ; attamen illi fas 
erit privatim Sacra peragere et Horas canonicas persolverc 
latina lingua. 



Prilog J. 



Idem yicissim dicatur de sacerdote, paIaeoslavici idiomatis 
ecclesiae adscripto, cui forte latinae ecdesiae deseryire conti- 
gerit. 

IX. Licebit pariter sacerdotibus latini eloąuii ecclesiae 
inscriptis, in aliena ecclćsia quąe pmilegio linguae palaeo- 
slavicae potitur, Missam priyatam celebrare latino idiomate. 
Yicissim Sacerdotes, Knguae palaeoslayicae ecclesiis addicti, 
eodera idiomate Sacrum privatim facere poterunt in ecclesiis 
ubi latina lingua adhibetur. 

X. Ubi usus inyaluit, in Missa ścierani Epistolam et 
Eyangelium slavice canendi, post eorundem cantura latino 
ecclesiae ipsius idiomate absołutum, hujusmodi praxis servari 
poterit, dummodo adhibeatur lingua palaeoslayica. In Missis 
autem parochialibus fas erit post Evangelii recitationem, ill